Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž R-17/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Dubrovniku, po sutkinji Mariji Bušković, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice IH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnica Martina Radić Šunjić, odvjetnica iz Splita, protiv tuženika [obrt], [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi naknade troškova postupka, odlučujući o žalbama protiv rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-517/2023-13 od 17. prosinca 2025., 1. travnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Djelomično se uvažavaju žalbe tužiteljice i tuženika, a djelomično odbijaju kao neosnovane te se rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-517/2023-13 od 17. prosinca 2025.:

- potvrđuje u dijelu u kojem je naloženo tuženiku platiti tužiteljici trošak postupka u iznosu od 609,12 eura sa zateznom kamatom tekućom od donošenja prvostupanjskog rješenja do isplate,

- preinačava u preostalom dijelu tako da se odbija zahtjev tužiteljice za naknadu troška postupka u iznosu od 93,75 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja prvostupanjskog rješenja do isplate.

II. Svaka stranka snosi svoje troškove žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Rješenjem Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-517/2023-13 od 17. prosinca 2025. odlučeno je:

¨Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 702,87 eura na račun odvjetnice Martine Radić Šunjić koji se kod OTP banke d.d. vodi pod brojem IBAN: [broj bankovnog računa], uvećan za zateznu kamatu tekuću od dana donošenja rješenja do isplate, koja se na navedeni iznos obračunava po referentnoj stopi, odnosno stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke uvećanoj za 3 (tri) postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.¨

2. Tužiteljica žalbom pobija prvostupanjsko rješenje zbog bitne povrede iz čl. 354. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/2025; dalje u tekstu: ZPP), u vezi s čl. 155. ZPP-a, smatrajući da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio koji su troškovi bili potrebni za vođenje parnice pa da joj je neosnovano dosudio polovicu troška zastupanja na pripremnom ročištu iako se na istom raspravljalo o glavnoj stvari te odbio trošak sastava zahtjeva za naknadnu troškova postupka iako je isti sastavljen sukladno čl. 164. st. 8. ZPP- a. Predlaže preinačiti prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu te naložiti tuženiku da joj nadoknadi troškove drugostupanjskog postupka.

3. Tuženik žalbom pobija navedeno rješenje u dijelu u kojem je tužiteljici dosuđen trošak sastava podneska od 7. listopada 2025. jer da isti nije bio potreban za vođenje parnice obzirom je razlog sastava istog činjenica da tužiteljica nije već u tužbi odredila zahtjev, iako je to mogla i iako nisu bili ispunjeni uvjeti za podnošenje tužbe iz čl. 168.b ZPP-a, pored činjenice da se ovim podneskom bespotrebno ponavljaju već izneseni navodi. Ukazuje da nema osnove da se isplata troškova dosudi tužiteljici na tuđi račun – račun njenog punomoćnika jer se radi o potraživanju tužiteljice koje nije ustupljeno, a na navedeni način se ujedno izigravaju eventualni vjerovnici tužiteljice. Predlaže rješenje preinačiti, podredno ukinuti odluku u navedenom dijelu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

4. U odgovoru na žalbu tužiteljica osporava žalbene navode tuženika te ukazuje da je izričito punomoći ovlastila svog punomoćnika na primanje novca u predmetnom postupku.

5. Žalbe stranaka su djelomično snovane.

6. Predmet odlučivanja je naknada troškove parnice koju su stranke vodile radi isplate razlike troškova prijevoza tužiteljici kao radnici tuženika i koji je okončan presudom na temelju priznanja.

7. Iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da je prvostupanjski sud utvrdio da je tužiteljica u cijelosti uspjela u sporu te da ima pravo na naknadu troškova zastupanja po punomoćniku odvjetniku – sastav tužbe i podneska od 7. listopada 2025. te zastupanja na ročištu 4. studenog 2025. po 75 bodova, zastupanja na ročištu 23. rujna 2025. u ekvivalentu 37,5 bodova te podneska od 1. prosinca 2025. u ekvivalentu 18,75 bodova, sve uvećano za PDV od 25 %, time ukupno 702,87 eura, dok nema pravo na naknadu troška sastava podneska od 18. prosinca 2023. koji joj je već dosuđen u rješenju tog suda u spisu po protutužbi poslovni broj Pr-143/2025, a niti podneska od 4. rujna 2025. koji nije bio potreban za vođenje parnice jer predstavlja požurnicu. Ujedno, isplata troška je naložena tuženiku na račun punomoćnika tužiteljice temeljem izdane punomoći za zastupanje u ovom postupku.

