Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž R-74/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, po sutkinji Mariji Bušković, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice NS, [adresa], koju zastupa punomoćnik Mario Skejić, odvjetnik iz Splita, protiv tuženika [obrt], [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi isplate, odlučujući o žalbama protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-1/2023-19 od 22. srpnja 2025., 1. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Žalbe tužiteljice i tuženika se odbijaju kao neosnovane te se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-1/2023-19 od 22. srpnja 2025. potvrđuje u pobijanom dijelu točke I. izreke kojim je odbijen zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 1.018,47 eura i točki II. izreke.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-1/2023-19 od 22. srpnja 2025. odlučeno je:

¨I. Dužan je tuženik, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužiteljici razliku manje isplaćene naknade troškova prijevoza u ukupnom iznosu od 785,53 € neto za razdoblje od 01.12.2017.g. do 30.09.2024.g., zajedno s pripadajućom:

- zakonskom kamatom koja na iznos od 20,44 EUR teče od 15. siječanj 2018.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 7,70 EUR teče od 15. travanj 2018.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 16,19 EUR teče od 15. lipanj 2018.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 11,95 EUR teče od 15. listopad 2018.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 24,69 EUR teče od 15. siječanj 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 16,19 EUR teče od 15. ožujak 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 7,70 EUR teče od 15. svibanj 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 11,95 EUR teče od 15. lipanj 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 3,45 EUR teče od 15. srpanj 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 3,45 EUR teče od 15. kolovoz 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 20,44 EUR teče od 15. listopad 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 20,44 EUR teče od 15. siječanj 2020.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 37,87 EUR teče od 15. travanj 2020.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 25,02 EUR teče od 15. svibanj 2020.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 56,48 EUR teče od 15. lipanj 2020.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 41,67 EUR teče od 15. srpanj 2020.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 11,95 EUR teče od 15. listopad 2020.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 20,44 EUR teče od 15. siječanj 2021.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 3,45 EUR teče od 15. veljača 2021.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 11,95 EUR teče od 15. travanj 2021.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 54,42 EUR teče od 15. svibanj 2021.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 16,19 EUR teče od 15. lipanj 2021.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 11,95 EUR teče od 15. srpanj 2021.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 7,70 EUR teče od 15. rujan 2021.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 3,45 EUR teče od 15. prosinac 2021.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 75,65 EUR teče od 15. siječanj 2022.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 7,70 EUR teče od 15. travanj 2022.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 11,95 EUR teče od 15. svibanj 2022.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 5,31 EUR teče od 15. listopad 2022.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 13,27 EUR teče od 15. studeni 2022.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 1,33 EUR teče od 15. prosinac 2022.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 25,22 EUR teče od 15. siječanj 2023.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 2,00 EUR teče od 15. ožujak 2023.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 30,00 EUR teče od 15. svibanj 2023.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 70,00 EUR teče od 15. rujan 2023.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 34,00 EUR teče od 15. listopad 2023.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 18,00 EUR teče od 15. siječanj 2024.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 18,00 EUR teče od 15. travanj 2024.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 6,00 EUR teče od 15. lipanj 2024. do isplate, koja se zakonska kamata na navedene iznose do 31.12.2022.g. obračunava po stopi u skladu sa odredbom čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 1. 1. 2023.g. pa do 31.12.2023. po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena, a od 1. 1. 2024. pa sve do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, dok se za više zatraženo, za iznos od 1.018,47 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, tužiteljica odbija.

II. Dužan je tuženik, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplati tužiteljici parnični trošak u iznosu od 714,46 eura na račun punomoćnika tužiteljice odvjetnika Marija Skejića koji se kod OTP banke d.d. vodi pod brojem IBAN: [broj bankovnog računa], s kamatama koje teku od 22. srpnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine. ¨

2. Tužiteljica žalbom pobija prvostupanjsku presudu u dijelu točke I. izreke kojom je odbijen njen zahtjev za isplatu 1.018,47 eura sa zakonskom zateznom kamatom, kao i odluku o troškovima postupka (točka II. izreke presude), a isto zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/2025; dalje u tekstu: ZPP), u vezi s čl. 191. st. 1. ZPP-a i čl. 193. ZPP-a te čl. 154. st. 2. ZPP-a, kao i čl. 186.b ZPP-a, smatrajući da je stupnjevita tužba bila dopuštena te da mu je sud nezakonito naložio određivanje zahtjeva ¨napamet¨. Predlaže da se prvostupanjska presuda preinači u pobijanom dijelu tako da se ¨stavi izvan snage¨ pobijani dio točke I. izreke presude te preinači odluka o troškovima postupka prihvaćanjem njenog zahtjeva za naknadu svih traženih troškova jer je u cijelosti uspjela s konačno određenim zahtjevom, uz obvezu tuženika da joj nadoknadi troškove žalbenog postupka.

