REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-1239/2026-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Dubravka Zubović, u pravnoj stvari tužitelja VP, u ime [obrt], suvl. VP i IP, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Đorđi Perković, odvjetnik u Rijeci, protiv tuženika TRIGON d.o.o., Zadar, Ulica Maka Dizdara 40E, OIB 91074871561, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Kotlar, Vidov & partneri d.o.o., Zadar, radi osiguranja novčane tražbine prethodnom mjerom, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv rješenja Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj Povrv-9/2026-7 od 2. veljače 2026., 1. travnja 2026.
r i j e š i o j e
Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj Povrv-9/2026-7 od 2. veljače 2026.
Obrazloženje
1. Rješenjem Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj Povrv-9/2026-7 od 2. veljače 2026. je, radi osiguranja tužiteljeve novčane tražbine u iznosu od 560.977,05 eura i troškova ovršnog postupka u iznosu od 11.372,50 eura, sve s pripadajućim zateznim kamatama, određena prethodna mjera kojom se zabranjuje bankama kod kojih se vodi račun ili nalaze novčana sredstva tuženika, da po nalogu tuženika ili treće osobe isplate sa bilo kojeg računa tuženika iznos za koji je određena ova prethodna mjera i to tako što se nalaže Financijskoj agenciji da dade nalog bankama za izvršenje ovog rješenja o prethodnoj mjeri, počevši od banke koja vodi najranije otvoreni račun, prema podatcima iz jedinstvenog registra računa, ako osnova za plaćanje ne bude izvršena na novčanim sredstvima po svim računima tuženika, da se provede osiguranje na novčanim sredstvima (točka I. izreke); određeno je da provedbom prethodne mjere tužitelj stječe založno pravo na predmetu osiguranja (točka II. izreke); određeno je da se iznos novčanih sredstava tuženika za koji je određena zabrana isplate ne može prenijeti s navedenih računa dok zabrana traje, osim radi namirenja osigurane tražbine (točka III. izreke); određeno je da će prethodna mjera trajati najdulje do proteka 15 dana nakon nastupanja uvjeta za ovrhu (točka IV. izreke); određeno je da će se ovo rješenje dostaviti Financijskoj agenciji na provedbu (točka V. izreke).
2. Protiv navedenog rješenja žalbu je podnio tuženik zbog svih zakonom predviđenih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - službeni pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP) s prijedlogom da se ono preinači na način da se odbije tužiteljev prijedlog za određivanje prethodne mjere uz naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 10.876,81 eura.
3. U obrazloženju žalbe u bitnom navodi kako isprava na kojoj prvostupanjski sud temelji pobijano rješenje nije vjerodostojna isprava u smislu odredbe čl. 31. Ovršnog zakona, te navodi kako će tuženiku određivanjem predložene mjere nastati nerazmjerna šteta. Tuženik, nadalje, ističe prigovor dvostruke litispendencije jer je tužitelj protiv tuženika podnio tužbu Općinskom sudu u Zadru koja se vodi pod poslovnim brojem P-1527/25 radu utvrđenja prava vlasništva a koju temelji na kompenzaciji u zamjenu za usluge navedene u predmetnom računu temeljem kojega je pokrenuo ovaj postupak. Konačno, tuženik ističe kako je pobijano rješenje arbitrarno i ustavnopravno neprihvatljivo.
4. Odgovor na žalbu nije podnesen.
5. Žalba je neosnovana.
6. Ispitavši pobijano rješenje na temelju odredaba čl. 381. i čl. 365. ZPP -a, u granicama žalbenih razloga te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP -a te na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, ovaj sud je utvrdio da je ono pravilno i zakonito.
7. Odredbama čl. 501.a ZPP-a je propisano da u postupku pred trgovačkim sudovima koji se vodi povodom pravnog lijeka protiv platnog naloga na temelju vjerodostojne isprave ili rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, sud će najkasnije do zaključenja glavne rasprave na prijedlog tužitelja, neovisno o uvjetima za određivanje prethodne mjere, odrediti zabranu banci da tuženiku ili trećoj osobi, po nalogu tuženika, isplati s njegova računa novčani iznos za koji je određena prethodna mjera, u pravilu iznos sporne tražbine, osim ako iz navoda u pravnom lijeku i spisu priloženih isprava proizlazi veća vjerojatnost da tuženik uspije u sporu. Dakle, za određivanje prethodne mjere u skladu s citiranim zakonskim odredbama moraju biti kumulativno ispunjene sljedeće pretpostavke: 1) mora se raditi o postupku pred trgovačkim sudom koji se vodi povodom pravnog lijeka protiv platnog naloga na temelju vjerodostojne isprave ili rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave i 2) iz navoda u pravnom lijeku i spisu priloženih isprava mora proizlaziti veća vjerojatnost da tužitelj (a ne tuženik) uspije u sporu. Ako su ispunjene te pretpostavke sud je dužan najkasnije do zaključenja glavne rasprave odrediti predloženu mjeru osiguranja.
