Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž R-8/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Brankice Malnar, predsjednice vijeća, Alena Perhata člana vijeća i suca izvjestitelja i Tajane Polić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĐE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Bojanu Lujaku, odvjetniku iz Dubrovnika, protiv tuženika Sveučilišta u Dubrovniku, Branitelja Dubrovnika 29, OIB: 01338491514, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza i vraćanja na posao, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj Pr-19/2025-8 od 16. listopada 2025. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 01. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj Pr-19/2025-8 od 16. listopada 2025. godine.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda (točka I. izreke) odbijen je zahtjev tužitelja radi utvrđenja da je nedopuštena (nezakonita) Odluka tuženika o otkazu ugovora o radu (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika) broj: 1241/25 od 13. lipnja 2025. godine, te da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao.

2. U točki II. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u iznosu od 625,00 eura, sa zakonskom zateznom kamatom.

3. Protiv te presude pravovremenu žalbu podnosi tužitelj, iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, u nastavku teksta: ZPP), te predlaže da se pobijana presuda preinači, ili da se ta odluka ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, a podnosi i zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba nije osnovana.

6. Sud prvog stupnja na temelju sadržaja priložene dokumentacije u bitnome utvrđuje da je predmet ovog postupka odlučivanje o dopuštenosti otkaza ugovora o radu tužitelju kao radniku tuženika zbog skrivljenog ponašanja u vidu neispunjavanja uvjeta za reizbor tužitelja u znanstveno-nastavno zvanje i odgovarajuće radno mjesto.

7. U vezi toga utvrđuje da je između tužitelja kao zaposlenika i tuženika kao poslodavca zaključen dana 01. studenoga 2019. godine ugovor o radu za radno mjesto docenta za znanstveno područje tehničkih znanosti, polje elektrotehnike, grana elektronika (u nastavku teksta: Ugovor), a da je Stručno povjerenstvo tuženika dana 09. siječnja 2025. godine dalo mišljenje da tužitelj ne ispunjava uvjete za reizbor, nakon čega je tuženik Odlukom od 13. lipnja 2025. godine broj: 1241/25 (u nastavku teksta: Odluka) otkazao tužitelju ugovor o radu, i to zbog skrivljenog ponašanja radnika.

8. Nadalje utvrđuje da se tužitelj u zakonskom roku obratio tuženiku osporavajući kvalifikaciju predmetnog otkaza, ali da isti nije prihvatio zahtjev tužitelja za izmjenu navedene kvalifikacije, te da je između stranaka sporno da li neispunjavanje uvjeta za reizbor u znanstveno-nastavno zvanje i odgovarajuće radno mjesto predstavlja kršenje radne obveze radnika ili pak osobne razloge na strani radnika, a posljedično tome je li tuženik zbog nepostojanja uvjeta za reizbor tužitelja imao obvezu upozoriti istoga na kršenje obveze iz radnog odnosa, kao i na posljedice nastavka kršenja.

9. Prvostupanjski sud utvrđuje da je u odredbi članka 3. predmetnog Ugovora naznačeno da je isti sklopljen na neodređeno vrijeme za radno mjesto nastavnika- docenta za znanstveno područje tehničkih znanosti, polje elektrotehnike, grana elektronika, s obvezom provedbe ponovnog izbora ili izbora u više znanstveno- nastavno zvanje i odgovarajuće radno mjesto na način i u rokovima kako je to utvrđeno zakonom i općim aktima poslodavca, pri čemu je izričito navedeno da će tuženik pokrenuti postupak redovitog otkazivanja osobno uvjetovanog otkaza Ugovora, bez obveze ponude drugog radnog mjesta, ukoliko tužitelj u postupku izbora ne podnese prijavu na natječaj ili ne bude izabran zbog neispunjavanje uvjeta za izbor, s time da je posebno određeno da tužitelj kao radnik izjavljuje da su mu jasni uvjeti sklapanja Ugovora i da ih prihvaća, a da je spomenuti (Ugovoreni) način otkazivanja Ugovora bio propisan i odredbom članka 100. Pravilnika o radu tuženika koji je bio na snazi u razdoblju od travnja 2021. godine do svibnja 2025. godine (u nastavku teksta: Pravilnik), koja odredba je izmijenjena odredbom članka 79. Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika iz svibnja 2025. godine, na način da je propisano da nastavniku odnosno znanstveniku koji nije reizabran na postojeće radno mjesto prestaje radni odnos u skladu sa Zakonom o radu.

