Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Borelli 9

Poslovni broj: Kž-91/2026-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Sandre Radanović kao predsjednice vijeća, te Dijane Grancarić i Hrvoja Viskovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje Ivane Raljević kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika PG, zbog kaznenih djela iz članka 139. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24, 136/25 i 13/26 – dalje KZ/11) i čl. 51. KZ/11, odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj po branitelju Vinku Gulišiji, odvjetniku iz Splita, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu broj K-416/2020 od 2. prosinca 2025., temeljem odredbe čl. 475. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11 – pročišćeni tekst, 91/12 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I-448/09 i dr., 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25 – dalje u tekstu ZKP/08), u sjednici vijeća održanoj dana 1. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženika PG, kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Splitu broj K-416/2020 od 2. prosinca 2025. optuženik PG oglašen je krivim zbog učina dva kaznena djela protiv osobne slobode – prijetnje iz čl. 139. st. 3. KZ/11 u svezi st. 51. KZ/11, te mu je za svako kazneno djelo prijetnje utvrđena kazna zatvora u trajanju od 3 (tri) mjeseci, pa je isti temeljem čl. 51. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) mjeseca.

1.1. Temeljem čl. 148. st. 1. ZKP/08 u svezi sa čl. 145. st. 1. i 2. toč. 6. ZKP/08) optuženiku je naloženo da u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude nadoknadi troškove kaznenog postupka u iznosu od 400,00 eura (četristoeura).

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio optuženik putem branitelja Vinka Gulišije, odvjetnika iz Splita i to zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kaznenopravnoj sankciji, te zbog odluke o troškovima kaznenog postupka, s prijedlogom da se žalba uvaži, preinači pobijana presuda i oslobodi optuženika optužbe, podredno da se žalba uvaži, ukine pobijana presuda i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, te ukoliko drugostupanjski sud bude smatramo kako u postupanju optuženika ima elemenata kaznenog djela prijetnje, predlaže se određivanje optuženiku rada za opće dobro.

3. U skladu s odredbom čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis predmeta je dostavljen ŽDO u Zadru na dužno razgledanje.

4. Dana 1. travnja 2026. održana je javna sjednica vijeća sukladno odredbi čl. 475. ZKP/08 na koju je pristupio zamjenik branitelja mr.sc. Ive Brkić, odvjetnik iz Zadra, dok nisu pristupili uredno pozvano Županijsko državno odvjetništvo u Zadru i optuženik PG.

5. Žalba nije osnovana.

6. Nije u pravu žalitelj kada navodi da u konkretnom slučaju osim iskaza JG koji je pristran i čiji iskaz nije vjerodostojan, nema drugog dokaza koji bi ukazivao na počinjenje kaznenih djela prijetnje, te da snimka nadzornih kamera u ugostiteljskom objektu samo pokazuje kako je optuženik uzeo u ruke vilicu, ali da ne pokazuje na bilo kakvu verbalnu ili neverbalnu prijetnju (konkludentnom radnjom, gestikulacijom ili na neki drugi način), jer da snimka video nadzora pokazuje kako pokreti optuženika nisu agresivni niti prijeteći. Nadalje, neosnovani su žalbeni navodi optuženika u odnosu na kazneno djelo prijetnje koje da bi optuženik uputio putem Whatsapp poruka oštećenom JG jer da su u to vrijeme njih dvojica bili prijatelji, te je oštećenik znao da mu optuženik ne prijeti da će ga usmrtiti niti bi to bio spreman uraditi, a niti se oštećenik bojao optuženika niti bio uznemiren njegovim postupcima, a ovo tim više što tijekom postupka nije izveden dokaz vještačenja oštećenika JG na okolnosti koliko je bio uznemiren inkriminiranih prigoda i u kojoj mjeri.

