Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj Gž Ovr-512/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Brankici Malnar, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja APS Delta S.A., 6 rue Eugene Ruppert, L-2453, Luxembourg, OIB: 45421012929, zastupan po opunomoćeniku Nevenu Kozoliću, odvjetniku iz Zagreba, Bijenička cesta 17, protiv I. ovršenika HC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], II. ovršenika HCS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i III. ovršenika ČC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], I. i III. ovršenik zastupani po punomoćniku VC, odvjetniku iz [adresa], radi ovrhe na nekretnini, rješavajući žalbu ovršenika, izjavljenu protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj Ovr- 81/2022-21 od 11. travnja 2025., 1. travnja 2026.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba I i III.ovršenika kao neosnovana i potvrđuje rješenje o ovrsi Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj Ovr-81/2022-21 od 11. travnja 2025. osim zbog odredbi čl. 9. i 11. OZ-a.
Obrazloženje
1. Rješenjem o ovrsi prvostupanjskog suda, točkom I izreke, na temelju ovršne isprave - Ugovora o kreditu od 15. listopada 1997., solemniziran 16. listopada 1997. od strane javnog bilježnika Milka Čergar iz Zagreba pod posl. brojem OU-525/97, a radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 89.461,69 eura sa zateznom kamatom kao u tom dijelu izreke, troškova postupka u iznosu od 555,79 eura sa zateznim kamatama kao u tom dijelu izreke po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom od donošenja ovog rješenja pa do isplate, određena je ovrha na nekretnini upisanoj u zemljišne knjige Općinskog suda u Sesvetama, zemljišnoknjižni odjel [adresa], zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica], [adresa] površine 2052 m2, dvorište površine 30 m2, dvorište površine 32 m2, dvorište površine 61 m2, dvorište površine 78 m2, dvorište površine 76 m2, zgrada mješovite uporabe, [adresa], 4, 6, 8, 10, površine 1775 m2, ukupno površine 2052 m2, povezano sa suvlasnički dio s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E-20) stan na četvrtom katu, koji se sastoji od tri sobe i ostalih prostorija, sa šupom br. 91 ukupne površine 76,61 m2, na kućnom br. 4, koji je suvlasnički dio jednako velik kao i dijelovi ostalih suvlasnika, Suvlasnički dio etaže: 2/4 u vlasništvu I. ovršenika, Suvlasnički dio etaže: 1/4 u vlasništvu II. ovršenika, i Suvlasnički dio etaže: 1/4 u vlasništvu III. ovršenika, zabilježbom ovrhe u navedeni zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], utvrđenjem vrijednosti navedene nekretnine, njezinom prodajom i namirenjem ovrhovoditelja iz novčanog iznosa dobivenog prodajom, uz iseljenje odnosno ispražnjenje navedenih nekretnina te predaja istih kupcu, odnosno ovrhovoditelju, ako bi ovrhovoditelj bio kupac nekretnina. Općinskom sudu u Sesvetama, zemljišnoknjižnom odjelu [adresa], naložen je upis zabilježbe ove ovrhe na nekretnini ovršenika navedenoj u točki I. izreke ovog rješenja, i to na mjesto u prvenstvenom redu na kojem se nalazi zabilježba ovrhe upisana na temelju prijedloga za ovrhu od 27. prosinca 2019. i rješenja o ovrsi od 9. ožujka 2022., upisana pod brojem Z- 3290/2022 te je naloženo ovršenicima solidarno naknaditi ovrhovoditelju trošak postupka u iznosu 555,79 eura.
2. Protiv tog rješenja žale se ovršenici I. i III. zbog svih žalbenih razloga iz čl. sadržajno zbog žalbenog razloga iz čl. iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14. i 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23:dalje -ZPP) u vezi sa čl. 21 . Ovršnog zakona („Narodne novine“, br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 73/17. i 131/20.) kao i žalbenih razloga iz čl. 50. OZ-a.
3. U žalbi tvrdi da je pobijano rješenje nezakonito, da ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama da je neprovedivo da iz sadržaja rješenja nije razvidno kako je sud prvog stupnja utvrdio iznos tražbine te da dugovanje ne odgovara potraživanom iznosu. Uz rješenje da nije dostavljena ovršna isprava i sud da nije uputio ovršenika na podizanje tužbe te da ovršenik nije u zakonskom roku dostavio prijedlog o prijenosu tražbine. Zagrebačka banka da nije obavijestili ovršenika o neplaćanju kredita dužnika o raskidu ugovora te da je trebala raskinut ugovor nakon neplaćanja dvije rate jer da korisnik kredita od početka nije redovito otplaćivao kredit. Ističe prigovor dvostruke litispendencije jer da se za predmetnu tražbinu vodio, odnosno vodi ovršni postupak na istim nekretninama (Ovr-781/15 prije Ovr-1922/02). Tvrdi i da je nastupila zastara predmetne tražbine. Nastavno ističu da da nekretnina predstavlja jedini dom ovršenika HC i ČC. Predniku ovrhovoditelja, Zagrebačkoj banci da su isplatili 2006. i 2007. godine iznos od 143.057,53 kn odnosno 20.000,00 eur i da se ovrhovoditelj naplatio i od solidarnih jamaca te da je namiren u ovršnom postupku posl. br. Ovr-399/04 kod općinskog suda u Zaboku za 13.000,00 eur. Glede zateznih kamata tvrdi da mu nije dostavljen obračun zateznih kamata te tvrdi da su kamate nemoralne i zelenaške.
