Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Trg slobode 9

Poslovni broj: K-461/2025-229

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, po sucu Matei Bulka, predsjedniku vijeća kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Koraljke Lukačević kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog IČ, zbog kaznenog djela iz članka 326. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj: 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015., 101/2017., 126/2019., 84/2021., 114/2022., 114/2023. i 36/2024. – dalje: KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu (u nastavku ODO u Varaždinu) broj KO-DO-312/2025-1 od 1. rujna 2025. izmijenjene na raspravi 13. ožujka 2026., nakon javne rasprave održane 1. travnja 2026., u nazočnosti zamjenice ODO u Varaždinu IČR, optuženog IČ, branitelja optuženika, odvjetnika Dalibora Gradinščaka te sudskog tumača Mihaele Štriga Zidarić, dana 7. travnja 2026. objavio je, a 1. travnja 2026. donio je te

p r e s u d i o  j e

I. Optuženi TČ, sin RČ i ŽČ, rođene I, rođen **.**.1974. u [adresa], državljanina Rumunjske, s prebivalištem u [adresa], tehnički inženjer, VSS, razveden, otac jednog maloljetnog djeteta, zaposlen s mjesečnim primanjima u iznosu od oko 5.000,00 eura, neosuđivan

k r i v  j e

što je:

dana 05. kolovoza 2025., oko 15,30 sati, u Zagrebu, s ciljem da iz koristoljublja preveze više stranih državljana preko državne granice Republike Hrvatske sa Mađarskom, za unaprijed obećanu novčanu nagradu u neutvrđenom iznosu, vozilom marke Volkswagen model Passat, rumunjske registarske oznake [registarska oznaka], preuzeo tri državljana Republike Turske, i to osobe po imenu ZČ, VČ i HČ, koji nisu ispunjavali uvjete za ulazak u druge države članice Europske unije, te ih prevozio kroz područje Republike Hrvatske prema državnoj granici s Mađarskom, s krajnjim ciljem ulaska u Mađarsku ili Republiku Italiju, no oko 17,00 sati je od strane policijskih službenika zaustavljen na odmorištu „Drava“ autoceste A4 iz smjera Varaždina u smjeru Goričana,

dakle, s namjerom da iz koristoljublja omogući drugim osobama nedozvoljeno izići iz Republike Hrvatske i ući u drugu državu potpisnicu Šengenskog sporazuma, poduzeo radnju koja prostorno i vremenski neposredno prethodi ostvarenju bića kaznenog djela protuzakonitog ulaženja, kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici

Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma,

čime je počinio kazneno djelo protiv javnog reda – protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma u pokušaju, opisano i kažnjivo po članku 326. stavku 1. KZ/11 u vezi članka 34. KZ/11.

II. Temeljem članka 326. stavka 1. KZ/11, optuženi TČ

o s u đ u j e s e

NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU 2 (DVIJE) GODINE

IV. Temeljem članka 54. KZ/11 optuženiku se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme koje je optuženik proveo u istražnom zatvoru od 5. kolovoza 2025., pa nadalje.

V. Na temelju članka 40. stavka 5. u vezi sa članka 42. KZ/11 optuženom UČ se

izriče

SPOREDNA NOVČANA KAZNA OD 200 (DVJESTO) DNEVNIH IZNOSA U VISINI OD 50,00 (PEDESET EURA) EURA, ŠTO IZNOSI 10.000,00 (DESET TISUĆA)

EURA

Na temelju članka 42. stavka 6. KZ/11 optuženik je dužan sporednu novčanu kaznu platiti u roku od 30 (trideset) dana od pravomoćnosti presude, a ako je u tom roku ne plati, sud će na temelju članka 43. stavka 6. u vezi sa stavkom 4. KZ/11 istu zamijeniti kaznom zatvora, na način da se jedan dnevni iznos zamjenjuje s jednim danom zatvora.

VI. O oduzetim predmetima odlučit će se posebnim rješenjem.

VII. Na temelju članka 148. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19, 80/22, 36/24, 72/25, 13/26; dalje u tekstu: ZKP/08.) optuženi TČ dužan je naknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08 u iznosu od 300,00 eura (tristo eura) i troškove provedenog vještačenja iz članka 145. stavka 2. točke 1. ZKP/08 u iznosu od 605,22 (šesto pet eura dvadeset dva centa) eura što je optuženik dužan naknaditi u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti presude te trošak postavljenog branitelja po službenoj dužnosti u iznosu koji će biti naknadno određen posebnim rješenjem.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Varaždinu podiglo je protiv optuženika u uvodu citiranu optužnicu, izmijenjenu na raspravi 13. ožujka 2026., zbog kaznenog djela protiv javnog reda – protuzakonitog ulaženja, kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma, iz članka 326. stavka 1. KZ/11.

2. Pozvan da se očituje o osnovanosti optužnog akta, optuženi TČ je izjavio da se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu se optužnicom stavlja na teret.

3. U dokaznom postupku sud je ispitao optuženika, pročitao je Zapisnik o ispitivanju osumnjičenika IČ, sukladno čl. 208. a Zakona o kaznenom postupku te je pregledana DVD snimka od 06. kolovoza 2025. (list 26-31), Zapisnik o ispitivanju okrivljenika IČ te je pregledana DVD snimka od 07. kolovoza 2025. (list 41-44).

3.1. Na prijedlog zastupnika optužbe pročitani su službena zabilješka o postupanju policijskih službenika od 05. kolovoza 2025., Zapisnik o privremenom oduzimanja predmeta uz potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta serijskog broja [serijski broj] (list 15-17), Zapisnik o privremenom oduzimanja predmeta uz potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta serijskog broja [serijski broj] (list 18-20), Zapisnik o ispitivanju svjedoka GČ i ĐČ na dokaznom ročištu Županijskog suda u Varaždinu od 06. kolovoza 2025. (list 57-59). Nadalje, na prijedlog optužbe provedeno je vještačenje privremeno oduzetih mobitela, privremeno oduzetih od optuženog IČ te je pročitan zapisnik o vještačenju Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja Ivan Vučetić od 11.3.2026. (list 1811-1820) i pregledan je DVD medij na listu broj 1822 spisa dostavljen od Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja Ivan Vučetić i to omot 2 u odnosu na mobilni telefon IPhone XMax, video od 5.8.2025. s naznakom vremena snimanja u 9 sati 56 minuta i 56 sekundi.

3.2. Na prijedlog obrane pribavljeni su podaci o tome gdje se nalaze svjedoci ZČ, VČ i HČ te su pročitani podnesak Prihvatilišta za tražitelje međunarodne zaštite od 8.12.2025. (list 1098), podnesak PU karlovačke služba za granice od 9.12.2025. (list 1100), dokumentacija predana po braniteljici optuženika na raspravi 12.11.2025. o vlasništvu trgovačkih društava i zaklada u vlasništvu optuženika te je u svojstvu svjedoka ispitana JČ.

4. Sud je na raspravi 19. prosinca 2025. rješenjem odbio prijedlog optuženog IČ da se iz spisa kao nezakonit dokaz izdvoji zapisnik o ispitivanju svjedoka GČ i ĐČ na dokaznom ročištu ŽS u Varaždinu od 6.8.2025.

