Poslovni broj: Usž-954/2026-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Snježane Horvat – Paliska, predsjednice vijeća, Hrvoja Miladina i Gordane Marušić – Babić, članova vijeća uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Blaženke Drdić, kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja JĆ iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenica Draženka Horvat, odvjetnica u Rabu, Banjol 804, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Zagreb, Margaretska 3, radi priznavanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnova ozljede na radu, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1326/2025-9 od 18. veljače 2026., na sjednici vijeća održanoj 1. travnja 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1326/2025-9 od 18. veljače 2026.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502-03/25- 01/394, URBROJ: 338-01-06-05-25-04 od 3. srpnja 2025. radi poništenja rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Rijeka, KLASA: UP/I-502-03/25-02/7948, URBROJ: 338-08-02-01-25-7 od 2. svibnja 2025., te radi naknade troškova ovog upravnog spora.
1.1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-502-03/25-01/394, URBROJ: 338-01-06-05-25-04 od 3. srpnja 2025. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, regionalnog ureda Rijeka, KLASA: UP/I-502-03/25-02/7948, URBROJ: 338-08-02-01-25-7 od 2. svibnja 2025., kojim tužitelju dijagnoza šifre S80.0 (kontuzija koljena), nastala 4. ožujka 2025., nije priznata ozljedom na radu kod poslodavca Dezinsekcija d.o.o. Rijeka, te u vezi s tom dijagnozom tužitelju nisu priznata prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja, uz utvrđenje da žalba ne odgađa izvršenje rješenja.
2. Tužitelj je izjavio žalbu iz svih žalbenih razloga. Navodi kako mu se sama ozljeda dogodila uslijed gubitka ravnoteže na uljenoj radnoj površini na kojoj je kao radnik stajao te je došlo do lezije medijalnog ligamenta koljena uslijed nagle promjene položaja tijela. Smatra kako je riječ o ozljedi na radu te navodi da nigdje nije utvrđeno da je prije toga imao istu ili sličnu ozljedu. Predlaže poništiti osporavanu presudu.
3. Tuženik u odgovor na žalbu osporava navode žalbe kao neosnovane. Predlaže odbiti žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući osporavanu presudu i postupak koji joj je prethodio u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno članku 134. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24, dalje: ZUS), Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija, kao ni razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.
6. U obrazloženju presude izložene su sve bitne činjenice koje proizlaze iz provedenih dokaza te su, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje i relevantne propise, navedeni odlučni razlozi zbog kojih je prvostupanjski Sud odbio tužbeni zahtjev.
7. Iz podataka spisa proizlazi da je zahtjev tužitelja za priznanjem ozljede na radu, u odnosu na događaj od 4.3.2025. odbijen jer je utvrđeno da postoje zapreke iz članka 67. točke 5. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (Narodne novine, broj: 80/13, 137/13 i 98/19, dalje: Zakon).
8. Naime, u provedenom postupku pribavljen je nalaz, mišljenje i ocjena nadležnih Liječničkih povjerenstava prema kojima se zatražena dijagnoza S80.0 (contusio genus dex), ne može uzročno posljedično vezati za predmetni događaj i priznati kao ozljeda na radu, jer se nije radilo o kontuziji, odnosno nije se radilo o direktnom ili indirektnom udarcu u desno koljeno.
8.1. Prema istoj ocjeni kod tužitelja su MRI dijagnostikom verificirane degenerativne promjene desnog koljena, odnosno radilo se o akutizaciji tegoba vezanih uz degenerativne promjene desnog koljena, koje predstavljaju predispoziciju zdravstvenog stanja za nastanak ozljede (u konkretnom slučaju leziju medijalnog kolateralnog ligamenta desnog koljena), slijedom čega je riječ o zapreci za priznanje traženog prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja.
9. Po ocjeni ovog Suda, pravilno prvostupanjski sud nalazi kako za utvrđivanje stečene predispozicije zdravstvenog stanja nije nužno postojanje prijašnjih ozljeda, već stečenu predispoziciju mogu činiti, između ostalog, i verificirane degenerativne promjene.
10. U odnosu na žalbene prigovore, ovaj Sud nalazi kako tužitelj tijekom spora nije dokazao suprotno u odnosu na stručno-medicinske činjenice utvrđene u nalazu i mišljenju tijela vještačenja iz upravnog postupka.
11. S obzirom na navedeno, nisu se mogli ocijeniti osnovanim žalbeni prigovori, već ovaj Sud nalazi da je na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjeno materijalno pravo.
12. Budući da tužitelj nije uspio u sporu, osnovano je odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova upravnog spora primjenom članka 147. stavka 1. ZUS-a.
13. Stoga je temeljem članka 135. stavka 1. ZUS-a odlučeno kao u izreci.
U Zagrebu, 1. travnja 2026.
Predsjednica vijeća
Snježana Horvat-Paliska