10. Sud prvog stupnja utvrđuje da je naznačena odredba Ugovora koja se odnosi na postupak redovitog otkazivanja Ugovora tužitelju u slučaju neispunjavanja uvjeta za izbor, kao i odredba članka 100. ranijeg Pravilnika, u suprotnosti s odredbom članka 42. stavak 5. Zakona o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti („Narodne novine“ br. 119/22, u nastavku teksta: ZVOZD), kojom je propisano da nastavniku odnosno znanstveniku koji nije reizabran na postojeće radno mjesto prestaje radni odnos u skladu sa zakonom koji uređuje radne odnose, te utvrđuje da način prestanka radnog odnosa nije određen slobodnom voljom stranaka ugovora, a da na to ukazuje i odredba članka 113. stavak 1. točka 3. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju („Narodne novine“ br. 123/03, 198/03, 105/04, 174/04, 2/07, 46/07, 45/09, 45/09, 63/11, 94/13, 139/13, 101/14, 60/15, 131/17 i 96/18), koji propis je bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora, a kojom je bilo propisano da će se novčanom kaznom od 30.000,00 do 100.000,00 kuna kaznit za prekršaj pravna osoba koja ne otkaže ugovor o radu osobi izabranoj u znanstveno, znanstveno-nastavno, umjetničko-nastavno, suradničko ili nastavno zvanje i odgovarajuće radno mjesto u slučajevima kada ovaj Zakon predviđa otkazivanje ugovora o radu zbog neispunjavanja uvjeta za reizbor, negativnog izvješća o radu ili ako ne poštuje odredbe ovoga Zakona o odlasku znanstvenika i nastavnika u mirovinu. Isto da proizlazi i iz odredbe članka 108. stavak 1. točka 7. ZVOZD-a, koja određuje da će se novčanom kaznom od 6630,00 do 39.810,00 eura kaznit za prekršaj visoko učilište odnosno znanstveni institut koji ne donese odluku o prestanku radnog odnosa za radno mjesto nastavnika ili znanstvenika kad su za to ispunjeni uvjeti propisani člankom 42. stavkom 5. i člankom 51. stavkom 1. ovoga Zakona ili općim aktom visokog učilišta odnosno znanstvenog instituta.

11. Nastavno utvrđuje kako prestanak radnog odnosa, odnosno vrste prestanka radnog odnosa, predstavljaju institut koji je izričito reguliran Zakonom o radu („Narodne novine“ br. 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23 i 64/23, u nastavku teksta: ZR), odnosno da se radi o odredbama koje sudionici radnog odnosa ne mogu slobodno ugovoriti, u smislu odredbe članka 9. ZR-a, jer da se ne radi o uvjetima rada koje isti mogu slobodno ugovoriti povoljnije za radnika, već o institutu prestanka radnog odnosa koji je, kao i zasnivanje radnog odnosa, izričito reguliran zakonskim odredbama, pa da stranke ugovora ne mogu slobodno ugovoriti način zasnivanja ili prestanka radnog odnosa protivno zakonskim pretpostavkama, niti odlukom poslodavca niti ugovorom poslodavca i radnika.

12. Sud prvog stupnja utvrđuje kako osobno uvjetovani otkaz pretpostavlja da radnik ne može ispunjavati radne obveze iz radnog odnosa zbog svojih osobina ili sposobnosti, dakle zbog određenih zdravstvenih ili osobnih razloga koji ga u tome sprječavaju, poput bolesti i/ili invaliditeta, primjerice za konkretno radno mjesto gubitka vida ili govora uslijed kojih tužitelj ne bi mogao čitati i pisati radove, fizičke nemogućnosti dolaska i/ili održavanja predavanja i/ili kontakta sa studentima, te u bitnome nemogućnosti komuniciranja, pisanja radova i istraživanja zbog razloga koji su isključivo vezani za sposobnosti radnika i na koje poslodavac i radnik ne mogu utjecati, niti prilagoditi na način da se omogući obavljanje radnih obveza ugovorenog radnog mjesta.

13. Nasuprot tome, utvrđuje da otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika, a kao što to zakon i određuje, pretpostavlja da radnik ne ispunjava obvezu iz radnog odnosa koju je preuzeo ugovorom o radu, koja je obveza njegovog radnog mjesta i koju objektivno može ispuniti, te da je razlika između ove dvije vrste otkaza upravo u činjenici je li radnik propustio ispuniti obvezu iz radnog odnosa zbog svoje krivnje ili zbog nemogućnosti izvršavanja te obveze.

13.1. U vezi toga utvrđuje kako tužitelj ne tvrdi niti dokazuje da nije ispunio uvjete za reizbor jer da to nije mogao zbog svojih osobnih trajnih osobina ili sposobnosti, te da iz mišljenja stručnog povjerenstva koje isti nije osporio jasno proizlazi da je tužitelj pristupio postupku reizbora, ali da nije dostavio dokumente o ispunjavanju barem jednog uvjeta.

13.2. Stoga utvrđuje da je tužitelj preuzevši obvezu pristupanja reizboru zvanja znao koje su njegove obveze u istom postupku, obzirom se prijavio na navedeni izbor, te nije priložio nikakve dokaze o ispunjavanju uvjeta reizbora, a znao je da je to zakonski uvjet za nastavak njegovog radnog odnosa kod tuženika, pa utvrđuje da je do otkaza Ugovora došlo isključivo zbog činjenice da tužitelj nije ispunio obvezu iz radnog odnosa, u smislu odredbe članka 115. stavak 1. točka 3. ZR-a.

