Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-128/2022-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Brankice Malnar, predsjednice vijeća, Alena Perhata člana vijeća i suca izvjestitelja i Tajane Polić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. BF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. TF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanih po punomoćnici Kristini Starčević Pavelka, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženice JF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Nenadu Kovačiću, odvjetniku iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Zaboku poslovni broj 19 P-149/2018.-144. od 15. prosinca 2021. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 01. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Zaboku poslovni broj 19 P-149/2018.-144. od 15. prosinca 2021.

II Odbijaju se zahtjevi tužitelja i tuženice za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda (točka I. 1. i 2. izreke) odbijen je zahtjev tužitelja radi isplate iznosa od 150.000,00 kuna, zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbe do isplate, kao i zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška, sve pobliže naznačeno u izreci.

2. U točki I. 3., 4. i 5. izreke odbijen je zahtjev tužitelja radi solidarne isplate iznosa od 10.892,67 kuna, zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbe do isplate, zatim zahtjev radi isplate iznosa od 0,90 lipa, sa zakonskim zateznim kamatama na pojedinačne iznose glavnice od njihove dospjelosti do isplate, na način kako je naznačeno u izreci, kao i zahtjev za naknadu parničnih troškova.

3. U točki II. izreke naloženo je tužiteljima da tuženici naknade trošak parničnog postupka u iznosu od 80.725,00 kuna, u roku od 15 dana.

4. U točki III. izreke odbijeni su tužitelji sa zahtjevom za naknadu troškova postupka u iznosu od 106.825,04 kuna.

5. Protiv te presude pravovremenu žalbu podnose tužitelji, iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, u nastavku teksta: ZPP), te predlažu da se pobijana presuda preinači, ili da se ta odluka ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, a podnose i zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka.

6. Tuženica u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode kao neosnovane i predlaže da se žalba odbije, te također podnosi zahtjev za naknadu troškova postupka po žalbi.

7. Žalba nije osnovana.

8. Sud prvog stupnja na temelju sadržaja priložene dokumentacije, uvida u predmete Općinskog suda u Klanjcu poslovni broj O-166/02 i P-58/00, iskaza svjedoka LF, SF, AF i DF, kao i iskaza oba tužitelja i tuženice, zatim uviđaja na licu mjesta, nalaza i mišljenja vještaka mjernika PF, nalaza i mišljenja vještaka za poljodjelstvo i procjenu poljoprivrednog zemljišta Nenada Kantoci i njegovog iskaza, kao i nalaza i mišljenja vještaka za financije, javne financije, računovodstvo, poreze i informatiku Vatroslava Zovka, u bitnome utvrđuje da su predmet ove parnice tužbeni zahtjevi tužitelja opisani u točki I. izreke pobijane presude, koji se temelje na tvrdnjama tužitelja da su dugi niz godina (od 1985. do 1987. godine) skrbili o sada pokojnom ocu tuženice RF tako što su mu pružali potrebnu skrb i za njega obavljali poljoprivredne radove, a da im je on kao nagradu za njihov rad obećao nasljedstvo, te da je tuženica u međuvremenu osporila oporuku kojom je njezin otac ostavio tužiteljima svoju imovinu, pa da tužitelji u ovoj parnici potražuju od nje naknadu za pružene usluge pokojnom RF.

9. Nadalje utvrđuje da su tužitelji u predmetu Općinskog suda u Klanjcu poslovni broj P-689/2015 (ranije poslovni broj Pu P-926/2015 i ranije P-42/08) podnijeli tužbu protiv tuženika ŽF, KF, ĆF, GF, VF, HF, ZF, OF, MF, ČF, CF, ŠF, UF, FF, EF i JF, radi utvrđenja prava vlasništva na nekretninama označenima kao čk. br. 2239 oranica u Lazi površine 842 čhv i čk. br. 2238/1 kuća, dvorište i pašnjak u Lazi površine 570 čhv, obje upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], a da je Općinski sud u Zlataru, Stalna služba u Krapini pravomoćnim rješenjem od 07. studenoga 2018. godine odbacio tužbu.

10. Prvostupanjski sud utvrđuje da je tuženica JF presudom zbog ogluhe Općinskog suda u Zaboku, Stalne službe u KLanjcu poslovni broj P-1064/09 od 02. ožujka 2010. godine utvrđena vlasnicom nekretnina označenih kao čk. br. 2238/1, 2239, 2242/1 i 2243/1, iz zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina].

