Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž Ob-126/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Brankice Malnar, predsjednice vijeća, Alena Perhata člana vijeća i suca izvjestitelja i Tajane Polić, članice vijeća, u pravnoj stvari maloljetne tužiteljice SĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po majci i zakonskoj zastupnici LĆ, a ona zastupana po punomoćnici Kristini Krajačić, odvjetnici iz Zaboka, protiv tuženika IĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Šebetić i Partneri j. t. d. iz Zagreba, radi povišenja uzdržavanja, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P Ob-645/2023- 47 od 22. svibnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 01. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P Ob-645/2023-47 od 22. svibnja 2025.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda (točka I. izreke) promijenjen je iznos uzdržavanja određen presudom Općinskog suda u Zlataru poslovni broj P Ob- 133/16-17 od 29. rujna 2017. godine, preinačene presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž Ob-1420/2017-2 od 27. veljače 2018. godine, te je naloženo tuženiku da za uzdržavanje maloljetne tužiteljice umjesto prethodno dosuđenog iznosa od 1.392,00 kuna doprinosi mjesečnim iznosom od 350,00 eura, počev od 31. svibnja 2023. godine pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti, time da je dospjele iznose dužan platiti odjednom u roku od 15 dana, a dospijevajuće do svakog petnaestog u mjesecu za tekući mjesec, sve sa pripadajućim zateznim kamatama koje se za razdoblje od 01. siječnja 2023. godine do 31. prosinca 2023. godine određuju za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2024. godine do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja te godine, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve na tekući račun majke i zakonske zastupnice JĆ.

2. U točki II. izreke naloženo je tuženiku da u roku od 15 dana naknadi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 500,00 eura, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućima od 22. svibnja 2025. godine do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja te godine, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

3. U točki III. izreke odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka.

4. Protiv te presude pravovremenu žalbu podnosi tuženik, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, dakle iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, u nastavku teksta: ZPP), te predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

5. Odgovor na žalbu nije podnesen.

6. Žalba nije osnovana.

7. Sud prvog stupnja na temelju sadržaja priložene dokumentacije, iskaza majke i zakonske zastupnice maloljetne tužiteljice LĆ, te iskaza tuženika, u bitnome utvrđuje da je predmet ovog parničnog postupka zahtjev maloljetne tužiteljice SĆ (kćeri tuženika) radi izmjene odnosno povišenja uzdržavanja određenog presudom Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini poslovni broj P Ob-133/16-17 od 29. rujna 2017. godine, preinačene presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž Ob-1420/2017-2 od 27. veljače 2018. godine.

8. U vezi toga utvrđuje da je tuženik otac maloljetne tužiteljice koja je rođena dana **.**.2009. i koja s majkom LĆ živi u [adresa], a da je presudom Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini poslovni broj P Ob-133/16 od 29. rujna 2017. godine, preinačenom presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž Ob-1420/17 od 27. veljače 2018. godine, naloženo tuženiku doprinositi za uzdržavanje maloljetne tužiteljice iznosom od 1.392,00 kuna mjesečno, pri čemu utvrđuje da je ista u to vrijeme imala 9 godina i da je zajedno s majkom živjela u [adresa].

9. Nadalje utvrđuje da su se od 2018. godine pa do pokretanja predmetnog postupka promijenile okolnosti, jer da je maloljetna tužiteljica samim odrastanjem imala i veće troškove života, a da su i ti troškovi porasli, jer su porasle cijene hrane, odjeće, obuće i stanovanja, te da je maloljetna tužiteljica sada u dobi od 16 godina, pa da sve navedeno opravdava donošenje nove odluke o njezinom uzdržavanju, u smislu odredbe članka 285. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ br. 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23, u nastavku teksta: OBZ).

