Poslovni broj: Us I-1561/2025-11
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Split, Put Supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A I R J E Š E NJ E
Upravni sud u Splitu, po sucu Sandri Ćoraš Gega, te Katiji Stermšek, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja: SH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po opunomoćeniku Berminu Meškiću, odvjetniku u Zagrebu, Ulica Davora Zbiljskog 26, protiv tuženika: Elektrostrojarska obrtnička škola, Selska cesta 83, Zagreb, OIB: 48544291322, koju zastupa zakonski zastupnik, ravnatelj, EH, radi poništenja rješenja, nakon javne rasprave zaključene dana 27. veljače 2026. u nazočnosti tužitelja zajedno s opunomoćenikom i zakonskog zastupnika tuženika, dana 7. travnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I Poništava se rješenje tuženika Elektrostrojarske obrtničke škole KLASA: 034- 01/25-01/1, URBROJ: 251-301-05-25-7 od dana 8. svibnja 2025.
II Poništava se rješenje Povjerenstva Elektrostrojarske obrtničke škole KLASA: 602-03/21-33/10, UR.BROJ: 251-301-01-25-4 od dana 24. ožujka 2025. i predmet vraća prvostupanjskom upravnom tijelu na ponovni postupak.
i
r i j e š i o j e
I Odbijaju se prijedlozi tužitelja za određivanjem odgodnog učinka tužbe i određivanjem privremene mjere kojima se zabranjuje izvršenje osporenog rješenja do pravomoćnog okončanja ovog postupka.
II Nalaže se tuženiku Elektrostrojarskoj obrtničkoj školi, Selska cesta 83, Zagreb, OIB: 48544291322, da tužitelju JH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi trošak upravnog spora u iznosu od 5.000,00€ u roku od 60 dana od dostave pravomoćne odluke o troškovima, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznosu teku od dana presuđenja do isplate. III U preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora, iznad dosuđenog, odbija se kao neosnovan.
Obrazloženje
1. U tužbi, podnesenoj protiv rješenja tuženika Elektrostrojarske obrtničke škole KLASA: 034-01/25-01/1, URBROJ: 251-301-05-25-7 od dana 8. svibnja 2025., kao i podnescima dostavljenim u tijeku ovog upravnog spora, tužitelj je osporavajući i prvostupanjsko upravno rješenje Povjerenstva Elektrostrojarske obrtničke škole KLASA: 602-03/21-33/10, UR.BROJ: 251-301-01-25-4 od dana 24. ožujka 2025., u bitnom, naveo da je odbijen njegov zahtjev za rekonstrukciju spisa te kojim je, bez ikakve zakonske osnove i izvan postavljenog zahtjeva, proglašena nevjerodostojnost javnih isprava - svjedodžbi o završenom četvrtom razredu i završnom ispitu, izdanih 2004. i 2005. U predmetnom postupku da je doneseno i rješenje, KLASA 034-01/25- 01/1, URBROJ: 251-301-01-25-6 od dana 6. svibnja 2025., kojim se ispravlja pisani otpravak rješenja od dana 24. ožujka 2025. na način da se mijenja obrazloženje rješenja te da se umjesto da je tužitelj rođen u [adresa], navodi da je isti rođen u [adresa], a koje rješenje da ne proizvodi samostalne pravne učinke, odnosno da nije samostalni upravni akt. Rješenjima da je odlučeno izvan granica postavljenog zahtjeva jer da je tužitelj podnio zahtjev isključivo za rekonstrukciju spisa temeljem čl. 78. Zakona o općem upravnom postupku, a ne za ocjenu vjerodostojnosti javnih isprava. Povjerenstvo da nije imalo ovlast ocjenjivati vjerodostojnost svjedodžbi, jer da to nije u nadležnosti tuženika, nego isključivo nadležnih inspekcijskih i sudskih tijela. Ravnatelj da je u predmetnom slučaju bitno prekoračio svoje ovlasti propisane člankom 125. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi, a također da je prekoračio i ovlasti iz Zakona o ustanovama jer da odgovara za zakonitost rada samo u svom mandatu. Nadalje, da se u obrazloženju rješenja od dana 8. svibnja 2025. tuženik poziva na odredbe čl. 60. st. 3. ZUP-a kojim je proveden postupak vjerodostojnosti javne isprave putem javnopravnog tijela, u ovom slučaju obrazovne institucije koja je javnu ispravu izdala. Tužitelj da naglašava da Povjerenstvo i Školski odbor tuženika nije službena osoba na način kako službenu osobu prepoznaje ZUP, čime da tuženik postupa suprotno ZUP-u. Rješenje da se temelji na paušalnim i subjektivnim ocjenama, uključujući navodne „grafološke provjere“, bez pravovaljanog vještačenja i bez uzimanja u obzir vjerodostojnih, ovjerenih izjava svjedoka, posebice prof. BH, ravnatelja tuženika u vrijeme izdavanja spornih svjedodžbi. Dakle, da se Povjerenstvo tuženika niti u jednom dijelu rješenja nije osvrnulo na priloženu ovjerenu izjavu kojom je prof. BH, pod kaznenom i materijalnom odgovornošću, potvrdio kako su svjedodžbe izdane sukladno uredskom poslovanju i ZUP-u te da su upisane u odgovarajuće matične knjige predmetne škole. Također, da je navedenom izjavom potvrdio kako su potpisi na svjedodžbama autentični i vjerodostojni, jer da je u to vrijeme isti za navedeno bio i odgovoran. Tužitelj ističe da ovakve situacije kod tuženika nisu prvi slučaj, jer da je u razdoblju od 2014. pokrenuto nekoliko sličnih i drugih postupaka, gdje da je upravo tuženik također tvrdio kako pojedinih svjedodžbi nema u maticama škole, odnosno da su iste nevjerodostojne, a što da se pravomoćnim presudama dokazalo suprotno u korist polaznika programa za obrazovanje odraslih (presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, posl. broj: Pr-2348/17-63 od dana 28. kolovoza 2018., presuda Gž R- 258/2021 od dana 25. ožujka 2021.). Poziva se i na obrazloženja presude Gž R 1050/2022-3, Županijskog suda u Splitu i presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj: 23 Gž R-2739/2022-2, točka 9. alineja 6. i 9. kao i da je presudom Upravnog suda u Zagrebu posl. br. Usl-2284/18-26 od dana 31. ožujka 2021. utvrđeno da je poništeno rješenje škole kojim je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja kojim se utvrđuje nevjerodostojnom svjedodžba o završnom ispitu (matični broj DP 86, Matična knjiga od rednog broja 1 do 100, knjiga br. 1. godina 1988/89, centra u Z.) tužitelja, jer da nije nesporno utvrđeno kako je sporna svjedodžba nevjerodostojna, a da tužitelj nije odgovoran za eventualne propuste u vođenju evidencije svog školovanja te da se ima smatrati da je svjedodžba tužitelja vjerodostojna. Iz navedene presude Županijskog suda u Zagrebu da je razvidno kako se kod tuženika vodilo više matičnih knjiga, posebno za redovne polaznike te druge matične knjige za obrazovanje odraslih. Također, da je navedeno da je inspekcija utvrdila kako su matične knjige neuredno vođene. Isto tako, da je bivši ravnatelj škole BH vratio tuženiku - školi matične knjige koje je uredio na način da je potpisao razrednike na mjestima gdje nije bilo potpisa. Opetovano da se ukazuje da su se, u predmetno vrijeme školovanja tužitelja koristile tiskanice za redovno obrazovanje, a ne andragoške tiskovine koje su propisane tek od 2008. godine. Povjerenstvo tuženika da nije uzelo u obzir ovu činjenicu, kao ni mogućnost da škola raspolaže arhivskom građom više ustanova. Traženi primopredajni zapisnici između bivšeg i sadašnjeg ravnatelja tuženika također da nisu bili dostavljeni tužitelju niti uzeti u obzir. Zaključno, da tuženikovo postupanje ozbiljno zadire u temeljna prava tužitelja, uključujući pravo na obrazovanje i stečena prava, zajamčena čl. 13. ZUP-a te da bi poništenjem svjedodžbi posljedično došlo do ukidanja i visokoškolskih kvalifikacija stečenih na temelju istih. Time da bi tužitelju bila nanesena nepopravljiva materijalna i osobna šteta, uključujući gubitak zaposlenja, narušavanje egzistencije i povredu časti i ugleda. Nadalje, da povjerenstvo tuženika nije imalo ni zakonski temelj da donese odluku kojom se osporava zakonitost javnih isprava. Ravnatelj tuženika da, prema čl. 125. Zakona o odgoju i obrazovanju, odgovara za zakonitost rada samo unutar svog mandata i da nije ovlašten odlučivati o valjanosti svjedodžbi. Svi dokazi upućuju na