8. Citirane odredbe čl. 501.a ZPP-a upućuju na teret dokazivanja koji je povodom prijedloga za određivanje prethodne mjere na tuženiku. Naime, tužitelj povodom svog prijedloga ne mora dokazivati postojanje veće vjerojatnosti svog uspjeha u sporu. Za tužitelja je dovoljno da se radi o parnici povodom pravnog lijeka protiv platnoga naloga na temelju vjerodostojne isprave ili rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, da prijedlog podnese do zaključenja glavne rasprave i da je zatražio mjeru zabrane banci da tuženiku ili trećoj osobi, po nalogu tuženika, isplati s njegova računa novčani iznos za koji je određena prethodna mjera. Tuženik je stranka koja mora u pravnom lijeku protiv platnoga naloga odnosno protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave i podnošenjem isprava dokazati veću vjerojatnost da će uspjeti u sporu.
9. U konkretnom slučaju se nesporno radi o postupku pred trgovačkim sudom u povodu prigovora protiv rješenja o ovrsi javnog bilježnika čime je ispunjena prva pretpostavka za određivanje prethodne mjere.
10. Osim toga, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je ispunjena i druga pretpostavka za određivanje prethodne mjere jer iz navoda u pravnom lijeku i spisu priloženih isprava ne proizlazi veća vjerojatnost da tuženik uspije u sporu, dok u ovoj fazi postupka tuženik nije dokazao suprotno. Tako je na temelju isprava u spisu prvostupanjski sud u bitnome utvrdio kako je tužitelj izdao tuženiku račun broj 024/1/1 od 2. srpnja 2025. iz kojega proizlazi da su njime obračunati radovi umanjeni za uplaćene predujmove. Tuženik je, s druge strane, podnio paušalan prigovor osporavajući postojanje bilo kakve pravne ili druge osnove temeljem koje bi tužitelj imao pravo tuženiku za navodno izvršene usluge izdati utuženi račun.
11. Suprotno žalbeni navodima, time što mu nije dostavljen tužiteljev prijedlog za određivanje prethodne mjere, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP-a na koju sadržajno ukazuje tuženik. To stoga što je pobijana odluka donijeta na temelju isprave (računa) koja je tuženiku dostavljena već uz rješenje o ovrsi, zbog čega tuženik nije onemogućen u raspravljanju.
12. Isto tako, neosnovan je prigovor dvostruke litispendencije jer ne postoji objektivni identitet spora koji se vodi među istim strankama pred Općinskim sudom u Zadru radi utvrđenja prava vlasništva i ovog spora u kojem tužitelj traži da mu tuženik plati naknadu za izvedene radove temeljem ugovora o građenju.
13. Osim toga, neosnovano tuženik osporava da predmetni račun ne bi predstavljao vjerodostojnu ispravu u smislu odredbe čl. 31. Ovršnog zakona, jer predmetni račun sadrži naznaku vjerovnika i dužnika te predmet, vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja novčane obveze. Uz navedeno, ističe se kako se u ovoj fazi postupka raspravlja o osnovanosti tužiteljeve tražbine, a ne o valjanosti vjerodostojne isprave.
14. Suprotno žalbenim navodima tuženika, pobijana odluka nije arbitrarna, budući da je prvostupanjski sud za svoju ocjenu osnovanosti tužiteljevog prijedloga dao dovoljno navedene razloge koji imaju činjeničnu i pravnu podlogu, pa je u tom smislu pobijana odluka dovoljno obrazložena i ne može se smatrati arbitrarnom.
15. Uzevši u obzir navedeno, tuženik svojim žalbenim navodima nije doveo u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, dok u postupanju prvostupanjskog suda nisu uočene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
16. Zbog toga je, na temelju odredbe čl. 380. t. 2. ZPP-a, valjalo odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu.
Zagreb, 1. travnja 2026.
Sudac
Dubravka Zubović