4.1. Naime, optuženi TČ je predložio da se iz spisa, kao nezakoniti dokazi, izdvoje zapisnici o ispitivanju svjedoka GČ i ĐČ na dokaznom ročištu Županijskog suda u Varaždinu od 6. kolovoza 2025., uz navod da iskazi navedenih svjedoka trebali biti poništeni s obzirom da prilikom ispitivanja navedenih svjedoka po ZKP/08 po člancima 5., 65. i 66. nisu svi preduvjeti za ispitivanje navedenih svjedoka bili ispunjeni jer njegova braniteljica nije bila prisutna ispitivanju tih svjedoka.

4.2. Suprotno navodima optuženika, ocjena je suda da zapisnici o ispitivanju svjedoka GČ i ĐČ na dokaznom ročištu Županijskog suda u Varaždinu od 6. kolovoza 2025. nisu nezakoniti dokazi te je ocjena suda da prilikom navedene dokazne radnje ni na koji način nije povrijeđeno pravo obrane optuženika. Naime, na dokaznom ročištu za ispitivanje navedenih svjedoka, u prisutnosti sudskog tumača za rumunjski jezik, optuženi TČ je upitan da li je primio pouku o pravima iz članka 239. stavka 1. ZKP/08 te je isti odgovorio da je pouku primio, kao što je izjavio i da će angažirati branitelja, ali za njegovo ispitivanje, ne i za ispitivanje navedenih svjedoka na konkretnom dokaznom ročištu. Člankom 66. ZKP/08 propisani su slučajevi kada okrivljenik mora imati branitelja, te je, u konkretnom predmetu, obrana bila obvezna tek od donošenja odluke kojom je protiv optuženog IČ određen pritvor ili istražni zatvor, u skladu s stavkom 1. točkom 3. navedenog članka. Dakle prilikom ispitivanja svjedoka obrana nije bila obvezna. Osim navedenog, optuženi TČ je osobno bio prisutan na dokaznom ročištu, te mu je bilo omogućeno postavljanje pitanja i iznošenje primjedbi na iskaze svjedoka, slijedom čega ovaj sud zaključuje da ni na koji način nisu povrijeđena prava obrane optuženika, a niti je prilikom ispitivanja svjedoka došlo do neke druge povrede koja bi utjecala na zakonitost navedenog dokaza.

5. Sud je na temelju članka 421. stavka 1. točka 3. ZKP/08 odbio kao neprikladan dokazni prijedlog obrane da se svjedoci GČ, MČ i HČ ispitaju zamolbenim putem audio video linka sa sudom u Turskoj s obzirom da iz podneska Prihvatilišta za tražitelje međunarodne zaštite od 8.12.2025. (list 1098) i podnesak PU karlovačke, Služba za granice od 9.12.2025. (list 1100) proizlazi da su državljani Turske ZČ, od oca T, rođ. **.**.2007., VČ, od oca R, rođ. **.**.2004. i HČ od oca Ž, rođ. **.**.2005. izrazile namjeru za podnošenjem zahtjeva za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj dana 4.8.2025. te su po policijskim službenicima PP Karlovac s ispostavom Vojnić prepraćene u Prihvatilište za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu. Nadalje, od podataka dobivenih od Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektor za strance i međunarodnu zaštitu, Služba za prihvat i smještaj tražitelja međunarodne zaštite, Prihvatilište za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu proizlazi da su navedene osobe samovoljno napustile Prihvatilište za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu dana 5.8.2025. godine te da ne raspolažu saznanjima o trenutnom boravištu navedenih stranih državljana. Iz navedenog je vidljivo da su svjedoci GČ, MČ i HČ napustili teritorij Republike Hrvatske i očito uspjeli u svom naumu da dođu u druge države članice Europske unije, dakle nije logično zaključiti da su se navedene osobe vratile u Tursku u mjesto svojeg prebivališta. Stoga je sud odbio kao neprikladan dokazni prijedlog obrane da se navedeni svjedoci ispitaju zamolbenim putem video linkom sa sudom u Turskoj jer postoji sumnja da se predloženim dokazom neka važna činjenica ne bi mogla utvrditi ili bi se to moglo utvrditi s velikim poteškoćama. Sud je pritom imao u vida da je u ovom predmetu potrebno postupati u kraćim rokovima jer se optuženik nalazi u istražnom zatvore te bi traženje svjedoka po državama članicama Europske unije i Turskoj znatno odužilo ovaj postupak.

5.1. Na temelju članka 421. stavka 1. točka 2. ZKP/08 odbijen je i dokazni prijedlozi zastupnika obrane da se u svojstvu svjedoka ispitaju djelatnici hotela Laguna i članovi Europskog parlamenta jer ispitivanjem navedenih svjedoka ne bi mogla utvrditi nijedna činjenica važna za odlučivanje u ovom postupku s obzirom na to da se osoblje Hotela Laguna svakog dana susreće s brojnim gostim te nije ni logično ni životno da bi pamtili što im je pojedini gost rekao. Osim toga, ako bi se i sjetili konkretno optuženika, isti su saznanja o njegovom boravku dobili isključivo od samog optuženika, dok iz nijednog dokaza, a niti navoda samog optuženika ne proizlazi da bi osobe koje je optuženik prevozio bile u Hotelu Laguna, s obzirom da je iz pregledanog videa na DVD-u dostavljenom od strane Centra za forenzična istraživanja, ispitivanja i vještačenja "Ivan Vučetić", na pregledanoj snimci od 5. kolovoza 2025. vidljiva lokacija na kojoj je video snimljen, a koja se nalazi u neposrednoj blizini Prihvatilišta za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu, dok se Hotel Laguna nalazi gotovo 9 kilometara dalje. Isto tako, optuženik je predložio ispitivanje članovi Europskog parlamenta iz Rumunjske na okolnost kakva je on osoba, dok nije naveo da bi oni imali saznanja u vezi kaznenog djela koje se ovdje optuženiku stavlja na teret.

5.2. Nadalje, sud je na temelju članka 421. stavka 1. točka 4. ZKP/08 odbio kao odugovlačeći dokazni prijedlog optuženika za pregledavanjem navodnih snimki sa uređaja koji snima u automobilu i šalje sadržaj u cloud, s obzirom da je isti očito usmjeren na odugovlačenje ovog postupka. Naime optuženik nije naveo nikakve konkretne podatke kako bi se to moglo izvršiti niti što bi se navedenim snimkama trebalo utvrditi, dok je pritom proturječno iskazivao da on nikada ranije nije vidio snimku koja je pregledana na raspravi od 1. travnja 2026. u kojoj su prikazane tri muške osobe koje je optuženik snimio svojim mobitelom u svojem automobilu dana 5. kolovoza 2025. u 9:56 sati te da mu taj događaj nije poznat, dok je naknadno izjavio da je on snimao te osobe koje je prevozio radi svoje sigurnosti.

