REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-1953/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Davora Pustijanca, predsjednika vijeća, Željka Šimića, suca izvjestitelja i Radovana Raduke, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja JUPITER LAMBDA j.d.o.o., OIB: 53062837670, Zagreb, Šenoina ulica 3, kojega zastupa punomoćnik Mladen Dragičević, odvjetnik u Zagrebu, Palmotićeva 60, protiv tuženika ERSTE & STEIERMÄRKISCHE S-LEASING d.o.o., OIB: 46550671661, Zagreb, Zelinska ulica 3, kojega zastupa punomoćnik Ivan Dilber, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & partneri d.o.o. Zagreb, Lopašićeva 6, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, vrijednost predmeta spora 177,28 EUR, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2231/2024 od 28. ožujka 2025., u sjednici vijeća održanoj 1. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2231/2024 od 28. ožujka 2025.

II. Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troška sastava odgovora na žalbu u iznosu od 65,82 EUR.

r i j e š i o  j e

Odbacuje se kao nepravovremena tužiteljeva dopuna žalbe podnesena 30. lipnja 2025.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je presudom označenom u izreci ove odluke odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnim Ugovora o financijskom leasingu broj 50205/16 od 11. veljače 2016. koji su sklopili Erste & Steiermärkische S -Leasing d.o.o. OIB: 46550671661, Zagreb, Zelinska ulica 3, kao davatelj leasinga, i ANAMIL d.o.o. OIB: 29315506757; Milanovac (Grad Virovitica), Ulica svetog križa I. odvojak 1, kao primatelj leasinga, na iznos od 17.131,22 EUR radi korištenja vozila prikolice KRONE SDP 27“ (točka I. izreke). Odbijen je i tužiteljev zahtjev za plaćanje iznosa od 177,28 EUR s pripadajućim zateznim kamatama koje se obračunavaju na više pojedinačno određenih iznosa od dana dospijeća svakog iznosa do dana plaćanja po stopi koja se primjenjuje u ostalim odnosima (točka II. izreke). Tužiteljev zahtjev za naknadu troška postupka u iznosu od 600,00 EUR odbijen je kao neosnovan (točka III. izreke), a prihvaćen je tuženikov zahtjev i tužitelj je obvezan da tuženiku naknadi trošak postupka u iznosu od 125,00 EUR u roku od 15 dana (točka IV. izreke).

2. U obrazloženju presude sud je u bitnome naveo da je predmet spora tužiteljev zahtjev za utvrđenje ništetnosti odredaba ugovora o leasingu i isplata preplaćenih iznosa. Tuženik i ANAMIL d.o.o. sklopili predmetni ugovor o financijskom leasingu 11. veljače 2016. Društvo ANAMIL d.o.o. pripojeno je društvu ANAMIL LOGISTIKA d.o.o., koje je ugovorom o cesiji od 21. listopada 2024. tužitelju ustupilo 1/10 tražbine koju ima prema tuženiku s osnove restitucije na temelju ništetnosti ugovora o financijskom leasingu. Budući da je korisnik leasinga trgovačko društvo, koje nije potrošač u smislu odredbe članka 5. točke 15. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 41/14 i 110/15) na njega se ne odnose propisi o zaštiti potrošača. Predmetni Ugovor o financijskom leasingu je trgovački ugovor u smislu odredbe članka 14. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08 i 78/15; dalje: ZOO). Odredbom članka VI. ugovora određeno je da rata iznosi 270,67 EUR, učešće je 25%, što iznosi 3.906,25 eura, otkupna rata je iznos od 100,00 EUR, efektivna kamatna stopa 6,34%, nominalna kamatna stopa 5,50%. Istom odredbom ugovoreno je valuta EUR, te da se visina rate obračunava i usklađuje prema indexu: Euribor 3 mjesečni. Ugovorena činidba nije neodređena i neodrediva. Odredbom članka 270. stavka 1. ZOO-a propisano je da kad je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva, ugovor je ništetan. Prema odredbi članka 272. stavka 1. ZOO-a činidba je odrediva ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da ju odredi. Tužiteljeva tvrdnja da korisniku leasinga nije bilo poznato što je „Euribor“ ne dovodi do ništetnosti ugovora. Društvu Anamil d.o.o., kao trgovcu, nije moglo biti nepoznato što je Euribor, kao i da je taj podatak javno dostupan svima, jer je trgovac dužan postupati s povećanom pažnjom – pažnjom dobrog gospodarstvenika sukladno odredbi članka 10. stavka 1. ZOO-a. Budući da ugovor o financijskom leasingu sadrži sve odredbe koje obavezno mora sadržavati prema odredbi članka 52. stavka 1. Zakona o leasingu („Narodne novine“ broj: 141/13) sud je odbio zahtjev za utvrđenje ništetnosti predmetnog ugovora. Ugovor o financijskom leasingu nije ništetan niti zbog činjenice što ne sadrži odredbu da primatelj leasinga može raskinuti ugovor ako to pisano priopći davatelju leasinga u roku od tri dana od potpisivanja ugovora. Ugovor o financijskom leasingu nije ugovor o kupoprodaji s obročnom otplatom cijene, već poseban ugovor koji je uređen Zakonom o leasingu. Odredbama Zakona o leasingu nije propisano da je ugovor o financijskom leasingu ništetan ako ne sadrži odredbu da primatelj leasinga može raskinuti ugovor ako to pisano priopći davatelju leasinga u roku od tri dana od potpisivanja takvog ugovora. Odluku o troškovima sud je donio primjenom odredbe članka 154. stavka 1. i članka 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) te u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 126/22 i 138/23; dalje: Tarifa).