6.1. Naime, prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, te je na takvo pravilno i potpuno utvrđeno činjenično pravilno primijenio Kazneni zakon, te proglasio optuženika krivim za učin dva kaznena djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11 u svezi st. 51. KZ/11 na štetu oštećenika JG, pa je neosnovana njegova žalba iz osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

7. U odnosu na kaznena djela za koja se tereti optuženik PG valja istaknuti da je prvostupanjski sud s pravom prihvatio iskaz oštećenika JG ocjenjujući isti istinitim i vjerodostojnim budući je u odnosu na kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11 toč. I. izreke presude upravo iz razloga što je isti potvrđen DVD snimkom videonadzora u pizzeriji ... u [adresa] iz koje je razvidno kako PG zaista uzima vilicu sa stola, potom istu usmjerava prema JG, to čini pune dvije minute i pritom nešto govori JG. Ujedno, iz snimki videonadzora jasno se utvrđuje i strah kod JG već kod samog dolaska optuženika PG u pizzeriju, a kasnije i u pokušaju ustajanja sa stolice, a u jednom trenutku optuženik je onemogućio oštećenika da ustane sa stolice te zamahnuo prema ruci oštećenika (snimka videonadzora). Stoga je pravilno prvostupanjski sud zaključio kako je takva prijetnja doista bila ozbiljna te je mogla objektivno izazvati strah kod oštećenika.

7.1. U odnosu na kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11 iz toč. II. izreke presude ističe se također kako je s pravom prvostupanjski sud prihvatio iskaz oštećenika JG, ocijenio ga istinitim i vjerodostojnim upravo iz razloga što je isti potvrđen pregledom Whatsapp komunikacije u kojoj su sadržane poruke koje je optuženik PG uputio oštećeniku JG sadržaja: "Ti si pokajn", "siniko moj", "zato šta ti je doša kraj", "drukeru". Naime, s pravom prvostupanjski sud utvrđuje da pojedinačni sadržaj istih poruka koje je optuženik uputio oštećeniku sam za sebe ne predstavlja prijetnju ozbiljnim zlom, no međutim, kada se u međusobnu vezu dovede sadržaj tih poruka, upućuje na to da je riječ o ozbiljnoj prikrivenoj prijetnji usmrćenjem, a imajući pritom u vidu da je upravo optuženik desetak dana ranije prije upućenih poruka putem Whatsapp aplikacije prijetio oštećenom JG u pizzeriji ..., onda s pravom zaključuje prvostupanjski sud da se radi o prijetnji upućenoj oštećeniku koja je bila ozbiljna i objektivno prikladna da izazove strah kod žrtve oštećenika JG.

7.2. S pravom prvostupanjski sud nije prihvatio obranu optuženika, te ju je ocijenio iskonstruiranom i usmjerenom na izbjegavanje kaznene odgovornosti.

7.3. Cijeneći sve gore navedeno, žalbeni navodi optuženika vezani za pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja po ocjeni ovog drugostupanjskog suda su neosnovani i ničime ne dovode u sumnju pravilnost zaključaka prvostupanjskog suda.

8. Budući da je prvostupanjski sud dao jasne i određene razloge vezano za vrijednosnu ocjenu izvedenih dokaza, te postojanje bitnih elemenata terećenih kaznenih djela, a te razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud, to se u ostalom, radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja, žalitelj upućuje na isto.

9. Prema naprijed navedenom prvostupanjski je sud, protivno žalbenom prigovoru, pravilno utvrdio činjenično stanje i na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja pravilno primijenio Kazneni zakon proglasivši optuženika krivim za učin dva kaznena djela protiv osobne slobode – prijetnjom iz čl. 139. st. 2. KZ/11, na način kako mu je to stavljeno na teret optužnicom, pa je neosnovana njegova žalba i iz osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

10. U odnosu na povrede Kaznenog zakona koje optuženik u svojoj žalbi ne objašnjava niti konkretizira, koje su to povrede Kaznenog zakona počinjene u tijeku postupka pred prvostupanjskim sudom, ispitujući žalbenu osnovu po službenoj dužnosti temeljem čl. 476. st. 2. ZKP/08, ovaj sud nije našao da bi bila počinjena povreda Kaznenog zakona, stoga je i u odnosu na taj žalbeni prigovor žalba neosnovana.

