REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-227/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom sudaca Davora Pustijanca, predsjednika vijeća, Radovana Raduke, suca izvjestitelja i Nevenke Baran, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, Zagreb, A. Mihanovića 3, Područni ured Zadar, Š.K. Benje 2, OIB: 84397956623, protiv tuženika EUROHERC osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Grgić & Partneri d.o.o. iz Zagreba, Pisarnica Zadar, Obala kneza Branimira 5, radi naknade štete, radi isplate iznosa od 18.713,82 eura, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zadru, poslovni broj P-6/2022-71 od 12. prosinca 2025., u sjednici vijeća održanoj 1. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zadru, poslovni broj P-6/2022-71 od 12. prosinca 2025. u točkama I. i II. izreke.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 18.713,82 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (točka I. izreke). Odlukom iz točke II. izreke presude, tužitelju je naloženo naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 7.892,97 eura. Odlukom iz točke III. izreke presude, odbijen je kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 500,00 eura.

2. Tužbeni zahtjev se odnosi na naknadu štete nastale isplatom invalidske mirovine tužiteljevom osiguraniku JO koji je zadobio tjelesne ozljede kao vozač u prometnoj nezgodi koja se dogodila 6. rujna 2007. a koju je skrivio vozač drugog automobila PO. Vozilo štetnika bilo je osigurano kod tuženika zbog čega tužitelj zahtijeva od tuženika isplatu mirovine, sukladno odredbi čl. 161., a u vezi s čl. 163. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj: 157/13 i 151/14; dalje: ZOMO).

3. Tuženik je osporio osnovu i visinu tužbenog zahtjeva te uzročno posljedičnu vezu između umirovljenja osiguranika tužitelja i štetnog događaja i to iz razloga što nije bio stranka u upravnom postupku pa nije bio u mogućnosti pobijati navedeno rješenje, odnosno tuženik navodi kako sud nije vezan utvrđenjima vještaka iz upravnog postupka o uzrocima i omjeru tih uzroka nastanka određene nesposobnosti za rad i posljedično tome priznatom pravu na određena primanja tužiteljevom osiguraniku.

4. Prvostupanjski sud je odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev jer je primjenjujući odredbu čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14; dalje: ZOOP) utvrdio da tužitelju nije nastala šteta.

5. Protiv te presude tužitelj je podnio žalbu navodeći da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, konkretno odredbu čl. 161. ZOMO -a u kojoj je navedeno da tužitelj ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja neovisno o činjenici je li osiguranik stekao uvjete za starosnu mirovinu. Tužitelj smatra da je ZOMO-om jasno definirano što predstavlja štetu za tužitelja, u kojoj visini se ta šteta ogleda, od koga se šteta potražuje (tko je pasivno legitimiran te kada nastupa zastara za tužiteljevo potraživanje. Smatra da upravo iznos koji u ovom postupku potražuje predstavlja štetu te je na tuženiku teret dokaza suprotnog.

6. Tužitelj je predložio da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu u pobijanom dijelu na način da tužbeni zahtjev ocijeni osnovanim, podredno, da je ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

7. Tužiteljeva žalba nije osnovana.

8. Ispitavši pobijanu presudu na temelju odredbe čl. 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP) u granicama razloga navedenih u žalbi, te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9. i 11. ZPP -a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je ona pravilna i zakonita.

9. Predmet spora je regresni zahtjev koji se odnosi na naknadu štete za isplaćenu invalidsku mirovinu u razdoblju od 4. listopada 2012. do 8. ožujka 2019., koja je u uzročnoj vezi s prometnom nezgodom od 6. rujna 2007. U toj prometnoj nezgodi, kao suvozač, stradao je tuženikov osiguranik, kojemu tužitelj isplaćuje invalidsku mirovinu.

10. Iz rješenja koje je 19. srpnja 2011. donio tužitelj proizlazi da je JO određeno pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne bolesti uzrokovane ozljedom na radu.

11. Za odluku o sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih mirovina mjerodavan je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine.

12. Tuženik je u tijeku postupka osporio osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, stoga je na tužitelju teret dokazivanja da su ispunjene sve pretpostavke odgovornosti za štetu, kao i sama visina štete, ali prema odredbama mjerodavnog prava, točnije primjenom Zakona o obveznim osiguranjima u prometu.

13. Odredbom čl. 27. st. 1. ZOOP-a propisano je da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Stvarnom štetom u smislu st. 1. tog članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji (st. 2.). Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (st. 3.).

14. Sukladno citiranim zakonskim odredbama, tužitelj od tuženika kao društva za osiguranje, ima pravo zahtijevati naknadu razmjernog iznosa isplaćene mirovine, ali samo u visini razlike između priznatog iznosa invalidske mirovine i iznosa koji bi bio priznat u slučaju ozljede na radu.

15. Kako tužitelj potražuje naknadu štete s osnove invalidske mirovine koju je svom osiguraniku JO isplaćivao na temelju povrede (ozljede) na radu, u tom slučaju ne postoji razlika koju bi tuženik bio dužan isplatiti tužitelju. Zbog navedenog razloga, tužitelj nije ni dokazao da trpi štetu pa u konkretnom slučaju tužitelju nije nastala šteta kao jedna od pretpostavki odgovornosti za štetu. Stoga je iz tog razloga pravilnom primjenom materijalnog prava tužbeni zahtjev valjalo ocijeniti neosnovanim (tako i u presudama ovog suda poslovni broj Pž-183/2020-2 od 11. svibnja 2022. i Pž-5684/21 od 2. kolovoza 2022. i u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 1354/2016-2 od 18. svibnja 2021.).

16. Slijedom navedenog, valjalo je primjenom odredbe čl. 368. st. 2. ZPP-a odbiti tužiteljevu žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

17. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci (čl. 368. st. 1. ZPP-a).

Zagreb, 1. travnja 2026.

Predsjednik vijeća

Davor Pustijanac