Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž R-13/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Marije Bušković kao predsjednice vijeća, Emira Čustovića kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Noemi Butorac, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja FD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Predrag Kralik, odvjetnik u Bjelovaru, protiv tuženice Republike Hrvatske OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu, radi isplate, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženice podnesenim protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu broj Pr-31/2024-64 od 10. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 1. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbijaju se žalbe kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu broj Pr-31/2024-64 od 10. siječnja 2025. u pobijanom dijelu (točki II i III izreke).

II Odbijaju se zahtjevi stranaka za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovani.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

"I. Nalaže se tuženiku Republika Hrvatska (OIB: 52634238587), Ministarstvo obrane da tužitelju UD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime razlike plaće isplati bruto iznos od 1.505,01 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po kamatnoj stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosim (NN 35/05) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi Hrvatske narodne banke izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, tekućom:

- na iznos od 455,00 eura od 15.12.2012. godine

- na iznos od 344,46 eura od 15.10.2013. godine

- na iznos od 194,88 eura od 15.11.2013. godine

- na iznos od 510,68 eura od 15.06.2014. godine

pa sve do isplate, u roku 8 dana.

II. Odbija se zahtjev za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenoj bruto razlici plaće pod točkom I. izreke.

III. Nalaže se tuženiku Republika Hrvatska OIB: 52634238587, Ministarstvo obrane zastupana po ODO u Karlovcu naknaditi tužitelju UD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] troškove parničnog postupka u iznosu od 3.493,85 eura sa zateznom kamatom tekućom od 11. siječnja 2025. do isplate, po stopi zateznih kamata i koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku 8 dana."

2. Tuženica je podnijela žalbu protiv točaka I. i III. presude zbog svih razloga predviđenih člankom 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22,114/22, 155/23 i 146/25 – u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom drugostupanjskom sudu da žalbu prihvati, presudu preinači i odbije tužbeni zahtjev tužitelja ili podredno da presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Žalba je pravovremena i dopuštena.

4. Tužitelj je odgovorio na žalbu.

5. Protiv odluke o parničnim troškovima tužitelj je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se tužitelju priznaju i ostali popisani troškovi povrh onih dosuđenih u točki III. izreke pobijane presude.

6. Žalba je pravovremena i dopuštena.

7. Na žalbu nije odgovoreno.

8. Žalbe nisu osnovane.

9. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće za prekovremeni rad i s osnove neisplaćenih dodataka iz članka 13. Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, državnih službenika i namještenika (u daljnjem tekstu: Odluka o rasporedu 2009.) za ostvareni rad na terenu (izuzev dodataka za prekovremeni rad) za razdoblje od kolovoza 2011. do svibnja 2014.

10. Prvostupanjski sud je utvrdio:

- da je tužitelj, kao djelatna vojna osoba, bio angažiran na terenu prosječno pet puta godišnje, da je na terenu bio u službi stražarskog osiguranja uglavnom po sedam dana i dežurstvima unutarnje službe uključujući rad subotom, nedjeljom, blagdanom i noću; rad na terenu se provodio radnim danom od 6-18 sati te je tužitelj obavljajući tzv. specifične poslove ostvarivao prekovremene sate o čemu se nije vodila precizna evidencija;

- da je vještačenjem po vještaku financijske struke iz tvrtke Ručević vještačenja d.o.o. utvrđeno da visina neisplaćene bruto plaće tužitelju za razdoblje od kolovoza 2012. do 31. svibnja 2014. s osnova neisplaćenih dodataka iz članka 13. Odluke o rasporedu 2009. za ostvareni rad na terenu, izuzev od dodataka za prekovremeni rad, iznosi ukupno 880,67 HRK; visina neisplaćene bruto plaće s osnove neiskorištenih 35,6 slobodnih dana s osnova prekovremenog rada iznosi 10.871,31 HRK

te je prihvatio tužbeni zahtjev na ime neisplaćenih dodataka na plaću s osnove prekovremenog rada za dane provedene na terenu sve sukladno nalazu i mišljenju vještaka u ukupnom iznosu od 1.505,01 EUR/11.339,48 HRK. Kod takvog odlučivanja sud je ocijenio da je nalaz i mišljenje vještaka stručan i objektivan a iz stanja spisa proizlazi da je tužitelj ostvario prekovremene sate i da je radio na terenu, a kako tuženica nije dostavila svu relevantnu dokumentaciju to je vještačenje provedeno i na temelju personalnih dokaza. Broj sati na terenu utvrdio je na temelju iskaza svjedoka i saslušanjem tužitelja jer tuženica nije pravilno vodila ručne evidencije i druge evidencije (knjiga dnevnih zapovijedi, zapovijedi za teren i naloga tuženice). Kod ocjene dokaza prvostupanjski sud je zaključio da svjedoci imaju neposredna saznanja o radu na terenu jer su radili zajedno s tužiteljem, a tužitelj je izrazio neslaganje sa podacima iz evidencije radnog vremena za pojedine mjesece.