to da je tužitelj uredno završio obrazovanje, a postupak škole da predstavlja primjer arbitrarnog i štetnog odlučivanja bez zakonske osnove. Iz svega navedenog da je razvidno da su pogrešno primijenjeni materijalni propisi Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi i Zakon o općem upravnom postupku, a kako je to već detaljno obrazloženo, sukladno odredbi čl. 5., 6. i 8. ZUP- a. Tijekom postupka koji je prethodio donošenju rješenja, da nisu uzete u obzir sve činjenice bitne za donošenje odluke posebno one koje idu u korist tužitelja, da je postupano protivno načelu utvrđivanja materijalne istine i načelu zakonitosti te da nije ispravno primijenjeno materijalno pravo. Shodno navedenom da proizlazi da pobijana rješenja sadrže bitne nedostatke koje ih čine nezakonitim i da je istima povrijeđen zakon na štetu tužitelja. Slijedom svega naprijed navedenog da se predlaže Naslovnom sudu da po provedenom postupku donese presudu kojom se poništava osporeno rješenje tuženika kao i prvostupanjsko upravno rješenje te se tužitelju odobrava zahtjev za obnovu (rekonstrukciju) spisa. Tuženik da je dužan naknaditi troškove postupka tužitelju, uvećano za zakonske zatezne kamate od dana presuđenja do isplate. Podredno, da se poništi osporeno rješenje tuženika i prvostupanjsko upravno rješenje te da se predmet vrati tuženiku na ponovno odlučivanje. Ujedno je predložio da sud donese rješenje kojim se odgađa izvršenje osporenog rješenja tuženika kao i privremena mjera zabrane izvršenja rješenja do okončanja postupka. Vezano za prigovor mjesne nenadležnosti, da tužitelj usmjerava tuženika na rješenje Visokog upravnog suda Republike Hrvatske od dana 20. lipnja 2025. broj: 31 Su- 369/2025-19 kojim je izvršena delegacija predmeta na navedeni sud u Splitu. Tužitelj da upire na činjenicu da je tadašnji direktor tuženika g. BH, pod materijalnom i kaznenom odgovornošću, potvrdio kao su svjedodžbe izdane sukladno pozitivnim zakonskim propisima te da su upisane u odgovarajuće matične knjige tuženika kao da su i potpisi na svjedodžbama autentični i vjerodostojni. Nevjerojatna da je tvrdnja tuženika kako nisu „poklonili vjeru“ takvoj izjavi prof. BH jer da se radi o tadašnjoj odgovornoj osobi tuženika. Inače, nadležno tijelo-tuženik, da utvrđuje/zaključuje, na temelju zakonskih nadležnosti, ali nikako da „ne poklanja vjeru“. Tuženik da nije i da ne može biti službena osoba niti donositi nikakve odluke iz nadležnosti Zakona o prosvjetnoj inspekciji, već da može biti samo javnopravno tijelo koje će možebitno biti nadzirano od strane službene osobe u postupku pokrenutom po službenoj dužnosti ili na zahtjev stranke. Tužitelj da zbog proteka više od 19 godina da nije dužan čuvati nikakve dokaze o pohađanju, podacima o provedenim uplatama ili sl., budući da ima odgovarajuće akte u vidu izdanih svjedodžbi o završnom ispitu nakon uspješno završenog obrazovanja odraslih kod tuženika. Dokaz kako se tuženik u svom odgovoru ponio paušalno da je i činjenica kako su se provjerom potpisa na izdanim dokumentima uspoređivali potpisi, jer da je u navedenom krivo naveo ime „spornog“ profesora, IH, umjesto PH. Tuženik, da također nije dokazao na koji način je provodio postupak provjere istovjetnosti potpisa profesora, a na temelju kojih su izdana rješenja u prvom i drugom stupnju. Naime, da je jedino sudski vještak za grafologiju nadležan provesti takav proces provjere pojedinih grafoloških segmenata, ali na zahtjev službene ili druge osobe (nikako „prostim okom“ kako navodi tuženik). Tužitelj da je u postupku pokrenute tužbe priložio originalnu svjedodžbu o završnom ispitu na originalnom obrascu izdanu od strane tuženika, odnosno nadležnog javnopravnog tijela nakon završenog obrazovanja odraslih i potpisanu od strane ovlaštenog ravnatelja u predmetnom razdoblju. Također, da je priložio i duplikat svjedodžbe o završnom ispitu na originalnom obrascu izdanu od strane