Poslovni broj: Usž-3863/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, dr. sc. Sanje Otočan, predsjednice vijeća, Mire Kovačić i Radmile Bolanča Vuković, članica vijeća, te višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja RG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Željko Mendeš, odvjetnik u Slavonskom Brodu, Ulica Matije Gupca 37b, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Zagreb, Margaretska 3, OIB: 02958272670, uz sudjelovanje zainteresirane osobe METALIJA-TRANS d.o.o., Požega, Industrijska 25, OIB: 00706058166, koju zastupa opunomoćenik Domagoj Miličević, odvjetnik u Požegi, Sv. Florijana 8/II, radi priznavanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnove ozljede na radu, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-504/2024-21 od 2. srpnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 1. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-504/2024-21 od 2. srpnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502-03/23-01/804, URBROJ: 338-01-06-05-24-04 od 6. veljače 2024. i priznanje tužitelju ozljede na radu s pripadajućim pravima. Točkom II. izreke presude odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora, dok mu je točkom III. izreke presude naloženo da zainteresiranoj osobi nadoknadi trošak upravnog spora u iznosu od 1.250,00 eura u roku od 60 dana.

2. Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Osijek, Područne službe Požega, KLASA: UP/I-502-03/23-02/167, URBROJ: 338-11-02-23- 11 od 28. rujna 2023., kojim se tužitelju, zaposlenom kod METALIJA-TRANS d.o.o., ozljeda pretrpljena 21. srpnja 2023. pod dijagnozom šifre prema MKB-10 klasifikaciji:

S72.3, ne priznaje ozljedom na radu, a u skladu s nalazom, mišljenjem i ocjenom liječničkog povjerenstva Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Osijek, Područne službe Požega, KLASA: UP/I-502-03/23-02/167, URBROJ: 338-14-46-23-10 od 24. rujna 2023. (točka 1. izreke rješenja), utvrđeno je da to rješenje i na njega izjavljena žalba ne podliježu plaćanju upravne pristojbe (točka 2. izreke rješenja) te da žalba ne odgađa njegovo izvršenje (točka 3. izreke).

3. Tužitelj žalbom pobija presudu zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava (članak 126. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, 36/24. - dalje: ZUS). Smatra da se ozljeda koju je zadobio može u potpunosti povezati s opisanim mehanizmom i dinamikom njezina nastanka, dok tijekom cjelokupnog postupka nije dokazano da je u trenutku ozljeđivanja imao vrtoglavicu, omaglicu ili glavobolju. Ističe da nema dijagnosticiranu kroničnu bolest ili atak, koji se u skladu s člankom 67. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“, 80/13., 137/13. i 98/19. – dalje: Zakon) ne smatraju ozljedom na radu. Smatra da je prvostupanjski sud neosnovano prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještaka jer isti nije izrađen u skladu s pravilima struke, posebno iz razloga što ga nije sačinio specijalist neurologije ili medicine rada. Nadalje ističe da je sudski vještak nedopušteno i pogrešno tumačio propise, a što nije niti može biti njegova zadaća u sporu. Osporava nalaz i mišljenje sudskog vještaka u vezi dehidracije, uzimanja lijekova, tumačenja Zakona o sigurnosti prometa na cestama i javljanja liječniku obiteljske medicine zbog vrtoglavice. Posebno ističe da sudski vještak njegove prigovore nije otklonio ni prilikom usmenog saslušanja na ročištu 18. lipnja 2025. Neosnovanim smatra i utvrđenje sudskog vještaka da je kod njega postojala stečena predispozicija, ako ne i atak kronične bolesti, jer za navedeno nije naveo niti jedan medicinski razlog, kao ni postojanje uzročno-posljedične veze sa samim događajem. Osporava navod suda da je dao izjavu Državnom inspektoratu Republike Hrvatske jer je u vrijeme provođenja inspekcijskog nadzora bio hospitaliziran. Pobija u cijelosti i odluku o troškovima upravnog spora za koje smatra da mu ih je trebalo dosuditi u cijelosti. U odnosu na dosuđene troškove upravnog spora zainteresiranoj osobi ističe da isti nisu bili nužni niti potrebni. Smatra da mu je pobijanom presudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, 56/90., 135/97., 8/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10. i 5/14.) i člankom 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine – Međunarodni ugovori", 18/97., 6/99., 8/99., 14/02., 1/06. i 13/17.). Predlaže poništiti pobijanu presudu i usvojiti tužbeni zahtjev, podredno vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, uz naknadu troškova upravnog spora.

