REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-4050/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Matas, predsjednika vijeća, Mladena Šimundića, suca izvjestitelja i Marije Bakula Vugrinec, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KLINIČKA BOLNICA DUBRAVA (ranije KLINIČKA BOLNICA DUBRAVA ZAGREB), Zagreb, Avenija Gojka Šuška 6, OIB: 32206148371, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Ravlić & Partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv 1. tuženika IMP - IVANEČKI MESNI PROIZVODI d.o.o., Zagreb, Zelinska ulica 4, OIB: 63206256990 (kao pravnog sljednika društva MINI MAJOR d.o.o., Zagreb, Zvonimira Rogoza 14, OIB: 90403797522) i 2. tuženika PRVI FAKTOR d.o.o. u likvidaciji, Zagreb, Miramarska cesta 24, OIB: 63278028623 (ranije PRVI FAKTOR d.o.o.), kojeg zastupa punomoćnica Martina Pancer, odvjetnica u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti ugovora o cesiji te podredno pobojnosti, odlučujući o žalbi drugotuženika protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-162/2025 od 16. svibnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 1. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-162/2025 od 16. svibnja 2025. u pobijanoj točki I. izreke i sudi:

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev da se utvrdi ništetnim Ugovor o cesiji broj 646/14, sklopljen 25. travnja 2014. između prednika prvotuženika, društva MINI MAJOR d.o.o. Zagreb, Zvonimira Rogoza 14, OIB: 90403797522, kao cedenta, drugotuženika PRVI FAKTOR d.o.o. Zagreb, Hektorovićeva 2, OIB: 63278028623 (sada PRVI FAKTOR d.o.o. u likvidaciji, Zagreb, Miramarska cesta 24, OIB: 63278028623) kao cesionara i tužitelja KLINIČKA BOLNICA DUBRAVA ZAGREB, Zagreb, Avenija Gojka Šuška 6, OIB: 32206148371 (sada KLINIČKA BOLNICA DUBRAVA, Zagreb, Avenija Gojka Šuška 6, OIB: 32206148371) kao cesusa, a kojim je prednik prvotuženika, društvo MINI MAJOR d.o.o. Zagreb, Zvonimira Rogoza 14, OIB: 90403797522, prenio na drugotuženika PRVI FAKTOR d.o.o. Zagreb, Hektorovićeva 2, OIB: 63278028623 (sada PRVI FAKTOR d.o.o. u likvidaciji, Zagreb, Miramarska cesta 24, OIB: 63278028623) svoje potraživanje prema tužitelju u ukupnom iznosu od 1.235.000,00 kuna (sada 163.912,67 EUR).

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P -162/2025 od 16. svibnja 2025. u pobijanoj točki II. izreke i predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno postupanje.

II. O troškovima postupka povodom ovog pravnog lijeka, odlučit će prvostupanjski sud u odluci o eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom, točkom I. njezine izreke, utvrđeno je da je ništetan Ugovor o cesiji broj 646/14 naznačenog datuma: 25. travnja 2014., sklopljen između prednika prvotuženika kao cedenta, drugotuženika kao cesionara i tužitelja kao cesusa, a kojim je prednik prvotuženika, društvo MINI MAJOR d.o.o. Zagreb, Zvonimira Rogoza 14, OIB: 90403797522, prenio na drugotuženika svoje potraživanje prema tužitelju u ukupnom iznosu od 1.235.000,00 kuna (sada 163.912,67 EUR). Točkom II. izreke naloženo je tuženicima solidarno naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 3.657,33 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama u roku od osam dana.

2. Iz obrazloženja presude proizlazi da je prvostupanjski sud odlučio kao u točki I. izreke pobijane presude jer je na temelju provedenog dokaznog postupka ocijenio da je ugovor o cesiji broj 646/14 ništetan u smislu odredbe iz čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 i 41/08; dalje: ZOO) budući da je protivan prisilnom propisu i to odredbi iz čl. 17. st. 3. i 4. te čl. 22. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi („Narodne novine“ broj: 108/12, 144/12, 81/13 i 112/13; dalje: ZFPPN).