5.3. Na temelju čl. 421. st. 1. točka 4. ZKP/08 odbijen je kao odugovlačeći dokazni prijedlog da se u mobitelu optuženika pronađu poruke od osoba imena ČČ i EČ s obzirom da optuženik nije naveo koje odlučne činjenice bi se tim porukama trebalo točno utvrditi.

6. Optuženi TČ ispitan sukladno čl. 208.a ZKP/08 6. kolovoza 2025. (list 26- 31) te prilikom prvog ispitivanja u svojstvu okrivljenika dana 7. kolovoza 2025. branio se šutnjom. U svojoj obrani iznesenoj na raspravi 1. travnja 2026. iskazao je da je još od samog početka, od 7.8.2025. kad je bio ispitan na Općinskom državnom odvjetništvu iskomunicirao da želi sudjelovati u svakom istraživanju. Naveo je da je i u pisanim podnescima i na svakoj raspravi iskomunicirao da su osobe bile u njegovom automobilu. Naveo je da je činjenica da su te osobe bile kod njega u automobilu te da postoji i snimka na kojoj se vide osobe u automobilu, ali da je snimka nastala u slučaju da se ne daj bože što desi jer je koristio Bla Bla car. Dodao je da nije prevozio osobe za novac i da je iz tog razloga želio da se ispitaju svjedoci iz hotela te da je njegov privatni istražitelj to već provjerio. Naveo je da smatra da osobe iz lobija hotela mogu reći kako su osobe koje su bile u njegovom automobilu ušle u njegov automobil, ali da je sud odbio taj dokazni prijedlog te nije imao prilike ispitati te osobe. Isto tako, dodao je da je u dokumentima od 30.11.2025. i 19.1.2026. i u obranama iskazivao da osobe nisu bile u automobilu radi prijevoza izvan Hrvatske. Nadalje, nakon pregledavanja snimke snimljene mobitelom IPhone koji mobitel je privremeno oduzet od optuženika potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta broj 01537054 PU varaždinske, PPRP Varaždin od 5. kolovoza 2025. optuženik je izjavio da je navedenu snimku vidio prvi puta na raspravi kada je pregledana te da u vozilu postoji uređaj za snimanje koji sve što snimi šalje u cloud i da su to za njega autentične snimke. Isto tako prilikom čitanja Zapisnika o privremenom oduzimanja predmeta uz potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta serijskog broja [serijski broj] (list 15-17) i Zapisnika o privremenom oduzimanja predmeta uz potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta serijskog broja [serijski broj] (list 18-20) optuženik je izjavio da su navedeni mobiteli u vlasništvu njegovog trgovačkog društva i fondacije te da stoga nisu niti mogli biti oduzeti od njega.

7. U postupku nije bilo sporno da je optuženi dana 05. kolovoza 2025. u Zagrebu, vozilom marke Volkswagen model Passat, rumunjske registarske oznake [registarska oznaka], preuzeo tri državljana Republike Turske, i to osobe po imenu ZČ, VČ i HČ, te ih prevozio kroz područje Republike Hrvatske no oko 17,00 sati je od strane policijskih službenika zaustavljen na odmorištu „Drava“ autoceste A4 iz smjera Varaždina u smjeru Goričana. Navedeno proizlazi iz pročitane dokumentacije, prije svega iz službene zabilješke o postupanju policijskih službenika od 05. kolovoza 2025. i zapisnik o privremenom oduzimanja predmeta uz potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta serijskog broja [serijski broj] (list 15-17), ali i iz obrane samog optuženika iznesene na raspravi u kojoj ne osporava da je u svom automobilu prevozio tri državljana Republike Turske, i to osobe po imenu ZČ, VČ i HČ te da je zaustavljen po policiji.

7.1. U postupku je bilo sporno je li optuženik s ciljem da iz koristoljublja preveze više stranih državljana preko državne granice Republike Hrvatske sa Mađarskom, za unaprijed obećanu novčanu nagradu u neutvrđenom iznosu, jesu li navedene osobe ispunjavale uvjete za ulazak u druge države članice Europske unije, te je li ih optuženik prevozio kroz područje Republike Hrvatske prema državnoj granici s Mađarskom, s krajnjim ciljem ulaska u Mađarsku ili Republiku Italiju.

8. Analizom iskaza optuženika, te usporedbom navedenog iskaza s provedenim dokazima, koji su cijenjeni pojedinačno i u njihovoj ukupnosti, ocjena je vijeća kako je u postupku utvrđeno da je optuženi TČ svojim radnjama ostvario bitna obilježja kaznenog djela protuzakonitog ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma u pokušaju iz članka 326. stavak 1. KZ/11 u vezi članka 34. KZ/11.

9. Ispitan na dokaznom ročištu pred sucem istrage svjedok ZČ naveo je da da je njegov otac dogovorio predmetno putovanje u Italiju, obzirom da su vidjeli oglase da se tamo traži radna snaga. Očevi i ovih drugih sunarodnjaka također su sklopili takve dogovore. Naveo je da su došli avionom u Bosnu i Hercegovinu kao turisti i tamo su ih preuzeli ljudi, dijelom su išli pješice šumom, dijelom automobilom, došli su u Republiku Hrvatsku, te su u Republici Hrvatskoj bili zaustavljeni po djelatnicima policije. Naveo je da su bili sprovedeni u jedan hotel – kamp za koji misli da se zove Porin gdje je bilo puno stranih državljana, te su im tamo uzeti otisci. Dobili su hranu, a kontaktirali su i svoje roditelje. Naveo je da mu je otac rekao da izađu van iz hotela te da će po njih doći netko sa automobilom. On i druga dva svjedoka izašli su iz hotela i vidjeli automobil koji je više puta prošao pokraj njih, da bi im vozač dao znak da dođu na što su oni ušli u to vozilo. Vozač im je rekao da neka se vežu te su krenuli na put. Naveo je da se radi o vozilu koje je u konačnici zaustavila policija te je vozač bio ovdje optuženik. Na posebno pitanje zamjenika Općinskog državnog odvjetnika u Varaždinu naveo je da prilikom vožnje, koliko se sjeća, optuženik nije s nikim razgovarao, na mobitelu je pratio neku aplikaciju, no kako je bio umoran, nije baš pratio situaciju. Naveo je da mu je od oca rečeno da ih taj automobil treba odvesti u Italiju. Svjedok je naveo da ih je optuženi TČ snimao mobitelom, na način da je uperio mobitel prema njima i rekao neka se nasmiješe u kameru. Naveo je da mu otac nije rekao koliko je platio za predmetni put, te da on optuženiku nije davao nikakve novce.