3. Tuženik žalbom pobija prvostupanjsku presudu u dijelu odluke o troškovima postupka (točka II. izreke presude) smatrajući pogrešnim zaključak prvostupanjskog suda da je tužiteljica u pogledu osnove potraživanja uspjela u cijelosti, a to stoga što je ista potraživala razliku plaće za ukupno 79 mjeseci od kojih je 40 mjeseci utvrđeno neosnovanim te da je stoga sud trebao odrediti da svaka stranka snovi svoje troškove postupka, uključujući i trošak vještačenja. Ukazuje da nema osnove da se isplata troškova dosudi tužiteljici na tuđi račun – račun njenog punomoćnika jer se radi o potraživanju tužiteljice, a na navedeni način se ujedno izigravaju eventualni vjerovnici tužiteljice te otvara mogućnost neispunjenja tražbina ukoliko punomoćnik tužiteljice primjerice ugasi svoj račun. Predlaže preinačiti točku II. izreke presude, podredno ukinuti odluku u navedenom dijelu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

4. U odgovoru na žalbu tuženika, tužiteljica tvrdi da je njeno zakonsko pravo da opunomoći odvjetnika da primi troškove postupka u njeno ime, dok tuženik u odnosu na žalbu tužiteljice ukazuje da nije bilo osnove za isticanje manifestacijskog zahtjeva obzirom na isprave temeljem kojih je bilo moguće odrediti tražbinu, kao i činjenicu da se punomoćnik tužiteljice, a koji radnike tuženika zastupa u više stotina predmeta u vezi bitno istovjetne činjenične i pravne osnove, nije obratio tuženiku radi dostave isprava temeljem kojih bi odredio zahtjev, iako je to s vremenom u drugim predmetima počeo činiti i na temelju istih određivati zahtjeve stranaka koje zastupa.

5. Žalbe stranaka su neosnovane.

6. Predmet spora je isplata razlike naknade putnih troškova tužiteljice kao zaposlenice tuženika u razdoblju od 1. prosinca 2017. do 30. rujna 2024.

7. Iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da odluku temelji na slijedećim utvrđenjima:

- da je tužiteljica bila zaposlenica tuženika u predmetnom razdoblju,

- da je tužiteljica imala pravo na isplatu putnih troškova kao posebno materijalno pravo određeno ugovorom o radu i mjerodavnim kolektivnim ugovorom,

- da je tuženik isplatio tužiteljici manji iznos naknade od one koja bi joj pripadala za mjesece u kojima nije koristila pretežiti dio godišnjeg odmora,

- da je obračun naknade putnih troškova trebao biti obračunat prema prijeđenim kilometrima od mjesta prebivališta tužiteljice do mjesta rada i obratno - ukupno 23,78 km dnevno,

- da je prema obračunu stalnog sudskog vještaka tuženik tužiteljici po ovoj osnovi isplatio ukupno 785,53 eura manje.

8.1. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio utvrđeno je da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, niti je počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a, na koju tužiteljica ukazuje u žalbi.

8.2. Naime, iz spisa je razvidno da je tužiteljica podnijela tužbu iz čl. 186.b st. 3. ZPP-a (zahtjev da se tuženiku naloži dostava platnih lista, evidencije rada i rasporeda rada za tužitelja uz zahtjev da se tuženiku naloži isplata neodređene tražbine, a koja će se odrediti po dostavi navedenih isprava i provedenom vještačenju), a da u tužbi uopće nije dokazala da joj tuženik ne želi dati navedene isprave, dapače niti da bi tražila dostavu takvih isprava od tuženika, čime je prvostupanjski sud pravilno rješenjem od 21. listopada 2024. pozvao tužiteljicu da dopuni tužbu određivanjem tužbenog zahtjeva jer prema sadržaju same tužbe (činjeničnim navodima tužiteljice), nisu bile ostvarene pretpostavke iz čl. 186.b st. 3. ZPP- a za podnošenje stupnjevite tužbe. Tužiteljica je radnica tuženika te se radi o ispravama koje joj se po zakonu dostavljaju od strane tuženika kao poslodavca pa kada ista nije niti iznijela tvrdnju da joj takve isprave nisu dostavljene ili da ne raspolaže istima, a da joj ih tuženik odbija dati, nije bilo osnove da tužba ne sadrži sve podatke koje treba sadržavati sukladno čl. 186. st. 1. ZPP.

