Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-385/2025-12

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Brankice Malnar predsjednice vijeća, Alena Perhata člana vijeća i suca izvjestitelja i Tajane Polić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja UČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Tomislavu Dumenčiću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika ĆČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Vukić i Partneri iz Rijeke, radi isplate, odlučujući o žalbama tužitelja izjavljenima protiv presude i rješenja Općinskog suda u Crikvenici poslovni broj 4 P-841/2023-30 od 08. siječnja 2025. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 1. travnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I Uvaženjem žalbe tužitelja ukida se presuda Općinskog suda u Crikvenici poslovni broj 4 P-841/2023-30 od 08. siječnja 2025. godine, te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, pred drugim sucem pojedincem.

II Uvaženjem žalbe tužitelja ukida se rješenje Općinskog suda u Crikvenici poslovni broj 4 P-841/2023-30 od 08. siječnja 2025. godine u točki I izreke, te se u tom dijelu predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovan postupak, pred drugim sucem pojedincem.

III O zahtjevu tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka odlučiti će prvostupanjski sud u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda (točka I izreke) odbijen je zahtjev tužitelja radi isplate iznosa od 77.029,33 eura/580.377,46 kuna, sa zakonskim zateznim kamatama na pojedinačne iznose glavnice od njihove dospjelosti do isplate, kao i zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka, sve pobliže naznačeno u izreci.

2. U točki II izreke naloženo je tužitelju da u roku od 15 dana naknadi tuženiku parnični trošak u iznosu od 18.882,50 eura, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 08. siječnja 2025. godine kao dana donošenja ove presude do isplate, po stopi propisanoj odredbom članka 29. Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referenta stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

3. Rješenjem suda (točka I izreke) odbijen je prijedlog tužitelja za određivanje privremene mjere zabranom tuženiku kao protivniku osiguranja da otuđi ili optereti motorni brod ABC koji je pod oznakom ... R 97, pozivnim [obrt] upisan u uložak broj [broj ZK uloška] u upisnik brodova Lučke kapetanije u Rijeci, radi osiguranja novčane tražbine tužitelja kao predlagatelja osiguranja prema tuženiku kao protivniku osiguranja u iznosu od 77.029,33 eura/580.377,46 kuna, sa zakonskim zateznim kamatama na pojedinačne iznose glavnice od njihove dospjelosti do isplate, sve kako je naznačeno u toj točki izreke.

4. U točki II izreke rješenja naloženo je Ministarstvu pomorstva, prometa i infrastrukture, Upravi sigurnosti plovidbe, Lučkoj kapetaniji Rijeka da izvrši zabilježbu odbijenog prijedloga tužitelja-predlagatelja osiguranja za određivanje privremene mjere zabrane otuđenja ili opterećenja motornog broda [obrt] je pod oznakom ... 97, pozivnim znakom ... u uložak broj [broj ZK uloška] u upisniku brodova Lučke kapetanije Rijeka, opisanog u točki I izreke ovoga rješenja.

5. Protiv te presude, kao i rješenja (isto sadržajno pobija u točki I njegove izreke), pravovremene žalbe podnosi tužitelj, iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, u nastavku teksta: ZPP), te predlaže da se pobijana presuda i rješenje preinače, ili da se te odluke ukinu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje i postupak, a podnosi i zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka.

6. Tuženik u odgovoru na žalbe osporava žalbene navode kao neosnovane, te predlaže da se žalbe odbiju.

7. Žalbe su osnovane.

8. Sud prvog stupnja na temelju sadržaja priložene dokumentacije, iskaza tužitelja i tuženika, te iskaza svjedoka PČ, CČ, LČ, ČČ, SČ, FČ, IČ, ZČ i TČ, u bitnome utvrđuje da je predmet ovog postupka zahtjev tužitelja radi isplate novčanog iznosa od ukupno 580.377,46 kuna (sada 77.029,33 eura), kojeg temelji na tvrdnjama da je tuženik taj novčani iznos stekao bez osnove.

