Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Poslovni broj: Gž-743/2026-3

Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda, dr.sc. Ivana Tironija, predsjednika vijeća, mr.sc. Ivane Erceg Ćurić, članice vijeća i izvjestiteljice i Lucije Lasić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice KN, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Ivici Čuturiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., OIB: 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, zastupanog po punomoćnmiku Branimiru Periću, odvjetniku u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude i rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2487/2020-66 od 30. siječnja 2026., 8. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Djelomično se odbija žalba tuženika kao neosnovana te se djelomično potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn- 2487/2020-66 od 30. siječnja 2026. u dijelu pod točkom I. izreke presude i to baš u pobijanom dosuđujućem dijelu preko dosuđenog iznosa od 745,03 eura do iznosa od 1.805,27 eura (dakle za razliku od 1.060,24 eura).

i

r i j e š i o  j e

I Djelomično se odbija žalba tuženika kao neosnovana te se djelomično potvrđuje odluka o parničnom trošku sadržana u točki III. izreke rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2487/2020-66 od 30. siječnja 2026. i to baš u dosuđujućem dijelu preko iznosa od 1.000,00 eura do iznosa od 3.191,17 eura (dakle za razliku od 2.191,17 eura).

II Djelomično se uvažava žalba tuženika te se djelomično preinačuje odluka o parničnom trošku sadržana u točki III. izreke rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2487/2020-66 od 30. siječnja 2026. i to baš u dosuđujućem dijelu preko iznosa od 3.191,17 eura do iznosa od 3.491,17 eura (dakle za razliku od 300,00 eura), na način da se ovaj zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška odbija kao neosnovan.

III Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška žalbenog postupka u ukupnom iznosu od 274,19 eura.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski je sud u točki I. izreke presude naložio tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 1.805,27 eura sa pripadajućim zateznim kamatama . U istoj točki izreke prvostupanjski sud je naložio tuženiku da isplati tužiteljici zatezne kamate koje su na iznos od 66,36 eura tekle od 20. svibnja 2020. do 27. listopada 2020. U točki II. izreke presude prvostupanjski je sud odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu u kojem je tužiteljica zahtijevala od tuženika isplatu iznosa od 226,61 eura. Prvostupanjski je sud u točki I. izreke rješenja smatra tužbu povučenom za iznos od 66,36 eura. U točki II. izreke rješenja dopušta se preinaka tužbe od 11. srpnja 2025. u odnosu na visinu izgubljene zarade.

Prvostupanjski je sud odlučio o parničnom trošku na način da je u točki III. izreke rješenja naložio tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 3.491,17 eura sa zateznim kamatama koje teku od 30. siječnja 2026. do isplate.

2.1. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio tuženik u dijelu pod točkom I izreke presude u kojem je naloženo tuženiku da isplati tužiteljici s osnove naknade neimovinske štete i imovinske štete (tuđa pomoć i njega) preko dosuđenog iznosa od 745,03 eura do iznosa od 1.805,27 eura (dakle za razliku od 1.060,24 eura). Nadalje, tuženik pobija i odluku o parničnom trošku iz točke III. izreke prvostupanjskog rješenja i to baš preko dosuđenog iznosa od 1.000,00 eura do ukupno dosuđenog iznosa od 3.491,17 eura (dakle za razliku od 2.491,17 eura).

2.2. Iz sadržaja žalbe proizlazi da tuženik ne osporava zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 34,22 eura, 149,66 eura i 139,76 eura s osnova izgubljene zarade te zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 252,00 eura s osnova tuđe pomoći i njege. Među strankama nije sporno da je tuženik tužiteljici isplatio ukupan iznos od 244,97 eura s osnova tuđe pomoći i njege.

2.3. Dakle, u ovoj fazi žalbenog postupka sporan je zahtjev tužiteljice za naknadu imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege u iznosu od 7,03 eura (252,00 eura – 244, 97 eura = 7,03 eura) i zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske štete u iznosu od 1.053,21 eura (1.060,24 eura – 7,03 eura = 1.053,21 eur).