10. U odnosu na navedeno, a pozivom na odredbe članaka 307. stavak 2. i 311. stavak 1. OBZ-a, utvrđuje da maloljetna tužiteljica živi u zajedničkom kućanstvu s majkom u ..., te da njezina majka plaća najam stana 589,00 eura mjesečno, režije oko 350,00 eura mjesečno, te dodatno internet i telefon za dijete u visini od 100,00 eura mjesečno, dok za prehranu plaća mjesečni iznos od oko 300,00 eura, s time da majka maloljetne tužiteljice snosi i troškove njezinog školovanja, pa tako početkom školske godine kupuje potrepštine za školu (pribor, radni materijal i pernice), za što potroši oko 200,00 eura, te kupuje djetetu tenisice, cipele i odjeću, za što utroši oko 300,00 eura. Osim toga, utvrđuje da majka tužiteljice snosi i troškove izleta maloljetne tužiteljice u organizaciji škole, te da za jedan izlet potroši oko 250,00 eura, a za drugi oko 150,00 eura, pri čemu snosi i troškove džeparca, s time da za tužiteljicu plaća i satove klavira u mjesečnom iznosu od 110,00 eura, te troškove mačevanja u visini od 160,00 eura godišnje. Uz navedeno, utvrđuje kako majka tužiteljice podmiruje za istu i najam ormarića u školi u iznosu od 40,00 eura godišnje, dok za njezinu prehranu u školi izdvoji oko 9,00 eura tjedno, odnosno oko 36,00 eura mjesečno, s time da za kupnju odjeće i obuće za tužiteljicu mjesečno plaća oko 50,00 eura, a djetetu plaća i autobusnu kartu u mjesečnom iznosu od 35,00 eura, kao i troškove izlazaka vikendom u visini od 10,00 eura, pri čemu majka maloljetne tužiteljice snosi i trošak nabave posebne kozmetike za tužiteljicu u visini od 30,00 eura mjesečno, jer dijete ima probleme s kožom.

10.1. S obzirom na navedeno, prvostupanjski sud utvrđuje da ukupne mjesečne potrebe maloljetne tužiteljice iznose 700,00 eura.

11. Nadalje utvrđuje da je tuženik rođen dana **.**.1981., te da je po zanimanju konobar, ali da je zaposlen u firmama koje se bave gradnjom, u vezi čega utvrđuje da je isti bio zaposlen kod poslodavca ..., te da je 2021. godine pretrpio ozljedu na radu na navedenom radnom mjestu, gdje je radio na miješalici betona i zarađivao oko 1.100,00 eura mjesečno, ali da je isti dana 15. travnja 2024. godine promijenio poslodavca, te radi kao vozač viljuškara sa znatno nižom plaćom u bruto iznosu od 890,00 eura, što u svojem iskazu obrazlaže time da je morao promijeniti posao jer mu je zdravstveno stanje onemogućavalo obavljanje dotadašnjeg posla, pa da je morao naći posao koji ne podrazumijeva dugo stajanje.

11.1. Sud prvog stupnja utvrđuje da je tuženiku u vezi navedene ozljede određeno provođenje ambulantne fizikalne terapije, uz preporuku mirovanja, te po potrebi uzimanja analgetika, hladnih obloga i držanja noge na povišenom, a da je iz priložene povijesti bolesti od 19. siječnja 2022. godine vidljivo da je tuženik sam naveo da je radno aktivan, te da teško diže teret i da osjeća gubitak snage u nogama kod duljeg hodanja, kao i trnce, a kada miruje trnjenje se smanji, te da je nakon provedene fizikalne terapije došlo do smanjenja bolova, pa je preporučeno uzimanje lijeka, mirovanje i pošteda od prisilnih položaja. Pri tome utvrđuje kako iz specijalističkog nalaza od 17. studenoga 2023. godine proizlazi da je status lokomotornog aparata tuženika izrazito dekompenziran i insuficijentan, te je preporuka pošteda od svih opterećenja lokomotornog aparata, dok iz specijalističkog nalaza od 02. travnja 2024. godine proizlazi da se moli pošteda u okviru radnih zadataka od svih većih statodinamskih opterećenja, a da je iz povijesti bolesti liječnika ... od 27. veljače 2024. godine razvidno da se tuženik javio na kontrolu radi depresivnih stanja, te je naveo da se osjećao bolje, pa nije dolazio i nije uzimao terapiju.