9. U vezi toga utvrđuje da su tužitelj i tuženik dana 16. lipnja 2009. godine zaključili ugovor o zajedničkom ulaganju vezano za osnivanje trgovačkog društva za obavljanje turističke djelatnosti prijevoza putnika po jadranskoj obali, sa organiziranjem razgledavanja i pružanja ugostiteljskih usluga vezanih za predmetna putovanja (u nastavku teksta: Ugovor), kojim se tuženik kao vlasnik ribarskog broda [obrt] obvezao unijeti taj brod u temeljni kapital novoosnovane zajedničke firme stranaka, dok se tužitelj obvezao uložiti financijska sredstava u isti brod u iznosu od 180.000,00 kuna, i to za njegovu rekonstrukciju i preinaku iz ribarskog broda u brod za turističke namjene, tj. za prijevoz putnika, s time da su tužitelj i tuženik ugovorili da budu suvlasnici navedene tvrtke svaki u 50%.

10. Nadalje utvrđuje da su se spomenute stranke Ugovorom obvezale da će sve odluke koje proizlaze iz financijskih obveza i transakcija budućeg djelokruga novoosnovane firme donositi dogovorno i zajednički, te da će brod [obrt] biti osnovno sredstvo novoosnovane firme iz planiranog djelokruga rada, a da je u članku 7. Ugovora postignut dogovor da će navedene stranke u slučaju međusobnog neslaganja oko funkcioniranja novoosnovane firme spor pokušati riješiti dogovorno, ili da će se novoosnovana firma prodati, a da će se svaka ugovorna strana namiriti iz sredstava dobivenih suglasnom cijenom prodaje.

11. Prvostupanjski sud utvrđuje da je tužitelj ispunio svoje obveze iz predmetnog Ugovora, tj. da je uložio svoja financijska sredstva u rekonstrukciju i preinaku ribarskog broda [obrt] u brod za turističke namjene, tj. za prijevoz putnika, a da su tuženik i njegov otac LČ cijelo vrijeme koliko je trajala rekostrukcija i prenamjena broda, uz radnike angažirane i plaćene od strane tužitelja, izvodili radove na ovoj prenamjeni, angažirajući pri tome svoje prijatelje i susjede, koji su pomagali u izvođenju tih radova na prijateljskoj osnovi.

12. Nadalje utvrđuje da su tužitelj i tuženik društvenim ugovorom od 29. lipnja 2009. godine osnovali trgovačko društvo ... Zagreb, sa poslovnim udjelima u tom društvu sukladno ulozima u temeljni kapital, svaki u 50%, te da to trgovačko društvo i dalje postoji, tj. upisano je u sudski registar Trgovačkog suda u Zagrebu, iako faktično ne posluje, a da brod [obrt] koji je upisan u uložak broj 2R 97 glavne knjige Hrvatskog upisnika ribarskih brodova Lučke kapetanije Rijeka kao vlasništvo tuženika, nije unesen u temeljni kapital gore navedenog trgovačkog društva, premda je to bilo dogovoreno između stranaka, i to zbog postojanja privremene mjere zabrane otuđenja i opterećenja.

13. Nastavno utvrđuje kako je tuženik u svojoj izjavi od 10. kolovoza 2009. godine (u nastavku teksta: Izjava) potvrdio da je tužitelj izvršio sve svoje ugovorne obveze po Ugovoru, a vezano za ulaganja u rekonstrukciju i preinaku navedenog ribarskog broda u brod za turističke namjene i prijevoz putnika, te je potvrdio da s navedenim danom tužitelj i formalno postaje suvlasnikom broda [obrt] u 50% vrijednosti cjelokupnog novouređenog i opremljenog broda, te da je taj brod spreman da se kao takav unese u temeljni kapital zajedničkog novoosnovanog trgovačkog društva ... Zagreb, pri čemu je ovlastio tužitelja koji je u to vrijeme bio direktor navedenog trgovačkog društva da provede unos predmetnog broda u temeljni kapital navedenog trgovačkog društva, kako je to bilo ranije dogovoreno.

14. U vezi toga utvrđuje da potpisnik gornje Izjave nije samo tuženik, već da je istu potpisao i tužitelj, pa da se sadržajno radi o sporazumu tih stranaka prema kojem tužitelj postaje suvlasnikom broda [obrt] u 50% vrijednosti cjelokupnog novouređenog i opremljenog broda.