3. Tužitelj je pravovremeno podnio žalbu protiv presude preko zastupnika po zakonu JO zbog svih žalbenih razloga određenih odredbom članka 353. stavka 1. ZPP-a. U bitnome je istaknuo da ugovorna činidba nije određena niti je jasno određeno tko ju određuje. Vrijednost indeksa EURIBOR nije poznata kao ni ima li treća osoba ovlaštenje da utvrđuje indekse, niti su suugovaratelji odredili tko bila treća osoba koja određuje vrijednost indeks a indeks EURIBOR nije opće poznata činjenica. Istaknuo je da u obrazloženju presude nema zaključka sadrži li ugovor o financijskom odredbe o načinu određivanja promjenjive naknade leasinga, način usklađivanja s ugovorenim promjenjivim parametrom, trenutak kada se vrši usklađivanje vrijednost promjenjivog parametra koja se uzima prilikom usklađivanja, referentna razdoblja na koja će se usklađivanje odnositi, zbog čega se pobijana presuda ne može ispitati čime je sud počinio bitnu povredu odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točke 11. ZPP-a. Žalitelj je naveo i da je u tužbi podnio prijedlog o pokretanju oglednog spora pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske za nekoliko pravnih pitanja. Nadležni sud nije odlučio o prijedlogu tužitelja za pokretanje oglednog spora. Ne donošenjem rješenja o prijedlogu oglednog postupka počinjena je bitna povreda parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 6. i 11. ZPP-a te članka 502.lj stavaka 2., 4., i 5. ZPP-a jer o dopuštenosti prijedloga za pokretanjem oglednog spora odlučuje vijeće sastavljeno od pet sudaca Vrhovnog suda Republike Hrvatske, a ne sudac prvostupanjskog suda. Žalitelj je predložio da sud uvaži žalbu, ukine pobijanu presudu i predmet vrati na ponovno suđenje.

4. Tuženik je podnio odgovor na tužiteljevu žalbu u kojemu je osporio postojanje žalbenih razloga i osnovanost žalbe. Predložio je da drugostupanjski sud žalbu odbije kao neosnovanu i potvrdi presudu uz naknadu troška za sastav odgovora na žalbu u iznosu od 62,82 EUR.