11.2. Nastavno utvrđuje da je tuženik cijelo vrijeme uredno radio, te da je isti u manjem dijelu tijekom 2022. godine koristio bolovanje (iznos naknade plaće koji mu je plaćen radi bolovanja je 1.603,40 kuna), a da do rujna 2023. godine nije koristio bolovanje, dok je u razdoblju od rujna 2023. godine do srpnja 2024. godine koristio bolovanje u manjem opsegu, obzirom mu je naknada isplaćena u iznosu od 565,89 eura, te da istome nije utvrđena radna nesposobnost.

11.3. Stoga utvrđuje da posljedice koje tuženik trpi zbog navedene nezgode očito nisu toliko izražene da bi istome bila utvrđena radna nesposobnost, u vezi čega ne prihvaća tvrdnje tuženika da je bio primoran promijeniti poslodavca i prihvatiti nižu plaću zbog toga što je morao prihvatiti posao koji ne podrazumijeva fizičko opterećenje, jer utvrđuje da je on tek 15. travnja 2024. godine promijenio posao. Naime, u vezi toga utvrđuje kako bi bilo logično da bi tuženik, u slučaju da nije bio u mogućnosti obavljati poslove koje je ranije obavljao, već ranije mijenjao poslodavca ili bi kod starog poslodavca tražio da obavlja poslove koji podrazumijevaju manje fizičko opterećenje, obzirom je isti nastradao 2021. godine, a da je nelogično da tuženik ne bi tražio naknadu štete radi ozljede na radu, kao i da ne bi od poslodavca tražio da mu omogući radno mjesto koje nije toliko fizički zahtjevno, pri čemu utvrđuje da je tuženik već tijekom ove parnice promijenio poslodavca, i to na način da radi za nižu plaću.

11.4. Pri tome utvrđuje da je tuženik i kod prethodnog poslodavca ostvarivao minimalne prihode, te da su njegovi prosječni prihodi tijekom 2022. godine uz dodatke iznosili oko 1.100,00 eura mjesečno, tijekom 2023. godine 1.114,08 eura mjesečno, dok su u 2024. godini iznosili 1.133,57 eura, a da ta mjesečna primanja variraju ovisno o broju radnih sati koje tuženik odradi u redovnom radnom vremenu, s time da je po broju sati koje odrađuje u 2024. godini utvrđeno da isti radi i više od 8 sati dnevno, odnosno 40 sati tjedno, iako je tako ugovoreno.

11.5. Slijedom navedenog, utvrđuje da je tuženik, iako je imao određene posljedice zbog naznačene nezgode, očito u mogućnosti obavljati poslove u većem opsegu od ugovorenog radnog vremena, pa odbija njegov prijedlog za provođenje dokaza medicinskim vještačenjem po vještaku medicine rada na okolnost da isti nije u mogućnosti dodatnim radom ostvarivati dodatne prihode, odnosno da zbog svojeg zdravstvenog stanja nije u mogućnosti obavljati dodatni rad, jer utvrđuje da je tuženik u mogućnosti raditi u povećanom opsegu.

12. Nastavno utvrđuje da tuženik nema u vlasništvu nekretnine, a da je vlasnik automobila marke ... iz 2007. godine, te da osim plaće nema drugih prihoda, niti ima obvezu uzdržavati druge osobe osim djeteta, a da isti tvrdi kako financijski pomaže svojoj majci koja ima niži iznos mirovine, ali da je obveza tuženika prvenstveno uzdržavati svoje maloljetno dijete (tužiteljicu), a svoju majku ukoliko ima dovoljno sredstva da namiri potrebe djeteta. Pri tome utvrđuje da je tuženik naveo kako njegova majka ima nekretnine u vlasništvu, pa utvrđuje da ista prodajom ili iznajmljivanjem tih nekretnina može ostvariti dodatna sredstva za svoj život.