11. Kao mjerodavno pravo prvostupanjski sud je primijenio odredbe članaka 169. stavak 1.; 97. stavak 5. Zakona o službi u oružanim snagama ("Narodne novine", broj: 33/02, 58/02, 75/02, 175/03, 136/04, 76/07, 88/09 – u daljnjem tekstu: ZSOS/02), članka 136. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj: 73/13 – u daljnjem tekstu: ZSOS/13) kao i odredbe članaka 13., 153. i 218. stavak 2. istog Zakona te točke XII i XIII Odluke o rasporedu 2009.

12. Prema odredbi članka 179. stavak 1. ZSOS/02 plaća djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika sastoji se od osnovne plaće i dodataka na plaću, a prema članku 97. stavak 5. ZSOS/02 djelatnoj vojnoj osobi, službeniku i namješteniku pripada povećano plaća za prekovremeni rad pod uvjetima i u iznosu koji su uređeni općim propisima.

13. Odredbom članka 136. ZSOS/13 određeno je da se plaće djelatnih vojnih osoba sastoje od osnovne plaće i dodataka na plaću, a odredbom članka 153. istog Zakona propisano je da raspored radnog vremena određuje ministar obrane, dok je odredbom članka 135. istog Zakona propisano da djelatne vojne osobe imaju pravo na plaću, dodatke na plaću i druga materijalna prava na način i pod uvjetima utvrđenim tim zakonom. Točkom XII stavak 1.-5. Odluke o rasporedu 2009. je definiran prekovremeni rad pripadnika oružanih snaga Republike Hrvatske te je određeno da u preraspodjeli ostalih sati i rada iz prethodnog u slijedeći mjesec časnik na dužnosti zapovjednika bojne, njemu ravne ili više razine unosi nalog kojim se utvrđuje vrijeme u kojem je ostvaren prekovremeni rad i slobodni dani, tako da se za pet sati prekovremenog rada daje jedan slobodan dan, a da se sati prekovremenog rada za pripadnike OSRH nije moguće organizirati preraspodjela vremena utvrđujući mjesečnim izviješćem po ostvarenim satima rada u proteklom mjesecu, koji časnik na dužnosti zapovjednika bojne, njemu ravne ili više razine dostavlja crtom vođenja i zapovijedanja nadležnoj financijskoj službi radi isplate. Točkom XIII Odluke o rasporedu 2009. je propisano uvećanje osnovne plaće za svaki sat rada za prekovremeni rad, rad noću, rad subotom, rad nedjeljom, rad blagdanom i neradnim danom utvrđenim zakonom, za rad u drugoj smjeni, ako djelatnik radi naizmjenično ili najmanje dva radnja dana u tjednu u prvoj i drugoj smjeni, za dvokratni rad, s prekidima duljim od 50 minuta, za rad u turnusima uz za to pripadajućim postotcima.

14. Za donošenje pravilne odluke u ovom predmetu relevantna je i odredba članka 97. stavak 6. ZSOS. Tom odredbom je propisano da se pravo na povećanu plaću za prekovremeni rad ne ostvaruje ako je moguće organizirati preraspodjelu radnog vremena. Iz navedenog proizlazi da je relevantna činjenica je li tužitelj za ostvarene prekovremene sate iskoristio slobodne dane i je li mu preraspodijeljeno radno vrijeme.

15. Visinu tražbine prvostupanjski sud je utvrdio na temelju financijskog vještačenja, a bitno je napomenuti da je vještak dobivenu svotu za prekovremeni rad umanjio za sve iskorištene slobodne dane u utuženom razdoblju, dakle, pošao je od toga da su svi slobodni dani ostvareni zbog prekovremenog rada.