15. Što se tiče navedene privremene mjere zabrane otuđenja i opterećenja broda [obrt], utvrđuje kako iz sadržaja Ugovora proizlazi da je tužitelj imao saznanja o postojanju dugovanja zbog kojeg je bila određena navedena privremena mjera, kao i o njezinoj zabilježbi u glavne knjige Hrvatskog upisnika pomorskih ribarskih brodova Lučke kapetanije Rijeka.

16. Nadalje utvrđuje da su tužitelj i tuženik nakon što su utvrdili da brod [obrt] nije moguće unijeti u temeljni kapital trgovačkog društva ..., dogovorili da se isti bez naknade ustupi tom društvu radi korištenja u turističke namjene, čime se nastavila poslovna suradnja tužitelja i tuženika, a da se taj brod nakon rekonstrukcije koja je izvršena tijekom ljetne sezone 2009. godine koristio za vrijeme ljetnih sezona 2010. i 2011. godine za prijevoz putnika u turističke svrhe, s time da je brodom upravljao otac tuženika LČ, kojem je pomagao i tuženik, dok se tužitelj trebao brinuti o marketingu i popunjenosti broda, a da su tuženik i njegov otac novac od prodanih karata predavali tužitelju radi polaganja istog na račun novoosnovanog trgovačkog društva ..., pa da je navedeni brod nakon spomenute rekonstrukcije i prenamjene poslovao u ime i za račun potonjeg trgovačkog društva.

17. Sud prvog stupnja utvrđuje da je obavljanje djelatnosti prijevoza putnika tj. turista putem broda “Kremenik” bilo nerentabilno, tj. neisplativo, i to zbog slabog interesa odnosno loše popunjenosti, velikih troškova (troškovi za gorivo, lučke pristojbe i slično) i kratkog trajanja ljetne sezone, te da su i tužitelj i tuženik bili nezadovoljni rezultatima poslovanja navedenog trgovačkog društva, pa da je uslijed navedenog došlo do prekida njihove poslovne suradnje, i to konačno dana 24. travnja 2012. godine, kada je tuženik povukao svoju izjavu o ustupu broda [obrt], nakon čega taj brod više ne posluje putem trgovačkog društva ... koje je u suvlasništvu stranaka, već za korist obrta osnovanog od strane tuženika.

18. Na temelju navedenog utvrđuje kako dogovor stranaka o zajedničkom ulaganju i osnivanju firme za pružanje turističkih usluga, te o ulaganju tužitelja u rekonstrukciju i prenamjenu broda [obrt] u vlasništvu tuženika i o unošenju tog broda u temeljni kapital potonjeg trgovačkog društva, koje je u suvlasništvu tužitelja i tuženika svakoga u 50% suvlasničkog dijela, po svojem sadržaju predstavlja ugovor o ortaštvu, te da brod “Kremenik” koji je upisan kao vlasništvo tuženika, iako nije unesen u temeljni kapital trgovačkog društva ... Zagreb, a s obzirom na postignute i realizirane dogovore tužitelja i tuženika, predstavlja imovinu ortaštva.

19. Naime, u vezi toga utvrđuje kako je navedeni brod bio ulog tuženika u imovinu ortaštva, a da je tužitelj kao svoj ulog unio u isto financijska sredstva koja su uložena u prenamjenu i rekonstrukciju broda, te u osnivanje zajedničke tvrtke ... putem koje su stranke kasnije poslovale kao ortaci, a da su iste naknadno nakon izvršenih ulaganja postigle spomenuti sporazum od 10. kolovoza 2009. godine kojim se vrijednosno izjednačuju izvršena ulaganja tužitelja sa 1/2 vrijednosti rekonstruiranog i prenamijenjenog broda, te dogovorile da brod predstavlja njihov ulog u zajedničku imovinu ortaštva stranaka, i to svake u 1/2 dijela.

20. Nadalje utvrđuje da je tuženik istupio iz predmetnog ortaštva dana 24. travnja 2012. godine, kada je povukao svoju izjavu o ustupu broda [obrt] u temeljni kapital trgovačkog društva ..., ali da je ostao na snazi sporazum od 10. kolovoza 2009. godine prema kojem su tužitelj i tuženik suvlasnici predmetnog broda, svaki u 1/2 dijela.

21. Prvostupanjski sud utvrđuje da u skladu s odredbom članka 657. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima («Narodne novine» br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, u nastavku teksta: ZOO) nakon prestanka ortaštva slijedi dioba zajedničke imovine, a da niti jedna od stranaka ovog postupka ne traži izvršenje te diobe, već da tužitelj traži isplatu svega što je uložio u brod “Kremenik” koji je upisan kao vlasništvo tuženika, kao i u trgovačko društvo ...

22. U vezi toga utvrđuje da se poslovanje ortaštva stranaka odvijalo putem potonjeg trgovačkog društva, koje je u suvlasništvu stranaka i koje i dalje postoji, te kojemu je tužitelj davao pozajmice, a da postoje i osnivački ulozi, kao i da su novčana sredstva ostvarena poslovanjem broda [obrt] uplaćivana na račun tog trgovačkog društva, pa da je u postupku bilo potrebno utvrditi koje je iznose koje tužitelj potražuje u ovoj parnici po osnovi ulaganja u rekonstrukciju i prenamjenu navedenog broda isti eventualno naplatio (“vratio”) iz poslovanja navedenog trgovačkog društva, što bi se moglo utvrditi samo provođenjem financijsko- knjigovodstvenog vještačenja prihoda i rashoda tog trgovačkog društva.

23. Naime, sud prvog stupnja utvrđuje kako je neživotno i nelogično da tužitelj ostvari povrat svega uloženog, a kao direktor i zakonski zastupnik vodio je poslovanje trgovačkog društva ... Zagreb putem kojeg se predmetni brod koristio za obavljanje usluga prijevoza putnika, a koji brod je besplatno i predan u najam navedenom trgovačkom društvu, jer da je i on stranka dogovorenog poslovnog odnosa, pa da snosi rizik uspješnosti poslovanja trgovačkog društva.

24. U vezi toga utvrđuje kako je tužitelj tijekom postupka (na ročištu od 08. prosinca 2015. godine) odustao od provođenja dokaza financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem dokumentacije trgovačkog društva ... radi utvrđivanja gornjih činjenica, pa utvrđuje kako u postupku nije bilo moguće utvrditi iste.

25. Osim toga, utvrđuje da bi u ovom postupku trebalo utvrditi i vrijednost broda [obrt] u vrijeme prekida poslovne suradnje stranaka dana 24. travnja 2012. godine, jer da su iste dogovorile da će navedeno trgovačko društvo prodati i da će se namiriti od sredstava koja su dobivena suglasnom cijenom prodaje.

26. Naime, u vezi toga utvrđuje da je ono što je konačno dogovoreno da bi pripalo tužitelju nakon što je ispunio svoje obveze prema Ugovoru, a neovisno o iznosu novčanih sredstava koje je stvarno uložio u brod [obrt] i u spomenuto trgovačko društvo, jedino vrijednost koja odgovara 1/2 vrijednosti tog broda i ništa više od toga.

27. Osim toga, utvrđuje da je u postupku bilo potrebno utvrditi i koliko se vrijednost broda [obrt] povećala nakon izvršenih ulaganja financiranih od strane tužitelja, a završenih tijekom kolovoza 2009. godine.

27.1. U vezi toga utvrđuje da je tužitelj u podnesku od 25. listopada 2023. godine, a nakon što je u ovom predmetu rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske ukinuta prvostupanjska i drugostupanjska odluka, te nakon što je prethodno odustao od tog dokaznog prijedloga, ponovno predložio provođenje dokaza vještačenjem ribarskog broda „U“ po sudskom vještaku za brodogradnju i pomorstvo na okolnost visine ulaganja i izvršene rekonstrukcije, te vrijednosti tog broda nakon toga, pa utvrđuje da je taj dokazni prijedlog nepravovremen i da predstavlja zlouporabu procesnih ovlaštenja, slijedom čega odbija potonji dokazni prijedlog tužitelja, a posljedično tome odbija kao suvišan i prijedlog tuženika za provođenje dokaza financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem na okolnosti je li i koje novčane iznose koje tužitelj potražuje u ovome postupku po osnovi ulaganja u rekonstrukciju i prenamjenu navedenog broda on naplatio iz poslovanja trgovačkog društva ..., kao i prijedlog za ponovno saslušanje parničnih stranaka.

