REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-1121/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Davora Pustijanca, predsjednika vijeća, Željka Šimića, suca izvjestitelja i Radovana Raduke, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Luka Marčić, odvjetnik u Šibeniku, protiv tuženika TG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa privremeni zastupnik Ivica Matas, odvjetnik u Šibeniku, radi isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zadru, Stalne službe u Šibeniku poslovni broj P-92/2025 od 12. prosinca 2025., u sjednici vijeća održanoj 1. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zadru, Stalne službe u Šibeniku poslovni broj P-92/2025 od 12. prosinca 2025. u dijelu točke I. izreke u kojemu je naloženo tuženiku da plati tužitelju iznos od 8.750.000,00 ruskih rubalja (RUB) u protuvrijednosti u EUR prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan 16. siječnja 2018. s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama prema stopi koja se primjenjuju u ostalim odnosima počev 20. prosinca 2018. do dana plaćanja, te kojim je tuženiku naloženo da tužitelju naknadi trošak postupka u roku od 15 dana u iznosu od 22.950,21 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama prema stopi koja se primjenjuju u ostalim odnosima počev 12. prosinca 2025. do dana plaćanja.

II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zadru, Stalne službe u Šibeniku poslovni broj P-92/2025 od 12. prosinca 2025. u dijelu točke I. izreke u kojemu je naloženo tuženiku da tužitelju plati zatezne kamate na glavno potraživanje u iznosu od 8.750.000,00 RUB u protuvrijednosti u EUR prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan 16. siječnja 2018. koje se obračunavaju prema stopi koja se primjenjuje u ostalim odnosima od 17. siječnja 2018. do 19. prosinca 2018. i sudi:

Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev da tuženik plati tužitelju zatezne kamate na glavno potraživanje u iznosu od 8.750.000,00 RUB u protuvrijednosti u EUR prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan 16. siječnja 2018. koje se obračunavaju prema stopi koja se primjenjuje u ostalim odnosima od 17. siječnja 2018. do 19. prosinca 2018.

Obrazloženje

1. Presudom poslovni broj P-92/2025 od 12. prosinca 2025. prvostupanjski sud je u ponovnom suđenju odlučio da je tuženik TG, OIB: [osobni identifikacijski broj], dužan platiti tužitelju OG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 8.750.000,00 ruskih rubalja u protuvrijednosti u EUR prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan 16. siječnja 2018. s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama prema stopi koja se primjenjuju u ostalim odnosima počev 17. siječnja 2018. do dana plaćanja (točka I. izreke). Tuženik je obvezan da u roku od 15 dana tužitelju naknadi trošak postupka u iznosu od 22.950,21 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama prema stopi koja se primjenjuju u ostalim odnosima počev 12. prosinca 2025. do dana plaćanja (točka II. izreke).

2. U obrazloženju odluke sud je u bitnome naveo da je na temelju isprava u spisu utvrdio da je tužitelj Ugovorom o prijenosu poslovnog udjela od 15. siječnja 2018. na tuženika prenio svoj poslovni udjel u društvu HORSUM d.o.o. , OIB: 55893946831, Šibenik, Eugena Kvaternika 36, za naknadu od 9.000.000,00 ruskih rubalja (RUB). Tuženik je platio iznos od 250.000,00 RUB, ali je ostao dug od 8.750.000,00 RUB. Ugovor je sklopljen u skladu s odredbom članka 412. stavka 3. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“ broj: 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 111/12, 125/11, 68/13, 110/15, 40/19, 34/22, 114/22, 18/23, 130/23 i 136/24; dalje: ZTD). Budući da tuženik nije dokazao plaćanje ugovorene naknade sud je utvrdio zahtjev osnovanim u skladu s odredbom članka 9. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; dalje: ZOO). Odluku o zateznim kamatama sud je donio primjenom odredbe članka 29. stavka 2. ZOO-a, a odluku o troškovima postupka primjenom odredbe članka 154. stavka 1. i članka 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) te u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 126/22 i 138/23; dalje: Tarifa), Zakonom o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18 i 51/23) i Tarifom sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj: 53/19, 92/21 i 37/23).

3. Protiv presude žalbu je pravovremeno podnio tuženik zastupan po privremenom zastupniku zbog svih žalbenih razloga određenih odredbom članka 353. stavka 1. ZPP-a. Privremeni zastupnik u žalbi je u bitnome istaknuo da nije mogao stupiti u kontakt s tuženikom pa slijedom toga tuženiku nije dana mogućnost pristupa sudu. Nadležni sud u Rusiji nije pokušao tužbu dostaviti tuženiku na dvije adrese (adresa iz tužbe [adresa] i adresu prebivališta [adresa]), već samo na adresu iz tužbe [adresa]. Preobraženski rajonski sud u Moskvi utvrdio je da je tuženikova adresa prebivališta [adresa] ali dostava na tu adresu nije uspjela. Ovlašteni tuženikov zastupnik nije mogao dostaviti dokaze o plaćanju ostatka naknade za poslovni udjel ako je plaćena čime je povrijeđeno pravo na pošteno suđenje zajamčeno odredbom članka 29. Ustava Republike Hrvatske i članka 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Predložio je da drugostupanjski sud uvaži žalbu i preinači pobijanu presudu i odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan, ili da presudu ukine i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba je neosnovana osim u dijelu odluke o tijeku zateznih kamata.