16. Ovakva odluka prvostupanjskog suda je pravilna, jer je prvostupanjski sud utvrdio sve relevantne činjenice i na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno je primijenio materijalno pravo, a pri tom nisu počinjene ni povrede odredaba parničnog postupka.

17. U odnosu na žalbeni navod tuženice da se broj prekovremenih sati nije mogao utvrđivati saslušavanjem svjedoka i tužitelja kada je ona dostavila evidenciju o radu tužitelja, valja reći da je tužitelj prigovarao evidenciji i da je u takvoj činjeničnoj situaciji mogao dokazivati i drugim dokaznim sredstvima da je prekovremeno radio. U odnosu na sudsku praksu na koju se ukazuje u žalbi tuženice valja reći da ona nije izvor prava jer sud sudi na temelju zakona i drugih pozitivnih propisa, ali i da prostoji brojna sudska praksa koja podupire stajalište prvostupanjskog suda (odluke VSRH broj Rev- 487/2023, Rev-908/2023, Rev-4486/2019, kao i odluke županijskih sudova, Županijski sud u Rijeci odluka broj Gžr-72/2005, Županijski sud u Zagrebu odluke broj Gž R- 1405/2021 i Gž R-1028/2022, Županijski sud u Splitu odluka broj Gž R-1205/2020, Županijski sud u Osijeku odluka broj Gž R-514/2021 i Županijski sud u Puli odluka broj Gž R-59/2025.

18. Tuženica tvrdi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi sa člankom 8. ZPP-a jer saslušani svjedoci vode parnične postupke protiv tuženice. Međutim, tom tvrdnjom nije dovedena u pitanje ocjena ovih dokaza. Prvostupanjski sud je pravilno ocijenio iskaze svjedoka kao vjerodostojne jer oni imaju neposredna saznanja o relevantnim činjenicama obzirom da su boravili na terenu sa tužiteljem. U situaciji kada je evidencija radnog vremena osporena od strane tužitelja dopušteno je utvrđivati broj prekovremenih sati personalnim dokazima, pa, slijedom toga i vještak je ovlašten koristiti se činjenicama utvrđenim na taj način kod izračuna visine plaće s osnove prekovremenog rada.

19. Pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati jer sadrži razloga o odlučnim činjenicama, a ti razlozi nisu u međusobnom proturječju, niti su u proturječju sa izrekom presude.

20. Budući je tuženica izgubila spor pravilno je naloženo platiti parnične troškove tužitelju, a ona u žalbi ne navodi iz kojih razloga pobija odluku o parničnim troškovima.

21. U odnosu na žalbene navode tužitelja u kojima tvrdi da mu je trebalo priznati troškove sastava podnesaka, i to za sastav podneska od 9. travnja 2019. (kojim osporava evidenciju radnog vremena), od 14. listopada 2019. (ponovo osporava evidenciju radnog angažmana tužitelja), od 22. siječnja 2022. (očitao se na rješenje od 19. prosinca 2019. o provođenju financijsko-knjigovodstvenog vještačenja), od 26. kolovoza 2021. (očitovao se na rješenje od 16. lipnja 2021. godine i dostavio prijedlog zadataka vještaku), od 12. svibnja 2021. (očitovao se na naknadno dostavljene podatke o radnom angažmanu tužitelja), od 20. svibnja 2022. (precizirao tužbeni zahtjev sukladno dopuni nalaza i mišljenja vještaka, očitovao se na argumentaciju iz ukidne odluke) valja reći da je prvostupanjski sud pravilno zaključio da tužitelj nema pravo na naknadu troškova za sastav tih podnesaka jer je ocijenio da je sve navode mogao iznijeti na ročištima koja su slijedila nakon tih podnesaka. Sudionici postupka, dakle i sud i stranke moraju nastojati postupak provesti bez odugovlačenja, u razumnom roku i sa što manje troškova (članak 10. stavak 1. ZPP-a), pa je tužitelj trebao i mogao svoje navode iznijeti na ročištima.

22. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka valjalo je odbiti jer je njegova žalba odbijena, a sastav odgovora na žalbu tuženice nije bio potreban za vođenje spora u smislu odredbe članka 166. stavak 1. u vezi sa člankom 155. stavak 1. ZPP-a. Zahtjev tuženice za naknadu troškova postupka je valjalo odbiti jer je odbijena i njena žalba.

23. Radi iznesenoga na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a presuđeno je kao u izreci.

Dubrovnik, 1. travnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Marija Bušković