REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-1076/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Srđana Šimca, predsjednika vijeća, Draženke Deladio, sutkinje izvjestiteljice i Branke Ćiraković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Šibeniku, protiv 1. tuženika Hrvatska poštanska banka d.d., Zagreb, Jurišićeva 4, OIB: 87939104217, kojeg zastupa punomoćnik Ivan Matić, odvjetnik u Zagrebu, 2. tuženika Olympia Vodice d.d., Vodice, Ljudevita Gaja b.b., OIB: 78759188952, kojeg zastupa punomoćnik Ante Grbavac, odvjetnik u Vodicama, 3. tuženika Hoteli Vodice d.d., Vodice, Grgura Ninskog 1, OIB: 94858559872, kojeg zastupa punomoćnica mr. sc. Sonja Bulić, odvjetnica u Puli, 4. tuženika LN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Frane Sladoljev, odvjetnik u Vodicama i 5. tuženika LNN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Matić, odvjetnik u Vodicama, radi utvrđenja ništetnosti ugovora i predaje nekretnine, v.p.s. 1.327,00 EUR, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude i rješenja Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P-4/2025-81 od 12. prosinca 2025., ispravljene rješenjem Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P-4/2025-87 od 12. siječnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 1. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana tužiteljičina žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P-4/2025-81 od 12. prosinca 2025., ispravljena rješenjem istoga suda poslovni broj P-4/2025-87 od 12. siječnja 2026.

r i j e š i o  j e

Odbijaju se kao neosnovane tužiteljičina žalba i žalbe tuženika i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P-4/2025-81 od 12. prosinca 2025., ispravljeno rješenjem istoga suda poslovni broj P-4/2025-87 od 12. siječnja 2026.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom odbijeni su kao neosnovani sljedeći tužbeni zahtjevi: „I Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o kupoprodaji nekretnina i podmirenju dospjelog duga zaključen 16. ožujka 2004., ovjeren kod javnog bilježnika Aljoše Gojanovića iz [adresa], br. OV-1324/2004 dana 30. ožujka 2004.

II da se naloži tuženicima ĆN i LNN da u roku od 15 dana odstupe i predaju nekretninu položenu u dijelu ugostiteljsko -trgovačkog kompleksa „Marina“, upravna zgrada-kat, u naravi poslovni prostor površine 70,85 m2, položen na dijelu kat. čest. br. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], nasip - pomorsko, slobodnu od osoba i stvari.“

2. Pobijanim rješenjem naloženo je tužiteljici u roku od 15 dana naknaditi troškove parničnog postupka tuženicima i to:

- prvotuženiku u iznosu od 1.000,00 eura, dok je odbijen kao neosnovan zahtjev za naknadu troškova u daljnjem iznosu od 4.000,00 eura (točka I. izreke),

- drugotuženiku u iznosu od 1.500,00 eura, dok je odbijen kao neosnovan zahtjev za naknadu troškova u daljnjem iznosu od 5.500,00 eura (točka II. izreke),

- trećetuženiku u iznosu od 1.250,00 eura, dok je odbijen kao neosnovan zahtjev za naknadu troškova u daljnjem iznosu od 3.750,00 eura (točka III. izreke),

- četrtvotuženiku u iznosu od 1.250,00 eura, dok je odbijen kao neosnovan zahtjev za naknadu troškova u daljnjem iznosu od 3.250,00 eura (točka IV. izreke),

- petotuženiku u iznosu od 1.250,00 eura, dok je odbijen kao neosnovan zahtjev za naknadu troškova u daljnjem iznosu od 4.375,00 eura (točka V. izreke).