10. Svjedok VČ na dokaznom ročištu naveo je da je kuhar po zanimanju, te je vidio u oglasu da se u Italiji traži ta radna snaga. Njegov otac je dogovorio put za Italiju, rekao je da je to legalno, kupili su avionsku kartu za Bosnu i Hercegovinu. Sletio je u Sarajevo gdje je boravio dva do tri dana u jednom apartmanu kao turist, a otac mu je javio da će ga preuzeti neki ljudi. Po njega je došla siva Škoda Fabia u kojoj je bilo ukupno šest osoba, došli su do jedne velike šume gdje ih je dočekao vodič koji je bio Z, šumom su hodali kakva tri do četiri sata, a kada su iz iste izašli priključio im se još jedan vodič. Prešli su preko nekakve vode da bi ih u konačnici sačekalo crno vozilo Sedan. Naveo je da su njega stavili u prtljažni prostor, a u konačnici to vozilo je nakon nekih 25 minuta vožnje bilo zaustavljeno od strane policije. Sve su ih odveli u policijsku postaju, gdje je on bio duže zadržan jer je trebao dati izjavu policiji, dok su drugi suputnici bili odmah transferirani u jedan hotel gdje ih je bilo mnogo. Bilo je rečeno da tko uđe u taj hotel mora i izaći te da ne izađu na cestu, i da će nekakav automobil doći po njih jer da će po njihovom izgledu znati da ih treba preuzeti. Pri tom im nije rečeno koji će točno automobil biti s kojim vozačem. Naveo je da su hodali cestom kakvih 15 minuta, čekali još kakvih 15 minuta nakon čega je do njih došao ovdje optuženik s vozilom u koje vozilo su ušli. Naveo je da im je optuženik na mobitelu pokazao tekst u kojem se govorilo o pravilima ponašanja u vozilu, da nema pušenja, konzumiranja hrane, da se vozilo neće zaustavljati, da moraju biti namješteni u vozilu. rekao im je i da se namjeste jer da će snimiti video s njima. U tom automobilu vozili su se nekih 40 minuta do sat vremena prije nego što ih je ponovo zaustavila policija. Naveo je da je mislio da ih taj vozač treba odvesti do Italije, s time da ne zna u koji grad. Naveo je da se trebao tamo javiti u turski konzulat i reći što je po zanimanju te da je vidio oglas za posao. Prilikom vožnje ovdje optuženik imao je uključenu navigaciju, a nije s nikim razgovarao putem telefona. Na posebno pitanje zamjenika Općinskog državnog odvjetnika u Varaždinu naveo je, a vezano za njihov odlazak iz ovog hotela prihvatilišta i ulazak u automobil ovdje optuženika, da je od njih ukupno sedmorice, trojica već pobjegla, dakle bila prebačena, oni su javili nekom od preostale trojice koji su još bili u hotelu što trebaju učiniti, a on se priključio i tako je došlo do ove situacije da su išli na cestu te smo dočekali vozilo ovdje optuženika. Naveo je da njemu otac nije rekao točno cijenu odnosno iznos koliko je platio za predmetni put, zna da se ista kreće između 4000 i 5000 eura, s time da on nije ništa platio, a mislili su da se radi o legalnom poslu jer mu je otac rekao da ima legalno obrazovanje, papire, da će dobiti azil i da će moći legalno raditi u Italiji.

11. Svjedokinja JČ. navela je da poznaje optuženog IČ jer je u nekoj fazi ovog postupka bila njegova izabrana braniteljica. Navela je da se 6. kolovoza 2025. vratila s godišnjeg i da je oko 14.00 sati po podne dobila poziv policije PU varaždinske. Policijski službenici su je kontaktirali jer su uhitili gospodina IČ i rekli joj da on traži branitelja kojeg bi angažirao, koji izvrsno govori engleski jezik i izričito je naveo da želi branitelja kojeg će sam platiti i angažirati. Policijski službenici rekli su joj da su već zvali velik broj odvjetnika, ali nitko nije bio slobodan zbog godišnjih odmora. Pristala je doći u policiju, ali prije toga je gospodin TČ inzistirao da se čuje s njom i preko telefona, da joj objasni da će ju platiti i tako su dogovorili zastupanje. Navela je da je tog dana u policiji bila satima, oko 5 sati i da je TČ bio izrazito šokiran što je u policiji i što mu se to događa. U odnosu na pitanje braniteljice vezano za dokazno ročište navela je da ona nije bila na dokaznom ročištu, bila je taj prvi dan na policiji i drugi dan na Županijskom sudu vezano za prijedlog za određivanje istražnog zatvora, a prethodno je bila s optuženikom na Općinskom državnom odvjetništvu na ispitivanju. Navela je da je na policiji bila jako dugo, to je dugo trajalo jer je pokušala shvatiti obranu optuženika, on je bio jako konfuzan u tome što je iznosio i vidno iscrpljen, a s njima je bila i prevoditeljica. U odnosu na telefon, navela je da je optuženik inzistirao da dobije telefon kako bi kontaktirao suprugu ili da dođe do bilo kojeg kontakta iz telefona kako bi mogao nekome javiti gdje se nalazi. Rekao je da njegova supruga ne zna gdje je on i da joj ne može priznati gdje se nalazi, što je objasnio s time da je medicinsko stanje njegove supruge teško, te da ako sazna gdje je to bi moglo biti pogubno za nju, a koliko se sjeća bilo je govora i da ima bolesno dijete.

11.1. Svjedokinja je nadalje navela da joj je optuženik ispričao da je tokom noći čuo u ćeliji zvonjavu svog mobitela i da je mislio da ga to sigurno zove supruga, te se bojao da će supruga pozvati policiju u Njemačkoj jer joj se ne javlja. Nakon toga je ona od policijskih službenika zatražila da donesu mobitel optuženika kako bi došli do broja mobitela od njegove sestre. Policijski službenici su donesli mobilni telefon, misli da ga je otključao TČ, ali nije sigurna. Policijski službenici su donesli mobitel i dali ga UČ u ruke. Potom je optuženik u prisutnosti nje i policijskih službenika nazvao svoju sestru. Navela je da se ne sjeća od kojeg trenutka je prevoditeljica bila prisutna na policiji.

11.2. U odnosu na odnos policije prema optuženiku navela je da je nakon što je već 2 do 3 sata razgovarala s optuženikom zatražila od policije da donesu vodu za optuženika, na što se optuženi TČ požalio da uopće nije pio od kada je u policiji. Nakon toga je svjedokinja tražila objašnjenje od policijskih službenika koji su rekli da nije točno da ne daju optuženom UČ hranu i vodu. Policijski službenici su rekli da su mu nudili i hranu i vodu, no da je optuženik to odbio. Kada su donijeli vodu, ona je inzistirala da optuženik popije tu vodu, "kao mama prema malom djetetu". S obzirom na to da se optuženik požalio da je dijabetičar, inzistirala je da popije vode prije nego što nastave dalje. Kako bi shvatila u čemu je problem s hranom pitala je optuženika zašto je odbio jelo, tada joj je pojasnio da je dijabetičar pa su proveli dosta vremena utvrđujući što smije, a što ne smije jesti. Nakon nekog vremena došli su do toga da smije jesti ribu na što su policijski službenici izašli optuženiku u susret i rekli da mogu napraviti prženu ribu, no optuženik je rekao da jede samo lešo, da ne može biti pohana, pržena. Policijski službenici su na to rekli svjedokinji da će mu naručiti nešto za jelo u skladu s onim što on smije jesti. Taj razgovor oko hrane i pića je dugo trajao.

11.3. U odnosu na pitanje braniteljice je li se optuženi TČ potužio u odnosu na postupanje policijskih službenika svjedokinja je navela da se ona osobno uvjerila da su policijski službenici za vrijeme njene prisutnosti bili više nego pristojni i ljubazni i korektni, rekla je da su pristupali optuženiku čak i sa više pažnje nego li je to uobičajeno jer je bilo sve komplicirano oko njegove prehrane i dugo je trajalo. Dodala je da je ona za kraj optuženiku naglasila da mora piti vodu i naspavati se, na što su potrošili dosta vremena.

11.4. Slijedeći dan kada su išli na Općinsko državno odvjetništvo radi iznošenja obrane ona i optuženik većinom su pričali o obrani, ali se i optuženik požalio da je iscrpljen i da treba lijekove koji se nalaze u hotelskoj sobi u Zagrebu. Dodala je da je optuženik i prvi puta kada je došla u policiju i kada su razgovarali oko hrane i vode spominjao da su mu potrebni lijekovi.

11.5. Na pitanje optuženog IČ sjeća li se sata kada su se sreli na policiji i kada su počeli razgovarati svjedokinja je navela da se ne sjeća točnog sata, ali da su bili popodnevni sati. Na pitanje optuženika sjeća li se je li on 6. kolovoza 2025. na policiji i 7. kolovoza 2025. na Općinskom državnom odvjetništvu bio suradljiv navela je da je bio suradljiv, ali da je bio iscrpljen.

11.6. Na pitanje zastupnika optužbe svjedokinja je navela da je s optuženikom razgovarala o dokaznom ročištu, sigurno ga je pitala nešto u vezi iskaza ispitanih svjedoka, ali se nije mogla sjetiti je li joj rekao da je bio prisutan, ili nije bio prisutan, misli da joj je rekao da je imao prevoditelja, ali nije točno sigurna i ne može se sjetiti što su točno razgovarali, no sigurna je da u toj fazi optuženi TČ nije imao branitelja.

12. Iz izvješća o postupanju policijskih službenika od 5. kolovoza 2025. (list 12-13 spisa) proizlazi da su policijski službenici ŠČ i LČ dana 5. kolovoza 2025. u 17,00 sati na autocesti Zagreb Goričan (A4) uočili osobno vozilo marke VW Passat registarskih oznaka [registarska oznaka], kojim je upravljao TČ dok se na mjestu suvozača nalazila jedna muška osoba, a na stražnjem sjedalu bile su dvije muške osobe koje nisu imale dokumente te su naveli da su državljani Turske i da im je cilj doći u Italiju. Nadalje, iz zapisnika o privremenom oduzimanju predmeta i potvrde o privremenom oduzimanju predmeta br. 01537052 od 5. kolovoza 2025. (list 15-17) i zapisnika o privremenom oduzimanju predmeta i potvrde o privremenom oduzimanju predmeta br. 01537054 od 5. kolovoza 2025. (list 18-20) proizlazi da su od optuženika tom prilikom privremeno oduzeti osobno vozilo marke VW Passat s odgovarajućim ključem te prometna dozvole za navedeno vozilo registarskih oznaka [registarska oznaka], te dva mobitela marke "Iphone".

12.1. Sud je nadalje pročitao podnesak Prihvatilišta za tražitelje međunarodne zaštite od 8.12.2025. (list 1098) i podnesak PU karlovačke služba za granice od 9.12.2025. (list 1100) iz koje proizlazi da su državljani Turske ZČ, VČ i HČ dana 4. kolovoza 2025. izrazili namjeru za podnošenjem zahtjeva za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj te su po policijskim službenicima PP Vojnić prepraćeni u Prihvatilište za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu, te da su navedene osobe samovoljno napustile Prihvatilište za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu dana 5. kolovoza 2025.

12.2. Sud je navedenu dokumentaciju cijenio kao istinitu i vjerodostojnu s obzirom da je izdana od nadležnih tijela, a nitko tijekom postupka nije osporavao vjerodostojnost navedene dokumentacije. Naime optuženik je osporavao da su mobiteli nezakonito privremeno oduzeti obzirom da su u vlasništvu njegovog trgovačkog društva i fondacije, a ne u njegovom osobnom vlasništvu, međutim navedeni predmeti nisu u ovom trenu od njega trajno oduzeti, već samo privremeno te je nesporno da su bili u njegovom posjedu i mogli su od njega biti privremeno oduzeti sukladno članku 261. ZKP/08, u skladu s kojim su policijski službenici i postupili te je i izdana potvrda o privremenom oduzimanju predmeta.

13. Sud je nadalje cijenio kao vjerodostojan Zapisnik o vještačenju Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja Ivan Vučetić te pregledani DVD s obzirom da je navedeno vještačenje provedeno u skladu s pravilima struke i dostignućima znanosti, sadržaj je s privremeno oduzetih mobitela spremljen na DVD medij te je sud navedeni dokaz cijenio kao istinit i vjerodostojan. Naime iz pregledane snimke koja se snimljena mobilnim telefonom oduzetim od optuženog IČ (za kojeg sam optuženi navodi da je u vlasništvu njegovog trgovačkog društva i fondacije) dana 5. kolovoza 2025. snimljen video na kojem se nalaze tri muške osobe od kojih je jedna sjedila na suvozačkom mjestu dok su druge dvije sjedile na stražnjem sjedalu. Navedeni video zabilježio je i lokaciju snimanja koja se nalazi u Zagrebu, u neposrednoj blizini Prihvatilišta za tražitelje međunarodne zaštite. U odnosu na razliku u vremenu kada je navedeni video snimljen, uz video je zabilježeno vrijeme u 9,56 sati, dok su svjedoci naveli da ih je optuženik preuzeo u Zagrebu i vozio otprilike 40 minuta do sat vremena prije nego što ih je opet zaustavila policija, a radi se o postupanju policije vezanom za ovaj postupak. Navedenu razliku u vremenu sud tumači kao mogućnost da je na mobilnom uređaju drugačije postavljeno vrijeme, dok sami svjedoci navode da ne mogu točno odrediti koliko su se dugo vozili, s time da je ZČ naveo da je bio umoran pa nije pratio što sve optuženi TČ radi nakon što ih je preuzeo, dok svjedok VČ nije mogao navesti točno vrijeme koliko su se vozili, već je rekao okvirno vrijeme od 40 minuta do sat vremena koliko mu se činilo da su proveli u vožnji prije nego što ih je zaustavila policija. Stoga je sud našao nedvojbeno utvrđenim da je optuženi TČ preuzeo osobe po imenu ZČ, VČ i HČ 5. kolovoza oko 15,30 sati u Zagrebu te ih nakon ulaska u vozilo snimio svojim mobilnim telefonom, a što proizlazi iz videa pronađenog u mobilnom telefonu privremeno oduzetom od optuženika, ali i iskaza svjedoka GČ i VČ, dok optuženik proturječno navodi da navedeni pregledani video nikada nije vidio (iako ga je nedvojbeno snimio) dok zatim navodi da postoji video osoba koje je prevozio, ali da je snimljen zbog njegove sigurnosti.