13. Sud prvog stupnja utvrđuje da je tuženik podignuo kredit za postavljanje fasade i prozora na kući koja je u vlasništvu njegove majke, te da otplaćuje taj kredit u mjesečnim iznosima od 316,00 eura, ali taj iznos ne uzima tuženiku u obzir, jer utvrđuje da navedeni kredit ne služi zadovoljenju osnovnih životnih potreba (članak 313. stavak 5. OBZ-a), u vezi čega utvrđuje da je navedena kuća dana tuženiku na korištenje (gornji kat kuće), te da je njegova majka obvezna ulagati u tu nekretninu, a da je ista vlasnica nekretnina iz kojih može dobiti dodatna sredstva.

14. Nastavno utvrđuje da tuženik od 2022. godine živi u zajedničkom kućanstvu s partnericom koja ostvaruje prihod od 700,00 eura, pa utvrđuje da isti zajedno s njom plaća zajedničke troškove režija i prehrane, te higijene kućanstva, s time da utvrđuje kako tuženik za režije utroši oko 130,00 eura mjesečno, za prehranu za kućanstvo 150,00-200,00 eura mjesečno, a da se ti troškovi, s obzirom na to da tuženik živi u zajednici s partnericom, dijele na njih oboje, te da tuženik nema troškova za odjeću i obuću, dok za higijenu ima trošak od 30,00-40,00 eura mjesečno. Stoga utvrđuje da troškovi tuženika na mjesečnoj razini iznose oko 500,00 eura, a uzevši u obzir da isti zasigurno ima i neke troškove za zdravlje, troškove prijevoza, mobitela i slično.

15. Kao što je navedeno, prvostupanjski sud utvrđuje da tuženik ostvaruje prihode od oko 1.100,00 eura mjesečno, te da ima troškove oko 500,00 eura mjesečno, pri čemu utvrđuje da isti ne sudjeluje u životu djeteta obzirom da maloljetna tužiteljica živi u [adresa], niti s njom redovito ostvaruje osobne odnose, dok majka maloljetne tužiteljice vodi kompletnu skrb o istoj, pa utvrđuje da tuženik ima na raspolaganju vrijeme koje bi inače trebao provoditi s djetetom da dodatno zaradi novac potreban za uzdržavanje maloljetne tužiteljice. U vezi toga utvrđuje kako iz priloženih platnih lista za tuženika proizlazi da isti radi povećani broj sati u odnosu na ugovoreni broj sati, iz čega utvrđuje da tuženik ima mogućnost i sposobnost raditi veći broj sati od redovnog rada, te da na taj način može ostvariti dodatna sredstva, a da isti ukoliko ima zdravstvenih poteškoća može eventualno pokrenuti postupak radi utvrđenja radne sposobnosti, pri čemu utvrđuje da je tuženik upoznat i s mogućnošću podnošenja zahtjeva za inkluzivni dodatak, što bi mu sve osiguralo i neke druge prihode, a što isti nije učinio.

15.1. Nadalje utvrđuje da je tuženik neistinito iskazivao da ne živi s partnericom u zajedničkom kućanstvu, jer da iz priloženog Izvješća o obiteljskim, imovinskim i socijalnim prilikama tuženika od 04. studenoga 2024. godine proizlazi da on od 2022. godine živi u zajedničkom kućanstvu s istom, te da tuženik tijekom ovog postupka mijenja posao na način da prelazi na posao s manjim prihodima, iz čega zaključuje da on nije iskoristio sve mogućnosti da svoje imovno stanje poboljša, već da je tijekom postupka poduzeo radnje kojima je smanjio svoje prihode, pa utvrđuje da tuženik svojim radnjama pokušava onemogućiti maloljetnu tužiteljicu u dobivanju sredstava potrebnih za njezino uzdržavanje, odnosno da ista ne dobije potrebno uzdržavanje.

