REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-291/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Goranke Barać - Ručević članice vijeća i Đura Sesse člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CROATIA OSIGURANJE d.d., Zagreb, Jagićeva 33, OIB 26187994862, kojeg zastupa punomoćnica Petra Matić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Župić & partneri d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika AUROMAR zadruga, Zadar, Ulica Miroslava Krleže 22A, OIB 71013910416, kojeg zastupa punomoćnik Jadre Strika, odvjetnik u Zadru, radi isplate, odlučujući o tuženikovom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-865/2024-2 od 19. rujna 2024., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Zadru, broj P-235/2019-65 od 11. siječnja 2024., na sjednici održanoj 1. travnja 2026.,
r i j e š i o j e
I. Odbija se tuženikov prijedlog za dopuštenje revizije.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio ovom sudu prijedlog da mu se dopusti podnošenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-865/2024-2 od 19. rujna 2024., zbog pravnog pitanja koje smatra važnim za odluku u sporu i za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu, a koje glasi:
„Jesu li sudovi prilikom utvrđivanja odgovornosti vozača za štetu nastalu naletom motornog vozila na divljač na cesti, a na kojoj postoji znak divljač na cesti ili je vozaču poznato da na tom dijelu ceste prelazi divljač, dužni uzeti u obzir i da li je vozač brzinu prilagodio činjenici da zna da postoji opasnost od naleta na divljač ili je vozač oslobođen krivnje samo na temelju okolnosti da bi do naleta na divljač došlo i da je vozio unutar najviše dopuštene propisane brzine na tom dijelu ceste?“
1.2. Smatra da je riječ o pitanju u pogledu kojeg postoji suprotna praksa, pri tom ukazujući na pravna shvaćanja iz odluka revizijskog suda poslovni broj Rev-x-551/14 od 27. siječnja 2015. i Rev-x-3017/17 od 23. svibnja 2017.
2. U odgovoru na prijedlog tužitelj predlaže tuženikov prijedlog za dopuštenje revizije odbaciti, podredno odbiti, uz naknadu troškova.
3. Postupajući u skladu s čl. 385.a, čl. 387. st. 1. i čl. 389.b st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP), revizijski je sud ocijenio da pravna pitanja postavljena u prijedlozima za dopuštenje revizije nisu važna pitanja za odluku u sporu i ujedno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
4. Predmet spora je subrogacijski zahtjev tužitelja u visini isplaćene naknade štete na vozilu svog osiguranika, od tuženika kao lovoovlaštenika uz državnu cestu na kojoj se desio nalet vozila na divljač – divlju svinju.
5. Tužitelj je u prijedlogu naznačio pravno pitanje koje smatra da je važna pitanje za odluku u ovom sporu, kao i za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni. Međutim, uz činjenicu da se pitanja svode na opširno preispitivanje utvrđenog činjeničnog stanja i primjene odredaba ZPP te materijalnopravnih odredaba prilikom donošenja odluke u okolnostima slučaja ovog konkretnog predmeta, tužitelj, osim paušalne tvrdnje da je pitanje važna radi osiguranja jednakosti sviju pred zakonom, nije konkretno iznio sadržajne razloge zbog kojih bi odgovor na navedeno pitanja bio važan ne samo za odluku u sporu, već i osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, odnosno za razvoj sudske prakse. Nadalje, sudska praksa na koju se tužitelj u prijedlogu poziva ne sadržava pravno shvaćanje koje bi bilo u proturječnosti s pravnim shvaćanjem na kojem je utemeljena pobijana odluka, a niti sadrži odgovor na koje od pitanja koja tužitelj u prijedlogu postavlja. Isto tako, odluke na koje se tužitelj poziva kao razlog važnosti postavljenih pitanja nisu donesene u podudarnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji u odnosu na okolnosti konkretnog slučaja odnosno pravnu osnovu pobijane odluke.
6. Za napomenuti je da je revizijski sud u nizu svojih odluka u podudarnim činjeničnim i pravnim situacijama već zauzeo pravno shvaćanje prema kojem se, u bitnom, u postupcima koji se vode radi naknade štete uslijed naleta divljači na vozilo na državnoj cesti primarno treba utvrditi postoje li činjenice koje upućuju na odgovornost vozača vozila za nastalu štetu pa, ako takve činjenice ne postoje, za naknadu štete će odgovarati lovovlaštenik lovišta iz kojeg je divljač istrčala na javnu cestu, uz iznimku činjeničnih i pravnih situacija u kojoj pravna osoba koja gospodari javnom cestom na zahtjev lovoovlaštenika nije postavila znak opasnosti "divljač na cesti" ili nije javnu cestu zaštitila drugom propisanom opremom, jer je u tom slučaju odgovorna upravo ona.
7. Slijedom navedenog, valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP, odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
8. Prema ocjeni ovoga suda, odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije bio potreban za vođenje parnice te je na temelju odredbe čl. 155. st. 1. ZPP odlučeno kao u izreci ovog rješenja pod točkom
9. Naime, imajući u vidu sadržaj čl. 155. st. 1. ZPP i povezujući ovu odredbu sa čl. 10. st. 1. ZPP koji upućuje na obvezu postupanja suda u parničnom postupku na način da se uzrokuje što manje troškova, u okolnostima konkretnog slučaja, a prema sadržaju danog odgovora, ovaj sud je ocijenio da zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije nije osnovan.
Zagreb, 1. travnja 2026.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