tuženika, odnosno nadležnog javnopravnog tijela nakon završenog obrazovanja i potpisanu od strane ovlaštenog ravnatelja u predmetnom razdoblju. Na zadnjoj stranici navedenog duplikata da je utisnut pečat na kojem da je jasno vidljivo kako je navedeni duplikat izdan dana 8. prosinca 2006., a sukladno članku 1. Zakona o dokazivanju stečene školske spreme te da je sukladno članku 17. Zakona o upravnim pristojbama konstatirano kako je za navedenu radnju izdavanja duplikata tužitelju naplaćena pristojba u iznosu od 100,00 kn. Napominje se kako tužitelj nije dužan čuvati potvrdu kao dokaz uplate. U odnosu na prijedlog tuženika kojim isti traži od suda da odbije prijedloge tužitelja vezano za odgodu rješenja i za privremenom mjerom, da je tužitelj stava da je isto dostatno elaborirao. Tužitelj, da u spis predmeta, dostavlja presudu Općinskog radnog suda u Zagrebu (Poslovni broj: 23 Pr-2348/17-63 od dana 28. kolovoza 2018.) i Izvješće Službe prosvjetne inspekcije Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta KLASA: UP/l-600-04/1503/00307 od dana 30. rujna 2016., a kojima se odlučivalo o pravnim stvarima gdje je tuženik bio sudionik istih. Izvješće prosvjetne inspekcije (2016.) - nadzor da je utvrdio nepravilnosti u vođenju matičnih knjiga Elektrostrojarske obrtničke škole, osobito u vezi s nedokumentiranim završnim ispitima, a svjedodžba tužitelja da nije bila upisana u skladu s propisima. Školi da je naloženo provođenje upravnog postupka kako bi se utvrdila vjerodostojnost obrazovne dokumentacije. Presuda Općinskog radnog suda (Pr-2348/17-63): Sud je utvrdio da je navedeni tužitelj završio srednju školu i položio završni ispit te da je njegova svjedodžba vjerodostojna; izvanredni otkaz koji mu je dao ZET zbog navodnog krivotvorenja da je bio nezakonit, a tuženiku da je naloženo da tužitelja vrati na posao i isplati mu parnične troškove.
2. Na ročištu održanom kod ovog Suda dana 27. veljače 2026. opunomoćenik tužitelja naveo je da ostaje u cijelosti kao u svojoj tužbi, prijedlogu za odgodu izvršenja i donošenja privremen mjere i svih dosadašnjih navoda. Predlaže saslušanje BH, ravnatelja tuženika iz predmetnog razdoblja, kada su svjedodžbe izdane. Skreće pažnju da je tuženik izvan granica postavljenog zahtjeva tužitelja proglasio nevjerodostojnima svjedodžbe tužitelja iz 2004 i 2005. Tužitelj da posjeduje original svjedodžbe 4. razreda, original svjedodžbe o završnom ispitu, original duplikat svjedodžbe sa žigom i naplaćenom pristojbom, javnobilježničku ovjerenu izjavu tadašnjeg ravnatelja BH koji pod materijalnom i kaznenom odgovornošću potvrđuje da je tužitelj završio obrazovanje odraslih te da je njegov potpis autentičan i da je upis proveden u matične knjige. Radi se o javnim ispravama koje uživaju presumpciju vjerodostojnosti dok se u zakonitom postupku ne dokaže suprotno. Povjerenstvo i školski odbor tuženika da nisu službene osobe u smislu ZUP-a, da nisu prosvjetna inspekcija niti Sud niti sudski vještaci, a ipak da su proveli "grafološke usporedbe". Naglašava se da to nije zakonita metoda utvrđivanja vjerodostojnosti javne isprave. Tuženik da naknadno ispravlja matične podatke tužitelja, pogrešno navodi ime profesora u odgovoru na tužbu, a što da je sve indikator neurednog postupanja. Nadalje, ukoliko je postojala sumnja u vjerodostojnost predmetnih svjedodžbi, da tuženik nije pokrenuo kazneni postupak iako je u obvezi to učiniti te da nije provedeno vještačenje po sudskom vještaku. Tužitelj da podcrtava da su sudovi u više ranijih presuda u odnosu na tuženika utvrdili da su se vodile paralelne i neuredne matične knjige, da je postojala mogućnost upisa u drugu knjigu te da tužitelj učenik ne može snositi posljedice administrativnih propusta škole. To da je važno jer da se u ovom predmetu škola poziva upravo "na nepostojanje podataka u evidenciji". Zbog toga da se predlaže kao u tužbi od dana 17. lipnja 2025.
3. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da prije svega ističe prigovor mjesne nenadležnosti Upravnog suda u Splitu, sukladno odredbi članka 13. Zakona o upravnim sporovima. Netočna da je tvrdnja tužitelja da bi „svi dokazi upućivali na to daje tužitelj uredno završio obrazovanje, a da postupak tuženika predstavlja arbitrarnu odluku - bez zakonske osnove“. Upravo suprotno, kao i u mnogim drugim slučajevima, svi dokazi upućuju na činjenicu da svjedodžbe nisu vjerodostojne, ne ulazeći u način pribavljanja sitih. Tuženik, kao obrazovna ustanova koja je sporne svjedodžbe navodno izdala, ima ovlaštenje, pravo i obvezu provesti postupak provjere vjerodostojnosti istih, temeljem čl. 60. st. 3. Zakona o općem upravnom postupku. Prema tome, da je tuženik postupio u granicama svojih ovlasti, čak štoviše obveza da utvrdi vjerodostojnost isprave koju je sam (navodno) izdao. Tijekom prvostupanjskog postupka da je tuženik detaljno i vrlo iscrpno proveo dokazni postupak i na temelju istoga donio zakonitu odluku. U samom postupku da je sudjelovao tužitelj te da mu je dana mogućnost da se izjasni o svim navodima, da predlaže dokaze i slično. Tako da je na „zapisnik o davanju izjave“ od dana 20. ožujka 2025. upravo tužitelj naveo da će „provjeriti i dostaviti sve eventualne dokaze koji mogu dokazati daje bio polaznik obrazovanja odraslih“ no tijekom postupka da nije dostavio nikakav dodatni dokaz - dokaz o uplati, nije predložio svjedoke s kojima je pohađao školovanje i slično. Pobijana rješenja da su donijeta nakon iscrpnog utvrđenja činjenica u predmetu tužitelja pa da je tako Povjerenstvo tuženika utvrdilo kao nesporno sljedeće: oznaka matičnog broja [matični broj]-1670 kojeg tuženik nema u evidenciji da ne odgovara oznakama matičnih brojeva u periodu 1997. -2005.; da nema podataka o upisu tužitelja u registar učenika upisanih u program obrazovanja odraslih u periodu 1997/1998-2004/2005; da na popisu polaznika obrazovanja odraslih za zanimanje „strojarski tehničar“ prijavljenih za polaganje završnog ispita nema tužiteljevog imena; da nije utvrđeno postojanje ikakve uplate tužitelja u vremenu od 2000. - 2005. godine; da je utvrđena nedosljednost podataka o školskoj godini upisa tužitelja (svjedodžba IV. razreda - upis 2003/2004, a u svjedodžbi završnog ispita kao godina upisa da se navodi 1. rujna 2001.); da obrasci svjedodžbe IV. razreda i svjedodžbe o završnom ispitu nisu identični obrascima korištenim 2004. za strojarske tehničare; da potpis prof. RH i prof. ZH na svjedodžbama nisu istovjetni potpisima istih profesora u matičnim knjigama (razlika vidljiva i laiku „prostim okom“). Osim toga, valja posebno istaći da ovjerena izjava BH, kao bivšeg direktora tuženika (i njegova prednika) kao i njegova postignuća i nagrade zaista nisu od značaja za ovaj postupak imajući u vidu činjenicu da je on potpisao sporne svjedodžbe kao i na okolnost da su gotovo svi postupci upitne vjerodostojnosti svjedodžbi datirali iz vremena njegova obnašanja funkcije direktora. Upravo zato, bez obzira što je riječ o javnobilježnički ovjerovljenoj izjavi, da istoj nije za pokloniti vjeru obzirom na njegov potpis na svjedodžbi i sigurnoj okolnosti da se neće i ne želi izlagati možebitnim neugodnostima tvrdeći danas drugačije. S obzirom na njegovu zainteresiranosti/izloženosti za ovaj i sve slične slučajeve, da tuženik istoj nije mogao pokloniti vjeru. Slijedom svega navedenog, da tuženik smatra kako je u cijelosti zakonito donio osporavana rješenja te predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev u cijelosti. Tuženik da predlaže da sud odbije i prijedloge tužitelja za odgodu rješenja odnosno za privremenom mjerom.