2.4. Tuženik je žalbu podnio zbog žalbenih razloga pogrešne primjene materijalnog prava iz odredbe članka 353. stavak 1. točka 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25., dalje: ZPP). Žalitelj predlaže da se predmetna presuda u pobijanom dosuđujućem dijelu za iznos od 1.060,24 eura preinači na način da se taj dio tužbenog zahtjeva odbije kao neosnovan.

3. U odgovoru na žalbu tužiteljica se usprotivila žalbenim navodima tuženika uz prijedlog da se žalba odbije kao neosnovana.

4. Žalba tuženika djelomično nije osnovana, a djelomično je osnovana.

5. Predmet spora u ovoj fazi žalbenog postupka je zahtjev tužiteljice da joj tuženik naknadi neimovinsku štetu i imovinsku štetu s osnova tuđe pomoći i njege koju je pretrpjela u štetnom događaju 6. ožujka 2020. kao suvozačica u prometnoj nesreći, kada je vozač osobnog vozila u kojem se vozila tužiteljica, koji je osiguranik tuženika, izazvao prometnu nesreću osobnim vozilom osiguranim kod tuženika Euroherc osiguranje d.d. po polici osiguranja od automobilske odgovornosti.

6 Ispitujući pobijanu presudu te postupak koji je prethodio njenom donošenju, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila počinjena bilo koja od bitnih povreda odredaba parničnog postupka koje su predviđene odredbama članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, a na koje povrede ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.

7. Nakon provedenog dokaznog postupka, prvostupanjski je sud utvrdio sljedeće činjenice:

- da je tužiteljica stradala u prometnoj nesreći kao suvozačica u osobnom vozilu koje je vozio osiguranik tuženika,

- da je osiguranik tuženika uzrokovao navedenu nesreću osobnim vozilom osiguranim kod tuženika Euroherc osiguranje d.d. po polici osiguranja od automobilske odgovornosti,

- da je navedeno vozilo svojim prednjim, lijevim dijelom, naletjelo na drugo vozilo, uslijed čega je došlo do naglog prisilnog polijetanja tijela tužiteljice izrazito prema naprijed, u lijevo, pa da je prednjom stranom trupa naletjela na zategnuti sigurnosni pojas pri čemu je zadobila sljedeće ozljede: prijelom prsne kosti i krvni podljev na prednjoj trbušnoj stjenki,

- da je tužiteljica kao posljedicu zadobivenih tjelesnih ozljeda trpjela jake fizičke boli 3 dana, srednje fizičke boli 8 dana, a slabe boli 4 tjedna,

- da je kod tužiteljice u uzročno posljedičnoj vezi sa ozljedama koje je pretrpjela u štetnom događaju, došlo do smanjenja životnih aktivnosti od 2% koje se očituje u ulaganju pojačanih napora,

- da je tužiteljica nakon nesreće, a u uzročno posljedičnoj vezi s istom, pretrpjela primarni strah koji je bio kratkotrajan do smirenja i regresije akutnih simptoma, kao i sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju 2 dana, srednjeg intenziteta 3 dana, a slabijeg intenziteta trideset dana,

- da je tužiteljici zbog posljedica ozljeda zadobivenih u predmetnoj nesreći, bila nakon iste potrebna tuđa nemedicinske njege i pomoći u trajanju 4 tjedna po 2 sata dnevno,

- da je tužiteljica zbog zadobivenih ozljeda bila na bolovanju,

- da je tužiteljica podnijela odštetni zahtjev tuženiku dana 19. svibnja 2020.,

- da je tuženik isplatio tužiteljici u mirnom postupku 1.725,40 eura s osnova naknade neimovinske štete i 178,61 eur s osnova naknade imovinske štete (tuđa pomoć i njega),

- da je tuženik isplatio tužiteljici nakon podnošenja tužbe 66,36 eura s osnova naknade imovinske štete (tuđa pomoć i njega).

8. Navedena utvrđenja prvostupanjskog suda kao pravilna prihvaća i ovaj drugostupanjski sud jer su rezultat logične i uvjerljive ocjene izvedenih dokaza, kako to nalaže odredba članka 8. ZPP-a Posebno je za istaknuti kako je prvostupanjski sud pravilno utvrdio opseg i vrstu ozljeda tužiteljice, trajanje i jačinu fizičkih boli i straha, te smanjenje njenih životnih aktivnosti. Ove činjenice naročito su utvrđene na temelju logičnog, stručnog i dostatno obrazloženog nalaza i mišljenja mr. sc. TN, dr. med., specijaliste kirurga, stalnog sudskog vještaka. On je svoj nalaz i mišljenja izradio pisano 5. rujna 2024., sve na temelju medicinske dokumentacije koja se odnosi na tužiteljicu pored ostalog.