3. Iz obrazloženja pobijane presude i rješenja proizlazi da je prvostupanjski sud tako odlučio nakon provedenog dokaznog postupka u kojem je pregledao isprave priložene u spis i izvršio uvid u predmet prvostupanjskog suda poslovni broj P-143/2022 te utvrdio da se predmetni poslovni prostor koji je bio predmetom osporavanog Ugovora ne nalazi na nekretnini koja je pomorsko dobro pa osporavani Ugovor nije ništetan. Posljedično je neosnovan i tužbeni zahtjev za predaju u posjed predmetnog poslovnog prostora. Odluka se temelji na odredbi članka 322. i članka 323. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23; dalje: ZOO), članka 49. stavka 1. Pomorskog zakonika („Narodne novine“ broj: 17/94, 74/94 i 43/96; dalje: PZ), Zakona o morskim lukama („Narodne novine“ broj 108/95), Uredbi o postupku dodjele koncesije i načinu određivanje granice za luke posebne namjene („Narodne novine“ broj 108/96) i Odluci Vlade Republike Hrvatske o koncesiji pomorskog dobra u svrhu gospodarskog korištenja luke posebne namjene – luke nautičkog turizma [adresa] od 15. listopada 1998. i članka 162. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 81/15-pročišćeni tekst i 94/17; dalje: ZV), a odluka o troškovima parničnog postupka na odredbama članka 154. stavka 1. i članka 164. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23; dalje: Tbr…OT).

4. Tužiteljica pobija prvostupanjsku presudu i prvostupanjsko rješenje u dijelu u kojem joj je naloženo nadoknaditi tuženicima troškove parničnog postupka zbog svih žalbenih razloga. Smatra da je ostvaren žalbeni razlog iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a. Navodi da je kat. čest. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u zemljišnim knjigama upisana kao nasip odnosno pomorsko dobro pa se predmetni poslovni prostor nalazi na pomorskom dobru što je razvidno iz rješenja Hrvatskog Fonda za privatizaciju o iskazu nekretnina od 6. svibnja 1997. iz kojeg proizlazi da su objekti procijenjeni kao ulaganja, a da zemljište na kojem su objekti sagrađeni nije procijenjeno jer se radi o pomorskom dobru. Navodi da pomorsko dobro ne može biti predmet stjecanja prava vlasništva te da četvrto i peto tuženik koriste predmetni poslovni prostor bez valjane pravne osnove. Ističe i da iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za geodeziju u predmetu prvostupanjskog suda poslovni broj P-143/2022 proizlazi da predmetni poslovni prostor jest pomorsko dobro. Poziva se na pravno shvaćanje izraženo u presudi U-ZPZ-12/14-6. Ističe da je pomorsko dobro izvan pravnog prometa, na njemu se ne može stjecati pravo vlasništva niti druga stvarna prava pa je predmetni Ugovor o kupoprodaji nekretnina ništetan jer je protivan prisilnim propisima, a tužiteljica kao izvorni nositelj vlasti na pomorskom dobru osnovano zahtijeva predaju predmetnog poslovnog prostora koji bez pravne osnove drže četvrto i petotuženik. Zbog pogrešne odluke o glavnoj stvari pogrešna je i odluka o troškovima parničnog postupka u dijelu kojim je naloženo tužiteljici nadoknaditi tuženicima troškove parničnog postupka. Predlaže prvostupanjsku presudu i prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu preinačiti u smislu žalbenih navoda ili ju ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

5. Tuženici (prvi do peti) pobijaju prvostupanjsko rješenje, svaki u dijelu kojim mu je odbijen zahtjev za naknadu troškova. U bitnome, smatra ju da je ostvaren razlog iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a i članka 354. stavka 1. ZPP-a zbog pogrešne primjene odredbe članka 40. i članka 155. ZPP-a. Smatraju da je prvostupanjski sud pogrešno rješenjem od 3. studenog 2025. odredio vrijednost predmeta spora u iznosu od 1.327,00 EUR i da je vrijednost predmeta spora valjalo odrediti u visini kupoprodajne cijene iz predmetnog Ugovora i u odnosu na tu vrijednost obračunati troškove parničnog postupka. Zahtijevaju naknadu troškova žalbenog postupka i to prvotuženik u iznosu od 1.562,50 EUR, drugotuženik u iznosu od 625,00 EUR, trećetuženik u iznosu od 312,50 EUR, četvrtotuženik u iznosu od 300,00 EUR i petotuženik u iznosu od 375,00 EUR.

6. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

7. Žalbe nisu osnovane.