4. Predlaže uvaženje žalbe.
5. Odgovor na žalbu nije dostavljen.
6. Žalba nije osnovana.
7. Sud prvog stupnja je utvrdio:
-da su ispunjen opće i sve formalne pretpostavke za provedbom ovrhe u smislu odredbe čl. 39. OZ-a,
-da su ovršenici vlasnici nekretnine na kojoj se predlaže ovrha,
-da su ispunjene i sve pretpostavke za usvajanje prijedloga za ovrhu propisane odredbom čl. 5., 37, 38, 39., 79., 81., 82. i 91. OZ-a,
-da ovršna isprava Ugovor kreditu od 15. listopada 1997., sadrži potencijalno nepoštene (ništetne) odredbe u smislu odredbe čl. 53. i 54. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 19/2022, 59/2023, dalje: ZZP), odnosno čl. 3. st. 1. u vezi s čl. 2. točke a) Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (implementirana u hrvatsko zakonodavstvo odredbom čl. 2. toč. 1. ZZP-a, dalje: Direktiva) u smislu odredaba kojima se ugovara valutna klauzula u stranoj valuti (DEM) i jednostrano promjenjiva kamatna stopa,
-da je sud zaključkom od 15. prosinca 2023. obavijestio ovršenika o potencijalno nepoštenim (ništetnim) odredbama ovršne isprave te da ovršenici do donošenja ovog rješenja nisu obavijestili sud o pokretanju parnice ni da nisu dostavili dokaze koji bi upućivali na nepoštenost dijela odredbi ovršne isprave,
-da je čl. 1. Ugovora o kreditu korisniku kredita odobren kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 60.000,00 DEM, prema prodajnom tečaju kreditora te da se vraćanje iznosa kredita vrši u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju kreditora na dan dospijeća obroka ili na dan plaćanju,
-da su odredbe ugovora o kreditu jasne i razumljive i da ne uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača te da se u spisu ne nalaze dokazi koji bi upućivali da se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, odnosno da je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac i da potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj,
-da je odredba čl. 2. Ugovora o kreditu kojom je ugovoreno da je davatelj kredita ovlašten izvršiti promjenu kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama kreditora jasna i razumljiva te da iz podataka u spisu nije vidljivo da se potrošač prije sklapanja ugovora nije bio u mogućnosti upoznati s tom odredbom dok iz teksta odredbe proizlazi da je korisnik kredita izričito pristao na ovlast davatelja kredita da izvrši promjenu kamatne stope, te da se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, odnosno da je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac i da potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj,
-da se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu od 4. srpnja 2013., ne odnosi na ovaj ugovor koji je sklopljen izvan razdoblja obuhvaćenog tom presudom (15. listopada 1997.),
-da na temelju podataka u spisu nije moguće utvrditi da bi ovršna isprava sadržavala nepoštene odredbe već bi za isto bilo potrebno voditi poseban dokazni postupak,
-da je neosnovan prigovor povrede prava na dom jer da su tadašnji vlasnici nekretnine koja je predmet ovrhe u ovršnoj ispravi (Ugovoru o kreditu od 15. listopada 1997.) kao osiguranje za naplatu tražbine ovrhovoditelja izričito pristali na uknjižbu založnog prava ovrhovoditelja i na provedbu ovrhe na nekretnini koja je predmet ovog postupka. Budući da su dobrovoljno koristili predmetnu nekretninu kao instrument osiguranja tražbine te na taj način izričito pristali da vjerovnik svoju tražbinu može namiriti prodajom založene nekretnine, provedbom predmetne ovrhe da ne dolazi do povrede ovršenikovih prava na dom,
-da iz istog razloga u konkretnom slučaju sukladno odredbi čl. 75. st. 7. OZ-a nije u primjeni odredba čl. 75. st. 5. i čl. 80.b OZ-a,
-tvrdnja o djelomičnom podmirenju tražbine da je žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. t. 9. OZ-a o kojima se prema čl. 52. OZ-a odlučuje u posebnom parničnom postupku.
8. Pazeći po službenoj dužnosti i po prigovoru ovršenice na postojanje neke od bitnih povreda odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a u vezi s odredbom članka 381. ZPP-a, koje se primjenjuju na temelju odredbe članka 21. stavak 1. OZ-a, ovaj sud je utvrdio da nisu počinjene te bitne povrede. Protivno žalbenim tvrdnjama pobijano rješenje je razumljivo i neproturječno, sadrži razloge o odlučnim činjenicama i može se ispitati.
9. Pravilno je sud prvog stupnja postupio kada je donio predmetno rješenje o ovrsi i to utvrđenje prvostupanjskog suda bitnim žalbenim tvrdnjama nije dovedeno u pitanje.