11. Nastavno utvrđuje da se u predmetu Općinskog suda u Klanjcu poslovni broj O-166/02 vodio ostavinski postupak iza pokojnog RF, Stjepanovog (oca tuženice), u kojem je tuženica osporila postojanje oporuke svojeg oca, te je taj postupak prekinut, a tužitelji su upućeni na parnicu protiv tuženice kao zakonske nasljednice oca radi utvrđenja postojanja pismene oporuke ostavitelja od 13. studenoga 1987. godine, koja parnica je vođena u predmetu Općinskog suda u Klanjcu poslovni broj P-58/00 (ranije poslovni broj P-214/87), a da je djelomičnom presudom tog suda poslovni broj P-214/87 od 19. svibnja 1988. godine utvrđeno da je pokojni RF koji je umro dana **.**.1987. sačinio dana 13. studenoga 1987. godine pismenu oporuku pred svjedocima oporuke ĐF iz [adresa] i B HF iz [adresa], a kojom je za slučaj smrti svu svoju pokretnu i nepokretnu imovinu ostavio ovdje tužiteljima BF i TF, a da je u istom predmetu po protutužbi tuženice JF protiv protutuženika BF i TF donesena dana 21. veljače 2001. godine pravomoćna presuda kojom je utvrđeno da je gornja oporuka ništava, jer navedeni ostavitelj nije bio sposoban za rasuđivanje.

12. Sud prvog stupnja utvrđuje da je u predmetu Općinskog suda u Klanjcu poslovni broj O-166/02 dana 15. listopada 2002. godine doneseno rješenje o nasljeđivanju prema kojem je tuženica proglašena univerzalnom nasljednicom iza ostavitelja RF, ali da tužitelji kao eventualni oporučni nasljednici i osobe koje su prethodno sudjelovale u tom postupku nisu imali saznanje o njegovom nastavku i dovršetku, već su to doznali nakon što je na spomenuto rješenje o nasljeđivanju stavljena klauzula pravomoćnosti. Stoga utvrđuje neosnovanim prigovor zastare utuženog potraživanja istaknut po tuženici, jer utvrđuje da su tužitelji pravo na oporučno nasljeđivanje iza smrti pokojnog RF izgubili tek nakon što je presuda Općinskog suda u Klanjcu poslovni broj P-58/00 od 21. veljače 2001. godine postala pravomoćna, u vezi čega utvrđuje da je ta odluka potvrđena presudom Županijskog suda u Zlataru poslovni broj Gž-496/2004 od 28. prosinca 2005. godine, pa da se početak tijeka zastare računa od pravomoćnosti potonje presude Općinskog suda u Klanjcu, a da od tada pa do podnošenja predmetne tužbe nije protekao petogodišnji zastarni rok.

13. Nadalje utvrđuje kako iz iskaza saslušanih svjedoka i tužitelja proizlazi da su tužitelji vodili brigu i da su pomagali sada pokojnom ocu tuženice RF u obavljanju poljoprivrednih poslova, u kojima je u pretežitom dijelu bio angažiran tužitelj BF, dok je tužiteljica TF prvenstveno vodila brigu o domaćinstvu pokojnog RF, kao i o njegovoj osobnoj higijeni.

14. Prvostupanjski sud utvrđuje da je vještak Nenad Kantoci izračunao izgubljenu dobit za poljoprivredne kulture od proljeća 1985. do jeseni 1987. godine prema prosječnim cijenama na dan uviđaja, i to za razdoblje tri sezone, a koja prema navodima tužitelja iznosi 10.892,67 kuna, a prema navodima tuženice 8.379,20 kuna, pri čemu je vještak naveo da je platežno sredstvo u tom razdoblju bilo dinar i da je to bilo vrijeme visoke inflacije, nakon čega je došlo do denominacije valute, te konačno uvođenja nove nacionalne valute, a da je iz tog razloga izračun naknade izvršen prema prosječnim cijenama na dan uviđaja.

15. Nadalje utvrđuje kako iz prvobitnog nalaza i mišljenja vještaka Vatroslava Zovka proizlazi visina potraživanja s naslova skrbi tužitelja za pokojnog RF za razdoblje od 01. siječnja 1985. godine do 27. studenoga 1987. godine u sveukupnom iznosu od 0,90 kuna, a da je dopunskim vještačenjem tog vještaka utvrđena vrijednost novčane skrbi tužitelja za pokojnog RF izražena u današnjim cijenama i valuti, tj. u iznosu od 488.684,00 kuna, s time da je vještak naveo da je briga tužitelja o sada pokojnom RF u razdoblju do 01. travnja 1987. godine trajala 16 sati dnevno, a nakon toga 24 sata dnevno, jer da je u tom razdoblju RF bio nepokretan, zbog čega mu je bila potrebna 24-satna briga i njega.