Potražuje trošak za sastav žalbe.

4. Tuženik u odgovoru na žalbu navodi da je u cijelosti suglasan s pobijanom presudom Upravnog suda u Osijeku te ostaje kod svih navoda iznesenih u odgovoru na tužbu. S obzirom na to da je na utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo, predlaže Sudu da odbije žalbu.

5. Zainteresirana osoba, iako uredno pozvana, nije odgovorila na žalbu.

6. Žalba nije osnovana.

7. Ispitujući presudu Upravnog suda u granicama žalbenih razloga, u skladu s člankom 134. stavkom 1. ZUS-a, Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanima.

8. Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja prvostupanjski sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan. U obrazloženju presude izložio je sve bitne činjenice koje proizlaze iz provedenih dokaza te imajući na umu relevantne propise naveo valjane razloge zbog kojih je odbio tužbeni zahtjev, odgovorivši pri tome na sve tužbene navode (članak 119. stavak 5. ZUS-a).

9. U prosuđivanju dokaza provedenih u upravnom postupku, ovaj Sud nije našao uvjerljive i logički opravdane razloge za drugačiju pravnu i činjeničnu osnovu od one koja je utvrđena u upravnom postupku. Prema podacima spisa predmeta proizlazi da je tužitelj, kao zaposlenik poslodavca METALIJA-TRANS d.o.o., ovdje zainteresirane osobe, 21. srpnja 2023. zadobio ozljedu S72.3 (Prijelom bedrene kosti). Tužitelj je za vrijeme obavljanja redovitog posla, nakon obavljenog utovara i istovara na lokaciji trgovačkog lanca NTL u Klokočeviku, Bana Josipa Jelačića 23, odlučio kupiti vodu zbog velikih vrućina te je ušao u kamion, uzeo novčanik i krenuo silaziti niz stepenice kamiona kada mu se naglo zavrtjelo (nakratko je izgubio svijest) te je pao s visine od oko 30 cm na betonsku površinu (zapisnik Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Osijek, Ispostave u Požegi od 10. kolovoza 2023.).

10. U upravnom postupku je, radi utvrđivanja odlučnih činjenica u smislu članka 66. Zakona u vezi s člankom 36. Pravilnika o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja u slučaju ozljede na radu i profesionalne bolesti („Narodne novine“, 75/14., 154/14., 79/15., 139/15., 105/16., 40/17., 66/17., 109/17., 132/17., 119/18., 41/19., 22/20., 39/20., 02/22. i 33/23. – dalje: Pravilnik), provedeno medicinsko vještačenje. Institucionalna tijela vještačenja iz upravnog postupka, liječničko povjerenstvo Regionalnog ured Osijek, Područne službe u Požegi u nalazu, mišljenju i ocjeni od 24. rujna 2023. i liječničko povjerenstvo Direkcije Zavoda u nalazu, mišljenju i ocjeni od 5. veljače 2024. su se suglasila da se dijagnoza S72.3 ne može uzročno-posljedično povezati s radnim procesom, već sa zdravstvenim stanjem tužitelja jer iz njegovog zdravstvenog kartona od 2020. proizlazi da ima vrtoglavice, omaglice i glavobolje. Stoga liječnička povjerenstva zaključuju da se navedena dijagnoza ne može priznati ozljedom na radu jer se radi o predispoziciji zdravstvenog stanja i nisu ispunjeni uvjeti iz članka 66. Zakona.

