Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj Gž R-225/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Brankice Malnar, predsjednice vijeća, Alena Perhata člana vijeća i suca izvjestitelja i Tajane Polić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Anti Pecirepu, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Republike Hrvatske za Ministarstvo unutarnjih poslova, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj 10 Pr-674/2022-33 od 30. travnja 2024. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 01. travnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj 10 Pr-674/2022-33 od 30. travnja 2024. u točkama I, II i IV njezine izreke.
II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda (točka I izreke) naloženo je tuženiku da u roku od 15 dana isplati tužitelju iznos od 2.203,54 eura, te zateznu kamatu na pojedinačne iznose glavnice od njihove dospjelosti do isplate, osim zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržane u svakom pojedinom bruto iznosu, sve pobliže naznačeno u izreci.
2. U točki II izreke naloženo je tuženiku da naknadi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 2.327,94 eura, zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 30. travnja 2024. godine do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
3. U točki III izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška postupka u preostalom iznosu od 1.375,00 eura, zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude do isplate.
4. U točki IV izreke iste presude odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška postupka u iznosu od 2.500,00 eura.
5. Protiv te presude, koju sadržajno pobija u točkama I, II i IV izreke, pravovremenu žalbu podnosi tuženik, iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, u nastavku teksta: ZPP), te predlaže da se presuda u pobijanom dijelu preinači, ili da se ta odluka ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, a podnosi i zahtjev za naknadu troškova postupka po žalbi.
6. Tužitelj u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode kao neosnovane i predlaže da se žalba odbije.
7. Žalba nije osnovana.
8. Sud prvog stupnja na temelju sadržaja priložene dokumentacije, iskaza tužitelja i svjedoka KC, CC, EC i FC, te nalaza i mišljenja vještaka financijske struke mr. sc. Zrinka Ručevića, u bitnome utvrđuje da je predmet ovog spora zahtjev tužitelja kao zaposlenika tuženika za isplatu po osnovi dodataka za prekovremeni rad, za rad u drugoj smjeni i rad subotom za vrijeme koje je proveo na izobrazbi u razdoblju od 20. siječnja 2017. godine do 20. svibnja 2017. godine (petkom od 17,00-21,00 sati, a subotom od 9,00- 15,00 sati).
9. U vezi toga utvrđuje da je tužitelj zaposlen u Ministarstvu unutarnjih poslova- Ravnateljstvu policije, Policijskoj akademiji, Policijskoj školi „Josip Jović“, na radnom mjestu policijskog službenika–nastavnika stručnih predmeta, te da je u razdoblju od 20. siječnja 2017. godine do 20. svibnja 2017. godine bio od strane svojeg poslodavca upućen na pohađanje programa dopunske pedagoško-psihološko- didaktično-metodičke izobrazbe nastavnika koji se odvijao na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu dva dana tjedno, i to petkom od 17,00-21,00 sati, te subotom od 9,00-15,00 sati.
10. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka mr. sc. Zrinka Ručevića, kojeg u cijelosti prihvaća jer utvrđuje da je stručan i obrazložen, te sačinjen u skladu s pravilima struke i sadržajem priložene dokumentacije, utvrđuje da tužitelju u razdoblju od 20. siječnja 2017. godine do 20. svibnja 2017. godine nisu evidentirani niti plaćeni sati koje je proveo na dodatnoj izobrazbi petkom od 17,00-21,00 sati, a nakon što je odradio jutarnju smjenu, te subotom od 9,00-15,00 sati, pa utvrđuje da istome pripada pravo na isplatu utuženih dodataka za prekovremeni rad, za rad u drugoj smjeni i rad subotom za vrijeme koje je proveo na izobrazbi u gore navedenom razdoblju, tj. u ukupnom iznosu od 2.203,54 eura, jer utvrđuje da je tužitelj u tom razdoblju pohađao dodatnu izobrazbu na koju je bio upućen od strane svojeg poslodavca, a koje vrijeme se u skladu s odredbom članka 94. stavak 2. Zakona o državnim službenicima („Narodne novine“ br. 92/05, 140/05, 142/06, 77/07, 107/07, 27/08, 34/11, 49/11, 150/11, 34/12, 49/12, 37/13, 38/13, 1/15 i 138/15, u nastavku teksta: ZDS) ima smatrati vremenom provedenim na radu.
11. Pri tome u odnosu na primjedbe tuženika da je tužitelj petkom radio dva sata, za što mu je bilo plaćeno vrijeme provedeno na poslu obračunato kao osam radnih sati, te da je istome za cijelo utuženo razdoblje bio obračunat dodatak za smjenski rad, utvrđuje kako nije sporno da je poslodavac prilagodio radno vrijeme tužitelja u popodnevnoj smjeni za potrebe pohađanja predmetne edukacije, a da nije dokazano da je tužitelj radio samo dva sata u jutarnjoj smjeni. Osim toga, utvrđuje da sve kada bi navedeno i bilo točno, da to ne bi bilo relevantno za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari, budući da to nije predmet ovog postupka, niti je bitan način na koji je poslodavac odlučio organizirati radno vrijeme tužitelja u utuženom razdoblju. Pri tome utvrđuje kako činjenica da je u utuženom razdoblju tužitelju obračunat dodatak za smjenski rad također nije od značaja za odluku o tužbenom zahtjevu, budući je tužitelj cijelo vrijeme radio u režimu smjenskog rada, pa da je takav način obračuna i isplate plaće tužitelja jedini ispravan.
