Poslovni broj: Usž-651/2026-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, dr. sc. Sanje Otočan, predsjednice vijeća, Mire Kovačić i Radmile Bolanča Vuković, članica vijeća, te višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja AĆF, državljanina Bangladeša, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Nino Ćosić, odvjetnik u Zagrebu, Raška 28, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, II. policijske postaje Zagreb, Zagreb, Ilica 245, OIB: 36162371878, radi napuštanja Europskog gospodarskog prostora, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3238/2024- 6 od 19. siječnja 2026., na sjednici vijeća održanoj 1. travnja 2026.
p r e s u d i o j e
Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3238/2024-6 od 19. siječnja 2026.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, II. policijske postaje Zagreb, KLASA: NK- UP/I-216-04/24-02/565, URBROJ: 511-19-28-24-2 od 26. lipnja 2024. Točkom II. izreke presude odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
2. Osporenim rješenjem tuženika, donesenim po službenoj dužnosti, utvrđeno je da tužitelj, rođen **.**.2000. u mjestu Dhaka, Bangladeš, državljanin Bangladeša, nezakonito boravi u [adresa] i da je dužan dragovoljno napustiti Europski gospodarski prostor (dalje: EGP) u roku od 30 dana, računajući od prvog dana od dana dostave rješenja (točka 1. izreke), da će ga se prisilno udaljiti ako ne napusti EGP u roku koji mu je određen (točka 2. izreke) i da se dužan prijaviti na graničnom prijelazu prilikom napuštanja Republike Hrvatske ili diplomatskoj misiji odnosno konzularnom uredu Republike Hrvatske nakon napuštanja EGP-a (točka 3. izreke).
3. Tužitelj žalbom pobija presudu zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava (članak 126. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, 36/24. - dalje: ZUS). Navodi da je sud odbio tužbeni zahtjev, iako nije u cijelosti ispitao sve činjenice na kojima se temelji njegova osnovanost. Smatra da za odbijanje tužbenog zahtjeva nije dano valjano obrazloženje. Ističe povredu članka 8. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, 47/09. i 110/21. – dalje: ZUP) jer niti tuženik niti sud nisu utvrdili pravo stanje stvari. Posebno u tom smislu upire na okolnosti boravka i rada u Republici Hrvatskoj, detaljno iznoseći kronologiju istoga. Smatra da iz okolnosti slučaja proizlazi da je imao namjeru regulirati svoj status, a kako je sud odbio dokazni prijedlog za njegovim saslušanjem, nije imao priliku pojasniti sve činjenice. Navodi da sud nije uzeo u obzir članak 97. i članak 99. Zakona o strancima („Narodne novine“, 133/20., 114/22. i 151/22. – dalje: Zakon) prema kojima je vidljivo da su zahtjevi za izdavanje dozvola za boravak i rad odbijeni krivnjom poslodavca. Smatra da je žrtva sistemskih nedostataka jer je integriran u društvo i radi u deficitarnom sektoru, a prisilni odlazak bi prouzročio nenadoknadivu štetu njemu i gospodarstvu Republike Hrvatske. S obzirom na navedeno smatra da je trebalo izvršiti individualnu procjenu svih okolnosti konkretnog slučaja, uključujući i razloge humanitarne naravi. Ističe povrede članka 116. i članka 6. ZUS-a. Predlaže poništiti pobijanu presudu i usvojiti tužbeni zahtjev, podredno vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
4. Tuženik u odgovoru na žalbu ističe da je žalba u cijelosti neosnovana jer su tijekom postupka utvrđene sve relevantne činjenice i okolnosti na osnovi kojih je rješenje doneseno. Smatra da žalbeni navodi ne mogu utjecati na drugačije rješenje predmetne upravne stvari zbog čega predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući presudu Upravnog suda u granicama žalbenih razloga, u skladu s člankom 134. stavkom 1. ZUS-a, Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanima.
7. Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja prvostupanjski sud je utvrdio da je rješenje o napuštanju EGP-a na zakonu osnovano. U obrazloženju presude izložio je sve bitne činjenice koje proizlaze iz provedenih dokaza te , imajući na umu relevantne propise, naveo valjane razloge zbog kojih je odbio tužbeni zahtjev, ispitavši pri tome sve činjenice konkretnog slučaja uz navođenje odredaba materijalnog prava koje je primijenio (članak 119. stavak 5. ZUS-a).