15.2. Prvostupanjski sud utvrđuje da je obveza tuženika da poduzme potrebne radnje kako bi poboljšao svoje imovno stanje radi podmirenja svih potreba maloljetne tužiteljice, obzirom da isti uopće ne sudjeluje u skrbi o djetetu, a da okolnost da tuženik to propušta učiniti ne može ići na teret maloljetnog djeteta, pri čemu utvrđuje kako tuženik svoje imovno stanje pokušava prikazati i lošijim nego što ono jest.

15.3. Stoga utvrđuje da tuženik, uzevši u obzir potrebe maloljetne tužiteljice, kao i njegove mogućnosti, može za uzdržavanje maloljetne tužiteljice doprinositi mjesečnim iznosom od 350,00 eura.

16. Iz navedenih razloga, a pozivom i na odredbu članka 8. ZPP-a, odredbe članaka 310. stavak 1. i 2., 311. stavak 2., 313. stavak 1., 2. i 4. OBZ-a, odredbu članka 29. Zakona o obveznim odnosima («Narodne novine» br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, u nastavku teksta: ZOO), kao i na Tablice o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta („Narodne novine“ br. 48/23, 49/24 i 75/25), odlučuje kao u točki I. izreke pobijane presude.

17. Odluku o troškovima parničnog postupka (točke II. i III. izreke) temelji na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a, kao i na odredbi članka 30. Ovršnog zakona («Narodne novine» br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24).

18. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 365. stavak 2. ZPP-a, utvrđeno je da u provedenom postupku i prilikom donošenja pobijane presude nije počinjena neka od tih povreda.

19. Nije ostvarena niti bitna postupovna povreda iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, jer navedena odluka nema postupovnih nedostataka na koje ukazuje tuženik (ista sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama), te se u svemu može ispitati.

20. Neosnovano tuženik sadržajem žalbe ukazuje i na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP-a, jer je sud prvog stupnja pravilno utvrdio kako iz cjeline provedenih dokaza proizlazi da je tuženik, iako je imao određene posljedice zbog pretrpljene ozljede na radu 2021. godine, u mogućnosti obavljati poslove u većem opsegu od ugovorenog radnog vremena, sve to iz razloga koje kao pravilne prihvaća i ovaj sud, pa je osnovano odbijen prijedlog tuženika za provođenje dokaza medicinskim vještačenjem po vještaku medicine rada na okolnost da isti nije u mogućnosti dodatnim radom ostvarivati dodatne prihode, odnosno da zbog svojeg zdravstvenog stanja nije u mogućnosti obavljati dodatni rad, pa odbijanjem provođenja tog dokaza tuženiku nije na nezakoniti način onemogućeno raspravljanje pred sudom.