16. Prvostupanjski sud utvrđuje kako iz višekratnih iskaza tužitelja proizlazi da su isti od sada pokojnog RF kupili nekretnine koje je vještak mjernik PF identificirao kao čk. br. 2238/1, 2239, 2242/1 i 2243/1, sve upisane u k. o. [katastarska općina], o čemu nisu sastavili nikakav pismeni ugovor sa pokojnim RF, te da su na tim nekretninama uzgajali određene poljoprivredne kulture, od čega je korist ubirao pokojni otac tuženice, pa da se u takvoj situaciji postavlja pitanje da li tužitelji imaju pravo na naknadu za te radove, jer su iste u stvari obavljali na svojoj nekretnini, a da je nejasno zbog čega su tužitelji, kako navode, na nagovor navedenog prednika tuženice nakon kupnje tih istih nekretnina sačinili oporuku prema kojoj bi tužiteljima kao oporučnim nasljednicima RF ove nekretnine pripale nakon smrti RF.

17. U vezi toga utvrđuje kako tužitelji nisu bili u obvezi brinuti i pomagati sada pokojnom RF u obavljanju poslova na njegovoj poljoprivredi i u njegovom domaćinstvu, a da samo obećanje na koje se tužitelji pozivaju za njihov rad u vidu nasljedstva nije valjana pravna osnova na kojoj bi oni temeljili svoj tužbeni zahtjev, jer da je oporuka koju je sačinio pokojni RF jednostrani pravni posao, te ne predstavlja osnovu iz članka 1111. stavak 3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, u nastavku teksta: ZOO), a da tužitelji nisu dokazali da je dio njihove imovine prešao u imovinu navedenog prednika tuženice, pa da se samim time povećala imovina na njegovoj strani, slijedom čega utvrđuje kako na strani tužitelja nisu ispunjene objektivne niti subjektivne pretpostavke u smislu odredbe članka 1111. ZOO-a.

18. Pri tome utvrđuje kako je znakovito da su tužitelji istog dana kada je podignuta tužba u ovom parničnom predmetu podnijeli i tužbu radi utvrđenja prava vlasništva protiv tuženice i ostalih upisanih suvlasnika, radi utvrđenja prava vlasništva na čkbr. [katastarska čestica], tj. nakon pravomoćnog okončanja parničnog predmeta vezanog za oporučno raspolaganje pok. RF, a da su isti imali na raspolaganju i da su mogli potraživati troškove pruženog uzdržavanja od tuženice kao zakonske nasljednice njezinog oca bez obzira na ishod postupka koji se odnosi na postojanje oporuke i njezine pravne valjanosti, što međutim nisu učinili, nego tek onda kada su pravomoćno izgubili sve parnice predmet kojih je bilo utvrđenje njihovog prava na oporučno nasljeđivanje.

19. S obzirom na navedeno, u cijelosti odbija kako osnovni, tako i kumulativni tužbeni zahtjev tužitelja kako su precizirani u njihovom podnesku od 20. rujna 2021. godine (list 322-324 spisa), pri čemu utvrđuje i kako nije moguće prihvatiti kao vjerodostojno vještačenje koje je izvršeno po vještaku Vatroslavu Zovku, jer da je ono sačinjeno bez ikakve podloge vezano uz utrošeno vrijeme po pojedinim poslovima, te je u direktnoj suprotnosti s iskazom tužiteljice TF koja je navela da je kućanske poslove za pokojnog RF obavljala uz svoj redovan rad u ..., pa da se postavlja pitanje, a imajući u vidu utvrđenje vještaka Zovka da je briga o pokojnom RF trajala 16 odnosno 24 sata dnevno, kada je navedena tužiteljica uspjela izvršavati i svoje svakodnevne radne obveze iz radnog odnosa.

20. Odluku o parničnim troškovima temelji na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP- a, kao i na odgovarajućim odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, u nastavku teksta: Tarifa).

21. Prilikom donošenja pobijane presude nije počinjena neka od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud u skladu s odredbom članka 365. stavak 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti, pa tako niti ona propisana odredbom članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, jer pobijana odluka nema postupovnih nedostataka na koje ukazuju tužitelji, te se u svemu može valjano ispitati.

22. Isto tako, nije ostvarena niti bitna postupovna povreda iz članka 354. stavak 1. ZPP-a, u vezi s odredbom članka 377. stavak 2. ZPP-a, na koju sadržajem žalbe ukazuju tužitelji, jer je sud prvog stupnja u ponovljenom postupku, tj. nakon donošenja rješenja ovog drugostupanjskog suda poslovni broj Gž-402/2018-2 od 11. travnja 2018. godine kojim je ukinuta ranija prvostupanjska presuda u ovom predmetu, te je predmet vraćen tom sudu na ponovno suđenje, izveo sve parnične radnje i raspravio sva sporna pitanja na koja je upozoren u potonjem ukidnom rješenju.