6. Drugostupanjski sud ispitao je presudu u pobijanom djelu na temelju odredbe članka 365. stavaka 1. i 2. ZPP-a u granicama dopuštenih žalbenih razloga pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka (članak 365. ZPP-a) te je utvrdio da je pobijana presuda zakonita i pravilna osim u dijelu odluke o tijeku zateznih kamata na glavno potraživanje.

7. Na temelju isprava u spisu mogu se utvrditi sljedeće činjenice:

- društvo HORSUM d.o.o., OIB: 55893946831, Šibenik, Eugena Kvaternika 36, bilo je upisano u sudskom registru pod MBS: [matični broj subjekta],

- VG (tužitelj) bio je član društva,

- stranke su sklopile Ugovor o prijenosu poslovnog udjela u društvu HORSUM d.o.o. kojim je OG prenio na TG svoj poslovni udjel za naknadu od 9.000.000,00 ruskih rubalja (RUB),

- Ugovor je sklopljen u pisanom obliku i solemniziran pred javnim bilježnikom Vojislavom Vuletinom pod poslovnim brojem OV-261/2018 od 16. siječnja 2018.,

- TG upisao se kao član društva rješenjem suda poslovni broj Tt-18/307-6 od 26. ožujka 2018.

8. Odredbom članka 2. stavka 2. Ugovora tuženik se obvezao platiti naknadu za prijenos poslovnog udjela u iznosu od 9.000.000,00 RUB. Tužitelj je priznao plaćanje dijela naknade u iznosu od 250.000,00 RUB pa je ostao nepodmiren iznos od 8.750.000,00 RUB. Budući da tuženik nije dokazao plaćanje ugovorene naknade u cijelosti sud je primjenom pravila o teretu dokazivanja utvrdio tužbeni zahtjev osnovanim.

9. Budući da u ugovoru nije određen rok plaćanja naknade tužitelj je mogao zahtijevati plaćanje naknade odmah nakon potpisivanja ugovora. Tužitelj nije dokazao kad je pozvao dužnika (tuženika) na plaćanje naknade pa je dužnik došao u zakašnjenje s ispunjenjem obveze danom pokretanja ovoga postupka u skladu s odredbom članka 183. ZOO-a. U vezi s navedenim tuženik je dužan platiti zatezne kamate od dana zakašnjenja (odredba članka 29. stavka 1. ZOO-a), odnosno u konkretnom slučaju od 20. prosinca 2018.

10. Neosnovan je žalbeni razlog da sud tuženiku nije pokušao obaviti dostavu tužbe na obje adrese, odnosno adresu iz tužbe i adresu prebivališta. Sud je nadležnom sudu u [adresa] dostavio tužbu i poziv za ročište diplomatskim putem da se dostavi tuženiku na adresu iz tužbe [adresa]. (dopis list 17. spisa). Dostava nije uspjela pa je sud odredio privremenog zastupnika Ivicu Matasa, odvjetnika u Šibeniku, rješenjem od 29. veljače 2024. (list 85. spisa). Nakon toga, ponovno je pokušana dostava tuženiku na adresu prebivališta [adresa], zgrada 1, stan 333. Ni ta dostava nije uspjela jer se tuženik nije odazvao sudu za primitak pismena.

11. Navodima žalbe tuženik nije osnovano doveo u sumnju pravilnost razloga sadržanih u obrazloženju presude, kao ni zakonitost i pravilnost odluke sadržane u većem dijelu točke I. i točke II. izreke zbog čega je valjalo tuženikovu žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu u odnosu na glavno potraživanje i trošak postupka te u dijelu odluke o zateznim kamatama kao u točki I. izreke drugostupanjske presude na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a.

12. Budući da je sud obvezao tuženika na plaćanje zateznih kamata od 17. siječnja 2018. do dana plaćanja valjalo je presudu u dijelu zateznih kamata djelomično preinačiti i zahtjev odbiti kao neosnovan za tijek zateznih kamata na glavno potraživanje od 17. siječnja 2018. do 19. prosinca 2018. u skladu s odredbom članka 29. stavaka 1. i 2. ZOO-a, kao u točki II. izreke ove presude primjenom odredbe članka 373. točke 3. ZPP-a.

13. Tuženik nije zahtijevao trošak za sastav žalbe pa ovaj sud bez tuženikovog zahtijeva nije niti mogao odlučivati o tuženikovim troškovima za sastav žalbe.

Zagreb, 1. travnja 2026.

Predsjednik vijeća

Davor Pustijanac