REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-94/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Radovan Raduka, u pravnoj stvari tužitelja Druga fundacija SPV d.o.o., OIB 25132169807, Zagreb, Lonjička ulica 2A, kojeg zastupa punomoćnica Doroteja Jurčić Nižić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika ZAGREBAČKA BANKA d.d., OIB 92963223473, Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, kojeg zastupa punomoćnik Kruno Knežević, odvjetnik u Odvjetničkom društvu METELKO, KNEŽEVIĆ & PARTNERI d.o.o., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv rješenja sadržanog u presudi Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-263/2025 od 15. listopada 2025., 1. travnja 2026.
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje rješenje sadržano u presudi Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-263/2025 od 15. listopada 2025. u točki III. izreke.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom utvrđena je ništetnom odredba sadržana u čl. 2. Ugovora o kreditu broj: 3211192818 od 18. listopada 2007. sklopljenog između korisnika kredita IE i tuženika koja glasi „Korisnik kredita obvezuje se platiti sve naknade i troškove u skladu s Odlukom o Tarifi naknada za usluge Kreditora“ (točka I. izreke). Odlukom iz točke II. izreke, naloženo je tuženiku na ime plaćene naknade za obradu zahtjeva i odobravanje kredita isplatiti iznos od 296,24 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. Odlukom iz točke III. izreke određeno je da će svaka stranka snositi svoje troškove parničnog postupka. Odlukom iz točke IV. izreke odbijen je kao neosnovan tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 241,01 eura sa zateznim kamatama na taj iznos koje teku od 19. listopada 2007. do isplate, zahtjev za isplatu zateznih kamata na iznos od 296,24 eura koje teku od 19. listopada 2007. do 15. studenoga 2007. i zahtjev za isplatu zateznih kamata na iznos od 296,24 eura koje teku od 16. studenoga 2007. do isplate po stopi preko stope dosuđene točkom II. izreke te presude.
2. Prvostupanjski sud je saslušanjem korisnika utvrdio da se radi o potrošačkom ugovoru jer korisnik kredita nije obrtnik, niti trgovac pojedinac, već fizička osoba koja ne obavlja registriranu djelatnost pa se radi o potrošaču sukladno odredbi članka 3. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03; dalje: ZZP) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu. Odredbom članka 6. ugovora o kreditu određeno je da je namjena kredita - kupnja stana. Prvostupanjski sud je primijenio odredbu članka 96. stavka 1. ZZP-a, koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu, a kojim je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Stavkom 2. istog članka propisano je da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, posebno ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca.
3. O troškovima postupka prvostupanjski sud je odlučio primjenom odredbe članka 154. stavka 4. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/2014, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje: ZPP).
4. Protiv odluke o troškovima postupka žalbu je podnio tužitelj iz svih zakonom dopuštenih razloga – bitne povrede odredbi parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Obrazlaže kako je u cijelosti uspio s deklaratornim zahtjevom čija je vrijednost 1.327,23 eura dok je s kondemnatornim zahtjevom uspio za iznos od 296,24 eura (odbijen je s 241,01 eura) zbog čega smatra nezakonitom odluku prvostupanjskog suda da svaka stranka snosi svoj trošak. Predlaže pobijanu presudu preinačiti na način da tužitelju dosudi troškove sukladno uspjehu u sporu, a to je 100% uspjeh s deklaratornim i 55,14% s kondemnatornim zahtjevom.
5. Tužiteljeva žalba nije osnovana.
6. S obzirom na to da se odluka o troškovima u presudi smatra rješenjem, odnosno s obzirom na to da je tuženik podnio žalbu samo protiv odluke o troškovima postupka, ovaj sud je odlučujući o njegovoj žalbi donio rješenje (članak 129. u vezi s člankom 167. ZPP-a).
7. Pobijana odluka ispitana je na temelju odredaba članka 365. ZPP -a, u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.
8. Prije svega potrebno je istaknuti da je prema praksi ovog suda a jednako tako i prema ustaljenoj praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske, vrijednost predmeta spora trebalo odrediti samo sukladno kondemnatornom zahtjevu (članak 40. stavak 3. ZPP-a). Naime, tužitelj je u ovom postupku postavio tužbeni zahtjev za utvrđenjem ništetnosti odredbe ugovora o naknadama navodeći kao vrijednost predmeta spora 1.327,22 eura i tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 537,25 eura (da bi tijekom postupka zahtijevao isplatu iznosa od 296,24 eura). Posljedica ništetnosti navedene odredbe ugovora je obveza tuženika vratiti tužitelju iznos od 296,24 eura. Stoga je vrijednost predmeta spora koju je tužitelj naznačio u tužbi u iznosu od 1.327,22 eura suviše visoko naznačena. Zahtjev za utvrđenjem ništetnosti ugovorne odredbe u ovom slučaju u cijelosti služi kondemnatornom tužbenom zahtjevu za isplatu iznosa od 537,25 eura budući da je posljedica ništetnosti upravo plaćanje tog iznosa pa je to primjerena vrijednost predmeta spora. To posredno proizlazi i iz odredaba članka 35. i članka 40. stavaka 1. i 2. ZPP-a.
9. Slijedom navedenog, tužitelj je od zahtijevanog iznosa 537,25 eura uspio sa zahtjevom od 296,24 eura, dok je za iznos od 241,01 eura utvrđeno povlačenje tužbe, odnosno u tom dijelu nije uspio sa zahtjevom (članak 158. stavak 1. ZPP -a). Prema ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je pravilno odlučio o troškovima parničnog postupka primjenjujući odredbu članka 154. stavka 4. ZPP -a kojom je propisano da sud može odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove ako su stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima.
10. Zato je, primjenom članka 368. ZPP-a odlučeno kao u izreci rješenja.
Zagreb, 1. travnja 2026.
Sudac
Radovan Raduka