3. Protiv navedene presude drugotuženik je podnio žalbu kojom presudu pobija u cijelosti zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. U žalbi u bitnome navodi da postupanje protivno odredbi iz čl. 17. st. 1. ZFPPN-a nema za posljedicu ništetnost ugovora, već prekršajnu odgovornost, a da tužitelj ničim nije dokazao niti predložio dokaze na okolnost da je drugotuženik cesijom stekao imovinu koju po redovnom tijeku stvari ne bi mogao steći, dok bi vjerovnici prvotuženika bili isključeni od mogućnosti namirenja svojih tražbina. Smatra da Ugovor o cesiji nije protivan Ustavu Republike Hrvatske niti prisilnim propisima već da se radi o proizvoljnom zaključku suda. Ističe da nije došlo do dvostrukog postupanja prema vjerovnicima jer su za pobijani ugovor o cesiji znali i povjerenik i ostali vjerovnici, kao i sam tužitelj koji je o tome obaviješten prije sklapanja ugovora o cesiji. Ističe da je zaključenje sporne cesije omogućilo nastavak redovnog poslovanja prednika prvotuženika i zaključenja predstečajne nagodbe. Predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev te obvezati tužitelja na plaćanje troškova, kao i troškova drugostupanjskog postupka u iznosu od 1.094,47 EUR.

4. U odgovoru na žalbu drugotuženika, tužitelj je u cijelosti osporio žalbene navode te predložio žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu. Zahtijeva naknadu troška sastava odgovora na žalbu u iznosu od 625,00 EUR.

5. Žalba je osnovana.

6. Ispitavši pobijanu presudu u skladu s odredbom čl. 365. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), u granicama razloga navedenih u žalbi te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj je sud utvrdio da je nepravilna i nezakonita jer je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo.

7. Tužitelj u ovom predmetu traži utvrđenje ništetnosti, podredno pobojnosti Ugovora o cesiji broj 646/14 od 25. travnja 2014. sklopljenog između prednika prvotuženika kao cedenta, prednika drugotuženika kao cesionara i tužitelja kao cesusa, kojim je prednik prvotuženika prenio na prednika drugotuženika svoje potraživanje koje je imao prema tužitelju u ukupnom iznosu od 1.235.000,00 kn iz Ugovora o javnoj nabavi 5 komada stomatoloških jedinica kojim je između tužitelja kao naručitelja i prednika prvotuženika kao isporučitelja, ugovorena isporuka i montaža 5 komada stomatoloških jedinica u ukupnoj vrijednosti od 1.235.000,00 kn (uključen PDV).

8. U postupku pred prvostupanjskim sudom nije bilo sporno:

- da je sklopljen Ugovor o javnoj nabavi 5 komada stomatoloških jedinica 4. listopada 2013. između tužitelja kao naručitelja i prednika prvotuženika kao isporučitelja

- da je prvotuženik ispunio svoju obvezu iz tog ugovora odnosno da je isporučio tužitelju naručene stomatološke jedinice, niti je bila sporna visina potraživanja prvotuženika proistekla iz tog ugovora o javnoj nabavi, u iznosu od 1.235.000,00 kn

- da je 10. prosinca 2013. sklopljen Ugovor o cesiji između prednika prvotuženika kao cedenta i društva PRO-SINORG d.o.o. kao cesionara, kojim je prednik prvotuženika potraživanje u iznosu od 1.235.000,00 kn prenio na društvo PRO-SINORG d.o.o. Zagreb,

- da je 23. prosinca 2013. sklopljen Ugovor o cesiji između prednika prvotuženika kao cedenta i Raiffeisenbank Austria d.d. kao cesionara, kojim je prednik prvotuženika prenio na ovu banku sva potraživanja koja ima prema tužitelju na temelju Ugovora o javnoj nabavi 5 komada stomatoloških jedinica od 4. listopada 2013.