8. Pobijana presuda i rješenje ispitani su sukladno odredbi članka 365. ZPP-a i članka 381. ZPP-a pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. toga Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

9. Pobijana presuda i rješenje nisu zahvaćeni žalbenim razlozima na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, pa ni povredom iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju ukazuju žalitelji. Pobijana presuda i rješenje mogu se ispitati, izreke su razumljive, ne proturječe same sebi ni razlozima presude i rješenja, a u obrazloženju su navedeni valjani i jasni razlozi o odlučnim činjenicama.

10. Predmet tužbenog zahtjeva je utvrđenje Ugovora o kupoprodaji nekretnine i podmirenju dospjelog duga, sklopljenog 16. ožujka 2004. (dalje: Ugovor od 16. ožujka 2004.) i predaja tužiteljici u posjed nekretnine – poslovnog prostora koji je predmet prodaje Ugovora 16. ožujka 2004. od strane četvrto i petotuženika.

11. Iz stanja u spisu proizlaze sljedeće odlučne činjenice koje je utvrdio i prvostupanjski sud:

- Ugovor o kupoprodaji nekretnine i podmirenju dospjelog duga od 16. ožujka 2004. (dalje: Ugovor od 16. ožujka 2004.) sklopili su: Jadranska banka d.d. Šibenik kao pravni prednik prvotuženika Hrvatske poštanske banke d.d. Zagreb, Vodičanka d.d. [adresa] kao pravni prednik drugotuženika Olympia Vodice d.d. [adresa] i Hoteli Vodice d.d. [adresa], s druge strane, Vodičanka tours d.o.o. [adresa] s treće strane i LN i LNN kao kupci, s četvrte strane. Tim Ugovorom je utvrđeno da je Vodičanka d.d. [adresa] vanknjižni vlasnik nekretnine – 70,85 m2 ugostiteljsko-trgovačkog kompleksa „Marina“ kat. čest. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] – upravna zgrada – kat, koju je stekla dogradnjom 1984., da je nekretnina izgrađena na pomorskom dobru, da je rješenjem Hrvatskog Fonda za privatizaciju o iskazu nekretnina od 6. svibnja 1997. procijenjena u vrijednost temeljnog kapitala, da Vodičanka d.d. [adresa] prenosi na četvrto i peto tuženika sva svoja prava vlasništva i druga prava na nekretnini za kupoprodajnu cijenu u iznosu od 34.322,45 EUR (258.602,50 kn) koju će kupci uplatiti Jadranskoj banci d.d. Šibenik na ime podmirenja dospjelih dugovanja Vodičanka tours d.o.o. [adresa] prema banci,

- rješenjem Hrvatskog Fonda za privatizaciju klasa: UP/I-943-01/97-02/114, ur.broj. 563-04-401/97-3 od 6. svibnja 1997. (dalje: rješenje HFP-a) u postupku pretvorbe HFP „Vodičanka“ Vodice (pravni prednik: Vodičanka d.d. [adresa]) u točki III. izreke, lokacija: [adresa], objekti ugostiteljstva i trgovine „Marina“, sagrađeni na kč. br. [katastarska čestica] procijenjeni su kao ulaganje sukladno članku 2. Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća, a zemljište nije procijenjeno jer se radi o pomorskom dobru,

- tužiteljica je podneskom od 7. veljače 2025. uredila tužbu podnesenu 31. prosinca 2013. na način da je označila stranke u postupku i da je naznačila katastarsku česticu na kojoj se nalazi predmetna nekretnina – dio kč. br. [katastarska čestica] k.o.

[adresa], u naravi nasip, pomorsko dobro,

- stranke su bile suglasne da se u predmetnoj pravnoj stvari kao dokaz koristi nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka geodezije Pjera Sladoljeva iz [adresa] od 8. rujna 2023. koji je izrađen u sporu koji se vodio pred prvostupanjskim sudom pod poslovnim brojem P-143/2022,

- iz nalaza i mišljenja Pjera Sladoljeva od 8. rujna 2023. proizlazi da se predmetni poslovni prostor nalazi u dijelu objekta sagrađenog na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te da se k. č. br. [katastarska čestica] nalazi izvan utvrđene granice pomorskog dobra Republike Hrvatske što proizlazi iz Odluke Vlade Republike Hrvatske od 15. listopada 1998. donesene na temelju mišljenja o granici pomorskog dobra u luci posebne namjene u [adresa] od 22. svibnja 1998.,

- tužiteljica je podneskom od 11. rujna 2025. povukla tužbu čemu su se tuženici protivili,

- tužiteljica je podneskom od 22. rujna 2025. označila vrijednost predmeta spora u iznosu od 1.327,00 EUR, a tuženici su prigovarali naznačenoj vrijednosti smatrajući da je ista prenisko naznačena,

- na pripremnom ročištu održanom 3. studenog 2025. prvostupanjski sud je donio rješenje da se određuje vrijednost predmeta spora u iznosu od 1.327,00 EUR.