4. Na ročištu održanom kod ovog Suda dana 27. veljače 2026. zakonski zastupnik tuženika naveo je da škola provodi vjerodostojnost svjedodžbi. U ovom slučaju je na zahtjev Ministarstva također provela vjerodostojnost te je utvrdila da svjedodžbe nisu vjerodostojne jer škola ne posjeduje matične knjige s tim matičnim brojem navedenim na svjedodžbi. Dokaz tome je primopredajni zapisnik iz 2009. godine kada je bila primopredaja dužnosti ravnatelja g. BH i ravnatelja FH, gdje su uz prisutnost tajnice izjavili i potpisali da matične knjige matičnog broja [matični broj]-01 do 15-1301 postoje u školi te da ima 13 knjiga, dok na svjedodžbi tužitelja broj 15-1670. Osim toga tužitelj je došao za izradu duplikata svjedodžbi i škola ponovno nije mogla izraditi duplikat iz razloga što u matičnim knjigama nije bilo evidencije o njegovim svjedodžbama. Tužitelj je kontaktiran da pomogne školi na način da dostavi neku dokumentaciju iz koje bi mogli utvrditi da j pohađao školu. Tužitelj je donio originalnu svjedodžbu, duplikat 4. razreda i završnu svjedodžbu radi čega izrada duplikata nije bila niti potrebna. Zaprimili smo zahtjev za rekonstrukciju , imenovano je povjerenstvo koje je utvrdilo brojne nepravilnosti u svjedodžbama, koji su već sve navedene u odgovoru na tužbu, radi čega se predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.
5. Osporenim rješenjem tuženika Elektrostrojarske obrtničke škole KLASA: 034- 01/25-01/1, URBROJ: 251-301-05-25-7 od dana 8. svibnja 2025. odbijena je tužiteljeva žalba izjavljena protiv rješenja Povjerenstva Elektrostrojarske obrtničke škole KLASA: 602-03/21-33/10, UR.BROJ: 251-301-01-25-4 od dana 24. ožujka 2025., a kojim rješenjem je utvrđeno da se tužiteljev zahtjev za obnovu (rekonstrukciju) spisa odbija i utvrđuje da svjedodžbe o završenom četvrtom razredu (KLASA: 602-03/04-14/79, URBROJ: 251-301-01-04-01, matični broj: [matični broj]-1670) izdana dana 31. kolovoza 2004. i svjedodžba o završnom ispitu (KLASA: 602-03/05- 16/79, URBROJ: 251-301-01-05-01, matični broj: [matični broj]-1670) izdana dana 21. lipnja 2005., obje izdane na ime SH, rođen dana **.**.1976., ovdje tužitelja, nisu vjerodostojne.
6. Sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem cjelokupne dokumentacije koja se nalazi u spisu kojeg je dostavilo upravno tijelo, u kojem je doneseno osporeno rješenje, te u spisu upravnog spora, dok su odbijeni dokazni prijedlozi stranaka da se sasluša svjedok BH, da se saslušaju članovi povjerenstva: Zdenka Ivančić, Želimir Begović, Marijana Kirša i Karolina Deak, da se saslušaju stranke te da se provede grafološko vještačenje, cijeneći da se obzirom na stanje spisa i raspoloživost dokaza pravilna i zakonita odluka može donijeti i bez izvođenja tih dokaza.
7. U sporu je održana rasprava koja je bila zakazana da bi se strankama dala mogućnost, sukladno članku 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 36/24, dalje: ZUS-a), očitovanja o činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješenje ove upravne stvari.
8. Temeljem provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog spora, nakon održane usmene i javne rasprave, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a, kao i savjesnom ocjenom svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, Sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.
9. Predmet spora je, sukladno odredbi čl. 3. ZUS-a, ocjena zakonitosti osporavanog rješenja tuženika (kao i prvostupanjskog upravnog rješenja).