28. Pri tome utvrđuje kako spisu prileži procjena broda ... dana 18. kolovoza 2009. godine od strane stalnog sudskog vještaka za brodogradnju i pomorstvo ŠČ, koja je po nalogu tužitelja izvršena prije pokretanja ove parnice, a koju kao takvu ne prihvaća tuženik, pa utvrđuje da se ista ne može koristiti kao dokaz u predmetnom postupku. Osim toga, utvrđuje da pojedine stavke u procjeni tog vještaka za koje je tužitelj dostavio u spis račune ne odgovaraju iznosima u tim računima, pa da tako primjerice cijena 2 splavi ... za po 25 osoba iznosi 19.593,20 kuna, a da je vještak njihovu vrijednost procijenio na 131.739,95 kuna, zatim da cijena 50 pojaseva za spašavanje iznosi 6.039,00 kuna, dok je isti vještak njihovu vrijednost procijenio na 12.707,50 kuna, potom da cijena generatora Living prema računu sa lista 79 spisa iznosi 44.907,88 kuna, a da je vještak njegovu vrijednost procijenio na 73.188,86 kuna. Na isti način da je procijenjena i vrijednost kuhinjskih aparata, tj. ledomata, hladnjaka i plinskog kuhala, te klima uređaja, koje vrijednosti da ne odgovaraju stvarnim vrijednostima, te su preuveličane, pa ne prihvaća procjenu tog vještaka, jer utvrđuje da nije sačinjena prema pravilima struke, budući da nije sukladna vjerodostojnoj materijalnoj dokumentaciji koja prileži spisu.

29. S obzirom na navedeno, utvrđuje neosnovanima tvrdnje tužitelja da je već priloženim računima i iskazima svjedoka dokazao osnovanost svojeg potraživanja, jer utvrđuje kako je neživotno i nelogično da bi isti u situaciji kada spomenuto trgovačko društvo kroz dvije sezone koristi bez naknade brod ... obavljanje turističke djelatnosti prijevoza putnika, koji prijevoz su stvarno obavljali otac tuženika i tuženik, te je tužitelj upravljao tj. raspolagao novčanim sredstvima ostvarenima od poslovanja broda “Kremenik”, imao nakon raskida poslovne suradnje s tuženikom (ortaštva) pravo na naknadu svega uloženog, kao da taj poslovni odnos niti u jednom dijelu nije realiziran.

30. Osim toga, utvrđuje da su s obzirom na to da trgovačko društvo ... još uvijek postoji, osnivački ulozi od po 10.000,00 kuna (ukupno 20.000,00 kuna) koje je tužitelj uplatio dana 29. lipnja 2009. godine ostali u tom trgovačkom društvu, pa utvrđuje neosnovanim njegovo potraživanje u iznosu od 20.000,00 kuna/2.654,46 eura.

31. Nadalje utvrđuje kako tužitelj nije dokazao da je tuženiku pozajmio iznos od 52.620,00 kuna/7.514,77 eura, niti da je dana 27. kolovoza 2009. godine uplatio sudske pristojbe u korist Državnog proračuna, pa pozivom na odredbe članaka 7. i 8. ZPP-a utvrđuje neosnovanim i taj dio tužbenog zahtjeva.

32. Slijedom navedenog, a pozivom i na odredbu članka 219. ZPP-a, kao i na odredbe članaka 637., 638. stavak 1., 2. i 3., 641. stavak 1. i 4., 655., 657. stavak 1., 1111. stavak 1. i 3. i odredbu članka 1116. ZOO-a, presuđuje kao u točki I izreke pobijane presude.

33. Osim toga, prvostupanjski sud utvrđuje neosnovanim i prijedlog tužitelja za određivanje privremene mjere sadržaja naznačenog u točki I izreke pobijanog rješenja, jer utvrđuje da isti nije učinio vjerojatnim postojanje svoje (predmetne) novčane tražbine prema tuženiku, niti je učinio vjerojatnim opasnost da bi tuženik svoju imovinu otuđio, prikrio ili na drugi način njome raspolagao, pa pozivom na odredbu članka 344. stavak 1. Ovršnog zakona («Narodne novine» br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24, u nastavku teksta: OZ) odlučuje na opisani način, dok odluku iz točke II izreke rješenja temelji na odredbi članka 299. Pomorskog zakonika („Narodne novine“ br. 181/04, 76/07, 146/08, 61/11, 56/13, 26/15, 17/19).

