Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-267/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Verice Perić Aračić, kao predsjednice vijeća, Josite Begović kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Zorana Nikolića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice NG OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Ivan Adžić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, kojeg zastupaju punomoćnici - odvjetnici u Odvjetničkom društvu Kallay&Partneri d.o.o. Zagreb,radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj: P-2874/2023-11 od 31. ožujka 2025., u sjednici održanoj 01. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se u pretežitom dijelu odbija kao neosnovana, a u manjem dijelu prihvaća te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj: P-2874/2023-11 od 31. ožujka 2025.

a) preinačava:

- u dijelu točke I. u odnosu na zatezne kamate za razdoblje od 1. kolovoza 2015. pa do 31.prosinca 2022. tako da se tuženiku za to razdoblje nalaže platiti zatezne kamate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena

b) potvrđuje:

- u preostalom dijelu točke I. i točki II. izreke.

II. Tuženikov zahtjev za naknadom troškova žalbenog postupka odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj: P-2874/2023-11 od

31. ožujka 2025. suđeno je:

" I Nalaže se tuženiku platiti tužiteljici iznos od 2.413,83 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:

- na iznos od 7,96 eura od 31.10.08. do isplate,

- na iznos od 11,02 eura od 31.12.08. do isplate,

- na iznos od 13,27 eura od 31.1.09. do isplate,

- na iznos od 14,20 eura od 28.2.09. do isplate,

- na iznos od 11,41 eura od 31.3.09. do isplate,

- na iznos od 11,95 eura od 30.4.09. do isplate,

- na iznos od 7,70 eura od 31.5.09. do isplate,

- na iznos od 4,65 eura od 30.6.09. do isplate,

- na iznos od 5,44 eura od 31.7.09. do isplate,

- na iznos od 7,03 eura od 31.8.09. do isplate,

- na iznos od 6,90 eura od 30.9.09. do isplate,

- na iznos od 5,31 eura od 31.10.09. do isplate,

- na iznos od 8,36 eura od 30.11.09. do isplate,

- na iznos od 10,88 eura od 31.12.09. do isplate,

- na iznos od 14,47 eura od 31.1.10. do isplate,

- na iznos od 13,67 eura od 28.2.10. do isplate,

- na iznos od 18,45 eura od 31.3.10. do isplate,

- na iznos od 17,52 eura od 30.4.10. do isplate,

- na iznos od 19,24 eura od 31.5.10. do isplate,

- na iznos od 34,77 eura od 30.6.10. do isplate,

- na iznos od 31,46 eura od 31.7.10. do isplate,

- na iznos od 41,14 eura od 31.8.10. do isplate,

- na iznos od 37,83 eura od 30.9.10. do isplate,

- na iznos od 32,52 eura od 31.10.10. do isplate,

- na iznos od 43,80 eura od 30.11.10. do isplate,

- na iznos od 58,27 eura od 31.12.10. do isplate,

- na iznos od 48,05 eura od 31.1.11. do isplate,

- na iznos od 51,63 eura od 28.2.11. do isplate,

- na iznos od 47,12 eura od 31.3.11. do isplate,

godine po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, do 29.12.2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. godine do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana.

II Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 1.035,30 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove presude (31.3.25.) do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana."

2. Protiv navedene presude tuženik je izjavio pravodobnu i dopuštenu žalbu zbog svih žalbenih razloga iz članka iz 353. stavak 1. točka 1. - 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – u daljnjem tekstu: ZPP). Predlaže prihvatiti žalbu tako da se odbije tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti kao neosnovan te tuženiku naknadi trošak parničnog postupka, podredno da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Zatraženi su i troškovi žalbe.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je u manjem dijelu osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike preplaćenih mjesečnih anuiteta po Ugovoru o kreditu broj 046-50-4449464 od 15. ožujka 2006. (u tekstu: Ugovor) zbog ništetnih odredbi Ugovora kojim je ugovorena valuta vezana za CHF.

6. Prvostupanjski je sud utvrdio da su parnične stranke predmetni Ugovor sklopile za iznos od 22.125,00 švicarskih franaka (CHF), s rokom otplate od 84 mjeseca, da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora (tuženika), a početna kamatna stopa bila je 5,95%, da je kredit u cijelosti otplaćen, te da je tužiteljica potrošač, budući je riječ o fizičkoj osobi koja je kredit uzela radi kupnje automobila.

7. Prvostupanjski je sud utvrđenja o ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli utemeljio na pravnim utvrđenjima iz odluka sudova na koje se pozvao tužiteljica, a koje su donesene u postupku radi zaštite kolektivnih prava i interesa potrošača – korisnika kredita s valutnim klauzulama vezanim uz CHF. Riječ je o presudama Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013., Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., te Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev-2221/2018 od 19. studenoga 2019.

8. Navedenim odlukama pravomoćno je utvrđeno da je (i) tuženik, u razdoblju u koje spada i vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača zaključujući ugovore o potrošačkim kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o švicarskom franku kao valuti uz koji je vezana glavnica, a da nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka, čime su banke postupile suprotno odredbama, u vrijeme sklapanja Ugovora važećeg, Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ 96/03, dalje: ZZP/03).

9. Kako među strankama nije bilo sporno koliko je tužiteljica plaćala tuženiku više s osnove povećanja tečaja CHF u odnosu na početni, prvostupanjski sud je obvezao tuženika navedene razlike platiti tužiteljici jer je istu stekao na temelju ništetnih ugovornih odredbi, a svoju je odluku utemeljio na članku 1111. u vezi s člankom 323. stavak 1. te 1115., te članku 29. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023 – u daljnjem tekstu: ZOO).