8. Prema podacima spisa, tužitelju, koji je zakonito ušao u Republiku Hrvatsku, izdana je dozvola za boravak i rad u Republici Hrvatskoj kod poslodavca Strom Hertz d.o.o. od 4. lipnja 2023. do 11. ožujka 2024. te je nakon njezina isteka nastavio raditi kod istog poslodavca bez reguliranog boravka u Republici Hrvatskoj. Nakon donošenja osporenog rješenja tuženika, isti poslodavac je 27. lipnja 2024. podnio zahtjev za odobrenje dozvole za boravak i rad, o kojem je Hrvatski zavod za zapošljavanje dao negativno mišljenje po članku 99. stavku 1. točki 2. i članku 97. stavku 3. točki 1. Zakona. Novi zahtjev je 11. srpnja 2024. podnio poslodavac Smolić S10 d.o.o. i o istom je Hrvatski zavod za zapošljavanje dao negativno mišljenje po članku 99. stavku 1. točki 3. Zakona. Postupak za odobrenje dozvole za boravak i rad, koji je po zahtjevu poslodavca Joto grupa d.o.o. pokrenut 25. srpnja 2024., obustavljen je 26. srpnja 2024. nakon što je poslodavac odustao od zahtjeva.
9. Suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio činjenice koje su odlučne za rješavanje predmetne upravne stvari, uzimajući u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporene odluke tuženika, kao i činjenice koje je sam utvrdio u sporu na temelju priloženih dokaza i navoda tužitelja iznesenih u tužbi i na održanom ročištu. Sud je, ocjenjujući provedene dokaze, na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio mjerodavni članak 184. Zakona. Pri tome je za svoju odluku u skladu s člankom 119. stavka 5. ZUS-a dao valjano obrazloženje u vezi s navodima tužbe, činjenica koje je tužitelj iznio i koje je sud utvrđivao, kao i sveobuhvatnu ocjenu izvedenih dokaza. Time što je prvostupanjski sud odbio provođenje predloženog dokaza saslušanja tužitelja kao stranke nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, s obzirom na to da su relevantne činjenice za donošenje odluke u predmetnoj upravnoj stvari potpuno utvrđene u upravnom postupku i sporu te uzimajući u obzir činjenicu da je tužitelj saslušan na zapisnik pred upravnim tijelom 26. lipnja 2024. i da je pred sudom održana rasprava na kojoj je profesionalni opunomoćenik zastupao njegove interese.
10. Imajući na umu navedeno i članak 184. Zakona, prema ocjeni ovoga Suda pravilno je prvostupanjski sud ocijenio zakonitim rješenje tuženika jer su u trenutku njegovog donošenja (26. lipnja 2024.) ostvareni uvjeti za donošenje rješenja o povratku tužitelja s obzirom na to da je tužitelju zakoniti boravak na području Republike Hrvatske prestao 11. ožujka 2024.
11. Činjenice koje tužitelj iznosi u pogledu potrebe provođenja individualne procjene i uzimanja u obzir osobnih (profesionalnih) okolnosti te humanitarnih razloga nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u predmetnoj upravnoj stvari, s obzirom na to da tužitelj u trenutku donošenja rješenja nije imao reguliran zakonit boravak u Republici Hrvatskoj, a za čije su reguliranje zakonom propisani i drugi načini. Pri tome se napominje da je tuženik donio rješenje o povratku, a ne rješenje o protjerivanju, te da tužitelju nije izrečena zabrana ulaska i boravka na području EGP -a. Stoga za tužitelja ne postoje zapreke za ponovni dolazak u Republiku Hrvatsku i reguliranje zakonitog boravka.
12. Ovaj Sud žalbene navode smatra neosnovanima i bez utjecaja na drugačiju odluku Suda. Uzimajući u obzir činjenice utvrđene u upravnom postupku, koje žalbenim navodima nisu dovedene u sumnju, prvostupanjski sud je zaključio da je osporeno rješenje doneseno na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog prava i uz pravilnu primjenu materijalnog prava, dok povrede odredaba upravnog spora ovaj Sud nije našao. Obrazloženje pobijane presude sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i koji otklanjaju sumnju da bi ta presuda mogla biti rezultat arbitrarnog postupanja odnosno sudske samovolje.
13. Trebalo je stoga, na temelju članka 135. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci presude.
U Zagrebu 1. travnja 2026.
Predsjednica vijeća:
dr. sc. Sanja Otočan