- da je 25. travnja 2014. sklopljen Ugovor o cesiji broj 646/14 između prednika prvotuženika kao cedenta i prednika drugotuženika kao cesionara, kojim je prednik prvotuženika prenio potraživanje u iznosu od 1.235.000,00 kn iz Ugovora o javnoj nabavi 5 komada stomatoloških jedinica od 4. listopada 2013. na prednika drugotuženika

- da je povjerenik predstečajne nagodbe koja je otvorena rješenjem FINA-e od 24. travnja 2014. nad prednikom prvotuženika MINI MAJOR d.o.o., SO dao suglasnost za sklapanje Ugovora o cesiji broj 646/14 na iznos od 1.235.000,00 kn

- da je dakle došlo do višestrukog prijenosa iste tražbine nakon dospijeća tužiteljeve obveze prema pravnom predniku prvotuženika

- da je tužitelj primio obavijest o cesiji od Raiffeisenbank Austria d.d.

- da je tužitelj 13. listopada 2014. platio iznos od 1.235.000,00 kn cesionaru Raiffeisenbank Austria d.d. po Ugovoru o cesiji od 23. prosinca 2013.

- da je od 3 Ugovora o cesiji istog potraživanja od 1.235.000,00 kn, tužitelj kao cesus potpisao samo Ugovor o cesiji broj 646/14 s naznačenim datumom 25. travnja 2013.

- da se među strankama vodi parnica pred prvostupanjskim sudom u predmetu poslovni broj P-1376/2015 između ovdje drugotuženika kao tužitelja i ovdje tužitelja kao tuženika, u kojoj ovdje drugotuženik traži isplatu po predmetnom spornom Ugovoru o cesiji broj 646/14 (preostalog iznosa od 432.266,97) i u kojoj je donijeto rješenje o prekidu postupka do okončanja ove parnice

- da je između prednika prvotuženika i prednika drugotuženika sklopljen Ugovor o faktoringu broj FA HR 165/10 (list 184.-199. spisa).

9. U odnosu na spornu činjenicu ništetnosti Ugovora o cesiji broj 646/14, prvostupanjski sud je utvrdio:

- da su potpisivanjem predmetnog Ugovora o cesiji prednik prvotuženika, i prednik drugotuženika zapravo stavili prednika drugotuženika ispred svih drugih vjerovnika u postupku predstečajne nagodbe i umanjili imovinu dužnika (prednika prvotuženika) za iznos u odnosu na koji je sklopljena cesija i tako osujetili ostale vjerovnike u mogućnosti naplate njihovih tražbina

- da je potpisivanjem spornog Ugovora o cesiji broj 646. prednik prvotuženika povrijedio načelo jednakog postupanja prema svim vjerovnicima istog položaja jer je svoje potraživanje u iznosu od čak 1.235.000,00 kn ustupio samo jednom vjerovniku i tako samo njemu omogućio stjecanje i naplatu tražbine u navedenom iznosu, odjednom i odmah (po navedenom dospijeću), i to u situaciji u kojoj se u predstečajnoj nagodbi ostali vjerovnici namiruju u smanjenom iznosu za 10% i 20% glavnice, uz niže kamate ili uz potpuni otpis kamata, i to još u razdoblju od 10 godina od pravomoćnosti predstečajne nagodbe, tj. sve do 2027. godine.

10. Prvostupanjski sud je ocijenio da je Ugovor o cesiji broj 646/14 protivan i moralu društva zbog dvostrukog postupanja prednika prvotuženika u odnosu na prednika drugotuženika i u odnosu na druge vjerovnike prednika prvotuženika, jer „ugovaranjem cesije potraživanja u iznosu od 1.235.000,00 kn u situaciji nelikvidnosti i neizmirenih obveza, tj. potraživanja vjerovnika od 27.224.763,03 kn (prema prijedlogu prednika prvotuženika, tj. MINI MAJOR d.o.o. od 19. veljače 2014.), a prema utvrđenim tražbinama u postupku predstečajne nagodbe, potraživanja u ukupnom iznosu - ne od 27.224.763,03 kn nego od 51.744.559,23 kn, te pristanak prednika drugotuženika na takvu cesiju u navedenoj situaciji, kako bi upravo njemu pripala tražbina i kako bi upravo prednik drugotuženika i samo prednik drugotuženika

