REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-180/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić -Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupa punomoćnica Anita Sušac, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Grgić i partneri d.o.o. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, protiv tuženika Hrvatske autoceste d.o.o. Zagreb, Širolina 4, OIB: 57500462912, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda u Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2643/22-5 od 29. siječnja 2024., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P - 774/21 od 25. ožujka 2022., u sjednici održanoj 1. travnja 2026.,
p r e s u d i o j e:
Revizija tužitelja se odbija.
Obrazloženje
1. Pobijanom drugostupanjskom presudom potvrđena je presuda suda prvog stupnja kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom 8.805,36 kn za zatraženom zateznom kamatom kao i zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka.
2. Protiv presude suda drugog stupnja reviziju dopuštenu rješenjem ovoga suda Revd 2037/2024-2 od 16. listopada 2024. podnosi tužitelj pozivom na čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) radi pravnog pitanja koje se odnosi na kriterij i pretpostavke odgovornosti za štetu upravitelja ceste u okolnostima kada je unatoč činjenici da je upravitelj ceste redovito obavljao ophodnju ceste šteta prouzročena predmetom koji se našao na cesti na način kojim se ugrožava sigurnost sudionika prometa tom cestom?
3. Predlaže da se revizija prihvati i pobijano rješenje preinači ili ukine uz naknadu parničnih troškova.
4. Odgovorom na reviziju tuženika osporava navode iz revizije i predlaže da se revizija odbije.
5. Revizija nije osnovana.
6. Pobijana presuda je povodom revizije ispitana u skladu sa čl. 391. st. 1. ZPP samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa koji je temeljem police kasko osiguranja isplatio svom osiguraniku na ime naknade imovinske štete nastale naletom na dizalicu koja se zatekla na kolniku auto – ceste.
8. Povodom revizije sporna je ocjena nižestupanjskih sudova prema kojoj tuženik za propuste u održavanju autoceste odgovara po načelu (pretpostavljene) krivnje (članak 1045. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima – „Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23) u kojem slučaju se može osloboditi odgovornosti za naknadu štete ako dokaže da nije kriv odnosno da je postupao na način propisan Pravilnikom o održavanju ceste („Narodne novine“ broj 90/14 i 3/21) i Pravilnikom o ophodnji javnih cesta („Narodne novine“ broj 75/14 i 7/21).
9. Pritom nižestupanjski sudovi polaze od činjeničnog utvrđenja prema kojem je na dan štetnog događaja neposredno prije štetnog događaja ophodarska služba bila izvršila pregled ceste i na istoj nisu uočeni predmeti, dakle niti dizalica na koju je naletjelo vozilo osiguranika tužitelja.
10. Ovaj sud je u više odluka iznio pravno shvaćanje prema kojem: „… Kada se uzme u obzir da je uzrok predmetnog štetnog događaja … predmet na kolniku ….., da je ophodarska služba obavila svoj posao učestalošću i to većom od propisane jer je ophodnja obavljena tri puta unutar 12 sati a koja služba nije uočila oštar predmet na cesti (čime je tuženik ispunio svoju zakonsku obvezu ophodarske službe na autocesti u smislu odredbe čl. 14. ZJC), to u konkretnom slučaju, prema shvaćanju ovog suda nema krivnje tuženika za nastanak predmetnog štetnog događaja jer nije bilo propusta u održavanju prometnice, u smislu odredbe čl. 1045. st. 1. ZOO. (tako i u odluci ovoga suda poslovni broj Rev 1350/15-2 od 11. srpnja 2018., Rev-1199/95-2 od 7. listopada 1998., Rev-1350/86 od 23. listopada 1986. PSP-33/91 i dr.).…kada je mjesto nezgode obilazio ophodar uredno pa je tako ispunio svoju zakonsku obvezu ophodarske službe na javnim cestama ( koju predviđa čl. 5 Pravilnika) onda na strani tuženika nije bilo propusta zbog čega nema ni odgovornosti tuženika za nastalu štetu (…)." …“Kada se uzme u obzir da je uzrok predmetnog štetnog događaja neidentificirani oštar predmet na kolniku, da je oko 3 sata prije predmetne prometne nezgode taj dio autoceste obilazio ophodar tuženika kada je prolazio tom cestom na kojoj nije uočio oštar predmet niti je imao bilo kakvih dojava o istome, (čime je tuženik ispunio svoju zakonsku obvezu ophodarske službe na autocesti u smislu odredbe čl. 14. ZJC), te da se nakon prolaska ophodara tom cestom na kolniku nije našao oštar predmet, to u konkretnom slučaju, suprotno revizijskim navodima tužitelja i tužiteljice, i prema shvaćanju ovog suda nema krivnje tuženika za nastanak predmetnog štetnog događaja jer nije bilo propusta u održavanju prometnice, u smislu odredbe čl. 154. st. 1. ZOO, kako je to pravilno zaključio drugostupanjski sud u pobijanoj odluci (tako i u odluci ovoga suda poslovni broj Rev 1350/15-2 od 11. srpnja 2018., Rev-1199/95-2 od 7. listopada 1998., Rev-1350/86 od 23. listopada 1986. PSP-33/91 i dr….“ Rev-x 1223/2015-3 od 7. studenog 2018., Rev 850/2018-6 od 6. listopada 2021., Rev 2909/1994. od 11. lipnja 1997.".
11. Ovom se odlukom reafirmiraju prethodno citirana pravna shvaćanja, a time je ujedno odgovoreno na postavljeno pravno pitanje.
12. Kako je pobijana odluka u skladu sa prethodno iznijetim pravnim shvaćanjem, temeljem čl. 391. st. 6. ZPP revizija tužitelja je odbijena i odlučeno je kao u izreci.
Zagreb, 1. travnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek
