REPUBLIKA HRVATSKA

59. P-689/2023-32

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Jeleni Antonić Šego, u pravnoj stvari tužitelja CROATIA OSIGURANJE d.d. Zagreb, V. Jagića 33, OIB: 26187994862, protiv tuženika Lovačka udruga "ŽUMBERAČKA GORA" Samobor, Ljudevita Gaja 11, OIB: 62148413325, kojeg zastupa punomoćnik Massimo Činić, odvjetnik u Zagrebu, Radnička cesta 36 i umješača EUROHERC OSIGURANJE d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupa punomoćnik Branimir Perić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri d.o.o. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 18. veljače 2026. u prisutnosti zaposlenica tužitelja, punomoćnika tuženika i punomoćnika umješača, s danom objave 7. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 449,27 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 26. listopada 2021. i to do 31. prosinca 2021. po stopi od 5,61 % godišnje, od 1. siječnja 2022. do 30. lipnja 2022. po stopi od 5,49 % godišnje, od 01. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi od 5,31 % godišnje, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotna poena.“

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 625,00 eura, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tužitelju naknaditi umješaču trošak parničnog postupka u iznosu od 625,00 eura, sa zateznim kamatama koje teku od 7. travnja 2026. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na 01. srpnja te godine, a referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije Europske središnje banke, tekućom od dana donošenja presude pa do isplate, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev umješača za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 125,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 7. travnja 2026. do isplate, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da se dana 10. rujna 2021. oko 10,40 sati dogodila prometna nesreća kod mjesta Stojdraga kada je osiguranik tužitelja GZ AZ upravljajući vozilom reg. ozn. [registarska oznaka] naletjela prednjim dijelom vozila na srneću divljač koja je pretrčavala kolnik s desne na lijevu stranu (gledano u smjeru kretanja vozila). Na vozilu je nastala materijalna šteta. Za vozilo reg. ozn. [registarska oznaka] je na dan 10. rujna 2021. godine kod tužitelja bio zaključen ugovor o osiguranju automobilskog kaska o čemu je izdana polica osiguranja br. [broj police osiguranja]. Temeljem zaključenog ugovora o osiguranju tužite lj je osiguraniku naknadio štetu u iznosu od 389,41 eura dana 25. listopada 2021. Lovištem iz kojeg je divljač istrčala gospodari tuženik i za nastalu štetu odgovara sukladno odredbama iz Zakona o lovstvu i Zakona o obveznim odnosima (članak 1063., 1064. I 1067. ZOO-a). Naime, divljač na javnoj cesti neprijeporno predstavlja opasnu stvar. Odredba čl. 86. Zakona o lovstvu propisuje pravilo da za nastalu štetu od divljači na prometnici odgovara ovlaštenik prava lova.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Ističe prigovor promašene pasivne legitimacije navodeći kako se predmetni štetni događaj nije dogodio u području lovišta tuženika. Ističe kako tužitelj ničim ne dokazuje ni da bi divljač, ako je o divljači uopće riječ, potekla iz lovišta tuženika. S tim u vezi, tuženik naglašava kako unatoč tome što isti osporava da bi se predmetni štetni događaj dogodio na području njegova lovišta, isti, opreza radi, dodatno ističe kako bilo kakva ozljeđena/uginula divljač koja bi se mogla dovesti u vezu s predmetnim štetnim događajem u lovištu tuženika - nije pronađena. Da bi se uopće moglo govoriti o eventualnoj odgovornosti za štetu tuženika kao lovoovlaštenika, potrebno je prije svega dokazati da ja šteta nastala naletom automobila na divljač, i to u području lovišta tuženika.

Nadalje ističe kako se predmetni štetni događaj dogodio u naseljenom mjestu, koje naseljeno mjesto ne spada u lovište bilo kojeg lovoovlaštenika. Na području naseljenog mjesta je jedinica lokalne samouprave dužna izraditi Program zaštite divljači (PZD), kojim ista stječe prava i obveze lovoovlaštenika.

