Poslovni broj: Usž-128/2026-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, dr. sc. Sanje Otočan, predsjednice vijeća, Mire Kovačić i Radmile Bolanča Vuković, članica vijeća, te višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja MR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenica Brankica Kljaić, odvjetnica u Splitu, Smiljanićeva 2, protiv tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV. broj 1, OIB: 66486182714, radi statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-3448/2023-8 od 26. svibnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 1. travnja 2026.
p r e s u d i o j e
Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-3448/2023-8 od 26. svibnja 2025.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove , KLASA: UP/II-560- 01/23-01/281, URBROJ: 512-25-23-2 od 9. studenoga 2023. (točka I. izreke) i zahtjev za naknadu troškova upravnog spora (točka II. izreke).
2. Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Split, KLASA: UP/I-560-01/23-01/295, URBROJ: 512M2-6510-23-2 od 21. rujna 2023, kojim je odbijen zahtjev tužitelja za priznanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata na temelju pripadnosti Hrvatskom vijeću obrane.
3. Tužitelj pobija presudu zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava (članak 126. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, 36/24. - dalje: ZUS). Navodi da je hrvatski državljanin od 4. veljače 1994., da je bio pripadnik Oružanih snaga Bosne i Hercegovine od 18. rujna 1991. do 20. siječnja 1996. u kojima je djelovao u izravno vezi s pružanjem otpora u obrani suvereniteta Republike Hrvatske i da ga je odlikovao predsjednik Republike Hrvatske. Smatra da bi mu nepriznavanjem statusa bila nanesena šteta i nepravda. Predlaže poništiti pobijanu presudu i usvojiti tužbeni zahtjev, podredno vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
4. Tuženik u odgovoru na žalbu navodi da ostaje kod svih razloga iznesenih tijekom upravnog spora te smatra da je pobijana presuda na zakonu osnovana jer je činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno. Predlaže odbiti žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući presudu Upravnog suda u granicama žalbenih razloga, u skladu s člankom 134. stavkom 1. ZUS-a, Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanima.
7. Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja prvostupanjski sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan. U obrazloženju presude izložio je sve bitne činjenice koje proizlaze iz provedenih dokaza te imajući na umu relevantne propise naveo valjane razloge zbog kojih je odbio tužbeni zahtjev, odgovorivši pri tome na sve tužbene navode (članak 119. stavak 5. ZUS-a).
8. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je tužitelj 14. rujna 2023. podnio zahtjev za priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata na temelju pripadnosti Hrvatskom vijeću obrane.
9. U članku 3. stavku 1. i stavku 2. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine", 121/17., 98/19. i 84/21. – dalje: ZHBDR) propisane su pretpostavke za priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata.
10. Suprotno navodima tužitelja, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio činjenice koje su odlučne za rješavanje predmetne upravne stvari, uzimajući u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporene odluke tuženika, kao i činjenice koje je sam utvrdio u sporu na temelju priloženih dokaza i navoda tužitelja iznesenih tijekom upravnog postupka. Sud je, ocjenjujući provedene dokaze, na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio mjerodavni i u presudi citirani članak 3. stavak 1. ZHBDR-a. Odluku je donio na temelju razmatranja svih relevantnih pravnih i činjeničnih pitanja, na temelju ovlasti iz članka 49. ZUS-a te je za istu dao dostatno i razumno obrazloženje, koje ovaj Sud prihvaća u cijelosti.
11. Na temelju dostavljene dokumentacije tijekom upravnog postupka i upravnog spora proizlazi da tužitelj nije bio pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (Zbora narodne garde, Hrvatske vojske, ministarstva nadležnog za obranu, Policije, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i Hrvatskih obrambenih snaga) , kako to propisuje članak 3. stavak 1. ZHBDR-a, niti je izravno sudjelovao u obrani suvereniteta Republike Hrvatske u smislu članka 3. stavka 2. ZHBDR-a. Prema uvjerenju Bosne i Hercegovine, Federacije Bosne i Hercegovine, Federalnog ministarstva za pitanja branitelja i invalida Domovinskog rata, Odsjeka za pitanja evidencija iz oblasti vojne obveze Grude, Grupe za pitanja evidencija iz oblasti vojne obveze Ljubuški od 4. kolovoza 2023., uvjerenju Ministarstva odbrane – obrane Bosne i Hercegovine, Uprave za obranu Grude, Odjela za obranu Ljubuški od 13. veljače 2007. i očitovanju Područnog odsjeka za poslove obrane Split od 18. rujna 2023. tužitelj je bio pripadnik Oružanih snaga Bosne i Hercegovine, odnosno Hrvatskog vijeća obrane u razdoblju od 18. rujna 1991. do 3. travnja 1992. i od 4. travnja 1992. do 20. siječnja 1996 . Imajući na umu navedeno, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je tužitelj bio pripadnik Hrvatskog vijeća obrane, koje se prema članku 3. stavku 1. ZHBDR-a ne smatra sastavnicom Oružanih snaga Republike Hrvatske.
12. Tužitelj razlozima navedenima u žalbi nije doveo u sumnju zakonitost pobijane presude koja je donesena na temelju pravilno utvrđenih činjenica te uz pravilnu primjenu materijalnog prava, dok povrede pravila postupka ovaj Sud nije našao.
13. Sud žalbene navode smatra neosnovanima i bez utjecaja na drugačiju odluku suda. Radi se o navodima o kojima se prvostupanjski sud izjasnio, a s kojim očitovanjima je u potpunosti suglasan i ovaj Sud. Obrazloženje pobijane presude sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i koji ujedno otklanjaju sumnju da bi ta presuda mogla biti rezultat arbitrarnog postupanja odnosno sudske samovolje.
14. S obzirom na to da tužitelj nije uspio s tužbenim zahtjevom, to je u skladu s člankom 147. stavkom 1. ZUS-a prvostupanjski sud pravilno odbio njegov zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.
15. Trebalo je stoga, na temelju članka 135. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci presude.
U Zagrebu 1. travnja 2026.
Predsjednica vijeća:
dr. sc. Sanja Otočan