23. Pravilno je sud prvog stupnja postupio kada je odlučio na opisani način, a to iz slijedećih razloga.

24. Naime, iz stranačkih iskaza oba tužitelja sa ročišta od 26. rujna 2019. godine (list 238-242 spisa) proizlazi da je dogovor između njih i sada pokojnog prednika tuženice-njezinog oca RF bio da će tužitelji kao nagradu za cjelokupno uzdržavanje koje su pružali ocu tuženice i brigu za istoga dobiti u vlasništvo nekretnine za koje tužitelji izričito tvrde da su ih kupili od RF, a koje su na uviđaju identificirane kao čk. br. 2238/1, 2239, 2242/1 i 2243/1, sve k. o. [katastarska općina], na što ukazuje dio iskaza tužitelja BF sa spomenutog ročišta kada je naveo da su on i supruga-tužiteljica TF živjeli sa ocem tuženice kao obitelj, te da je isti često znao govoriti cit. „tko meni luč, ja njemu ključ“, čime se podrazumijevalo da će nakon njegove smrti sve to biti njihovo, iako su to već prije kupili. Isto tako, tužiteljica TF je na istom ročištu iskazala da su ona i suprug te nekretnine kupili od RF i da su poslije toga napravili oporuku upravo na nagovor pokojnog RF, te da su se nadali da će po toj oporuci dobiti te nekretnine koje su kupili, pri čemu je nesporno da o takvoj kupoprodaji o kojoj kazuju tužitelji nije bio sačinjen pisani ugovor između njih i RF, s time da tužiteljica TF u iskazu sa potonjeg ročišta navodi da joj nije poznata današnja vrijednost kupljenih nekretnina, a da je ista u vrijeme kupnje iznosila 300.000,00 dinara.

25. Iz navedenog proizlazi da bi tužiteljima za izvršene radove u korist sada pokojnog RF, kao i za njegovo uzdržavanje, u vezi čega su sačinjeni nalazi i mišljenja vještaka Nenada Kantoci i Vatroslava Zovka, a s obzirom na činjenicu da je tuženica utvrđena vlasnicom potonje naznačenih nekretnina za koje tužitelji tvrde da su ih kupili od RF i čiji navodi nisu u tom pogledu potkrijepljeni drugim dokazima, pri čemu je nelogično da bi isti kupovali nekretnine koje su trebali dobiti u vlasništvo tek nakon smrti RF (temeljem oporuke), eventualno mogla pripasti samo naknada u visini vrijednosti naznačenih nekretnina, a to stoga jer je vrijednost dogovorenog uzdržavanja i radova i bila vezana jedino uz njihovu vrijednost, te tužitelji, kako proizlazi iz njihovih stranačkih iskaza, nisu očekivali da će nakon Ivanove smrti dobiti i neku drugu njegovu imovinu.

26. Budući da tužitelji nisu dokazali kolika je vrijednost naznačenih nekretnina, a u predmetnom parničnom postupku nisu niti postavili tužbene zahtjeve po toj osnovi, to je pravilno prvostupanjski sud utvrdio tužbene zahtjeve neosnovanima, u smislu odredbe članka 1111. ZOO-a, u vezi čega je pravilno otklonio i vjerodostojnost nalaza i mišljenja vještaka Vatroslava Zovka.

27. S obzirom na navedeno, za odluku o žalbi nisu od značaj preostali žalbeni navodi tužitelja.

28. Pravilna i zakonita je i odluka o parničnim troškovima, jer se temelji na pravilnoj primjeni odredaba članaka 154. stavak 1. i 155. ZPP-a, pa tako i u odnosu na dosuđenu naknadu za pristup punomoćnika tuženice-odvjetnika na ročišta od 21. travnja 2009. godine, 21. siječnja 2016. godine, 11. veljače 2019. godine i 16. lipnja 2019. godine, a to stoga jer ta ročišta nisu odgođena prije početka raspravljanja, pa je neosnovano pozivanje tužitelja na odredbu Tbr. 9. toč. 5. Tarife.

29. Stoga je žalbu tužitelja valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu, u skladu s odredbom članka 373.a stavak 1. ZPP-a.

30. Budući da tužitelji nisu uspjeli u žalbenom postupku, to je primjenom odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a odbijen njihov zahtjev za naknadu troškova tog postupka, a na jednaki način odlučeno je i o zahtjevu tuženice za naknadu troškova u vezi odgovora na žalbu, jer taj trošak nije bio potreban za vođenje predmetne parnice.

U Rijeci, 01. travnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Brankica Malnar