Poslovni broj: Usž-4635/2025-3

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, dr. sc. Sanje Otočan, predsjednice vijeća, Mire Kovačić i Radmile Bolanča Vuković, članica vijeća, te višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužiteljice ŠE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] , protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, radi prava iz mirovinskog osiguranja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-998/2024- 7 od 12. lipnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 1. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-998/2024-7 od 12. lipnja 2025.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice za poništenje rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 141-02/24-01/03356705430, URBROJ: 341-99-05/3-24-001345 od 13. ožujka 2024.

2. Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe Split, KLASA: UP/I 141-02/24-01/03356705430, URBROJ: 341-18-05/3-24-009314 od 7. veljače 2024., kojim je tužiteljici, kod koje je zbog bolesti 100 % nastao djelomični gubitak radne sposobnosti, priznato pravo na invalidsku mirovinu (točka 1. izreke), utvrđeno je da će se nakon pravomoćnosti tog rješenja posebnim rješenjem odlučiti o iznosu i početku isplate mirovine (točka 2. izreke) i da će se kontrolni pregled obaviti u lipnju 2024. godine (točka 3. izreke).

3. Tužiteljica u žalbi navodi da tuženik ne može samovoljno donijeti odluku o invalidskoj mirovini ako osoba nije podnijela zahtjev. Ističe da je samo zatražila vještačenje kako bi na osnovi slabe čujnosti dobila potvrdu za prilagođenu satnicu. Izražavajući svoje nezadovoljstvo samovoljnim postupanjem tuženika i suda, navodi da njezina radna sposobnost nije posljedica bolesti, već profesionalnog angažmana tijekom radnog vijeka. Predlaže poništiti prvostupanjsku presudu.

4. Tuženik u odgovoru na žalbu smatra žalbu neosnovanom iz svih razloga iznesenih u obrazloženju osporenog rješenja, odgovoru na tužbu i pobijanoj presudi. Predlaže odbiti žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući presudu Upravnog suda u granicama žalbenih razloga, u skladu s člankom 134. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24. - dalje: ZUS), Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanima.

7. Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja prvostupanjski sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan. U obrazloženju presude izložio je sve bitne činjenice koje proizlaze iz provedenih dokaza te imajući na umu relevantne propise naveo valjane razloge zbog kojih je odbio tužbeni zahtjev, odgovorivši pri tome na sve tužbene navode (članak 119. stavak 5. ZUS-a).

8. Prvostupanjski je sud nakon izvršenog uvida u spis tuženika i provedene usmene rasprave, uzimajući u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporene odluke u skladu s člankom 49. stavkom 3. ZUS-a, pravilno utvrdio da je o pravu tužiteljice na invalidsku mirovinu riješeno zakonito i na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja na koje je primijenjen mjerodavni članak 39. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine", 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21. i 119/22. – dalje: ZOMO). Prvostupanjski sud je pri tome ocijenio sve navode tužiteljice iz tužbe, a koje ponovno iznosi i u ovoj žalbi, te je s obzirom na utvrđeno činjenično stanje iz upravnog postupka osnovano odbio tužbeni zahtjev, za što je dao dostatne razloge, koje prihvaća i ovaj Sud.

9. Žalbeni navod tužiteljice da je tuženik samovoljno pokrenuo predmetni upravni postupak nije osnovan jer iz spisa upravnog postupka proizlazi da je postupak pokrenut na prijedlog izabranog doktora primarne zdravstvene zaštite od 5. studenoga 2020. radi ocjene radne sposobnosti tužiteljice prema članku 39. ZOMO-a.

10. Kako je tijekom upravnog postupka Vijeće vještaka u nalazu i mišljenju od 23. listopada 2023. ocijenilo da je kod tužiteljice nastupio djelomični gubitak radne sposobnosti uzrokovan 100% bolešću od 10. lipnja 2022. uz kontraindikacije, i na koji je dana revizijska suglasnost 15. prosinca 2023., tužiteljici je priznato pravo na invalidsku mirovinu.

11. Stoga pravilno prvostupanjski sud navodi da se, u skladu s člankom 2. ZOMO- a, osiguranicima prema načelu uzajamnosti i solidarnosti, obavezno osiguravaju prava za slučaj starosti i smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti, a koja prava su navedena u članku 3. ZOMO-a i ista utvrđuje tuženik po provedenom postupku, a što je u konkretnom slučaju pravo na invalidsku mirovinu.

12. Kako iz članka 15. Kolektivnog ugovora za zaposlenike u osnovnoškolskim ustanovama („Narodne novine“, 51/18.) proizlazi da povoljniju normu (smanjenu satnicu) rješenjem utvrđuje poslodavac u slučaju kada tijekom radnoga vijeka zaposlenika dođe, između ostalog, do smanjenja radne sposobnosti uz djelomični gubitak radne sposobnosti uz ispunjenje ostalih uvjeta, proizlazi da je za odluku poslodavca o osiguravanju povoljnije norme potrebna ocjena tuženika o radnoj sposobnosti tužiteljice u skladu s člankom 39. ZOMO-a. Imajući na umu da je djelomični gubitak radne sposobnosti jedna od pretpostavki za utvrđenje povoljnije norme (smanjene satnice), a da je posljedica utvrđenja djelomičnog gubitka radne sposobnosti zbog bolesti ujedno priznanje prava na invalidsku mirovinu (članak 56. stavak 1. ZOMO-a), neosnovano tužiteljica smatra da nije bilo osnove da joj se prizna pravo na invalidsku mirovinu.

13. Tužiteljica na okolnost da je uzrok oštećenja njezina sluha profesionalna bolest nije dostavila dokaze u skladu s člankom 51. ZUS-a, odnosno na ročištu održanom 16. svibnja 2025. izričito je izjavila da nije podnosila zahtjev Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje, a utvrđeno činjenično stanje proizlazi iz medicinske dokumentacije sadržane u spisu upravnog postupka.

14. Profesionalna bolest priznaje se u posebnom postupku, na osnovi zahtjeva za priznanje profesionalne bolesti, koji postupak provodi Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje na temelju Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“, 80/13., 137/13., 98/19., 33/23. i 105/25.). S obzirom na navedeno, ovaj Sud smatra da je u konkretnom slučaju bolest tužiteljice pravilno uzeta u obzir kod ocjene njezine radne sposobnosti, dok prigovor tužiteljice o uzroku te bolesti nije od utjecaja na drugačije rješenje predmetne upravne stvari.

15. Sud žalbene navode smatra neosnovanima i bez utjecaja na drugačiju odluku suda. Radi se o navodima koje je tužiteljica isticala u tužbi, o kojima se prvostupanjski sud izjasnio, a s kojim očitovanjima je u potpunosti suglasan i ovaj Sud. Obrazloženje pobijane presude sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i koji ujedno otklanjaju sumnju da bi ta presuda mogla biti rezultat arbitrarnog postupanja odnosno sudske samovolje.

16. Trebalo je stoga, na temelju članka 135. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci presude.

U Zagrebu 1. travnja 2026.

Predsjednica vijeća:

dr. sc. Sanja Otočan