11. Iako u žalbenim osnovama ne ističe i ne navodi neku od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, u obrazloženju žalbe optuženik upire na povredu iz čl. 476. st. 1. toč. 11. ZKP/08 navodeći kako se u odnosu na kazneno djelo prijetnje opisano u toč. II. izreke pobijane presude precizno ne navode riječi koje je po mišljenju suda optuženik koristio za prijetnju, odnosno riječi kojima je optuženik navodno prijetio oštećeniku, pa da stoga nije moguće utvrditi cilj optuženika niti je li se objektivno oštećeni JG mogao uznemiriti ili preplašiti ozbiljno shvaćajući prijetnju, te da izostankom riječi koje je točno rekao optuženik nije moguće ispitati presudu u žalbenom postupku čime da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 476. st. 1. toč. 11. ZKP/08.

11.1. Suprotno tvrdnjama žalitelja pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, oni nisu proturječni sadržaju izvedenih dokaza. U odnosu na kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11 iz toč. II. izreke pobijane presude točno se navodi sadržaj Whatsapp poruka koje je optuženik uputio oštećeniku dana 4. veljače 2020. godine, te sud u toč. 7.2. obrazloženja presude detaljno i obrazlaže sadržaj i značenje istih kao i svoju ocjenu o tome kako je navedene poruke doživio i shvatio oštećenik JG. Prvostupanjski sud je korektno i u dovoljnoj mjeri referirao se na iskaz oštećenog JG ispitanog kao svjedoka, sadržaj Whatsapp poruka koje mu je uputio optuženik PG, te obranu optuženika, potom je dao ocjenu relevantnih dokaza i iznio zaključke o utvrđenim činjenicama, o radnjama poduzetim od strane optuženika uz zaključak o njegovoj kaznenoj odgovornosti. Isto tako, na prihvatljiv način ocijenjena je obrana optuženika NG i dovedena u vezu s provedenim dokazima. Suštinski, optuženik nije zadovoljan zaključkom prvostupanjskog suda o postojanju kaznene odgovornosti, a što ulazi u okvir žalbenog pobijanja prvostupanjske presude zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

11.2. Iz navedenih razloga nije ostvarena istaknuta bitna povreda odredaba kaznenog postupka i z čl. 476. st. 1. toč. 11. ZKP//08 na koju upire optuženik.

12. Optuženik u svojoj žalbi zbog odluke o kazni navodi kako je izrečena mu kazna zatvora u trajanju od 4 (četiri) mjeseca neadekvatna, s obzirom da nije počinio kaznena djela za koja se tereti, a ista da bi bila pretjerana sve da je kaznena djela doista i počinio i to zbog njegove namjere usmjerene na zaštitu OG i njene maloljetne kćeri, kao i zbog proteka vremena od skoro šest godina zbog čega da se gubi svrha generalne i specijalne prevencije. Uz to, on da je otac troje malodobne djece o kojima skrbi.

12.1. Ovaj drugostupanjski sud izrečenu kaznu prema optuženiku smatra primjerenom, te u cijelosti prihvaća obrazloženje pobijane presude u tom dijelu. Naime, sud je optuženiku kao olakotno cijenio činjenicu što je otac troje maloljetne djece, dok mu je kao otegotno cijenio njegov prijašnji život, odnosno njegovu kaznenu osuđivanost. Naime, okrivljeni PG je presudom Općinskog suda u Splitu, broj: K-994/18 pravomoćnom 6. veljače 2019. osuđen zbog kaznenog djela iz članka 191.a stavak 1. KZ/11 na uvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 6 mjeseci uz rok kušnje u trajanju od 1 godine i sporednu novčanu kaznu i presudom Općinskog suda u Splitu broj: K-354/2019, pravomoćnom 4. srpnja 2020. zbog kaznenog djela iz članka 227. stavak 1. KZ/11 na novčanu kaznu, te ustrajnost u činjenju kaznenog djela, odnosno trajno stvaranje straha kod JG, a što se ogleda u činjenici da je istome prijetio u dva navrata u kratkom vremenskom razdoblju.