12. Iz navedenih razloga, a pozivom i na odredbu članka 44. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“ br. 104/13, 150/13, 153/13, 77/15, 71/16 i 123/16, u nastavku teksta: KU), kao i na odredbu članka 92. stavak 1. ZDS-a, usvaja zahtjev tužitelja radi isplate novčanog iznosa od 2.203,54 eura, a pozivom na odredbu članka 29. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima («Narodne novine» br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, u nastavku teksta: ZOO) i odredbu članka 42. KU i njegov zahtjev za isplatu pripadajuće zatezne kamate na pojedinačne iznose dosuđene glavnice od njihove dospjelosti do isplate, osim zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržane u svakom pojedinom bruto iznosu.
13. Odluku o troškovima parničnog postupka temelji na odredbama članaka 154. stavak 1., 155. i 151. stavak 3. ZPP-a, odredbi članka 29. stavak 2. i 8. ZOO-a, kao i na odgovarajućim odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/23, u nastavku teksta: Tarifa).
14. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 365. stavak 2. ZPP-a, utvrđeno je da u provedenom postupku i prilikom donošenja pobijane presude nije počinjena neka od tih povreda.
15. Isto tako, nije ostvarena niti bitna postupovna povreda iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, jer navedena odluka nema postupovnih nedostataka na koje ukazuje tuženik, te se u svemu može ispitati.
16. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da tužitelju pripada pravo na utuženu naknadu u iznosu od 2.203,54 eura na ime razlike plaće po osnovi ostvarenog prekovremenog rada uz dodatak za rad subotom i rad u drugoj smjeni, u skladu s odredbom članka 44. KU i odredbom članka 94. stavak 2. ZDS-a, kao i pravo na pripadajuće zatezne kamate na pojedinačne iznose dosuđene glavnice od njihove dospjelosti do isplate, osim zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržane u svakom pojedinom bruto iznosu, u skladu s odredbom članka 29. stavak 1. ZOO-a, pri čemu je za svoja činjenična i pravna utvrđenja u tom pravcu naveo jasne i pravno utemeljene razloge, koje kao takve prihvaća i ovaj sud i na koje se radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja upućuje tuženika.
17. Stoga su neosnovani svi oni žalbeni navodi kojima tuženika osporava pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja, kao i pravilnost primijenjenog materijalnog prava, jer su izraz i posljedica subjektivne ocjene provedenih dokaza.
18. Nije osnovano niti pozivanje žalitelja na tumačenje odredbe članka 49. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike od strane Zajedničke komisije za tumačenje odredbi i praćenje primjene Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike broj 4/49 od 25. veljače 2020. godine, jer iz tog tumačenja ne proizlazi da tužitelju ne bi pripadala naknada po utuženim osnovama.
19. Protivno žalbenim navodima, pravilna i zakonita je i odluka o parničnim troškovima sadržana u točkama II i IV izreke pobijane presude, jer se temelji na pravilnoj primjeni odredaba članaka 154. stavak 1., 155. i 151. stavak 3. ZPP-a, te na pravilnoj primjeni Tarife, u vezi čega valja navesti kako se prilikom obračuna nagrade za zastupanje odvjetnika primjenjuje ona Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika koja je bila na snazi u vrijeme donošenja odluke o troškovima postupka, dakle u odnosu na sve radnje poduzete za vrijeme trajanja postupka, pa tako i za one koje su poduzete prije donošenja Tarife. Takvo stajalište zauzeto je i u niz odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske (npr. rješenje tog suda broj: Rev- 477/2025-2 od 21. svibnja 2025. godine i dr.).
19.1. Stoga pobijana odluka o parničnim troškovima nije protivna odredbi članka 90. stavak 4. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ br. 56/90, 135/97, 8/98- pročišćeni tekst, 113/00, 124/00-pročišćeni tekst, 28/01, 41/01-pročišćeni tekst, 55/01, 76/10, 85/10-pročišćeni tekst i 5/14), kao niti odredbi članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (“Narodne novine- Međunarodni ugovori” br. 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06 i 2/10).
20. Iz navedenih razloga valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu, u skladu s odredbom članka 368. stavak 2. ZPP-a.
21. Budući da tuženik nije uspio s žalbom, to je primjenom odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka.
22. Presuda prvostupanjskog suda u točki III izreke kao nepobijana ostaje neizmijenjena.
U Rijeci, 01. travnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Brankica Malnar