REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-1310/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Dubravka Zubović, u pravnoj stvari tužitelja SIR j.d.o.o., OIB 71224927304, Antuna Branka Šimića 11B, Rijeka, kojeg zastupa punomoćnik Alen Bilić, odvjetnik u Viškovu, protiv tuženika BRAVARIJA HRESTAK j.d.o.o., OIB 56642864857, Mala Erpenja 10, Mala Erpenja (Općina Krapinske toplice), radi isplate iznosa od 6.500,00 EUR, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-319/2025-18 od 20. veljače 2026., 1. travnja 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-319/2025-18 od 20. veljače 2026. u točkama I. i II. izreke.
Obrazloženje
1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-319/2025-18 od 20. veljače 2026. naloženo je tuženiku platiti tužitelju iznos od 6.500,00 EUR sa zateznim kamatama od 19. listopada 2024. do isplate po stopi koja je propisana za odnose iz trgovačkih ugovora (točka I. izreke). Naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 917,19 EUR sa zateznim kamatama od 20. veljače 2026. do isplate po kamatnoj stopi propisanoj za ostale odnose (točka II. Izreke). Odbijen je kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu parničnog troška preko iznosa dosuđenog točkom II. izreke presude (točka III. izreke).
2. U obrazloženju presude prvostupanjski sud u bitnome navodi da su stranke bile u poslovnom odnosu na temelju ugovora o djelu od 16. listopada 2024., kojim se tuženik obvezao izraditi i montirati dvorišnu, balkonsku i stubišnu ogradu za tužitelja do 1. studenog 2024. Utvrđuje da mu je tužitelj na ime predujma isplatio iznos od 6.500,00 EUR. Navodi da tuženik nije u ugovorenom roku ispunio svoju ugovornu obvezu zbog čega mu je tužitelj ostavio naknadni rok za ispunjenje, a budući da tuženik nije ispunio svoju obvezu niti u naknadno ostavljenom roku za ispunjenje došlo je do raskida ugovora, sve u smislu odredaba članka 362. stavaka 2. i 3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23; dalje: ZOO) u vezi s odredbom članka 361. stavka 1. ZOO-a. Slijedom navedenog, zaključuje da je tuženik na temelju odredaba članka 368. ZOO-a dužan vratiti tužitelju uplaćeni predujam stoga prihvaća tužbeni zahtjev te odlučuje kao u izreci prvostupanjske presude.
3. Tuženik je podnio žalbu protiv presude. Iz tuženikovih žalbenih navoda proizlazi da pobija presudu u dijelu u kojem nije uspio u sporu, odnosno u točkama I. i II. izreke. U žalbi navodi da predmetni projekt nije imao službeni rok, odnosno da nije mogao ispuniti svoju obvezu u zadanim rokovima jer je gradilište bilo roh -bau. Ukazuje da je tužitelju prezentirao slike i nacrte da je predmetni projekt u izradi. Obrazlaže da je tužitelj inzistirao da ograda bude gotova do 1. studenog 2024., a da mu je tuženik objašnjavao da ne može biti gotova do tada nego da će biti završena do 20. prosinca 2024. Ističe da mu je zbog toga zastupnik po zakonu tužitelja počeo praviti probleme i prijetiti mu zbog čega ga je prijavio i policiji. Ukazuje da iz navoda u odgovoru na tužbu i slika koje su priložene uz odgovor na tužbu proizlazi da je projekt izrađen, a da iz njemu nepoznatih razloga nije preuzet i plaćen. Ističe da je zastupnik po zakonu tuženika opravdao svoj izostanak s ročišta jer je bio na bolovanju zbog operacijskog zahvata te nije mogao pristupiti na zakazano ročište. Ukazuje da mu nije omogućeno da iznese svoju obranu te da njegovi navodi i dokazi iz odgovora na tužbu uopće nisu uzeti u obzir pri donošenju sporne odluke zbog čega su mu povrijeđena temeljna prava. Zahtijeva da se sasluša kao stranka u postupku uz punomoćnika te da se provede vještačenje ograde koja je izrađena, ali nije preuzeta niti plaćena.
4. Tužitelj je odgovorio na tuženikovu žalbu te ukazuje da je tuženikova žalba nepravovremena, slijedom čega predlaže žalbu odbaciti.
5. Tuženikova žalba je pravovremena, ali neosnovana.
6. Pobijana presuda je ispitana na temelju odredbe članka 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje: ZPP), u granicama razloga određenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP -a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka te uzevši u obzir razloge zbog kojih je dopušteno pobijati presudu donesenu u sporu male vrijednosti (članak 467. stavak 1. ZPP -a). Ovaj sud je utvrdio da je presuda pravilna i zakonita.
7. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 6.500,00 EUR na ime povrata plaćenog predujma na temelju ugovora sklopljenog između stranaka, koji je raskinut iz razloga što tuženik niti u naknadno ostavljenom roku nije izradio i montirao ogradu koja je bila predmetom tog ugovora.
8. U predmetnom slučaju je riječ o sporu male vrijednosti iz članka 502. stavka 1. ZPP-a. U skladu s odredbom članak 467. stavka 1. ZPP-a presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti, može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a. Dakle, u smislu odredbe članak 467. stavka 1. ZPP-a, žalba se ne može podnijeti zbog bitnih povreda parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP-a te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga tuženikovi žalbeni navodi, koji se u bitnome odnose na pogrešno i nepotpuno činjenično stanje nisu uzeti u razmatranje, kao niti takvi navodi izneseni u okviru dopuštenih žalbenih razloga.
9. Nakon analize i ocjene cjelokupnog spisa predmeta, prema ocjeni ovog suda, za zaključiti je da činjenično stanje, koje je utvrdio prvostupanjski sud, (čiju pravilnost i potpunost ovaj sud nije ovlašten ispitivati s obzirom na to da se radi o sporu male vrijednosti), nije u suprotnosti s dokumentacijom u spisu i izvedenim dokazima. Pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti te je materijalno pravo pravilno primijenjeno.
10. Neosnovano tuženik navodi u žalbi da mu je onemogućeno pravo na raspravljanje time što mu prvostupanjski sud nije omogućio da bude saslušan kao stranka u postupku. Naime, prvostupanjski sud je odgodio nekoliko ročišta na tuženikov zahtjev, a nakon što je zastupnik po zakonu tuženika obavijestio prvostupanjski sud da je na bolovanju i o tome u spis dostavio dokaze. Međutim, iz spisa proizlazi da na posljednje ročište održano 21. siječnja 2026., iako uredno obaviješten, tuženik, odnosno njegov zastupnik po zakonu nije pristupio niti je opravdao svoj nedolazak. Stoga je prvostupanjski sud pravilno odlučio ne saslušati zastupnika po zakonu tuženika (članak 265. stavak 2. ZPP-a) i zaključio glavnu raspravu.
11. Prijedlog provođenja vještačenja ograde tuženik iznosi tek u žalbi, što nije dopušteno u smislu odredbe članka 352. stavka 1. ZPP-a.
12. U odnosu na odluku o parničnom trošku ovaj sud nije utvrdio da postoje žalbeni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
13. Slijedom navedenog, primjenom odredbe članka 368. stavka 1. ZPP -a odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske presude.
Zagreb, 1. travnja 2026.
Sutkinja
Dubravka Zubović