34. Odluku o naknadi parničnih troškova temelji na odredbama članaka 154. stavak 1. i 155. ZPP-a, odredbi članka 30. stavak 2. OZ-a, te na odredbi članka 29. stavak 2. ZOO-a.

35. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 365. stavak 2. ZPP-a, utvrđeno je da u provedenom postupku i prilikom donošenja pobijane presude i rješenja nije počinjena neka od tih povreda, pa tako niti ona propisana odredbom članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, jer pobijane odluke nemaju postupovnih nedostataka na koje ukazuje tužitelj, te se u svemu mogu valjano ispitati.

36. Međutim, u pravu je tužitelj kada sadržajem žalbe ukazuje na bitnu postupovnu povredu iz članka 354. stavak 1. ZPP-a, u vezi s odredbom članka 394.a Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19), a to iz slijedećih razloga.

37. Naime, odredbom članka 394.a ZPP-a koja je bila na snazi do 19. srpnja 2022. godine kada je stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama ZPP-a („Narodne novine“ br. 80/22, u nastavku teksta: ZID ZPP), kojim je u članku 70. između ostalog ukinuta i odredba članka 394.a ZPP-a, a koja odredba se u skladu s odredbom članka 107. stavak 5. ZID ZPP-a primjenjuje u ovom postupku i nakon donošenja ZID ZPP-a, bilo je propisano da je sud kome je predmet vraćen na ponovno suđenje vezan u tom predmetu pravnim shvaćanjem na kojemu se temelji rješenje revizijskog suda kojim je ukinuta pobijana drugostupanjska, odnosno kojim su ukinute drugostupanjska i prvostupanjska presuda.

37.1. U vezi toga valja navesti da je u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-1223/2019-9 od 16. svibnja 2023. godine (list 360-365 spisa), kojim je prihvaćena revizija tužitelja te je ukinuta presuda ovog drugostupanjskog suda poslovni broj Gž-2455/2016-2 od 26. rujna 2018. godine u stavku I. njezine izreke i u stavku II. izreke u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka, kao i presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Crikvenici poslovni broj P-1860/2016 od 07. rujna 2016. godine, te je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, izraženo pravno shvaćanje prema kojem se u konkretnom slučaju ne radi o ortaštvu, te da su u konkretnom slučaju parnične stranke u konačnici osnovale društvo ..., a pritom se kao ulog u temeljni kapital u društvenom ugovoru ne navodi brod ABC, nego novčani iznosi od po 10.000,00 kuna, pa da u tom dijelu postoji pravna osobnost, a da s druge strane tužitelj osnovano navodi da, što se tiče ulaganja u rekonstrukciju broda i samog broda, nije došlo do zajednice osoba i dobara nego je tužitelj uložio u rekonstrukciju tuženikovog broda, zbog čega je Ugovor zapravo i raskinut, pa da slijedom toga, suprotno shvaćanjima nižestupanjskih sudova, nije trebalo utvrditi „je li uslijed financiranja tužitelja rekonstrukcije i prenamjene broda ABC koji je u isključivom vlasništvu tuženika, te za koji novčani iznos, povećana prometna vrijednost tog broda“, nego je trebalo primijeniti odredbe članka 368. stavak 2. i 5.

ZOO-a o učincima raskida ugovora.

37.2. Budući se pobijana prvostupanjska presuda temelji na pravnom shvaćanju koje je protivno onome koje je izraženo u gore navedenom rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, jer sud prvog stupnja ponovno utvrđuje da je između tužitelja i tuženika zaključen ugovor o ortaštvu, a navedeno je bilo od neposrednog utjecaja na zakonitost i pravilnost pobijane presude, ostvarena je navedena bitna postupovna povreda, pa je već iz tog razloga valjalo ukinuti pobijanu odluku.

38. Osim toga, osnovano tužitelj sadržajem žalbenih navoda ukazuje i na bitnu postupovnu povredu iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP-a.

38.1. Naime, predmetni parnični postupak pokrenut je 2012. godine, pa se u pogledu mogućnosti iznošenja novih činjenica i predlaganja novih dokaza primjenjuje odredba članka 299. stavak 2. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst) kojom je između ostalog propisano da stranke mogu i kasnije tijekom glavne rasprave iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze, ali su dužne naknaditi troškove koji time budu izazvani protivnoj stranci, osim ako potreba za iznošenjem novih činjenica i predlaganja novih dokaza nije izazvana ponašanjem protivne stranke.