11. U upravnom sporu provedeno je medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Borisu Žulju, dr. med., specijalistu ortopedije, subspecijalistu traumatologije lokomotornog sustava. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka od 29. siječnja 2025., kao i usmenog saslušanja od 18. lipnja 2025., proizlazi da se prema osobnom zdravstvenom kartonu tužitelj javljao liječniku obiteljske medicine 2020., 2021., 2022. i 2023. godine zbog dijagnoza R51 (glavobolja), R42 (nestabilnost i vrtoglavica, omaglica), M53 (cervikobrahijalni sindrom) i D32 (ovapnjeni tumor moždane ovojnice) uz što je potvrđena i cista hipofize. Pri tome je sudski vještak istaknuo da, s obzirom na izjavu tužitelja o velikoj vrućini na dan zadobivanja ozljede, postoji velika vjerojatnost određene dehidracije, što pogoduje razvoju simptoma vrtoglavice, omaglice i/ili gubitka svijesti. Ujedno je iz zdravstvenog kartona tužitelja sudski vještak utvrdio da je prije štetnog događaja tužitelj uzimao lijekove Ropuido i Nalgesin, za koje je u nuspojavama navedena mogućnost pojave omaglice, omamljenosti, umora i poremećaja vida te je posebno istaknuto da se, kod pojave tih simptoma, ne smije upravljati vozilima ili strojevima (Nalgesin). Imajući na umu da je kod tužitelja postojala stečena predispozicija zdravstvenog stanja, ako ne i ataka kronične bolesti, sudski vještak je zaključio da se dijagnoza 72.3 u konkretnom slučaju ne može priznati ozljedom na radu.

12. Prvostupanjski sud je u pobijanoj presudi izložio sve bitne činjenice koje proizlaze iz sadržaja spisa upravnog postupka, kao i činjenice utvrđene u upravnom sporu, a nakon održane rasprave, te je iznio valjane i dostatne razloge zbog kojih prihvaća nalaz i mišljenje sudskog vještaka, a koje razloge prihvaća i ovaj Sud. Naime, iz navedenog nalaza i mišljenja sudskog vještaka razvidno je da je isti utemeljen na spisu priloženoj medicinskoj dokumentaciji, te je dan u skladu s pravilima struke, valjano i potpuno obrazložen, pa je mogao poslužiti sudu kao valjana osnova za donošenje odluke. Na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da kod tužitelja nisu ispunjeni uvjeti za priznanje ozljede na radu u smislu članka 66. Zakona, odnosno pravilno je utvrdio da u skladu s člankom 67. točkom 5. Zakona kod tužitelja postoje stečene predispozicije zdravstvenog stanja koje imaju za posljedicu bolest, a koje se ne mogu smatrati ozljedom na radu.

13. Neosnovano tužitelj u žalbi ističe prigovore na nalaz i mišljenje sudskog vještaka. Naime, tužitelj je uredno putem opunomoćenika 30. siječnja 2025. zaprimio nalaz i mišljenje sudskog vještaka od 29. siječnja 2025. te je u podnesku od 18. ožujka 2025. iznio iscrpne prigovore na isti. Povodom iznesenih prigovora održano je ročište 18. lipnja 2025. na kojem je sudski vještak u cijelosti ostao kod pisanog nalaza i mišljenja te je argumentirano otklonio sve prigovore tužitelja. Na navedeno ročište pristupila je zamjenica opunomoćenika tužitelja, koja je postavljala sudskom vještaku daljnja pitanja, a na koja se sudski vještak iscrpno očitovao.

14. Tužitelj je, u skladu s člankom 51. ZUS-a, imao mogućnost tijekom prvostupanjskog upravnog spora iznijeti svoje prijedloge i prigovore u pogledu nalaza i mišljenja sudskog vještaka. S obzirom na to da je navedeno pravo iskoristio u podnesku od 18. ožujka 2025., da je sud u odnosu na njegove prigovore usmeno saslušao sudskog vještaka i da je vještak na osnovi medicinske dokumentacije potvrdio svoj nalaz i mišljenje, proizlazi da tužitelj nije s uspjehom osporio utvrđeno činjenično stanje, iz kojeg razloga su u žalbi izneseni prigovori neosnovani.

15. Imajući na umu podatke spisa predmeta te u presudi citirani članak 66. i članak 67. točku 4. i točku 5. Zakona, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan. Iz podataka spisa ne proizlazi da bi neka druga okolnost utjecala na nastanak tužiteljevog ozljeđivanja, iz kojeg razloga je pravilno prvostupanjski sud zaključio da je zbog velike vrućine kod tužitelja moguće došlo do dehidracije koja je uzrokovala vrtoglavicu, omaglicu i glavobolju, a koje dijagnoze su zabilježene i ranije u zdravstvenom kartonu tužitelja, kao i da je zabilježena dijagnoza D32 (meningeoma) te da zaključno postoji zapreka za priznanje ozljede na radu prema članku 67. točki 4. i točki 5. Zakona.