10. Sud prvog stupnja je osnovano prihvatio iznos tražbine iz prijedloga budući da je taj iznos manji od iznosa tražbine navedenog u poslovnim knjigama.
11. Žalbena tvrdnja da ovršenici kao hipotekarni jamci nisu znali za ne plaćanje kreditne obveze glavnog dužnika i da ih raniji vjerovnik nije upozorio na ne plaćanje dužnika kao ni o raskidu ugovora kao i tvrdnja da raniji dužnik nije pravovremeno raskinuo Ugovor o kreditu nisu odlučne i ne predstavljaju žalbeni razlog koji bi doveo u pitanje zakonitost pobijanog rješenja ni sadržaj ovršne isprave koja nije ukinuta, preinačena ni stavljena izvan snage. Nastavno, obveza založnih dužnika na trpljenje namirenja ovrhovoditelja ili pravnog slijednika iz predmetne nekretnine ne prestaje samo zato jer ih ovrhovoditelj nije obavijestio na ne plaćanje dužnika i na raskid ugovora, a nije odlučna ni činjenica kada je raniji ovrhovoditelj raskinuo predmetni ugovor.
12. Ovrhovoditelj je sadržajem Ugovora o kreditu od 15. listopada 1997., solemniziranog 16. listopada 1997. od strane javnog bilježnika Milka Čergar iz Zagreba pod posl. brojem OU-525/97, ovršnog 02. lipnja 2000. te trostranog ugovora o ustupu tražbine solemniziranog kod Javnog bilježnika Ilinke Lisonek pod br. Ov- 7538/2017 od 19. srpnja 2017. kao i izvatka iz poslovnih knjiga te z.k. izvatka dokazao osnovanost predmetne tražbine i pravo namirenja iz predmetnih nekretnina.
13. Nije osnovana ni žalbena tvrdnja o dvostrukoj litispendencije, naplati iste tražbine sa predmetne nekretnine jer je uvidom u e spis utvrđeno da se pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu vodio ovršni postupak pod br. Ovr 781/15 te da je taj postupak nastavljen pod posl. brojem Ovr-7016/2017 i da je obustavljen taj postupak pod tim posl. brojem pravomoćnim rješenjem od 22. listopada 2018.
14. Žalbena tvrdnja da ovrhovoditelj nije dostavio obračune zateznih kamata također ne dovodi u pitanje zakonitost pobijanog rješenja.
15. Naime, predmetnim Ugovorom o kreditu, člankom 20 O ugovoreno je da kao dokaz o visini bilo koje tražbine po osnovi Ugovora služe poslovne knjige kreditora i ostali dokazi kojima raspolaže pa kako je ovrhovoditelj dostavio izvadak iz poslovnih knjiga po osnovi kojega je tražbina čak i viša od potraživanog iznosa neosnovano je ovršenikovo paušalna protivljenje visini tražbine. Za istaknuti je da bi takvi žalbeni navodi mogli biti relevantni tek da su ovršenici ovrhovoditelju konkurirali drugačijim izračunom stanja duga, o čemu se u ovom predmetu ne radi. Pri tom treba kazati, a kako pravilno utvrđuje i sud prvog stupnja, da će konačna visina duga biti predmetom obračuna u kasnijoj fazi ovrhe, postupku namirenja.
16. Prvostupanjski sud je u tijekom postupka ispitao i formalnu valjanost ovršne isprave u smislu njezine podobnosti za provođenje ovrhe i pravilno je utvrdio da na temelju podataka u spisu nije moguće utvrditi da bi ovršna isprava sadržavala nepoštene odredbe već da bi to valjalo utvrđivati kroz poseban dokazni postupak te ih je u vezi s tim uputio na pokretanje parnice radi utvrđenja ništetnosti navedenih odredbi, zaključkom od 01. rujna 2025.
17. Pravilno je utvrdio sud prvog stupnja neosnovanim prigovor prava na dom. Budući da su ovdje ovršenici kao vlasnici nekretnine ugovorom o kreditu kao ovršnom ispravom dali izričitu suglasnost za zasnivanje založnog prava i provođenje ovrhe na predmetnoj nekretnini radi prisilne naplate tražbine kreditora, to u ovom ovršnom postupku više nemaju pravo isticati prigovor prava na dom (tako i u Odluci Europskog suda za ljudska prava F. protiv Republike Hrvatske - Zahtjev br. 2545/2014. od 20. rujna 2016.).
18. Žalbena tvrdnja o zastari i namirenju tražbine je žalbeni razlog iz čl. 50. stavak 1. točka 9. i 11. OZ-a o kojoj nije ovlašten odlučivati ovaj žalbeni sud već su iz tog razloga ovdje ovršenici upućeni na pokretanje parnice.
19. Slijedom navedenog svi žalbeni navodi su neosnovani ili neodlučni te je primjenom odredbe članka 380. stavak 1. točka. 2. ZPP-a, u vezi s odredbom članka 21. OZ-a odlučeno kao u izreci.
U Rijeci 1. travnja 2026.
Sutkinja:
Brankica Malnar