8.3. Nadalje, iz spisa je razvidno da je tužiteljica istaknula zahtjev za isplatu iznosa od 1.804,00 eura, a da je potom smanjila zahtjev tako da konačno potražuje isplatu iznosa od 785,53 eura. Smanjenje zahtjeva sadržajno predstavlja djelomično povlačenje tužbe, a kako to pravilno prvostupanjski sud obrazlaže jer tužiteljica činom potraživanja manjeg iznosa, bez odricanja zahtjeva za isplatu razlike u iznosu o kojem se do tada raspravljalo, sadržajno povlači tužbu u tom dijelu u smislu čl. 193. ZPP-a, a tuženik koji se već upustio u raspravljanje o većem zahtjevu ima pravo i dispoziciju odlučiti hoće li pristati na takvu radnju tužiteljice ili ustrajati u zahtjevu da su odluči o cjelokupnom potraživanju i time meritorno riješi spor u odnosu na takvo potraživanje.

8.4. Obzirom se tuženik protivio djelomičnom povlačenju tužbe, pravilno je prvostupanjski sud, primjenom čl. 193. st. 2. ZPP-a i čl. 338. st. 3. ZPP-a, odlučio o cjelokupnom potraživanju tužiteljice.

9. U odnosu na primjenu materijalnog prava, pravilno je prvostupanjski sud, pored prethodno navedenih utvrđenih činjenica, primjenom čl. 66. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (¨Narodne novine¨ broj 24/2017, 128/2017, 47/2018, 123/2019, 66/2020, 56/2022 i 127/22), nakon što je naložio tuženiku plaćanje iznosa od 785,53 eura sa zakonskom zateznom kamatom, odbio zahtjev tužiteljice za isplatu 1.018,47 eura kao iznosa potraživanja tužiteljice koji joj ne pripada po utvrđenom činjeničnom stanju i navedenoj pravnoj osnovi.

10. Konačno, pravilno je prvostupanjski sud odluku o troškovima postupka donio primjenom čl. 154. st. 2. ZPP-a i čl. 155. ZPP-a. Naime, iz navoda tuženika tijekom postupka je razvidno da je u cijelosti osporavao osnovu tražbine tužiteljice u smislu prava na isplatu razlike putnih troškova, a tužiteljica je uspjela dokazati navedenu osnovu te je stoga u odnosu na osnovu uspjela 100 %, dok je u odnosu na visinu zahtjeva uspjela u omjeru od 43,54 %, što sukladno čl. 154. st. 2. ZPP-a znači da je tužiteljica ukupno uspjela sa 71,77 %, a tuženik sa 28,23 %, čime je tuženik dužan nadoknaditi tužiteljici troškove postupka u omjeru od 43,54 %, a koji su u cijelosti odmjereni sukladno vrijednosti predmeta spora i mjerodavnoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23.). U odnosu na sam trošak financijskog vještačenja, ukazuje se da navedeni trošak nije ovisan o visini potraživanja već složenosti samog vještačenja, a da je isti u cijelosti potreban za vođenje postupka ukoliko je ishod postupka uspjeh tužitelja za namirenje tražbine pa makar i djelomično jer bez takvog vještačenja ne bi bilo moguće utvrditi iznos tražbine.

11.1. U odnosu na odluku prvostupanjskog suda kojom je tuženiku naloženo tužiteljici isplatiti troškove postupka na račun punomoćnika/odvjetnika tužiteljice, ukazuje se da iz punomoći kojom je tužiteljica ovlastila punomoćnika za zastupanje u postupku proizlazi da je istog ovlastila da u njeno ime primi novac te iz zahtjeva tužiteljice za takvom isplatom troškova postupka, proizlazi da je navedena odluka donesena sukladno čl. 94. st. 1. ZPP- a i čl. 95. st. 1. točka 3. ZPP-a.

11.2. Naime, čl. 94. st. 1. ZPP je propisano da opseg punomoći određuje stranka, dok je čl. 95. st. 1. toč. 3. ZPP propisano je, ako je stranka izdala odvjetniku punomoć za vođenje parnice, a nije pobliže odredila ovlaštenja u punomoći, odvjetnik ovlašten na temelju takve punomoći od protivne stranke primiti dosuđene troškove pa kada se navedeno dovede u vezu s čl. 164. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23.) koji propisuje da se obveza mora ispuniti vjerovniku ili osobi određenoj zakonom, sudskom odlukom, ugovorom između vjerovnika i dužnika ili onoj koju odredi vjerovnik, jasno je da je prvostupanjski sud pravilno odredio navedeni način isplate troškova postupka.

12. Slijedom navedenog, primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a, odlučeno je kao u točki I. izreke ove presude.

13. Obzirom tužiteljica nije uspjela sa žalbom ista, sukladno čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, nema pravo na naknadu troškova žalbenog postupka, dok tuženik nije niti potraživao troškove žalbenog postupka, radi čega je primjenom čl. 166. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.

Dubrovnik, 1. travnja 2026.

Sutkinja

Marija Bušković