Tuženik dodatno naglašava kako MUP/Policija ne vodi službenu evidenciju o lovoovlaštenicima/lovištima/granicama lovišta te posljedično ni Potvrda MUP-a napravljena po štetnom događaju u tom smislu nije javna isprava. Napominje i kako tužitelj nije dokazao/predložio ni dokaze na okolnost utvrđivanja pravno relevantne činjenice -je li u vrijeme nastanka predmetnog štetnog događaja u lovištu tuženika provođen lov tj. nije predložen/dostavljen niti jedan dokaz da bi do štete došlo zbog provođenja lova. Uz to, tuženik smatra kako tužitelj nije bio u obvezi naknaditi štetu svom osiguraniku, a prema Uvjetima za osiguranje automobilskog kaska, budući da in concreto nije na nedvojbeni način utvrđeno da je šteta nastala naletom na divljač.

3. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u uvid u potvrdu MUP-a, PU Zagrebačke, PP Samobor, Klasa: 211-04/21-O/8529, Urbroj: 511-19-40/06-O-47- 8/2021 28. rujna 2021. (list 4-5 spisa), uvid u policu osiguranja br. [broj police osiguranja] (list 6 spisa), prijavu štete (list 7-8 spisa), presliku prometne dozvole za vozilo reg. oznake [registarska oznaka] (list 9-10 spisa), presliku vozačke dozvole na ime GZ (list 11-12 spisa), izvide štete (list 13-14 spisa), izjavu o namirenju (list 15 spisa), potvrdu o izvršenom plaćanju (list 16 spisa), izvadak po transakcijskom računu (list 17 spisa), izjavu o prijeboju br. 7877/2021 (list 18 spisa), dopis tužitelja upućen ovdje tuženiku predmeta: regresni zahtjev od 17. ožujka 2022. (list 19 spisa), dopis tužitelja upućen društvu Euroherc osiguranje d.d. predmeta: regresni zahtjev od 6. travnja 2022. (list 20 spisa), dopis društva Euroherc osiguranje d.d. upućen ovdje tužitelju predmeta: odluka po regresnom zahtjevu od 13. veljače 2023. (list 21 spisa), opći uvjeti tužitelja (list 22-28 spisa), fotografije (list 29-66 spisa), kartu lovišta (list 94 spisa), uvid u dokumentaciju od strane MUP-a, PU Zagrebačke, PP Samobor (list 102-115 spisa), iskaz zastupnika po zakonu tuženika TZ (list 154-156 spisa), nalaz i mišljenje prometnog vještaka dipl. ing. Igora Jakoplića od 26. ožujka 2025. (list 166-174 spisa), usmeni iskaz sudskog vještaka dipl. ing. Igora Jakoplića (list 186-188 spisa).

4. Obzirom na prijedlog tuženika u smislu odredbe čl. 211. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje: ZPP) o parnici je obaviješten Euroherc osigruanje d.d. koji se podneskom od 17. svibnja 2023. očitovao da ima pravni interes stupiti u parnicu pa je predložio da mu se dopusti miješanje.

Sud je na ročištu dana 22. siječnja 2024. prihvatio sudjelovanje umješača na strani tuženika. Naime Ministarstvo poljoprivrede osnovalo je jedinstvenu policu osiguranja za područje cijele Republike Hrvatske koja pokriva sve štetne događaje nastale naletom na divljač, a ista je sklopljena sa Euroherc osiguranjem d.d. i to za sve štetne događaje koji su nastali u razdoblju od 1. lipnja 2021. do 31. svibnja 2022. Prema tome kako se predmetni štetni događaj dogodio 10. rujna 2021. to je pokriven Jedinstvenom policom osiguranja od odgovornosti br. 804271894 kod Euroherc osiguranja d.d. te stoga Euroherc osiguranje d.d. ima pravni interes stupiti u paricu kao umješač.

5. Na ročištu održanom dana 5. srpnja 2024. punomoćnik tužitelja povukao je prijedlog za saslušanje svjedoka NZ i GZ a tuženika je na ročištu 18. veljače 2026. povukao prijedlog za saslušanjem svjedoka ŠZ.

6. Na temelju odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje: ZPP) ovaj sud je ocijenio tužbeni zahtjev neosnovanim.

7. Predmet spora je regresni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 449,27 eura, koji iznos je tužitelj svome osiguraniku isplatio na temelju ugovora o kasko osiguranju, prema tuženiku odgovornom za štetu nastalu na vozilu osiguranika tužitelja uslijed naleta na divljač.

8. Među strankama je sporna pasivna legitimacija odnosno da je šteta nastala od naleta vozila na divljač, te odgovornost osiguranika tuženika za nastanak štetnog događaja odnosno sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva.

9. Uvidom u policu osiguranja automobilskog kaska broj: 004095092749 je razvidno da je GZ kao ugovaratelj i osiguranik kod tužitelja kao osiguratelja za vozilo registarske oznake [registarska oznaka] imala sklopljenu policu automobilskog kaska (puni kasko) u razdoblju od 3. lipnja 2021. do 3. lipnja 2022.

10. Iz dostavljenog spisa MUP-a, Policijske uprave Zagrebačke, Policijska postaja Samobor utvrđeno je da iz Zapisnika o očevidu MUP-a, Policijske uprave Zagrebačke, Policijska postaja Samobor, proizlazi kako je policija dana 10. rujna 2021, izašla na mjesto događaja po dojavi GZ u naselju mjesto Stojdraga , ulica Stojdraga bb. Kao osobe koje su u uzročnoj vezi s prometnom nezgodom navedeni su GZ (vozač vozila reg. oznake [registarska oznaka]) i EZ (putnik u vozilu kojim je upravljala GZ). Pod opisom mjesta događaja navedeno je kako je isto izmjenjeno u toj mjeri da je osobni automobil reg. oznake [registarska oznaka] od strane vlasnice/vozača GZ nakon naleta divaljči-srne pomaknut s mjesta događaja tj. kolnika ulice Stojdraga na šljunčano travnato proširenje navedene ulice, a poradi nesmetanog odvijanja prometa ostalih sudionika u prometu. Konstatirano je da su pronađeni tragovi oštećenja na prednjem desnom dijelu osobnog automobila reg. oznake [registarska oznaka] te trag dlake nalik na životinjsku koji se nalazio na prednjem desnom dijelu branika navedenog vozila. Također o tom štetnom događaju policija je sastavila i službene bilješke vezano za okolnosti predmetne prometne nesreće te su izjave dali GZ i EZ koji su naveli kako je do predmetne prometne nezgode došlo zbog naleta na divljač-srnu koja im je s desne strane iz šume izletjela pred vozilo kojom prilikom su prednjim desnim dijelom vozila u srnu i udarili nakon čega se ona odbila te se nastavila kretati preko kolnika u šumski dio s lijeve strane. Također iz dokumentacije u dostavljenom spisu razvidno je da se prometna nesreća dogodila u mjestu Stojdraga, na području gdje se i sa desne i lijeve strane nalaze šumski teren, te je navedeno da tim terenom gospodari tuženik.

Nadalje policija se dopisom od 9. listopada 2024. očitovala kako nije izuzet materijalni trag odnosno životinjska dlaka s mjesta nesreće.

11. Tijekom postupka izveden je dokaz saslušanjem zastupnika po zakonu tuženika PZ, koji je predsjednik tuženika od 2022., te iz njegovog iskaza proizlazi da mjesto Stojdraga spada pod područje odnosno djelokrug tuženika međutim, isto nije lovna površina jer je riječ o naseljenom mjestu, a od 2018. sukladno Zakonu o lovstvu istim gospodari jedinica lokane samouprave, što podrazumijeva da isti u slučaju nekakvih nezgoda zovu njih zbog traženja divljači. Sa gradom Samoborom imaju sklopljen ugovor za traženje divljači odnosno sve što obuhvaća program zaštite divljači (PZD), a takav ugovor se sklapa upravo za nelovne površine. Dakle Grad Samobor gospodari tim dijelom te isto nije lovna površina. U slučaju kada se dogodi nesreća u naseljem mjestu kao što je mjesto Stojdraga i kada oni primjerice pokupe uginulu divljač markicu za istu stavlja Grad Samobor. Navodi kako dana 10. rujna 2021. u njihovom lovištu nije bilo nikakvih lovnih aktivnosti. Također u tom razdoblju nisu našli nikakvu bilo ozlijeđenu ili uginuli divljač koju bi mogli povezati sa predmetnom prometnom nezgodom. Navodi kako je tuženik lovozakupnik tog područja u koje spada i mjesto Stojdraga a istim gospodari Grad Samobor. Kada se dogodi neki štetni događaj izlaze na teren i pokupe o eventualno uginulu divljač, a onda PPD porijeklo divljači i markicu daje Grad Samobor, a to se sve odnosi samo na naseljena mjesta koji nisu lovna površina.

12. Sud nije prihvatio iskaz zz tuženika u dijelu u kojem navodi kako sa Gradom Samoborom imaju sklopljen ugovor za traženje divljači odnosno sve što obuhvaća program zaštite divljači jer navedeno ne proizlazi iz nikakve materijalne dokumentac ije u spisu, a na policijskom zapisniku kao i u spisu MUP-a navedeno je kako terenom iz kojega je izašla divljač u gospodarenju Lovačkog društva Žumberačka gora.

13. Naime ovdje valja napomenuti kako navode da je mjesto Stojdraga obuhvaćeno Programom zaštite divljači donesenog od strane grada Samobora je upravo bio dužan dokazati tuženik, koji te svoje navode nije potkrijepio materijalnim dokazima niti je dostavio dokaz dakle Program zaštite divljači grada Samobora uz popis (kartu) područja obuhvaćenih tim programom te sklopljeni ugovor sa gradom Samobor na koji se poziva zz tuženika.

14. Tijekom postupka provedeno je prometno vještačenje po stalnom sudskom vještaku dipl. ing. Igoru Jakopliću na okolnost dinamike nastanka štetnog događaja i visine štete.

Iz provedenog prometnog vještačenja utvrđeno je da je prilikom predmetne prometne nezgode došlo do naleta prednjim desnim dijelom osobnog vozila osiguranika tužitelja KIA SPORTAGE reg. oznake [registarska oznaka]▫9681-GN na životinju, prema utvrđenju prometne policije srnu, koja se izvan naseljenog mjesta kretala preko kolnika ulice Stojdraga oko 320 metara istočno od kolnog ulaza prema dvorištu kbra. 3C. Vozilo se kretalo od zapada prema istoku, a životinja od juga prema sjeveru, odnosno vozačici s desna u lijevo . Do naleta je došlo u dnevnim uvjetima. Prema utvrđenju prometne policije ispred mjesta nezgode nije bio postavljen prometni znak opasnosti „divljač na cesti“. Prema nađenim oštećenjima na vozilu naletnu brzinu vozila procjenjuje na 40 km/h. Vozačica nije imala dovoljno vremena za dovođenje vozila u kočeno stanje, pa slijedi da se prije nezgode kretala naletnom brzinom od 40 km/h . Vozačica je nalet mogla izbjeći forsiranim kočenjem pri prethodnom kretanju brzinom koje ne premašuje 25 km/h. Opseg štete od strane tužitelja kako to proizlazi iz izvida štete je pravilno utvrđen te na vozilu nije nastala ekonomska totalna šteta i popravak je bio isplativ. Uz uvažavanje cijena rezervnih dijelova važećih kod ovlaštenih radionica za KIA vozila na dan utvrđivanja štete i tržišne cijene radnog sata od 14,60 EUR-a, kao i normativa radnih sati i potrošnog materijala prema tvorničkim podacima dobivenim pomoću specijaliziranog programa za kalkulaciju štete AUDATEX, proizlazi da trošak popravka vozila zajedno s uključenim PDV-om po stopi od 25% iznosi 1.030,44 eura ili 7.763,85 kuna.

Na ročištu održanom dana 18. veljače 2026. proveden je dokaz usmenim saslušanjem stalnog sudskog vještaka dipl. ing. Igora Jakoplića, iz kojeg proizlazi da je u cijelosti ostao kod danog nalaza i mišljenja od 26. ožujka 2025. Navodi kako je prometna policija utvrdila da se radi o srnećoj divljači i to su napomenuli na više mjesta u njihovoj dokumentaciji a oštećenje je takvog izgleda da nema nikakvih ogrebotina niti oštrijih pregiba i čega se može zaključit da je vozilo naletjelo na neku mekšu prepreku. U spisu nije našao nikakve tehničke razloge sumnjati da bi se radilo o naletu na životinju, potpuno mu je prihvatljivo da bi to bila srna. Osim toga vrlo je vjerojatno da se izračunata dinamika odvijanja štetnog događaj ne bi promijenila da je uvažio npr. psa ili neku treću životinju. Prometnim vještačenjem ne može se precizno utvrditi o kojoj se životinji radilo. Navodi da vozilo nije bilo kočeno prije naleta te udaljenost na kojoj se je vozilo zaustavilo nakon naleta nije poznata. Kada je vozačica ugledala nailazak životinje, životinja je bila udaljena od vozila uzdužno gledano oko 8 m, a poprečno je bila udaljena od mjesta naleta oko 5,5 m. Vezano na naletnu brzinu dopuštan pogrešku od +-10% u odnosu na procijenjenih 40 km/h, ali najtočnije što mogu utvrditi naletnu briznu je upravno visina od 40 km/h. S prometno tehničkog gledišta nije moguće da s vozilo prije uočavanja opasanosti kretalo brže od naletne brzine jer vozačica nije imala dovoljno vremena za dovođenje vozila u kočeno stanje. Tehnički je moguće da se opisani štetni događaj na sličan način dogodio negdje drugdje, u drugo vrijeme. Na mjestu nezgode nisu nađeni tragovi koji bi nedvojbeno ukazivali da se mjesto nezgode nalazilo upravo na prezentiranoj poziciji. Ispred mjesta nezgode nije nađen prometni znak opasnosti "divljač na cesti". Oštećenja odgovaraju i sličnom naletu na neku domaću životinju veličine srne, kao što su npr. koza, ovca, veći pas i slično.

15. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka obzirom je isti izrađen u skladu s pravilima struke, detaljan je jasan i obrazložen te je dodatno pojašnjen i argumentiran usmenim očitovanjem na ročištu.

16. Odgovornost osoba koje gospodare lovištem utvrđuje se prema propisima Zakona o lovstvu („Narodne novine“ broj: 99/18, 32/19, 32 /20; dalje: ZL) te općim propisima obveznog prava, odnosno Zakon o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 dalje: ZOO) i to odredbama čl. 1045. st. 3. u vezi s čl. 1063. do 1067.

17. Naime, odredbom čl. 80. st. 6. ZL-a je propisano da za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi odnosno lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova. U konkretnom slučaju tužitelj nije ni tvrdio da je do štete došlo zbog provođenja lova. Međutim, u slučaju kada je došlo do štete na vozilu naletom vozila na divljač kada se nije provodio lov, za odgovornost za štetu mjerodavne su odredbe Zakona o obveznim odnosima kao lex generalis. Naime odredbom čl. 76. st. 2. ZL-a propisano je da u pogledu uzroka i odgovornosti za štetu važe odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi, ako Zakon o lovstvu ne propisuje drugačije (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj: Rev 166/24 od 24. rujna 2024).

18. Dakle, divljač na javnoj cesti smatra se opasnom stvari, a za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik sukladno odredbi čl. 1064. ZOO-a. Odredbom čl. 1063. ZOO-a propisano je da se za štetu nastalu u vezi s opasnom stvari, smatra da potječe od te stvari, osim ako se dokaže da ona nije bila uzrok štete. Slijedom toga, lovoovlaštenik s tog područja gdje se dogodila prometna nezgoda kao vlasnik divljači koji se smatra opasnom stvari, odgovora za štetu po pravilima objektivne odgovornosti, odnosno po principu uzročnosti.

Nadalje razdoblje lova nije razlog za isključenje odgovornosti lovoovlaštenika za štetu od divljači, jer je riječ objektivnoj (i teritorijalnoj) a lovoovlaštenik je dužan poduzimati mjere za sprječavanje štete bez obzira na to je li lov u tijeku stoga u tom dijelu navodi tuženika i umješača nisu osnovani (tako i u odluci Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Pž-951/24) pa su stoga navodi tuženika i umješača u tom dijelu neosnovani.

19. Slijedom navedenog, da bi se lovoovlaštenik (odnosno njegov osiguratelj) mogao osloboditi od obveze naknade štete nastale naletom vozila na divljač kada se nije provodio lov, on je u smislu odredbe članka 1067. ZOO-a morao dokazati da šteta na vozilu potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti odnosno morao je dokazati da je šteta nastala radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti,.

20. Međutim, prema odredbi čl. 219. ZPP-a svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i priložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika. U smislu citirane odredbe svaka je stranka dužna dokazati istinitost svojih tvrdnji pa ukoliko u tome ne uspije, njezin zahtjev za pružanje pravne zaštite valja odbiti. Pravila o teretu dokazivanja su u osnovi pravila materijalnog prava koja su mjerodavna za ocjenu osnovanosti istaknutog tužbenog zahtjeva.

21. Kad sud ne uspije formirati određeno uvjerenje, nužno je primijeniti pravila o teretu dokazivanja (čl. 221a ZPP). Ta pravila obavezuju sud da uzme za nedokazanu tvrdnju za čiju istinitost stranka, koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava.

Naime u konkretnom slučaju tuženik je osporio da je šteta nastala od divljači te obzirom na utvrđenja iz provedenog vještačenja tužitelj nije sudu pružio dovoljno dokaza iz kojih bi proizlazilo da se zaista radilo o naletu vozila na divljač a posebice iz razloga jer je tužitelj povukao prijedlog za saslušanjem svjedoka, posebice relevantnog svjedoka osiguranika tužitelja. Nadalje prometni vještak je naveo kako se prometnim vještačenjem ne može precizno utvrditi o kojoj je životinji bila riječ te ne isključuje mogućnost da je bila riječ primjerice o većem psu, ovci i sl. Kako na mjestu događaja nije izuzet materijalni trag-životinjska dlaka to se u predmetnoj pravnoj stvari nije moglo odrediti provođenje dokaza vještačenjem (forenzičko, odnosno veterinarsko) izuzetih materijalnih tragova.

Slijedom navedenog osnovan je prigovor nedostatak pasivne legitimacije te je stoga odlučeno kao u izreci pod točkom I.

22. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 154 st. 1. i čl. 155. ZPP-a, te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22, dalje: Tarifa)..

Tuženiku je priznat trošak sastava odgovora na tužbe u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 8/1 Tarife), trošak zastupanja na ročištima dana 22. siječnja 2024., 5. srpnja 2024. i 18. veljače 2025. u iznosu od po 100,00 eura (Tbr. 9/1 Tarife) i za sastav podneska od 14. travanj 2025. iznos od 100,00 eura (Tbr. 8/1 Tarife), što uvećano za PDV (Tvbr. [tvornički broj] Tarife) ukupno iznosi 625 eura.

Umješaču je priznat trošak sastava podneska od 17. svibnja 2025. te 15. veljače 2026. u iznosu od po 100,00 eura (Tbr. 8/1 Tarife), trošak zastupanja na ročištima dana 22. siječnja 2024., 5. srpnja 2024. i 18. veljače 2025. u iznosu od po 100,00 eura (Tbr. 9/1 Tarife) što uvećano za PDV (Tvbr. [tvornički broj] Tarife) ukupno iznosi 625 eura.

Umješaču su u smislu odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a na trošak priznate i zakonske zatezne kamate koje teku od presuđenja do isplate.

Umješaču nje priznat zatraženi trošak sastav podneska od 3. srpnja 2024. jer isti nije bio potreban za vođenje ovog postupka te je stoga odlučeno kao pod točkom III. izreke.

Zagreb, 7. travnja 2026.

Sudac:

Jelena Antonić Šego

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude, odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu, i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a (čl. 467. st.1. ZPP-a).