Poslovni broj: Usž-865/2026-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
ZAGREB
Frankopanska 16
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
PRESUDA
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Snježane Horvat – Paliska , predsjednice vijeća , Hrvoja Miladina i Gordane Marušić – Babić , članova vijeća , uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Blaženke Drdić , kao zapisničarke , u upravnom sporu tužitelja LĐŽŠ, državljanina Arapske Republike Egipat , kojeg zastupa opunomoćenik Stjepan Babić , odvjetnik u Zagrebu , Vodovodna 13/I , protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova , Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove , Sektora za strane i međunarodnu zaštitu , Službe za međunarodnu zaštitu , Zagreb , Ilica 335 , radi međunarodne zaštite, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu , poslovni broj: Us I-3707/2025-8 od 3. veljače 2026. , na sjednici vijeća održanoj 1. travnja 2026.
pretpostavljam da je
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje točka I. izreke presude Upravnog suda u Zagrebu , poslovni broj: Us I-3707/2025-8 od 3. veljače 2026.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom prvostupanjskog suda u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništavanje rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske , Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove , Sektora za strance i međunarodnu zaštitu , Službe za međunarodnu zaštitu , KLASA: UP/I -216- 03/25- 06/5946 , URBROJ: 511-01-212-25-9 od 10. rujna 2025. Točkom II. izreke presude tužitelju je odobrena besplatna pravna pomoć u predmetnom upravnom sporu te je u točki III. izreke presude naloženo tuženiku da isplati opunomoćeniku tužitelja , pružatelju pravne pomoći, iznos od 1.250,00 eura u roku od petnaest dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.
1.1. Osporenim rješenjem tuženika odbijen je kao očito neosnovan zahtjev tužitelja za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj .
2. Tužitelj je izjavio žalbu protiv točke I. izreke pobijane presude, iz svih žalbenih razloga. Ponavlja navode kako nisu uzeti u obzir učinci njegovih osobnih okolnosti i to psihičko stanje nakon razvoda, kao i obveze prema uzdržavanim članovima obitelji te pritisak koji ima zbog duga. Stoga smatra da nije riječ samo o njegovim ekonomskim teškoćama već i o ozbiljnoj nepravdi društvenog izopćenja zbog koje bi bio u opasnosti u slučaju povratka. Smatra da nije riječ o zloupotrebi postupka jer je namjera izražena u stanju očaja i nakon pokretanja postupka udaljenja. Predlaže usvojiti žalbu.
3. Tuženik u odgovoru na žalbu u cijelosti osporava žalbene navode tužitelja i ostaje kod utvrđenja iz osporavanog rješenja. Predlaže odbiti žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući presudu upravnog suda sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 36/24. – dalje u tekstu: ZUS), ovaj Sud nalazi da se ista ne može ocijeniti nezakonitom.
6. Prvostupanjski sud je presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u upravnom postupku i sporu te je pravilno odbio tužbeni zahtjev, jer tužitelj tužbenim navodima nije doveo u sumnju pravilnost primjene odredbe članka 20., 21. i 38. stavak 1. točka 5. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti ("Narodne novine", broj 70/15, 127/17, 33/23 i 17/25 – dalje: ZOMPZ).
7. Prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva prvostupanjski sud je sukladno članku 28. ZOMPZ-a proveo postupak procjene činjenica i okolnosti, te je s obzirom na osobne okolnosti tužitelja, izvješća i opće informacije o zemlji podrijetla, ocijenio pravilnim da tužitelj nije dokazao postojanje osnovanog straha od proganjanja u zemlji podrijetla (članak 20. ZOMPZ-a), kao i da ne postoje opravdani razlozi koji ukazuju da će se povratkom u zemlju podrijetla suočiti sa stvarnim rizikom trpljenja ozbiljne nepravde, a nije u mogućnosti ili zbog takvog rizika ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje (članak 21. ZOMPZ-a).
8. Prvostupanjski sud je, imajući u vidu razloge zbog kojih traži međunarodnu zaštitu i koje je tužitelj iznio u upravnom postupku i tijekom spora, svoju odluku obrazložio u smislu mjerodavnih zakonskih odredbi te pravilno zaključio da se zahtjev tužitelja može ocijeniti kao očito neosnovan.
9. Naime, tužitelj je podnio zahtjev za odobrenje međunarodne zaštite u Republici Hrvatskoj tek nakon što je zatečen u nelegalnom boravku te mu je uručeno rješenje o protjerivanju i smještaju u Prihvatni centar za strance.
10. Tijekom postupka tužitelj je izričito izjavio da je zemlju podrijetla napustio radi zaposlenja i ekonomskih razloga. Isto tako ne spori da je zemlju podrijetla napustila legalno pri čemu je izričito izjavio da u zemlji podrijetla nije bio izložen proganjanju, nasilju, pritvaranju, niti prijetnjama.
11. Prvostupanjski sud i tuženik su prilikom donošenja odluke pravilno utvrdili da navedeni razlozi ne predstavljaju osnovane razloge za odobrenje međunarodne zaštite, kao i da prema međunarodnim izvještajima u zemlji tužiteljevog podrijetla ne postoji rizik sigurnosti, već se radi o sigurnoj zemlji.
12. Nadalje, u odnosu na žalbene navode, pravilno je utvrđeno da osobne okolnosti tužitelja ne upućuju na zaključak da bi povratkom u zemlju podrijetla bio izložen ozbiljnoj nepravdi, prijetnji smrtnom kaznom, mučenju, nečovječnom ili ponižavajućem postupanju ili kažnjavanju, a niti je utvrđeno da bi tužitelj bio životno ugrožen u zemlji podrijetla, već pravilno prvostupanjski sud ocjenjuje da je tužitelj ekonomski migrant, slijedom čega ne ostvaruje propisane uvjete za odobravanje međunarodne zaštite.
13. Imajući u vidu naprijed navedeno, provedeni dokazi u upravnom postupku i sporu ukazuju na pravilnost pobijane presude te po ocjeni ovog Suda , tužitelj navodi iz žalbe, koje je iznosio i tijekom upravnog spora, nije doveo u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, kao ni primjenu mjerodavnog materijalnog prava.
14. Slijedom navedenog, primjenom odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu , 1. travnja 2026.
Predsjednica vijeća
Snježana Horvat-Paliska