12.2. Stoga je s pravom prvostupanjski sud u pobijanoj presudi ocijenio kako će i izrečena jedinstvena bezuvjetna kazna zatvora u trajanju od 4 (četiri) mjeseca u potpunosti ostvariti svrhu kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11, odnosno utjecati na optuženika da više ne čini takva i slična kaznena djela. Ujedno izrečenom kaznom da će se djelovati i u smjeru generalne prevencije tj. utjecati na druge da ne čine kaznena djela i utjecati na jačanje njihove svijesti o pogibeljnosti činjenja istih. Stav je i ovog drugostupanjskog suda kako je izrečena kazna optuženiku adekvatna i kao takva u sebi sadrži odgovarajuću količinu moralne osude za zlo koje je optuženik počinjenjem teretećih mu kaznenih djela nanio društvu u cjelini (čl. 41. KZ/11 i čl. 47. KZ/11).

12.3. Pravilno je prvostupanjski sud prilikom izricanja jedinstvene kazne zatvora optuženiku imao u vidu i odredbu čl. 45. KZ/11 koja propisuje kako sud kaznu zatvora u trajanju do 6 (šest) mjeseci može izreći samo ukoliko se može očekivati da se novčana kazna ili rad za opće dobro neće moći izvršiti ili ako se novčanom kaznom, radom za opće dobro ili uvjetnom osudom ne bi mogla postići svrha kažnjavanja, pa je uzimajući u obzir sve utvrđene olakotne i otegotne okolnosti, kao i stupanj krivnje i visinu propisane kazne za počinjena kaznena djela, jačinu ugrožavanja i povrede zaštićenog dobra kao i svrhu kažnjavanja optuženika osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) mjeseca. Ovo tim više što je optuženik PG inkriminirana mu kaznena djela počinio u vremenu provjeravanja iz presude Općinskog suda u Splitu broj K-944/2018, pravomoćna 6. veljače 2019., a što ukazuje kako izrečena uvjetna osuda očito nije postigla svoju svrhu kod optuženika, odnosno nije utjecala na njega da više ne čini kaznena djela i da svoje ponašanje uskladi s pozitivnim zakonskim propisima. Nadalje, nije zanemariva niti obrana optuženika iz koje proizlazi da on svoje postupke koji mu se inkriminiraju opravdava navodnom "zaštitom" OG od JG, pa je prvostupanjski sud dovodeći u međusobnu vezu činjenicu da uvjetne osude kod optuženika nisu postigle svoju svrhu, da isti za svoje postupanje opravdanje nalazi u navodnoj zaštiti OG, pravilno zaključio kako se novčanom kaznom, radom za opće dobro ili uvjetnom osudom ne bi postigla stvarna svrha kažnjavanja, kao i sama zaštita žrtve, već da će se to jedino postići izrečenom kaznom zatvora u trajanju od 4 (četiri) mjeseca.

13. Neosnovani su žalbeni navodi optuženika glede odluke prvostupanjskog suda o troškovima. Naime, optuženiku je prvostupanjskom presudom naloženo da naknadi troškove kaznenog postupka u visini od 400,00 EUR-a u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude, a koje troškove je prvostupanjski sud odmjerio cijeneći duljinu trajanja i složenost postupka, kao i činjenicu da je optuženik zaposlen, te je srednjeg imovnog stanja. Stoga, i po stavu ovog drugostupanjskog suda plaćanje troškova u visini od 400,00 EUR-a neće ugroziti egzistenciju optuženika.

14. Radi svega navedenog, a kako u pobijanoj presudi nisu nađene povrede odredaba kaznenog postupka, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, u smislu odredbe članka 476. stavak 1. točka 1. ZKP/08., valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zadru, 1. travnja 2026.

Predsjednica vijeća

Sandra Radanović