12. Tužiteljica temelji svoj tužbeni zahtjev na činjenici da je građevina u kojoj se nalazi poslovni prostor koji je predmet kupoprodaje predmetnog Ugovora o 16. ožujka 2004. izgrađena na pomorskom dobru što dokazuje rješenjem Hrvatskog fonda za privatizaciju od 6. svibnja 1997. u točki III. izreke.

13. U rješenju Hrvatskog fonda za privatizaciju od 6. svibnja 1997., u točki III. izreke, navedeno je da su „objekti ugostiteljstva i trgovini „Marina“ procijenjeni kao ulaganje, a zemljište nije procijenjeno jer se radi o pomorskom dobru“. Međutim, Hrvatski fond za privatizaciju nije ovlašten utvrđivati što je pomorsko dobro. Navedeno rješenje Hrvatskog fonda za privatizaciju je iskaz o nekretninama koje su procijenjene u postupku pretvorbe.

14. Pomorsko dobro je bilo najprije uređeno Zakonom o iskorištavanju luka i pristaništa („Službeni list SFRJ“ broj 2/68, „Narodne novine“ broj 52/71 i 52/73). Taj je Zakon prestao vrijediti stupanjem na snagu Zakona o pomorskom i vodnom dobru, lukama i pristaništima („Narodne novine“ broj: 19/74, 39/75, 17/77 i 18/81) koji je propisivao da pomorskim dobrom upravlja općina, da se na pomorskom dobru ne može stjecati pravo vlasništva i druga stvarna prava, a moglo se dati na korištenje u skladu s odlukom općinske skupštine. Taj Zakon prestao je vrijediti stupanjem na snagu Zakona o morskim lukama („Narodne novine“ broj: 108/95, 6/96, 137/99, 97/00 i 158/03) koji se primjenjivao od 5. siječnja 1996. do 15. listopada 2003., a koji je propisivao da se granice luke posebne namjene određuju odlukom o dodjeli koncesije radi obavljanja djelatnosti za koju je utvrđena posebna namjena odnosne luke (članak 28.). Pomorski zakonik („Narodne novine“ broj: 17/94, 74/94 i 43/96), u odredbi članka 51. propisivao je da se na pomorskom dobru ne može stjecati ni pravo vlasništva ni drugo stvarno pravo po bilo kojoj osnovi već se ono može koristiti samo na temelju koncesije. Utvrđivanje granica pomorskog dobra provodilo se od 1996. godine sukladno Pomorskom zakoniku, a od 15. listopada 2003. sukladno odredbama Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama („Narodne novine“ broj: 158/03, 100/04, 141/06, 38/09, 123/11 i 56/16) i Uredbi o postupku utvrđivanja granica pomorskog dobra („Narodne novine“ broj: 8/04 i 82/05).