10. Pregledom spisa tuženog tijela KLASA: 034-01/25-01/1 utvrđeno je: da je postupak za utvrđivanje vjerodostojnosti svjedodžbe o završenom četvrtom razredu (KLASA: 602-03/04-14/79, URBROJ: 251-301-01-04-01, matični broj: [matični broj]-1670) izdane dana 31. kolovoza 2004. i svjedodžbe o završnom ispitu (KLASA: 602-03/05- 16/79, URBROJ: 251-301-01-05-01, matični broj: [matični broj]-1670) izdane dana 21. lipnja 2005. pokrenut po službenoj dužnosti, nakon što je na zahtjev stranke SH, ovdje tužitelja, zahtjevom za obnovu (rekonstrukciju) spisa zaprimljenog dana 11. ožujka 2025. utvrđeno da obnovu (rekonstrukciju) spisa nije moguće provesti iz razloga jer u evidenciji Elektrostrojarske obrtničke škole ne postoje podaci da je SH, rođen **.**.1976. pohađao tu školu; da je utvrđeno da Elektrostrojarska obrtnička škola ne posjeduje matičnu knjigu s oznakom matičnog broja: [matični broj]-1670; da u registru matične knjige u koji se upisuju svi učenici/polaznici redoslijedom po godinama upisa i po abecedi za školsku godine od 1997./1998. do 2004./2005., pod slovom „Z“ pod kojim bi trebao biti upisan tužitelj SH nema podataka o upisu; da je uvidom u svjedodžbu o završnom ispitu na ovjerenoj preslici od strane javnog bilježnika kod potpisa razrednika upisano S, ali da na predmetnoj svjedodžbi, potpis razrednika, koji bi svojim potpisom trebao potvrditi točnost upisanih podataka, da ne odgovara potpisu prof. AH (da su potpisi uspoređeni s potpisom prof. AH koji da se nalaze u mnogobrojnim matičnim knjigama, budući da je u školi bio zaposlen u vremenskom razdoblju od 1. rujna 1991. do 31. kolovoza 2009.; da je duplikat svjedodžbe izdan na obrascu koji se nije koristio 2005., a obzirom da škola ne posjeduje matičnu knjigu s oznakom matičnog broja: [matični broj]-1670 da se ne može utvrditi na temelju čega je izdan duplikat predmetne svjedodžbe o završnom ispitu; da u evidenciji škole, na popisu polaznika obrazovanja odraslih za zanimanje strojarski tehničar, prijavljenih za polaganje završnog ispita u ljetnom roku (21. lipnja 2005.) da nema tužitelja te da ne postoji zapisnik o polaganju završnog ispita na ime SH; da u računovodstvu škole uvidom u evidenciju uplata po izvodima iz banke u periodu od 2000. godine do 2005. godine nema evidentiranih uplata na ime SH.
11. Naime, u obrazloženju osporenog rješenja navedeno je da je uvidom u svjedodžbu o završnom ispitu na ovjerenoj preslici od strane javnog bilježnika kod potpisa razrednika upisano S. Na predmetnoj svjedodžbi, potpis razrednika, koji bi svojim potpisom trebao potvrditi točnost upisanih podataka, da ne odgovara potpisu prof. AH. Potpisi da su uspoređeni s potpisom prof. AH koji da se nalaze u mnogobrojnim matičnim knjigama, budući da je u školi bio zaposlen u vremenskom razdoblju od 1. rujna 1991. do 31. kolovoza 2009. Međutim, uspoređivanje potpisa "golim okom" nije način na koji se na vjerodostojan način utvrđuje je li neka osoba potpisala ili nije neki dokument, već se isto utvrđuje grafološkim vještačenjem potpisa. Ujedno, time što je odbijeno provesti dokaz saslušanjem tadašnjeg ravnatelja tuženika BH ukazuje na činjenicu da relevantno činjenično stanje nije dostatno utvrđeno osobito uzevši u obzir navode tuženika koji odmah ističe kako „ne poklanja vjeru“ bivšem ravnatelju tuženika, a da isti nije niti ispitan niti je točno utvrđeno kako i na koji način isti ima saznanja o predmetu ovog spora.
12. Ovdje valja ukazati i na odluke koje su donesene u predmetima u kojima je tuženik također, kao i ovdje tužitelju, osporavao vjerodostojnost svjedodžbi pa se ukazuje tuženiku da je prilikom donošenja odluke u ponovljenom postupku dužan pregledati i navedene odluke te uzeti u obzir utvrđenja iznesena u tim postupcima (presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, posl. broj: Pr-2348/17-63 od dana 28. kolovoza 2018., presuda Gž R-258/2021 od dana 25. ožujka 2021., presuda Županijskog suda u Splitu Gž R 1050/2022-3, presuda Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj: 23 Gž R-2739/2022-2, presuda Upravnog suda u Zagrebu posl. br. Usl- 2284/18-26 od dana 31. ožujka 2021.) kao i uzeti u obzir Izvješće Službe prosvjetne inspekcije Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta KLASA: UP/l-600- 04/1503/00307 od dana 30. rujna 2016. (Izvješće Službe prosvjetne inspekcije) iz kojeg proizlazi da su nadzorom utvrđene nepravilnosti u vođenju matičnih knjiga Elektrostrojarske obrtničke škole.