14. Analizom iskaza svjedoka GČ i VČ te usporedbom navedenih iskaza s podacima prikupljenim s mobilnog telefona optuženika, poglavito pregledanog video zapisa od 5. kolovoza 2025. sud je ocijenio da su navedeni iskazi u suglasju s provedenim dokazom, obzirom da su svjedoci naveli da ih je optuženik pokupio u blizini Prihvatilišta za tražitelje međunarodne zaštite tzv. Hotela Porin, da je jedan sjeo na suvozačko mjesto dok su dvoje sjeli na stražnje sjedalo te da ih je optuženi TČ potom snimio mobitelom, te ih je cijenio kao istinite, uvjerljive i vjerodostojne. Sud je nadalje navedene iskaze svjedoka cijenio kao istinite i vjerodostojne i u pogledu organizacije puta, načina na koji su došli do Republike Hrvatske, okolnosti da su im očevi organizirali i platili put, te da im je cilj bio Italija. Svjedoci su iskazivali detaljno i uvjerljivo, odgovarajući na pitanja suda i državnog odvjetništva te bez proturječnosti u svojim iskazima. Detaljno su iskazali koja zemlja im je bila krajnje odredište, u kojim zemljama su boravili prije toga te naposlijetku kako su se našli u vozilu ovdje optuženika. Svjedoci su iskazivali suglasno o tome da ih je ovdje optuženi TČ trebao odvesti sve do Republike Italije jer su im tako rekli njihovi očevi koji su im platili i dogovarali put, te koji su im i rekli da će ih optuženi TČ povesti autom te gdje će ih čekati. Iz navedenih iskaza nedvojbeno proizlazi da je optuženi TČ bio jedna od karika očito dobro uhodanog posla prevoženja ilegalnih migranata u zemlje članice Europske un ije, te svjedoci, po vlastitim iskazima nisu moralo o ničemu voditi računa na tom putu, već su ih organizatori puta usmjeravali, čak i nakon što ih je prvi puta u Republici Hrvatskoj zaustavila policija jer nisu imali dozvolu boravka i kretanja po Republici Hrvatskoj. Isto tako, svjedoci su suglasno iskazali da ovdje optuženiku nisu ništa platili te da su njihovi očevi financirali put, s time da svjedok ZČ nije znao točan iznos, dok je svjedok VČ naveo da mu je poznato da se organizacija putovanja u države članice Europske unije na način na koji su oni krenuli kreću između 4000 i 5000 eura. Sud je iskaze navedenih svjedoka cijenio kao uvjerljive, detaljne i vjerodostojne te u usglasju s drugim provedenim dokazima.

15. Sud je isto tako cijenio kao vjerodostojan, istinit i uvjerljiv iskaz svjedokinje JČ koja je svjedočila o postupanju policijskih službenika prema optuženiku. Naime tijekom cijelog postupka optuženi TČ navodi da se cijeli pravosudni sustav prema njemu ponaša diskriminirajuće te da mu je uskraćivana hrana, voda i lijekovi, da su ga službenici policije vrijeđali, psovali mu i slično. Međutim iz iskaza svjedokinje JČ u odnosu na ponašanje policijskih službenika prema optuženom UČ dok je bio u policijskoj postaji, proizlazi da su policijski službenici prema optuženiku postupali i više nego pristojno te su bili ljubazni i korektni. Navela je da su policijski službenici pristupali optuženiku čak i sa više pažnje nego li je to uobičajeno jer je bilo sve komplicirano oko njegove prehrane i dugo je trajalo. Dodala je da je ona za kraj optuženiku naglasila da mora piti vodu i naspavati se, na što su potrošili dosta vremena iz čega proizlazi da optuženik sam, smišljeno, nije želio konzumirati hranu i vodu.

16. Nasuprot tome, obranu optuženika sud je cijenio kao neuvjerljivu, proturječnu i nelogičnu, usmjerenu isključivo na izbjegavanje kaznene odgovornosti. Optuženi TČ nije točno naveo iz kojeg razloga je preuzeo i prevozio državljane Turske kroz područje Republike Hrvatske prema državnoj granici s Mađarskom, već je za to dao nekoliko proturječnih izjava. Tako je prvo naveo da je navedene osobe prevozio Bla Bla Car-om. Radio se o platformi za zajedničko korištenje automobila koja povezuje vozače s putnicima koji traže prijevoz, prvenstveno za putovanja na velike udaljenosti, djeluje kao putnička mreža u kojoj korisnici dijele troškove goriva i cestarine, čineć i putovanja pristupačnijima i ekološki prihvatljivijima. Međutim iz iskaza svjedoka GČ i VČ nedvojbeno proizlazi da je optuženik unaprijed znao kako oni izgledaju, da ga oni nisu zaustavljali već je on stao njima i pozvao ih u svoj automobil, dok su oni samo po nalogu oca jednog od njih izašli iz Hotela Porin i čekali da automobil koji ih treba prevesti u Italiju dođe po njih. Navedena platforma Bla Bla Car funkcionira na način da se osoba registrira i da samoinicijativno traži vozača i vozilo do destinacije gdje planira putovati te za navedeni prijevoz podijeli troškove s vozačem, dok ispitani svjedoci ne navode da bi na taj način došli do prijevoza, a uz to su i oba svjedoka navela da ništa nisu platili optuženom UČ jer su trošak putovanja podmirili njihovi očevi.

16.1. Nadalje, optuženi TČ je prilikom pregleda snimke snimljene mobitelom marke Iphone koji je od njega privremeno oduzet, snimljene u automobilu dana 5. kolovoza 2025. na kojoj snimci se nalaze tri muške osobe, koje je optuženik sukladno lokaciji zabilježenoj na snimci preuzeo u blizini Hotela Porin, naveo da on tu snimku nikada nije vidio, dok je potom u obrani naveo da postoji snimka navedenih osoba te da je ista snimljena radi njegove sigurnosti jer je prevozio tri državljana Turske putem platforme Bla Bla Car. Neposredno nakon toga, optuženik navodi da zaposlenici Hotela Laguna imaju saznanja o tome kako su tri turska državljana bila kod njega u automobilu, a da ne obrazlaže zašto bi navedene osobe zaposlene u Hotelu Laguna to znale. S time da je na raspravi 19. prosinca 2025. prilikom prijedloga da se navedi zaposlenici Hotela Laguna ispitaju naveo da predlaže ispitati recepcionare Hotela Laguna koji su radili 3., 4. i 5. 8.2025. jer je s njima razgovarao o tome što radi u Zagrebu, te konobaricu u restoranu Hotela Laguna jer ga je ista navodno vidjela da razgovara s čovjekom iz Crne Gore. Iz takvog prijedloga za izvođenje dokaza ne proizlazi da je navedene svjedoke trebalo saslušati na okolnost kako su se tri državljana Turske našla u automobilu ovdje optuženog IČ. Pritom svjedoci ZČ i VČ nedvosmisleno i jasno navode kako su došli do automobila optuženog IČ te je njihove iskaze sud cijenio kao uvjerljive i logične. Isto tako, optuženik kontradiktorno navodi da nije prevozio osobe za novac, što bi trebali potvrditi zaposlenici Hotela Laguna, dok spominje da ih je prevozio putem platforme Bla Bla Car kojoj je svrha podjela troška putovanja, dakle neizbježno je da bi mu turski državljani, u slučaju da su se stvarno povezali preko platforme Bla Bla Car, predali određeni iznos novca na ime podjele troška putovanja.