38.2. S obzirom na navedeno, pogrešno je sud prvog stupnja utvrdio da je prijedlog tužitelja za provođenje dokaza vještačenjem ribarskog broda ... po sudskom vještaku za brodogradnju i pomorstvo na okolnost visine ulaganja i izvršene rekonstrukcije, te vrijednosti tog broda nakon toga, a koji prijedlog je istaknut u podnesku tužitelja od 25. listopada 2023. godine (list 366-370 spisa) nepravovremen, kao i da predstavlja zlouporabu procesnih ovlaštenja, jer je tužitelj predložio taj dokaz radi utvrđivanja osnove i visine svojeg tužbenog zahtjeva, pri čemu je neosnovano odbijen i prijedlog tuženika za provođenje dokaza financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem na okolnosti je li i koje novčane iznose koje tužitelj potražuje u ovom postupku po osnovi ulaganja u rekonstrukciju i prenamjenu navedenog broda on naplatio iz poslovanja trgovačkog društva Kremenik d. o. o.

38.3. Stoga je odbijanjem navedenog dokaznog prijedloga tužitelja ostvarena naznačena bitna postupovna povreda, jer je isti zbog takvog postupanja suda onemogućen u raspravljanju, odnosno u dokazivanju postojanja i visine novčane tražbine koja je predmet ovog parničnog postupka.

39. Isto tako, ne može se za sada prihvatiti kao pravilno utvrđenje prvostupanjskog suda da za usvajanje prijedloga tužitelja za određivanje privremene mjere sadržaja opisanog u točki I izreke pobijanog rješenja ne bi bile ispunjene sve kumulativno propisane pretpostavke iz odredbe članka 344. stavak 1. OZ-a, jer je tuženik javnobilježnički ovjerenom Izjavom potvrdio da je tužitelj uplatio/uložio iznos od 180.000,00 kuna sukladno Ugovoru, pa je tužitelj barem u tom dijelu učinio vjerojatnim postojanje svoje novčane tražbine, pri čemu sud prvog stupnja nije u odnosu na postojanje druge kumulativno propisane pretpostavke za određivanje privremene mjere (postojanje opasnosti da će tuženik bez takve mjere spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati) cijenio činjenice niti dokaze koje je na te okolnosti tužitelj naveo i predložio u podnesku od 20. ožujka 2024. godine (list 431-433 spisa).

40. S obzirom na navedeno, valjalo je uvaženjem žalbe tužitelja i primjenom odredbe članka 369. stavak 1. ZPP-a ukinuti pobijanu presudu u točki I izreke, a posljedično tome i odluku o parničnim troškovima, te vratiti predmet sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, a primjenom odredbe članka 380. točka 3. ZPP-a ukinuti navedeno rješenje u pobijanom dijelu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak, s time da je primjenom odredbe članka 371. ZPP-a odlučeno da će u ponovljenom postupku suditi odnosno postupati drugi sudac pojedinac.

41. Primjenom odredbe članka 166. stavak 3. ZPP-a odlučeno je kao u točki III izreke rješenja.

42. U nastavku postupka sud prvog stupnja će imajući u vidu pravna shvaćanja sadržana u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev- 1223/2019-9 od 16. svibnja 2023. godine prije svega provesti dokaz vještačenjem ribarskog broda ... po sudskom vještaku za brodogradnju i pomorstvo na okolnost visine ulaganja i izvršene rekonstrukcije, te vrijednosti tog broda nakon toga, kao i dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem na okolnosti je li i koje novčane iznose koje tužitelj potražuje u ovom postupku po osnovi ulaganja u rekonstrukciju i prenamjenu navedenog broda on naplatio iz poslovanja trgovačkog društva Kremenik d. o. o., a po potrebi i druge eventualno predložene dokaze koji bi bili od značaja za odluku o tužbenom zahtjevu, te će odlučiti o tom zahtjevu i o prijedlogu tužitelja za određivanje predložene privremene mjere, kao i o zahtjevima tužitelja i tuženika za naknadu troškova predmetnog parničnog postupka.

U Rijeci, 1. travnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Brankica Malnar