REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-4365/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac doc. dr. sc. Jelena Čuveljak, u pravnoj stvari tužitelja IZOMONTING d.o.o., Rijeka, Frane Kresnika 33II, OIB: 44117641651 kojeg zastupa punomoćnik Lovro Zovko, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Zovko, Šimunković i Ivanović d.o.o., Zagreb, Ulica kneza Branimira 71D, protiv tuženika PROFI BAUCENTAR d.o.o., Zagreb, Slavonska avenija 17, OIB: 61095212969, kojeg zastupa punomoćnik Mićo Ljubenko, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Ljubenko & partneri d.o.o., Zagreb, Ulica kneza Branimira 27, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude i točke II. izreke rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-592/2024-19 od 18. srpnja 2025., 1. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-592/2024-19 od 18. srpnja 2025. u točci I. izreke.

r i j e š i o  j e

I. Odbacuje se kao nedopuštena žalba tuženika protiv točke II. izreke presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-592/2024-19 od 18. srpnja 2025.

II. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-592/2024-19 od 18. srpnja 2025. u točci II. izreke.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski je sud presudom citiranom u izreci održao na snazi platni nalog kojim je naloženo tuženiku da plati tužitelju 3.718,19 eura te je u točci II. izreke rješenja odlučio o naknadi troškova postupka.

2. Protiv navedene presude i rješenja je u dijelu u kojem nije uspio žalbu izjavio tuženik zbog bitne povrede postupka te pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnome ističe da je postojao dogovor da će se obveza zatvoriti kompenzacijom za robu koju će preuzeti tužitelj, smatra da je pogrešno zaključeno da je tužbeni zahtjev osnovan stoga predlaže da ovaj sud ukine pobijanu presudu odnosno preinači uz naknadu troškova postupka tužitelju.

3. Tužitelj u odgovoru na žalbu ističe da žalba nije osnovana te ju predlaže odbiti i potražuje naknadu troškova odgovora na žalbu.

4. Žalba djelomično nije dopuštena, a djelomično nije osnovana.

5. Žalitelj nema pravnog interesa za podnošenje žalbe protiv točke II. izreke pobijane presude, jer je istom djelomično tužiteljev zahtjev odbijen, stoga je na temelju odredbe čl. 367. st. 1. Zakona o parničnom postupku u tom dijelu tuženikovu žalbu valjalo odbaciti kao nedopuštenu, a zbog čega je odlučeno kao u izreci ove odluke.

6. Pobijanu presudu i rješenje je ovaj drugostupanjski sud ispitao u skladu s odredbom čl. 365. st. 1. i 2. i čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP) u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP -a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je ista pravilna i zakonita.

7. Suprotno navodima žalbe sud prvog stupnja dao je razloge o svim odlučnim činjenicama, koji razlozi su jasni i neproturječni, te ne postoji proturječnost između razloga i sadržaja spisa, pa je stoga presudu moguće ispitati, a zbog čega nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP -a.

8. Navodima svoje žalbe protiv presude žalitelj nije doveo u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude. Žalitelj u žalbi ponavlja navode koje je iznosio tijekom prvostupanjskog postupka, te iznosi neargumentirane žalbene razloge kojima ne dovodi u pitanje zaključke i utvrđenja prvostupanjskog suda.

9. Sud prvog stupnja pravilno i zakonito je ocijenio činjenice i primijenio relevantne pravne norme. U ovoj pravnoj stvari je postupak započeo podnošenjem prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave a između stranaka nije sporno da su bile u poslovnom odnosu (radi se o poslovnom odnosu iz ugovora o djelu koji je reguliran odredbom čl. 590. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj : 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; dalje: ZOO). Nije sporno da je tužitelj za tuženika obavio sve ugovorene radove, odnosno sve radove koji su fakturirani utuženim računom a nije ni sporno da je dio radova (u vrijednosti od 1.166,01 eura) podmiren putem kompenzacije. Stoga je pravilno sud utvrdio da je među strankama sporno jesu li se međusobno dogovorile da se i preostali iznos potraživanja tužitelja podmiri putem kompenzacije.

10. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da je ovu činjenicu tužitelj izričito osporio te da je na tuženiku bio teret dokazivanja da je postojao izričiti dogovor da će se tražbina iz ovog ugovora podmiriti kompenzacijom, a ne plaćanjem. Na okolnost da je postojao predmetni dogovor je tuženik predložio samo saslušanje zakonskog zastupnika tuženika, a koji iako uredno pozvan nije pristupio. Naime, prvo ročište koje je bilo zakazano za 9. siječnja 2025. je odgođeno zbog bolesti zakonskog zastupnika (iako nije dostavljena medicinska dokumentacija) a niti na novo ročište zakazano za 27. ožujka 2025. nije pristupio zakonski zastupnik ovaj put uz navode da je imao prometnu nezgodu (kao dokaz nezgode su naknadno dostavili loše vidljivu fotografiju gume, koja sigurno ne dokazuje da je baš taj dan bila prometna nezgoda), no opet je odgođena rasprava i to za 20. svibnja 2025. kada opet nije pristupio zakonski zastupnik tuženika ovaj put uz usmenu ispriku da se zbog problema s leđima nije mogao kretati. Kao dokaz postojanja bolesti je dostavljeno Izvješće o privremenoj nesposobnosti/spriječenosti za rad u kojem je navedeno da je samo jedan dan i to baš 20. svibnja 2025. trajala nesposobnost za rad. U samom izvješću nema nikakvih naznaka dijagnoze već samo „bolest“. Sud je i taj put odgodio ročište za 15. srpnja 2025. kada opet nije pristupio zakonski zastupnik tuženika. Dakle, neosnovano žalitelj ističe kako je spriječen u pristupu sudu jer je sud prvog stupnja iznimno tolerantno odgađao rasprave kako bi ipak, možda zakonski zastupnik tuženika pristupio na ročište. Naime, više od šest mjeseci se čekalo na pristup zakonskog zastupnika.

11. Odredbom čl. 221.b st. 1. ZPP-a je propisano da ako tužitelj dokaže da je tuženik za tražbinu koju je tužitelj utužio na temelju vjerodostojne isprave koristio pravo na odbitak pretporeza, smatrat će se da tražbina postoji, osim ako tuženik ne dokaže protivno. Naime, prema čl. 219. ZPP-a, svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i priložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, pa ukoliko u tome ne uspije, njezin zahtjev za pružanje pravne zaštite valja odbiti. Pravila o teretu dokazivanja su u osnovi pravila materijalnog prava koja su mjerodavna za ocjenu osnovanosti istaknutog zahtjeva ili navoda.

12. Prema čl. 221.a ZPP-a, ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja. Dužnost je stranaka da u parnici iznesu činjenice na kojima zasnivaju svoje zahtjeve i da predlažu dokaze kojima se te činjenice mogu utvrditi. Predlaganjem efikasnih dokaza stranka ostvaruje povoljne izglede za svoj uspjeh u parnici. Kad sud ne uspije formirati određeno uvjerenje, nužno je primijeniti pravila o teretu dokazivanja. Ta pravila obavezuju sud da uzme za nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka, koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava: idem est non esse aut non probari (svejedno je: ne postojati ili ne biti dokazan).

13. Stoga, kako tuženik nije dokazao svoje navode, pravilno je sud prvog stupnja donio odluku primjenom pravila o teretu dokazivanja.

14. Slijedom navedenog, analizirajući i ocjenjujući razloge sadržane u obrazloženju pobijane odluke, u odnosu na žalbene navode, a sve u vezi s relevantnim zakonskim odredbama, utvrđenje je drugostupanjskog suda da njima žalitelj nije uspješno osporio prosudbe i utvrđenja prvostupanjskog suda koji je, u zakonito provedenom postupku, pravilnom primjenom materijalnog prava, pravilno i zakonito odlučio u ovoj pravnoj stvari. Prvostupanjski sud je na temelju potpuno utvrđenog činjeničnog stanja, koje nije proturječno ispravama u spisu, valjano primijenio materijalno pravo.

15. Pravilna je i odluka o trošku kako po osnovi, u smislu odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, tako i po visini u smislu odredaba čl. 155. ZPP-a i s tim da žalitelj nije posebno naveo da osporava, i u kojem dijelu, odluku o trošku.

16. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na žalbu je odbijen jer predmetna radnja nije bila potrebna za uspjeh u postupku.

17. Kako ne postoje razlozi zbog kojih se presuda i rješenje pobijaju, ni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, žalbu je valjalo odbiti i potvrditi pobijanu odluku, sukladno odredbi čl. 368. st. 1. i 2. i čl. 380. t. 2. ZPP-a.

Zagreb, 1. travnja 2026.

Sudac

doc. dr. sc. Jelena Čuveljak