16.2. U odnosu na obranu optuženika da osobe nisu bile u njegovom automobilu radi prijevoza izvan Republike Hrvatske sud je isto ocijenio kao neuvjerljiv pokušaj da od sebe otkloni kaznenu odgovornost. Naime, svjedoci ZČ i VČ su jasno iskazali da ih je optuženik trebao prevesti sve do Italije, dok je vozilo optuženika zaustavljeno na autocesti A4 u smjeru državne granice s Mađarskom, dok sam optuženik ne nudi objašnjenje do kuda je mislio odvesti navedene državljane Turske. Stoga je sud obranu optuženog IČ cijenio kao nevjerodostojnu, nesuglasnu s drugim provedenim dokazima te usmjerenu isključivo na izbjegavanje kaznene odgovornosti.

16.3. Sudu je nadalje nedvojbeno utvrdio da su turski državljani ZČ, VČ i HČ zatražili 4. kolovoza 2025. azil u Republici Hrvatskoj jer isto proizlazi iz podneska MUP-a, PU karlovačke služba za granice od 9.12.2025. (list 1100) te iskaza svjedoka ZČ i VČ. Međutim nedvojbeno je utvrđeno da turski državljani ZČ, VČ i HČ nisu imali stvarnu namjeru ostati u Republici Hrvatskoj već im je cilj bila Republika Italija kako su to i sami naveli, te je stoga nesporno da su imali pravo kretati se po Republici Hrvatskoj, ali nisu ispunjavali uvjete za ulazak u druge države članice Europske unije i potpisnice Šengenskog sporazuma.

17. Nakon tako provedenog dokaznog postupka, sud je nedvojbeno utvrdio da je optuženi TČ postupao iz koristoljublja jer je prijevoz obavljao za unaprijed obećanu naknadu u neutvrđenom iznosu. Bez obzira na to što optuženik navodi da mu svjedoci nisu ništa platili, iz iskaza navedenih svjedoka proizlazi da oni nisu ni trebali ništa platiti svakom pojedinom vozaču u organiziranom lancu ilegalnih prijevoza osoba koje ne ispunjavaju uvjete za ulazak u države članice Europske unije ili potpisnice Šengenskog sporazuma već su njihovi očevi, koji su im organizirali putovanje, platili navedeno putovanje, koje po navodima svjedoka VČ košta između 4000 i 5000 eura. Nadalje, svjedoci su naveli da ih je otac jednog od njih uputio da će ih pokupiti njima nepoznato vozilo, dok je optuženik, po navodima svjedoka njih prepoznao i pozvao u svoje vozilo, dakle nisu strani državljani ZČ, VČ i HČ odabrali vozilo optuženog IČ već je optuženi TČ prepoznao strane državljane i pozvao ih u svoje vozilo. Stoga je ocjena suda da je optuženi TČ nedvojbeno sudjelovao u organiziranom lancu prijevoza ilegalnih migranata koji navedeni prijevoz vrše za unaprijed obećanu novčanu nagradu, dakle iz koristoljublja te je tako, po ocjeni ovog suda postupao i optuženi TČ u inkriminiranom događaju.

18. Međusobnom analizom obrane optuženika, priložene materijalne dokumentacije, Zapisnika o provedenom vještačenju i DVD medija sa sadržajem komunikacije s mobitela optuženika i pregledanog video zapisa, te iskaza saslušanih svjedoka JČ, GČ i VČ sud je utvrdio da je nedvojbeno dokazano da je optuženi TČ dana 5. kolovoza 2025., oko 15,30 sati, u Zagrebu, s ciljem da iz koristoljublja preveze više stranih državljana preko državne granice Republike Hrvatske sa Mađarskom, za unaprijed obećanu novčanu nagradu u neutvrđenom iznosu, vozilom marke Volkswagen model Passat, rumunjske registarske oznake [registarska oznaka], preuzeo tri državljana Republike Turske, i to osobe po imenu ZČ, VČ i HČ, koji nisu ispunjavali uvjete za ulazak u druge države članice Europske unije, te ih prevozio kroz područje Republike Hrvatske prema državnoj granici s Mađarskom, s krajnjim ciljem ulaska u Mađarsku ili Republiku Italiju, no oko 17,00 sati je od strane policijskih službenika zaustavljen na odmorištu „Drava“ autoceste A4 iz smjera Varaždina u smjeru Goričana, dakle, s namjerom da iz koristoljublja omogući drugim osobama nedozvoljeno izići iz Republike Hrvatske i ući u drugu državu potpisnicu Šengenskog sporazuma, poduzeo radnju koja prostorno i vremenski neposredno prethodi ostvarenju bića kaznenog djela protuzakonitog ulaženja, kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma čime je počinio kazneno djelo protiv javnog reda

– protuzakonito ulaženje, kretanje i boravak u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma u pokušaju – opisano i kažnjivo po članku 326. stavak 1. KZ/11 u vezi članka 34. KZ/11 te ga za isto osudio.

19. Dakle, optuženik je ostvario objektivna i subjektivna obilježja kaznenog djela protuzakonitog ulaženja, kretanja i boravaka u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma u pokušaju iz članka 326. stavak 1. KZ/11 u vezi članka 34. KZ/11 te je postupao izravnom namjerom jer je kritične zgode preuzeo i kroz Republiku Hrvatsku prevozio tri strana državljana, koji su ilegalno ušli u Republiku Hrvatsku i nisu imali dozvolu ulaska u druge države Europske unije ili potpisnice Šengenskog sporazuma, kako bi ih se za neutvrđenu novčanu naknadu prevezlo dalje u druge države Europske unije, u Mađarsku ili Italiju, dakle, optuženik je postupao, iz koristoljublja, s ciljem protuzakonitog prebacivanja u druge države Europske unije uz unaprijed obećanu naknadu u neutvrđenom iznosu, pa ih prevozio kroz područje Republike Hrvatske prema državnoj granici s Mađarskom, s krajnjim ciljem ulaska u Mađarsku ili Republiku Italiju sve dok nije zaustavljen na autocesti A4 Zagreb – Goričan po policijskim službenicima, pa je optuženik ostvario sva subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela protuzakonitog ulaženja, kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma u pokušaju iz članka 326. stavka 1. KZ/11 u vezi članka 34. KZ/11, jer je, postupajući na opisani način bio svjestan svojeg protupravnog postupanja i htio je to učiniti.

19.1. Slijedom svega navedenog, budući da je nedvojben utvrđeno da je optuženik ostvario objektivna i subjektivna obilježja kaznenog djela iz članka 326. stavka 1. KZ/11 u vezi članka 34. KZ/11, to je proglašen krivim, a optuženikova ubrojivost nije dovedena u pitanje, niti za optuženikovo postupanje postoje ispričavajući razlozi.