21. Pravilno i potpuno je prvostupanjski sud utvrdio sve činjenice koje su od značaja za odluku o zahtjevu maloljetne tužiteljice za promjenu odnosno povišenje njezinog uzdržavanja po tuženiku koja je određena presudom Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini poslovni broj P Ob-133/16-17 od 29. rujna 2017. godine, preinačene presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž Ob- 1420/2017-2 od 27. veljače 2018. godine, pa je pravilnom primjenom naznačenih odredaba OBZ-a i ZOO-a odlučio kao u točki I. izreke pobijane presude, slijedom čega su neosnovani svi oni žalbeni navodi tuženika kojima osporava činjenična i pravna utvrđenja suda prvog stupnja, pa tako i njegovo pozivanje na liječnički nalaz od 17. studenoga 2023. godine, jer na to da tuženik ima mogućnost za ostvarivanje dodatne zarade kako bi podmirio potrebe za uzdržavanje njegove maloljetne kćeri (tužiteljice), čija visina je utvrđena u nespornom iznosu od 700,00 eura mjesečno, ukazuje između ostalog i stranački iskaz tuženika sa ročišta od 17. rujna 2024. godine (list 156-158 spisa), kada je izjavio da mu nije utvrđena radna nesposobnost, te da razmišlja da nađe nešto sa strane kako radio za sebe i dijete, ali da ne zna kako, iz čega očito proizlazi, kako pravilno zaključuje i prvostupanjski sud, da tuženik unatoč zdravstvenim tegobama koje su posljedica navedene povrede na radu može obavljati poslove u većem opsegu od ugovorenog radnog vremena, te tako ostvarivati povećanu zaradu od koje bi mogao doprinositi za uzdržavanje maloljetne tužiteljice pravilno dosuđenim iznosom od 350,00 eura mjesečno.

22. Na navode žalitelja kako nije dokazano da njegova majka ima u vlasništvu nekretnine od kojih može dobiti dodatna sredstva, valja odgovoriti da je o vlasništvu tih nekretnina od strane njegove majke iskazivao upravo tuženik na ročištu od 17. rujna 2024. godine, pri čemu isti nije dokazao da bi se radilo o nekretninama koje se iz nekih razloga ne bi mogle prodati ili na neki drugi način staviti u promet (npr. putem najma), pa da njegova majka ne bi mogla ostvarivati prihode iz te imovine za svoje uzdržavanje. Osim toga, odredbom članka 283. stavak 1. OBZ-a propisano je da uzdržavanje djece ima prednost pred uzdržavanjem bračnog ili izvanbračnog druga i roditelja, pa tuženik ne može izbjeći i/ili umanjiti svoju obvezu uzdržavanja maloljetnog djeteta (tužiteljice) pozivom na obvezu uzdržavanja svoje majke.

23. Što se tiče navoda tuženika da postavljanje fasade na majčinoj kući nije luksuzan, već nužan izdatak, jer da je kuća izložena propadanju ukoliko se u nju ne ulaže, za odgovoriti je da iz stranačkog iskaza te parnične stranke sa spomenutog ročišta ne proizlazi da bi uzimanje kredita za financiranje potonjih radova bilo nužno s obzirom na stanje navedene kuće, pa je sud prvog stupnja pravilnom primjenom odredbe članka 313. stavak 5. OBZ-a otklonio navedeni prigovor kao neosnovan.

24. Točni su navodi tuženika da je dosuđeni novčani iznos uzdržavanja od 350,00 eura mjesečno viši od iznosa koji je za uzdržavanje djeteta dobi maloljetne tužiteljice (16 godina) utvrđen u Tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta („Narodne novine“ br. 75/25), tj. od iznosa od 290,00 eura mjesečno, ali je odredbom točke II. stavak 2. tih Tablica propisano da se iznos uzdržavanja maloljetnog djeteta određuje u svakom pojedinom slučaju, sukladno odredbama Obiteljskog zakona koji uređuje uvjete i način određivanja uzdržavanja za dijete u odnosu na okolnosti roditelja obveznika uzdržavanja i okolnosti djeteta, pa nema zapreke da se u slučaju da za to budu ispunjene propisane pretpostavke, kao što je slučaj i u ovom predmetu, uzdržavanje maloljetnog djeteta (u konkretnom slučaju maloljetne tužiteljice) odredi u većem iznosu od onog koji je propisan potonjim Tablicama.

25. Pravilna i zakonita je i odluka o parničnim troškovima, a to stoga jer se temelji na pravilnoj primjeni odredaba članaka 151. stavak 3. i 154. stavak 1. ZPP-a, sve u vezi s odredbom članka 366. stavak 1. OBZ-a.

26. Stoga je žalbu tuženika valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu, pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP-a.

U Rijeci, 01. travnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Brankica Malnar