9.1. Prvostupanjski je sud polazeći od toga da među strankama nije sporna pasivna legitimacija tuženice i odgovornost tuženice za štetu koja je nastala tužiteljici u predmetnom štetnom događaju, primjenom odredbe članka 1100. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23 dalje: ZOO) i ocjenom nalaza i mišljenja vještaka medicinske struke zaključio da je kod tužiteljice došlo do povrede prava osobnosti, čija težina i okolnosti slučaja opravdavaju dosudu pravične novčane naknade u iznosu od 3.200,00 eura.

9.2 Nadalje, prvostupanjski je sud primjenom odredbe članka 1095. stavak 1. ZOO-a zaključio da tužiteljici za tuđu pomoć i njegu, pripada pravo na naknadu imovinske štete u iznosu od 252,00 eura. Pri tome je prvostupanjski sud, prema slobodnoj ocjeni na temelju odredbe članka 223. stavak 1. ZPP-a, cijenu sata tuđe pomoći i njege odredio u iznosu od 4,50 eura. Dakle, prvostupanjski je sud zaključio, da bi tužiteljici s osnova neimovinske štete i imovinske štete (tuđa pomoć i njega) pripalo pravo na naknadu u visini od 3.452,00 eura

9.3. Prilikom odlučivanja u ovoj pravnoj stvari, prvostupanjski je sud imao na umu da je tuženik u mirnom postupku tužiteljici isplatio s osnova naknade neimovinske štete iznos od 1.725,40 eura, a s osnova naknade imovinske štete za tuđu pomoć i njegu iznose od 178,61 i 66,36 eura. Kada je prvostupanjski sud navedene iznose zbrojio i oduzeo od 3.452,00 eura, došao je do iznosa od 1.481,63 eura, a koliko je prvostupanjski sud dosudio tužiteljici s osnova naknade neimovinske štete (1.053,21 eur) i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu (7,03 eura).

10.1. Tuženik osporava visinu dosuđene naknade neimovinske štete i imovinske štete (tuđa pomoć i njega) preko dosuđenog iznosa od 745,03 eura (1.805,27 eura – 1.060,24 eura = 745,03 eura) do iznosa od 1.805,27 eura (dakle za razliku od 1.060,24 eura).

10.2. Tuženik u žalbi ističe da je prvostupanjski sud dosudio novčani iznos koji je bitno veći od iznosa koji bi tužiteljici pripadao prema orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske te da ne postoje posebne okolnosti koje bi opravdavale dosuđivanje tako visokog iznosa.

11.1. Odredbom članka 1100. stavka 1. ZOO-a propisano je da će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Stavkom 2. istog stavka propisano je da će pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

11.2. Kod odmjeravanja naknade neimovinske štete sud nema neki egzaktni vrijednosni kriterij po kojem bi mogao odrediti visinu te naknade, nego odluku o tome mora donijeti na temelju svih okolnosti konkretnog slučaja, vodeći pri tom računa o tome da naknada bude pravična, odnosno da ona predstavlja adekvatan odgovor za učinjenu povredu.

11.3. U konkretnom slučaju, uvažavajući težinu povrede kao okolnost da je tužiteljica u trenutku stradavanja imala dvadeset i pet godina te da će ostatak života uslijed smanjenja životne aktivnosti morati ulagati pojačane napore, prema mišljenju ovog žalbenog suda, pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je zaključio da bi tužiteljici pripadalo pravo na novčanu naknadu neimovinske štete u ukupnom iznosu od 3.200,00 eura . Taj iznos u skladu je i sa pravnim shvaćanjem Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Su-IV- 47/2020-5 od 5. ožujka i 15. lipnja 2020. kojim su novčani iznosi naznačeni u Orijentacijskim kriterijima za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda RH od 29. studenoga 2002. povećani za 50%.