20. Prilikom donošenja odluke o kaznenopravnoj sankciji sud je imao u vidu da je za navedeno kazneno djelo propisana kazna zatvora od 1 do 8 godina zatvora. Nadalje, sud je optuženiku olakotnom cijenio zdravstveno stanje optuženika koji po vlastitim navodima boluje od dijabetesa, okolnost da je otac maloljetnog djeteta te okolnost da je djelo ostalo u pokušaju. Kao otegotna okolnost optuženiku je cijenjena društvena opasnost i težina počinjenog kaznenog djela, činjenica da je optuženi TČ kao strani državljanin u Republiku Hrvatsku došao isključivo u namjeri da počini kazneno djelo, što je kritične zgode prevozio tri državljana Turske koji su ilegalno ušli u Republiku Hrvatsku i nisu imali dozvolu izići iz Republike Hrvatske i ući u drugu državu članicu Europske unije ili potpisnicu Šengenskog sporazuma te očitu pohlepu jer je unatoč dobrim materijalnim prilika iskoristio tešku situaciju stranih državljana u potrazi za boljim životom, a sve u cilju lake zarade.

20.1. Slijedom navedenih okolnosti sud je optuženiku izrekao kaznu zatvora u trajanju od 2 godine. Nadalje, s obzirom na to da je optuženik predmetno kazneno djelo počinio iz koristoljublja sud mu je izrekao sporednu novčanu kaznu od 200 dnevnih iznosa u visini od 50,00 eura, što iznosi 10.000,00 eura. Visina dnevnog iznosa je određena sukladno članku 42. stavku 5. KZ/11, dakle na temelju slobodne procjene, jer je sud ocijenio da bi njihovo utvrđenje bilo povezano s nerazmjernim teškoćama, pri čemu je sud cijenio okolnost da optuženik po vlastitim navodima ostvaruje mjesečne prihode od 5.000,00 eura te je vlasnik trgovačkog društva koje ostvaruje prihode, od čega optuženik prima dividende. Nadalje, s obzirom na to da optuženik živi u [adresa] gdje po su prosječni prihodi po stanovniku veći nego u Republici Hrvatskoj, sud je za visinu dnevnog iznosa uzeo kao primjereni iznos od 50,00 eura što je Vrhovni sud Republike Hrvatske odlukom broj Su-IV- 89/2026-3 od 31. ožujka 2026. utvrdio kao prosječni dnevni dohodak za razdoblje od 1. travnja 2026. do 30. svibnja 2026. Sud smatra da je navedena visina dnevnog iznosa u skladu s imovinskim prilikama optuženika, s obzirom na njegovo imovinsko stanje, mjesečne prihode te imovinu koju posjeduje te odgovara stupnju krivnje optuženika u ovom postupku. Sud je tu posebno imao u vidu činjenicu da je optuženik zaposlen, ima visoka primanja, vlasnik je trgovačkog društva koje ostvaruje primanja i fondacije, no unatoč tome odlučio je sudjelovati u ilegalnom prijevozu osoba koje nemaju dozvolu kretati se i boraviti na području država članica Europske unije, što posebno naglašava element koristoljublja kod optuženika. Navedenu sporednu novčanu kaznu optuženik je dužan platiti u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude, a ako je u tom roku ne plati, sud će na temelju čl. 43. st. 6. u vezi sa st. 4. KZ/11 istu zamijeniti kaznom zatvora, na način da se jedan dnevni iznos zamjenjuje s jednim danom zatvora.

20.2. Motiv za počinjenje ovog kaznenog djela je želja za brzom i lakom zaradom pri čemu se iskorištavaju osobe koje žele doći u zemlje zapadne Europe u potrazi za boljim životom, a nemaju uvjete za ulazak u te države. Na području Općinskog suda u Varaždinu ovo kazneno djelo je u stalnom porastu. Iskorištava se blizina državne granice sa Slovenijom i Mađarskom te se osobe koje su u Republiku Hrvatsku ušle mimo granične kontrole i često bez putnih isprava ili sa ispravama, ali bez zadovoljavanja ostalih uvjeta koji su potrebni za ulazak u Republiku Hrvatsku dalje prevoze u druge države zapadne Europe. Na taj način ugrožava se prije svega sigurnost Republike Hrvatske, ali i Europske unije jer kod takvih osoba koje ilegalno ulaze u Republiku Hrvatsku ne vrši se kontrola od strane policije, nije moguće utvrditi kuda se one stvarno kreću i koji je njihov krajnji cilj. Upravo zbog svega navedenog ovaj sud smatra da je riječ o teškom kaznenom djelu kojim se ugrožava sigurnost Republike Hrvatske, njezinih građana i njihove imovine. Stoga je ocjena suda da će se ovakvom izrečenom sankcijom postići svrha kažnjavanja kako u općem, tako i u posebnom smislu, odnosno da će utjecati na počinitelja da ubuduće ne čini kaznena djela i da će utjecati na njegovu svijest o pogibeljnosti tih kaznenih djela. Sud smatra da će se ovako izrečenom kaznom izraziti društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, posebno ovakvih kaznenih djela koja su u porastu na području Republike Hrvatske, zatim jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te omogućiti počinitelju ponovno uključivanje u društvo. Takvim izborom i vrstom kazne optuženiku će se ukazati na štetnost, nedopuštenost i društvenu neprihvatljivost činjenja kaznenih djela te utjecati na njega da ubuduće ne čini kaznena djela. Ovakvom kaznom postići će se svrha generalne prevencije koja je osobito važna u ovome trenutku kada postoji povećano počinjenje upravo ovakvih kaznenih djela pa je ovakvim strožim kažnjavanjem potrebno poslati jasnu poruku o neprihvatljivosti činjenja takve vrste kaznenih djela.

21. O oduzetim predmetima odlučit će se posebnim rješenjem.

22. Na temelju članka 54. KZ/11, optuženiku se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme koje je optuženik proveo u istražnom zatvoru od 5. kolovoza 2025., pa nadalje.

23. Na temelju članka 148. stavak 1. ZKP/08, optuženi TČ dužan je naknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08 u iznosu od 300,00 eura i troškove iz članka 145. stavka 2. točke 1. ZKP/08 na ime provedenog vještačenja u iznosu od 605,22 eura u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude, te trošak postavljenog branitelja po službenoj dužnosti u iznosu koji će biti naknadno određen posebnim rješenjem. Troškovi su određeni u skladu sa trajanjem i složenošću samog kaznenog postupka, s jedne strane i materijalnim i obiteljskim prilikama optuženika, s druge strane i sud je uvjerenja da će ih optuženik moći namiriti i bez opasnosti za svoje uzdržavanje i uzdržavanje osoba koje je po zakonu dužan uzdržavati.

U Varaždinu 1. travnja 2026.

Sudac:

Matea Bulka

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može u roku od 15 dana po primitku presude podnijeti žalbu. Žalba se podnosi pisano u pet primjeraka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

1. Općinsko državno odvjetništvo u Varaždinu, na broj: KO-DO-312/2025

2. Optuženi TČ, uz ovjereni prijevod na rumunjski jezik, putem Zatvora u Varaždinu

3. Branitelj optuženika, odvjetnik Dalibor Gradinščak

4. Sudski tumač Mihaela Štriga Zidarić

5. U spis