15. U konkretnom slučaju, granica luke posebna namjene – Luke nautičkog turizma Vodice, određena je temeljem Zakona o morskim lukama, Uredbe o postupku dodjele koncesije i načinu određivanja granica za luke posebne namjene i Odluke Vlade Republike Hrvatske o koncesiji pomorskog dobra u svrhu gospodarenja korištenja luke posebne namjene – Luke nautičkog turizma Vodice od 15. listopada 1998. Zakonom o morskim lukama, u članku 2. stavku 1. točke 3., definiran je pojam luke s posebnom namjenom pri čemu je navedeno da su između ostalim luke posebne namjene i luke nautičkog turizma, a u članku 28. stavku 2. istog Zakona propisano je da se granice luke posebne namjene na moru i kopnu određuju odlukom o dodjeli koncesije radi obavljanja djelatnosti za koju je utvrđena posebna namjena odnosne luke. Uredbom o postupku dodjele koncesije i načinu određivanja granica za luke posebne namjene je opisana procedura utvrđivanja granice luke za posebne namjene. U članku 4. stavku 1. navedene Uredbe propisano je da se granica za nove luke posebne namjene i za postojeće luke posebne namjene utvrđuje odlukom o dodjeli koncesije za luku posebne namjene na temelju mišljenja kojeg sukladno članku 2. Zakona o morskim lukama i člancima 49. i 50. Pomorskog zakonika daje stručno povjerenstvo za granice pomorskog dobra koje djeluje pri Županijskom uredu za pomorstvo. U konkretnoj pravnoj stvari, trgovačko društvo Adriatic Croatia Internacional Club d.d. je 1998. godine pokrenulo postupak dobivanja koncesije na pomorskom dobru za luku nautičkog turizma [adresa] i u sklopu kojeg postupka je od strane Povjerenstva za granice pomorskog dobra Šibensko-kninske županije dano Mišljenje o granici pomorskog dobra u luci posebne namjene u [adresa] od 22. svibnja 1998., u prilogu kojeg mišljenja je Situacijski plan stvarnog stanja s ucrtanom granicom luke posebne namjene, AC Marina Vodice, od 22. svibnja 1998. u priloženom Situacijskom planu, Povjerenstvo za granice pomorskog dobra Šibensko-kninske županije utvrdilo je granicu luke, a time i granicu pomorskog dobra u dijelu gdje se nalazi poslovni prostor i zemljište ispod njega, a koji poslovni prostor je bio predmetom spornog Ugovora od 16. ožujka 2004. Navedeno mišljenja sa ostalim pratećim dokumentima od strane tadašnjeg Ureda za pomorstvo Šibensko-kninske županije proslijedilo je Ministarstvu pomorstva, prometa i veza podneskom od 1. lipnja 1998., nakon čega je Vlada Republike Hrvatske donijela Odluku o koncesiji pomorskog dobra u svrhu gospodarskog korištenja luke posebne namjene – Luka nautičkog turizma [adresa] od 15. listopada 1998. („Narodne novine“ broj 38/98), koja Odluka je bila objavljena u „Narodnim novinama“ 21. listopada 1998. Svojom Odlukom o dodjeli koncesije, Vlada Republike Hrvatske je odredila granicu luke a time i granicu pomorskog dobra, sve sukladno Mišljenju i Situacijskom planu Povjerenstva za granice pomorskog dobra Šibensko -kninske županije od 22. svibnja 1998.

16. I iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za geodeziju od 8. rujna 2023. proizlazi da se predmetni poslovni prostor nalazi u dijelu objekta sagrađenog na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a da se k. č. br. [katastarska čestica] nalazi izvan utvrđene granice pomorskog dobra. Slijedom navedenog, neosnovano tužiteljica u žalbi navodi da iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka proizlazi da se predmetni poslovni prostor nalazi na pomorskom dobru.

17. Neosnovano se tužiteljica i u žalbi poziva na činjenicu da je u zemljišnim knjigama kao kultura predmetne nekretnine upisan pojam „nasip“ budući da je u tijeku postupka nedvojbeno utvrđeno da se na predmetnoj nekretnini nalazi zgrada koja nije proglašena sastavnim dijelom lučkog područja i ne predstavlja pomorsko dobro. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da po sili zakona granica lučkog područja ujedno predstavlja granicu pomorskog dobra. Pomorsko dobro određeno je po samom zakonu, ono se ne konstituira upisom u zemljišnu knjigu i za postojanje takvog pravnog statusa nije mjerodavan upis u zemljišnoj knjizi.

18. Predmet tužbenog zahtjeva je utvrđenje ništetnim predmetnog Ugovora, a ne stvarnopravni zahtjev u odnosu na predmetnu nekretninu.

19. Slijedom navedenog, predmetni Ugovor od 16. ožujka 2004. nije protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ni moralu društva pa nije ništetan u smislu odredbe članka 103. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 53/91, 73/11, 3/94, 7/96 i 112/99; dalje: ZOO/91) odnosno odredbi članka 322. ZOO-a pa je neosnovan tužiteljičin zahtjev da joj četvrto i petotuženici predaju u posjed predmetni poslovni prostor.