- od svih ostalih vjerovnika polučio sigurnu naplatu jer bi potraživanje onda bilo isplaćeno iz državnog proračuna, čini ovaj ugovor protivan moralu društva, a također i protivan načelu savjesnosti i poštenja, pri čemu je prednik drugotuženika trebao i mogao znati u navedenim okolnostima nelikvidnosti prednika prvotuženika i postupka predstečajne nagodbe u kojem je i sam sudjelovao - da se ugovaranjem ovakve cesije krši ovo navedeno načelo, a da se prednik drugotuženika svakako, s obzirom na činjenicu da se bavi faktoringom, čak i u slučaju da se postupak predstečajne nagodbe nije provodio ili da on nije u njemu sudjelovao, svakako trebao uvjeriti pažnjom dobrog gospodarstvenika o tome kakvo je stanje obveza i potraživanja njegovog suugovarača iz faktoringa, tim više jer je s njim imao i od ranije sklopljen ugovor o faktoringu, te nikakva preambula u Ugovoru o cesiji ne može opravdati i nadomjestiti nedostatak ove dužne pažnje (pogotovo u situaciji u kojoj je i sam prednik drugotuženika sudjelovao u postupku predstečajne nagodbe)“.

10.1. Stoga je prvostupanjski sud ocijenio da je Ugovor o cesiji broj 646/14 - ništetan jer je protivan prisilnom propisu iz čl. 17. st. 3. i 4. ZFPPN-a i također i čl. 22. ZFPPN-a, te s tim u vezi da je ništetan i prema odredbi iz čl. 322. st. 1. ZOO-a.

11. Međutim, navedeni razlozi zbog kojih je tužitelj smatrao da je ništetan Ugovor o cesiji broj 646/14, a prvostupanjski sud ih je prihvatio, nisu osnovani.

12. Naime, premda je odredbom iz čl. 17. st. 1. ZFPPN-a propisano da poduzetnik u stanju nelikvidnosti ne smije obavljati nikakva plaćanja osim onih koja su nužna za redovno poslovanje, kao što i prema odredbi iz čl. 69. st. 1. tog Zakona u razdoblju od otvaranja postupka predstečajne nagodbe, do kraja toga postupka, dužnik ne smije plaćati obveze koje su nastale i dospjele prije dana otvaranja postupka predstečajne nagodbe, osim tražbina iz čl. 17. st. 2. t. 1., 6. i 7. toga Zakona, postupanje protivno tim zakonskim odredbama nema za posljedicu ništetnost pravnog posla (u konkretnom predmetu, ugovora o cesiji). Naprotiv, i prema odredbi iz čl. 88. st. 1. t. 2. ZFPPN-a za postupanje poduzetnika protivno člancima 17. i 69. tog Zakona je (također) propisana njegova prekršajna odgovornost. Prema tome, predmetni Ugovor o ustupanju tražbine u smislu odredbe iz čl. 322. st. 2. ZOO-a nije ništetan zbog postupanja cedenta MINI MAJOR d.o.o.

(zbog njegova sklapanja tog ugovora).

13. Osim toga, tužitelj u ovom sporu nije dokazao razlog ništetnosti ugovora o cesiji zbog nedopuštenosti pobude jednog ugovaratelja (cesionara) za koju je drugi ugovaratelj cedent znao u smislu odredbe iz čl. 273. st. 2. ZOO-a.

14. Razlozi prvostupanjskog suda o zajedničkoj namjeri prednika prvotuženika i prednika drugotuženika da sklapanjem predmetne cesije osujete ostale vjerovnike u mogućnosti naplate njihovih tražbina, nemaju podlogu u dokazima i ispravama u spisu te u tom smislu predstavljaju proizvoljnu ocjenu prvostupanjskog suda koja se temelji isključivo na činjenici da je nad prednikom prvotuženika vođen postupak predstečajne nagodbe te činjenici da je u tom postupku prednik drugotuženika prijavio tražbinu od 150.000,00 kn iako bi, a kako to obrazlaže prvostupanjski sud „prema spornoj cesiji imao u odnosu na prvotuženika tražbinu u iznosu od 1.235.000,00 kn“. Navedeni razlozi prvostupanjskog suda su nejasni u tom dijelu uzevši u obzir da je drugotuženik cesijom mogao steći tražbinu od 1.235.000,00 kn jedino prema ovdje tužitelju, a ne prema prvotuženiku koji mu je tu svoju tražbinu ustupio. Stoga ostaje nejasno zbog čega prvostupanjski sud smatra da je prednik drugotuženika svoju tražbinu prema tužitelju trebao prijaviti u postupku predstečajne nagodbe nad prednikom prvotuženika.