5. Tužiteljeva žalba nije osnovana.

6. Drugostupanjski sud ispitao je presudu u pobijanom djelu na temelju odredbe članka 365. stavaka 1. i 2. ZPP-a u granicama dopuštenih žalbenih razloga pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavaka 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP -a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka (članak 365. ZPP-a) te je utvrdio da je pobijana presuda zakonita i pravilna.

7. Suprotno žalbenim navodima sud prvog stupnja dao je potpune i jasne razloge o svim odlučnim činjenicama, koji nisu proturječni, te ne postoji proturječnost između izloženih razloga i sadržaja spisa, pa je presudu moguće ispitati, a zbog čega nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a.

8. Navodima žalbe tužitelj nije doveo u sumnju zakonitost i pravilnost pobijane presude. Žalitelj u žalbi ponavlja navode koje je iznosio tijekom prvostupanjskog postupka, te iznosi neargumentirane žalbene razloge kojima ne dovodi u pitanje zaključke i utvrđenja prvostupanjskog suda.

9. Prvostupanjski sud je pravilno zaključio da je Ugovor o financijskom leasingu sklopljen između tužiteljevog prednika i tuženika, po svojoj pravnoj naravi, trgovački ugovor iz odredbe članka 14. stavka 2. ZOO-a. Tužiteljev prednik je trgovac u smislu odredbe članka 1. stavka 1. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“ broj: 111/93, 34/99, 52/00 i 118/03), kao propisa koji je bio na snazi u trenutku sklapanja Ugovora o financijskom leasingu. Pri tome treba istaknuti da se tužiteljev prednik smatra trgovcem i prema odredbi članka 3. stavka 1. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“ broj: 111/93, 34/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 125/11, 111/12, 68/13, 110/15, 40/19, 34/22 i 114/22; dalje: ZTD) koji je danas na snazi. Slijedom toga, tužiteljev prednik bio je dužan postupati s pažnjom dobrog gospodarstvenika te ako mu neke odredbe nisu bile poznate razmisliti, raspitati se o njima prije sklapanja samog Ugovora, kako to zaključuje i prvostupanjski sud.

10. U odnosu na tužiteljev žalbeni navod da je podnio prijedlog za podnošenje prijedloga za pokretanje oglednog postupka, valja istaknuti da ne postoji dužnost suda podnijeti takav prijedlog Vrhovnom sudu samo zato što je stranka to predložila i što se vodi veći broj sličnih postupaka na sudu. Sud je ocijenio da postavljena pitanja ne predstavljaju pitanja koja su važna za jedinstvenu primjenu prava ili ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni u smislu odredbe članka 502.j ZPP-a pa da bi bilo svrsishodno ili potrebno pokretanje oglednog postupka prije donošenja prvostupanjske presude. U svakom slučaju, tužitelj ima mogućnost kontrole ove presude, kako u pogledu utvrđivanja činjeničnog stanja, tako i u pogledu primjene materijalnog prava podnošenjem žalbe kao redovnog pravnog lijeka i kroz eventualni prijedlog za dopuštenje revizije.

11. Zakonita je i pravilna i odluka o troškovima postupka, kako po osnovi (članak 154. stavak 1. ZPP-a), tako i po visini (članak 155. ZPP-a), a žalitelj nije ni naveo razloge zbog kojih je podnio žalbu protiv odluke o troškovima postupka.

12. Tuženikov zahtjev za naknadu troška za sastav odgovora na žalbu odbijen je kao neosnovan jer ta radnja nije bila potrebna za odlučivanje o žalbi.

13. Zbog svih navedenih razloga valjalo odbiti tužiteljevu žalbu i potvrditi pobijanu presudu na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a.

14. Tužitelj je 30. lipnja 2025. podnio drugostupanjskom sudu podnesak uz koji je priložio određene isprave. Ovaj sud je podnesak smatrao dopunom žalbe pa je isti odbacio kao nepravovremen u skladu s odredbom članka 367. stavka 1. ZPP-a kao u izreci ovog rješenja, budući da je presuda dostavljena tužitelju 28. ožujka 2025. a rok za žalbu je 15 dana.

Zagreb, 1. travnja 2026.

Predsjednik vijeća

Davor Pustijanac