10. Prvostupanjski je sud tuženikov prigovor zastare ocijenio neosnovanim navodeći da je zastara počela teći ponovno od trenutka pravomoćne sudske odluke donesene u predmetu broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., a koji rok u konkretnom predmetu nije protekao, obzirom da je tužba podnesena 22. travnja 2023., čime je sukladno članku 241. ZOO prekinut tijek zastare.

11. Ispitujući pobijanu presudu na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi pobijana odluka, kao i postupak koji joj je prethodio, bila opterećena bitnim povredama odredaba parničnog postupka na koje tako pazi po službenoj dužnosti, pa tako nije počinjena niti bitna povreda iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju izrijekom ukazuje žalitelj budući se pobijana odluka može ispitati, ona sadrži razloge o odlučnim činjenicama, ti razlozi nisu kontradiktorni, a niti proturječe izreci.

12. Neosnovano žalitelj tvrdi da činjenično stanje nije potpuno utvrđeno, jer je s obzirom na utvrđenja iz kolektivne tužbe prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je predmetna ugovorna odredba ništetna, a žalitelj je mogao, ali nije, dokazivati da je konkretnog tužitelja naknadno i dostatno obavijestio o svemu o čemu načelno nije obavijestio sve svoje klijente – potrošače u fazi koja je bila predmetom raspravljanja u postupku po kolektivnoj tužbi.

13. U vezi ovog postupka suda u žalbi se navodi da sud zanemaruje okolnosti konkretnog slučaja, jer su u ovom slučaju ugovorne odredbe bile jasne, da se o njima pregovaralo, te da nije postojala znatna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. U odnosu na ovaj žalbeni navod za istaknuti je da se prvostupanjski sud pravilno pozvao na utvrđenja iz kolektivnih presuda oslonom na članak 502.c ZPP-a. Nadalje, treba reći da se u kolektivnom sporu ispitivala valjanost pojedinih ugovornih odredbi s aspekta prosječnog potrošača polazeći od obavijesti koje su banke dale potrošačima.

14. S obzirom na vezanost prvostupanjskog suda za pravna utvrđenja iz presuda donesenih u postupku po kolektivnoj tužbi, uvažavajući činjenicu da ne može postojati utvrđena ništetnost i nepoštenost pojedinih odredbi potrošačkog ugovora u kolektivnom sporu, a da istodobno ne postoji ništetnost i nepoštenost takvih odredbi u pojedinačnom sporu u odnosu na istovrsni ugovor (tako i Rev-3142/2018-2), tuženik jest u ovom postupku mogao dokazivati da je konkretnog potrošača obavijestio o onome što nije bio sadržaj obavijesti svih potrošača u reklamnoj i predugovornoj fazi i onoga što je bio sadržaj tipskih, unaprijed pripremljenih ugovora kakav je predmetni, a što bi dovelo do drugačijeg utvrđenja u pogledu (ne)poštenosti odredbi o valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF, točnije da ga je obavijestio o rizicima fluktuacije tečaja CHF, što tuženik nije niti tvrdio, pa logično niti dokazivao.

15. Žalbenim navodima ponavljaju se tvrdnje o dopuštenosti valutne klauzule, jasnoći, razumljivosti i lakoj uočljivost valutne klauzule, o tome da je tužiteljica mogla birati u kojoj će valuti kredit uzeti kao i o tome da nije došlo do znatne neravnoteže na štetu potrošača, ali sve navedeno nije od utjecaja za valjanost utvrđenja prvostupanjskog suda o ništetnosti ugovornih odredbi vezanih za valutu CHF jer je taj zaključak pravilno utemeljen na utvrđenjima iz presude donesene po kolektivnoj tužbi (sukladno članku 502.c ZPP-a) za koje je sud vezan.

16. Neosnovano žalitelj napada zaključak suda o neosnovanosti njegovog prigovora zastare jer je prvostupanjski sud pravilno zaključio da zastara u ovom slučaju teče od pravomoćnosti presude donesene u postupku po kolektivnoj tužbi, za pravna utvrđenja iz kojeg postupka je sud vezan, a koje tumačenje odredbe članka 241. ZOO-a je smisleno i u vezi s naknadno donesenim odredbama o tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava i svrsi takve tužbe.

17. Nije od značaja žaliteljevo pozivanje na Direktivu Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima (Sl. I. EZ 1993 L 95/29, u daljnjem tekstu; Direktiva) jer se ta Direktiva ne primjenjuje na ugovore o kreditima koji su u RH sklopljeni prije pristupanja RH-a Europskoj uniji.

18. Neosnovano žalitelj tvrdi da nema mjesta određivanju zakonske kamate na utužena potraživanja od dana stjecanja što duguje samo nesavjestan stjecatelj. Kako je predmetna ugovorna odredba ništetna jer je nepoštena, a pripremio ju je upravo tuženik, to se ni on ne može drugačijim smatrati, pa je pravilno prvostupanjski sud odlučio o početku tijeka zateznih kamata na dosuđene iznose.

19. Prvostupanjski sud je pogrešno dosudio stopu zatezne kamate za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. pa je u tom dijeli valjalo preinačiti prvostupanjsku presudu u smislu članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015; ZOO/15), a na temelju članka 373. točke 3. ZPP-a zbog čega je odlučeno kao pod točkom I. a) izreke ove drugostupanjske odluke.

20. Odluka o troškovima parničnog postupka je pravilna i zakonita.

21. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki I.b) izreke na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a.

22. Kako je žalitelj sa žalbom uspio samo u pogledu sporedne tražbine (zateznih kamata), to nije osnovan niti njegov zahtjev da mu se naknade troškovi žalbe, radi čega je odlučeno kao pod točkom II. izreke na temelju članka 166. stavak 1. u vezi s člankom 154. stavak 5. ZPP-a.

U Dubrovniku, 01. travnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Verica Perić Aračić