12. Međutim, kako je u mirnom postupku tuženik isplatio tužiteljici s osnova naknade neimovinske štete iznos od 1.725,40 eura te kako tuženik ne osporava zahtjev za isplatu iznosa od 252,00 eura s osnova tuđe pomoći i njege (čl. 1095. ZOO-a), od čega je tuženik isplatio tužiteljici 244,97 eura pa je preostao neisplaćeni iznos od 7,03 eura, to je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je dosudio tužiteljici s osnova neimovinske i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu neisplaćenu razliku od 1.481,63 eura (3.200,00 eura – 1.725,40 = 1.474,60 eura + 7,03 eura = 1.481,63 eura).

13. Slijedom navedenog, trebalo je djelomično odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu te djelomično potvrditi pobijanu presudu te odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude, a ovo na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a.

14. Prvostupanjski je sud odlučio da tuženik nadoknadi tužiteljici sve parnične troškove jer da tužiteljica nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi. Iz navedenog proizlazi da prvostupanjski sud odluku o parničnom trošku temelji se na odredbi odredbe članka 154. stavka 5. ZPP-a

15.1. Prvostupanjski sud je ocijenio da je tužiteljica uspjela u visini tužbenog zahtjeva za 90%. Osnovano tuženik u žalbi navodi kako kod djelomičnog uspjeha stranaka u postupku treba utvrditi postotak u kojem je svaka od stranaka uspjela i da je omjer uspjeha tužiteljice u ovom postupku 94,4% (88,8% visina + 100% osnov = 188,8 : 2 = 94,4 %).

15.2. Utvrđeni omjer uspjeha tužiteljice u parnici od 94,4% ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje kao da tužiteljica nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva pa je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je kod odluke o parničnom trošku primijenio odredbu čl. 154. stavka 5. ZPP-a.

16.1. Međutim, tuženik u žalbi pravilno prigovara da je prvostupanjski sud pogrešno odmjerio parnični trošak priznavanjem tužiteljici iznosa od 300,00 eura na ime troška financijskog vještačenja. U tom dijelu žalba tuženika je osnovana, s obzirom prvostupanjski sud nije pravilno primijenio materijalno pravo.

16.2. Naime, u slučaju kada je tuženik u podnesku od 27. rujna 2024. priznao osnov i visinu izgubljene zarade prema podnesku tužiteljice od 26. rujna 2024., opravdano je smatrati da daljnje financijsko vještačenje nije bilo potrebno, a sve primjenom odredbi članka 155. ZPP. Kako je prvostupanjski sud ipak izveo dokaz financijskim vještačenjem nakon što su stranke na ročištu izjavile da nije potrebno dalje izvoditi dokaze, trošak takvog vještačenja nije nužan i ne bi trebao biti dosuđen na teret tuženiku.

16.3. Stoga je u žalbu tuženika trebalo djelomično odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje pod točkom III. u dosuđujućem dijelu preko iznosa od 1.000,00 eura do iznosa od 3.191,17 eura (dakle za razliku od 2.191,17 eura), dok je žalbu tuženika trebalo djelomično uvažiti i djelomično preinačiti navedeno rješenje u dosuđujućem dijelu preko iznosa 3.191,17 eura do iznosa od 3.491,17 eura (dakle za razliku od 300,00 eura), na način da se ovaj zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška odbija kao neosnovan.

16.4. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki I. izreke ovog drugostupanjskog rješenja na temelju odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a. Odluka iz točke II. izreke ovog drugostupanjskog rješenja donesena je u suglasju sa odredbom članka 380. točka 3. ZPP-a.

17. Tuženik je u žalbi zatražio naknadu parničnog troška sastava žalbe u iznosu od 187,50 eura uvećano za pdv u iznosu od 46,88 eura i trošak sudske pristojbe u iznosu od 39,82 eura, ukupno 274,19 eura. Kako je tuženik u žalbi uspio u razmjerno neznatnom dijelu, to je njegov zahtjev za naknadom parničnog troška žalbenog postupka trebalo odbiti kao neosnovan, a ovo u smislu odredbe članka 154. stavak 5. ZPP-a. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki III. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

U Splitu, 8. travnja 2026.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

dr.sc. Ivan Tironi