13. Stoga, a budući da osporeno rješenje već iz navedenih razloga nije zakonito valjalo je, na temelju odredbe članka 117. stavka 1., u vezi s člankom 47. stavkom 1. ZUS-a, poništiti osporeno rješenje tuženika kao i prvostupanjsko upravno rješenje te predmet vratiti prvostupanjskom upravnom tijelu na ponovni postupak, odnosno presuditi kao u izreci presude pod točkama I i II.
14. U ponovnom postupku prvostupanjsko upravno tijelo je dužno pravilno i potpuno utvrditi relevantno činjenično stanje na način da pribavi grafološko vještačenja potpisa u čiju vjerodostojnost sumnja (prof. AH) te da sasluša bivšeg ravnatelja tuženika BH, a po potrebi provede i sve, gore navedene, dokaze čije je provođenje predložio u ovom upravnom sporu te da nakon toga, vodeći računa o naprijed navedenim sudskim odlukama i Izvješću Službe prosvjetne inspekcije, pravilnom primjenom materijalnog prava, donese novu zakonitu odluku, pridržavajući se pritom izloženih pravnih shvaćanja i primjedaba ovog Suda, u skladu s odredbom članka 151. stavka 2. ZUS-a.
15. U konkretnom slučaju, imajući u vidu naprijed iznesene razloge za poništavanje osporenog rješenja tuženika te vraćanje predmeta na ponovni postupak to se prijedlozi za određivanjem odgodnog učinka tužbe i privremene mjere ukazuju bespredmetnim, a slijedom čega je odlučeno kao u izreci rješenja pod točkom I.
16. Kako je tuženik u cijelosti izgubio spor, te imajući u vidu kako se vrijednost spora u skladu s odredbom čl. 144. st. 3. ZUS-a smatra neprocjenjivom, to je u skladu sa odredbom čl. 144. st. 1. ZUS-a te Tbr. 27. toč. 1. i toč. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, br. 138/23 i 107/25, dalje: Tarifa) tužitelju priznat trošak na ime sastava tužbe, sastava podnesaka od dana 6. listopada 2025. i 5. studenog 2025. kao i sastavljanja prijedloga za odgodu i donošenje privremene mjere (koji je sastavljen uz tužbu) te zastupanja na ročištu održanom kod ovog Suda dana 27. veljače 2026. od po 500 bodova za svaku radnju, ukupno 2500 bodova, odnosno 5.000,00€, radi čega je, primjenom odredbe čl. 147. st. 1. ZUS-a, riješeno kao u izreci pod točkom II.
17. Nadalje, tužitelju je priznat trošak sastava sastavljanja prijedloga za odgodu i donošenje privremene mjere (koji je sastavljen uz tužbu) iz razloga što mu se ne može priznati dvostruki trošak za istovrsno traženje (odgoda izvršenja osporenog rješenja do pravomoćnog okončanja ovog postupka) obzirom da je bilo dostatno podnijeti ili jedan ili drugi prijedlog pri čemu se napominje da su oba prijedloga podnesena uz tužbu za koju je tužitelju također obistinjen zatraženi trošak, stoga je u tom dijelu ovaj Sud zahtjeve tužitelja za određivanje odgodnog učinka i privremene mjere tretirao jednim zahtjevom te trošak priznao samo za sastav jednog od navedenih prijedloga, a ne za oba, radi čega je tužiteljev zahtjev u preostalom dijelu smatrao neosnovanim pa je slijedom iznesenog odlučeno kao u izreci rješenja pod točkom III.
U Splitu, 7. travnja 2026.
S U D A C
Sandra Ćoraš Gega
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nije dopuštena žalba (čl. 127. st. 1. ZUS-a).
Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda, pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske.
DN-a:
- opunomoćeniku tužitelja Berminu Meškiću, odvjetniku u Zagrebu, Ulica Davora Zbiljskog 26
- tuženiku Elektrostrojarskoj obrtničkoj školi, Selska cesta 83, Zagreb uz spis tuženog tijela KLASA: UP/II-620-09/24-01/25
- u spis