15. Odredbom iz čl. 322. st. 1. ZOO-a propisano je kako ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima i moralu društva, ništetan je osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo, dok je stavkom 2. istoga članka propisano ako je sklapanje određenog ugovora zabranjeno samo jednoj strani, ugovor je valjan ako u zakonu nije što drugo predviđeno za određeni slučaj, a strana koja je povrijedila zakonsku zabranu snositi će odgovarajuće posljedice.

16. Suprotno shvaćanju prvostupanjskog suda, nelikvidnost i insolventnost prednika prvotuženika MINI MAJOR d.o.o. nije sama po sebi razlog za ništetnost predmetnog Ugovora o cesiji, s obzirom na to je sklapanje istog bilo zabranjeno samo jednoj ugovornoj strani (MINI MAJOR d.o.o.) pa je ugovor valjan.

17. Tužitelj smatra kako je Ugovor o cesiji suprotan moralu društva zbog postojanja ranijih ugovora o cesiji u odnosu na istu tražbinu, međutim višestruko ustupanje iste tražbine ne predstavlja nemoralan pravni posao budući da ga i sam zakon predviđa u odredbi iz čl. 83. ZOO-a.

18. Prema tome, tužitelj u ovom sporu nije dokazao razloge ništetnosti pravnog posla.

19. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude temeljem odredbe iz čl. 373. t. 3. ZPP-a.

20. Tužitelj je u ovom predmetu postavio eventualno kumulirani zahtjev u smislu odredbe iz čl. 188. st. 2. ZPP-a, budući je isti najprije postavio zahtjev za utvrđenje da ništetan Ugovor o cesiji broj 646/14 od 25. travnja 2014. Eventualno kumuliranim zahtjevom je pak tužitelj zatražio da, ukoliko sud nađe da prvo postavljeni zahtjev ne bi bio osnovan, da tada predlaže donošenje presude kojom se poništava predmetni Ugovor o cesiji.

21. Prema odredbi iz čl. 188. st. 2. ZPP-a, tužitelj može dva ili više tužbenih zahtjeva u međusobnoj vezi istaknuti u jednoj tužbi i tako da sud sljedeći od tih zahtjeva prihvati ako nađe da onaj koji je ispred njega istaknut nije osnovan.

22. U konkretnom slučaju prvostupanjski sud je prihvatio glavni zahtjev, pa o eventualno kumuliranom zahtjevu za poništaj nije niti odlučivao.

23. U sudskoj praksi je zauzeto shvaćanje da, kao što niti prvostupanjski sud kad prihvati prvi od eventualno istaknutih zahtjeva o ostalim zahtjevima ne odlučuje, tako niti drugostupanjski sud kad preinači prvostupanjsku presudu i odbije prvi od tako istaknutih zahtjeva nije ovlašten odlučiti o ostalim zahtjevima (Rev-1466/87).

24. Uzevši u obzir navedeno, budući da je ovom drugostupanjskom odlukom pravomoćno odbijen glavni tužbeni zahtjev, u ponovnom postupku prvostupanjski sud će odlučiti o osnovanosti eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva koji glasi na poništenje.

25. Dok prvostupanjski sud ne odluči o osnovanosti eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva, ne može se ocijeniti uspjeh stranaka u ovom sporu pa tako niti donijeti odluka o troškovima postupka, zbog čega je prvostupanjsku presudu valjalo ukinuti u točki II. njezine izreke kojom je odlučeno o troškovima postupka. Nakon donošenja odluke o eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu, prvostupanjski sud će donijeti novu odluku o troškovima postupka, uzimajući u obzir uspjeh stranaka u odnosu na oba zahtjeva (glavni i eventualno kumulirani).

26. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja temeljem odredbe iz čl. 370. ZPP-a.

Zagreb, 1. travnja 2026.

Predsjednik vijeća

Dubravka Matas