14. Nadalje utvrđuje da je u konkretnom slučaju ispunjenje obveze iz radnog odnosa na reizbor u zvanje određeno zakonskim rokom, te se radi o obvezi koja nije kontinuirana radnja već radnja koja se može ispuniti samo jednom, i to u točno određenom roku, s time da je radnik upoznat s istim temeljem samog zakona i ugovora o radu, pa utvrđuje kako u smislu odredbe članka 119. stavak 1. ZR-a ne postoji dužnost niti mogućnost poslodavca da posebno upozori tužitelja na ovu obvezu u smislu nastavka povrede, a da iz same činjenice da je isti u roku podnio prijavu za ispunjene obveze jasno proizlazi da je znao za navedenu obvezu i posljedice (ne)ispunjavanja iste.

15. Isto tako, prvostupanjski sud utvrđuje kako iz činjenice da tužitelj nije osporio odluku kojom je utvrđeno da nije ispunio uvjete reizbora jasno proizlazi da iznošenje obrane nakon donošenja ove odluke o neispunjenju temeljne obveze iz radnog odnosa u zakonskom roku, u smislu odredbe članka 119. stavak 2. ZR-a, ne bi bilo od utjecaja na prava i obveze i radnika i poslodavca, čime nije niti opravdano očekivati od tuženika da istu omogući, jer da ono što bi tužitelj rekao u svojoj obrani ne bi promijenilo činjenicu da isti nije u zakonskom roku ispunio uvjete za reizbor u zvanje, pa da mu stoga mora prestati radni odnos temeljem odredaba ZVOZD-a.

16. Osim toga, utvrđuje da je tuženik spornom Odlukom pravilno utvrdio da tužitelj nema pravo na otpremninu, u smislu odredbe članka 126. stavak 2. ZR-a, a s obzirom na to da je do otkaza došlo zbog njegovog skrivljenog ponašanja, te da tuženik nije u smislu odredbe članka 122. stavak 3. ZR-a povrijedio prava tužitelja u pogledu određivanja duljine otkaznog roka (određen je u trajanju od tri mjeseca i dva tjedna), jer da je istome odredio dulji otkazni rok od onoga na koji bi tužitelj imao pravo temeljem zakona, a što je za njega kao radnika povoljnije.

17. Iz navedenih razloga, a pozivom i na odredbu članka 41. ZVOZD-a, kao i na odredbu članka 42. stavak 1., 2., 3. i 4. tog Zakona, u cijelosti odbija tužbeni zahtjev, dok odluku o troškovima parničnog postupka temelji na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a.

18. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 365. stavak 2. ZPP-a, utvrđeno je da u provedenom postupku i prilikom donošenja pobijane presude nije počinjena neka od tih povreda.

19. Nije ostvarena niti bitna postupovna povreda iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju sadržajem žalbe ukazuje tužitelj, jer pobijana odluka nema postupovnih nedostataka na koje upire žalba, te se u svemu može valjano ispitati.

20. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio neosnovanim zahtjev tužitelja naznačen u točki I. izreke pobijane presude, a za svoja činjenična i pravna utvrđenja u tom pravcu naveo je jasne, detaljne i pravno utemeljene razloge u kojima je u stvari sadržan odgovor na sve žalbene navode, a koje razloge u svemu prihvaća i ovaj sud, te se na iste radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja upućuje tužitelja, pa je pravilnom primjenom naznačenih odredaba ZVOZD-a i ZR-a odlučeno kao u točki I. izreke pobijane presude.

21. U tom smislu neosnovano je i pozivanje tužitelja na odgovarajuće odredbe Statuta tuženika koje propisuju stegovnu odgovornost njegovih zaposlenika, pa tako i na odredbu članka 141. tog Statuta (list 48-95 spisa), a to stoga jer okolnost da tužitelj ne ispunjava uvjete za reizbor, kako proizlazi iz priloženog Mišljenja stručnog povjerenstva od 09. siječnja 2025. godine (list 109-123 spisa), ne znači da je isti time počinio stegovno djelo za koje bi bila propisana njegova stegovna odgovornost, u smislu potonje odredbe gore navedenog Statuta, pa da bi u tom slučaju tuženik trebao pokrenuti i provesti stegovni postupak u odnosu na tužitelja kao njegovog zaposlenika, a da bi neprovođenje takvog postupka značilo nezakonitost pobijane Odluke.

22. Pravilna i zakonita je i odluka o parničnim troškovima (točka II. izreke pobijane presude), jer se temelji na pravilnoj primjeni odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a.

23. Iz navedenih razloga valjalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu, u skladu s odredbom članka 368. stavak 1. ZPP-a.

24. S obzirom na to da tužitelj nije uspio sa žalbom, to je primjenom odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka.

U Rijeci, 01. travnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Brankica Malnar