20. Sukladno odredbi članka 368. stavka 1. ZPP-a, tužiteljičinu žalbu valjalo je odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

21. Tužiteljica u žalbi nije obrazložila zašto pobija odluku o troškovima parničnog postupka, a ovaj sud, sukladno odredbi članka 365. stavka 2. ZPP -a nije ovlašten ispitati pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima parničnog postupka.

22. Tuženici pobijaju prvostupanjsko rješenje u dijelu kojim je odbijen njihov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka.

23. Iz stanja u spisu proizlazi da je tužiteljica podneskom od 22. rujna 2025. označila vrijednost predmeta spora u iznosu od 1.327,00 EUR čemu su tuženici prigovarali smatrajući da je vrijednost suviše nisko naznačena i da bi trebala biti naznačena u visini kupoprodajne cijene iz predmetnog Ugovora. Na pripremnom ročištu održanom 3. studenog 2025. prvostupanjski sud je odredio vrijednost predmeta spora u iznosu od 1.327,00 EUR sukladno odredbi članka 40. stavka 3. ZPP-a.

24 Neosnovano tuženici smatraju da je prvostupanjski sud trebao primijeniti odredbu članka 40. stavka 4. ZPP-a. Tužiteljica je odredila vrijednost predmeta spora, a prvostupanjski sud je na prigovor tuženika, na pripremnom ročištu, provjerio točnost naznačene vrijednosti pa se radi o procesnoj situaciji iz članka 40. stavka 3. ZPP-a a ne o procesnoj situaciji iz članka 40. stavka 4. ZPP-a.

25. Neosnovano tuženici u žalbi navode da je kao vrijednost predmeta spora trebalo označiti iznos kupoprodajne cijene iz Ugovora čije se utvrđenje ništetnosti zahtijeva. Predmet tužbenog zahtjeva nije bila isplata ugovorene cijene već deklaratorni zahtjev za utvrđenje ništetnosti ugovora i kondemnatorni zahtjev za predaju u posjed pa je prvostupanjski sud pravilno ocijenio da se vrijednost predmeta spora ne podudara s novčanim iznosom kupoprodajne cijene iz predmetnog Ugovora.

26. Neosnovano se tuženici pozivaju na činjenicu da je u predmetu prvostupanjskog suda poslovni broj P-143/2022 vrijednost predmeta spora određena u visini vrijednosti kupoprodajne cijene iz ugovora za koje se zahtijevalo utvrđenje ništetnosti. Iz priložene presude prvostupanjskog suda poslovni broj P-143/2022-66 od 24. studenog 2023. proizlazi da označena vrijednost predmeta spora od strane tužitelja nije bila predmetom ispitivanja u smislu odredbe članka 40. stavka 3. ZPP -a već su troškovi parničnog postupka obračunati na temelju vrijednosti koju je naznačio tužitelj u tužbi.

27. Neosnovano drugotuženik smatra da mu je određivanjem vrijednosti predmeta spora povrijeđeno pravo na pošteno suđenje i načelo jednakosti oružja (članak 29. Ustava Republike Hrvatske i članak 6. EKLJP). Prvostupanjski sud nije arbitrarno odredio vrijednost predmeta spora niti je umanjio trošak koji bi tužiteljica morala nadoknaditi drugotuženiku. Prvostupanjski sud je sukladno odredbi članka 40. stavka 3. ZPP-a, po prigovoru tuženika, provjerio je li naznačena vrijednost predmeta spora od strane tužiteljice suviše nisko naznačena. Budući da predmet tužbenog zahtjeva nije isplata novčane svote u iznosu kupoprodajne cijene već deklaratorni tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti ugovora i predaja u posjed poslovnog prostora, prvostupanjski sud je pravilno ocijenio da naznačena vrijednost nije suviše nisko označena.

28. Slijedom navedenog, žalbe stranaka protiv odluke o troškovima parničnog postupka nisu osnovane pa je sukladno odredbi članka 380. točke 2. ZPP -a žalbe valjalo odbiti kao neosnovane i potvrditi pobijano rješenje.

Zagreb, 1. travnja 2026.

Predsjednik vijeća

dr. sc. Srđan Šimac