16. Suprotno žalbenim navodima, spisu upravnog postupka prileži zapisnik o izjavi Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Osijek, Ispostave u Požegi od 9. kolovoza 2023. iz kojeg proizlazi da je tužitelj dragovoljno i svjesno prilikom provođenja inspekcijskog nadzora opisao mehanizam nastanka predmetne ozljede, kao i sve okolnosti koje su joj prethodile tog radnog dana. Predmetni zapisnik je tužitelj vlastoručno potpisao (svaku stranicu posebno, kao i zapisnik u cjelini), bez stavljanja primjedbi, a koji potpis je istovjetan potpisu tužitelja na punomoći predanoj u spis uz tužbu. Imajući na umu navedeno, okolnosti štetnog događaja su u konkretnom slučaju utvrđene na temelju izjave tužitelja, zbog čega su neosnovani njegovi žalbeni prigovori da iste nisu mogle biti uzete u obzir prilikom donošenja odluke jer nije dao izjavu Državnom inspektoratu Republike Hrvatske.

17. Sve okolnosti bitne za donošenje odluke u ovom sporu, sud, u skladu s člankom 49. i člankom 51. ZUS-a, utvrđuje na temelju činjenica i dokaza koje su stranke iznijele i dokazale, pa činjenica što tužitelj dovodi u sumnju utvrđenja iz ovog postupka pozivajući na pogrešan pristup u ocjeni njegove cjelokupne medicinske dokumentacije, a ne samo njegovog stanja nakon konkretnog događaja, nije od utjecaja na drugačije rješenje ove upravne stvari. S obzirom na to da se činjenice koje su odlučne s medicinskog stajališta utvrđuju na temelju nalaza i mišljenja vještaka, a medicinska dokumentacija predstavlja činjenični supstrat na temelju kojega vještak daje nalaz i mišljenje, kao i da sud nema stručna znanja da bi o istima mogao donijeti zaključak, ovaj Sud u cijelosti prihvaća obrazloženje prvostupanjskog suda kojim su odbijeni daljnji dokazni prijedlozi tužitelja te ocjenjuje neosnovanim prigovore tužitelja da su jedino specijalisti neurologije ili medicine rada mogli pravilno utvrditi njegovo zdravstveno stanje. U tom se smislu posebno napominje da je tužitelj rješenje o određivanju sudsko-medicinskog vještačenja od 17. prosinca 2024. zaprimio putem opunomoćenika 18. prosinca 2024. te da istome nije prigovarao.

18. Imajući na umu navedeno, ovaj Sud nalazi da je činjenično stanje u upravnom sporu pravilno utvrđeno, u skladu s člankom 49. ZUS-a te je prvostupanjski sud na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio mjerodavne odredbe Zakona. Ocjenjujući osporena rješenja javnopravnih tijela zakonitima, prvostupanjski sud je tužbeni zahtjev pravilno odbio te je sam riješio stvar na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a.

19. Tužitelj razlozima navedenima u žalbi nije doveo u sumnju zakonitost pobijane presude koja je donesena na temelju pravilno utvrđenih činjenica te uz pravilnu primjenu materijalnog prava, dok povrede pravila postupka, ustavnih i konvencijskih prava tužitelja ovaj Sud nije našao.

20. S obzirom na to da tužitelj nije uspio s tužbenim zahtjevom, to je u skladu s člankom 147. stavkom 1. ZUS-a prvostupanjski sud pravilno odbio njegov zahtjev za naknadu troškova upravnog spora te mu je ujedno naložio da zainteresiranoj osobi nadoknadi opravdane troškove upravnog spora (članak 144. stavak 1. ZUS -a).

21. Kako je žalba odbijena, tužitelj nema pravo na naknadu troška za sastav žalbe (članak 147. stavak 1. ZUS-a).

22. Trebalo je stoga, na temelju članka 135. stavka 1. i članka 147. stavka 1. ZUS - a, odlučiti kao u izreci presude.

U Zagrebu 1. travnja 2026.

Predsjednica vijeća:

dr. sc. Sanja Otočan