8.1. Ispitujući prvostupanjsko rješenje i postupak koji mu je prethodio utvrđeno je da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, u vezi čl. 381. ZPP-a, a niti je počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a, u vezi s čl. 155. ZPP-a, na koju stranke ukazuju u žalbi.

8.2. Naime, iz spisa je razvidno da je tužiteljica podnijela tužbu iz čl. 186.b st. 3. ZPP-a (zahtjev da se tuženiku naloži dostava platnih lista, evidencije rada i rasporeda rada za tužitelja uz zahtjev da se tuženiku naloži isplata neodređene tražbine, a koja će se odrediti po dostavi navedenih isprava i provedenom vještačenju), a da u tužbi uopće nije dokazala da joj tuženik ne želi dati navedene isprave, dapače niti da bi tražila dostavu takvih isprava od tuženika, radi čega je sud tužiteljici na ročištu održanom 23. rujna 2025. naložio da dopuni tužbu i što je ista učinila podneskom od 7. listopada 2025. Ocjena je ovog suda da je navedeni podnesak bio potreban za vođenje parnice isključivo krivnjom tužiteljice pa stoga ista nema pravo na naknadu tog troška u iznosu od 187,50 eura, a sukladno čl. 156. st. 1. ZPP-a, u vezi s čl. 10. st. 1. ZPP-a. Naime, činjenica da je tužiteljicu u ovom podnesku dodatno elaborirala već iznesene navode ne opravdava dosudu troškova jer je isto mogla učiniti na pripremno ročištu koje je održano dva tjedna prije, a ovaj podnesak je bio potreban samo radi dopune tužbe i to stoga što tužiteljica neopravdano već u tužbi nije odredila zahtjev.

8.3. Nadalje, u odnosu na sporni trošak zastupanja na pripremnom ročištu, pravilno tužiteljica ukazuje da se radi o zastupanju u smislu tbr. 9. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23., dalje u tekstu: OT), a ne tbr. 9. toč. 2. OT-a i to stoga što se na ovom ročištu raspravljalo o glavnoj stvari izlaganjem tužbe i odgovora na tužbu te predlaganjem dokaza, čime tužiteljici za isto pripada naknada troška od 187,50 eura, a ne 93,75 eura (tbr. 7. toč. 1. i tbr. 46. OT-a).

8.4. U odnosu na trošak sastava podneska kojim je tužiteljica, nakon donošenja presude na temelju priznanja, podnijela zahtjev za naknadu troškova postupka, ukazuje se da je prvostupanjski sud istoj dosudio trošak sastava ovog podneska od 1. prosinca 2025. i to sukladno tbr. 8. toč. 3. OT-a i tbr. 46. OT-a, čime tužiteljica neosnovano tvrdi da joj navedeni trošak nije priznat.

9.1. Konačno, u odnosu na odluku prvostupanjskog suda kojom je tuženiku naloženo tužiteljici isplatiti troškove postupka na račun punomoćnice/odvjetnice tužiteljice, ukazuje se da iz punomoći kojom je tužiteljica ovlastila punomoćnicu za zastupanje u postupku proizlazi da je istu ovlastila da u njeno ime primi novac te iz zahtjeva tužiteljice za takvom isplatom troškova postupka, proizlazi da je navedena odluka donesena sukladno čl. 94. st. 1. ZPP-a i čl. 95. st. 1. točka 3. ZPP-a.

9.2. Naime, čl. 94. st. 1. ZPP je propisano da opseg punomoći određuje stranka, dok je čl. 95. st. 1. toč. 3. ZPP propisano je, ako je stranka izdala odvjetniku punomoć za vođenje parnice, a nije pobliže odredila ovlaštenja u punomoći, odvjetnik ovlašten na temelju takve punomoći od protivne stranke primiti dosuđene troškove pa kada se navedeno dovede u vezu s čl. 164. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23.) koji propisuje da se obveza mora ispuniti vjerovniku ili osobi određenoj zakonom, sudskom odlukom, ugovorom između vjerovnika i dužnika ili onoj koju odredi vjerovnik, jasno je da je prvostupanjski sud pravilno odredio navedeni način isplate troškova postupka.

10. Slijedom navedenog, primjenom čl. 380. st. 2. i 3. ZPP-a, u vezi s čl. 381. ZPP-a, odlučeno je kao u točki I. izreke ovog rješenja.

11. Obzirom na djelomični uspjeh stranaka u žalbenom postupku, primjenom čl. 154. st. 4. ZPP-a, u vezi s čl. 166. ZPP-a, odlučeno je kao u točki II. izreke ovog rješenja.

Dubrovnik, 1. travnja 2026.

Sutkinja

Marija Bušković