Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-217/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Ankice Jakovina predsjednice vijeća, Dragice Sirovica Hranilović sutkinje izvjestiteljice i Vitomira Boića člana vijeća, u pravnoj stvari 1. tužiteljice HF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], i 2. tužitelja ČF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koje zastupa punomoćnik Tomislav Filaković, odvjetnik u Osijeku, protiv tuženice Republike Hrvatske OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Vinkovcima, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima Stalna služba u Županji poslovni broj Pn-104/2025-16 od 9. siječnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 7. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženice Republike Hrvatske i potvrđuje presuda Općinskog suda u Vinkovcima Stalna služba u Županji poslovni broj Pn-104/2025-16 od 9. siječnja 2026.

II. Odbija se zahtjev tuženice Republike Hrvatske za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I. Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj OIB: 52634238587 da tužiteljici HF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tužitelju ČF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao zakonskim nasljednicima iza pokojnog tužitelja TF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime pravične novčane naknade zbog neosnovanog pritvaranja pokojnog tužitelja TF, isplati novčani iznos od 9.800,00 Eur (devettisućaiosmastoeura) na jednake dijelove zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koja od 31. svibnja 2023. (kao dana podnošenja tužbe) do 29. prosinca 2023. teku po stopi, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587 da tužiteljici HF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tužitelju ČF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.250,00 eura (tisućudvjestopedeseteura) na jednake dijelove sa zateznim kamatama tekućim od 9. siječnja 2026. kao dana donošenja prvostupanjske presude do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.“

2. Protiv navedene presude žali se tuženica zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom sudu drugoga stupnja da pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, podredno preinači u skladu sa žalbenim navodima, uz naknadu troškova parničnog postupka i troška sastava žalbe.

3. Žalba tuženice nije osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev 1. tužiteljice i 2. tužitelja kao zakonskih nasljednika iza pokojnog TF za isplatu iznosa od 9.800,00 EUR na ime naknade neimovinske štete sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, a koja šteta je uzrokovana neosnovanim lišavanjem slobode TF, u trajanju od 98 dana koje je proveo u istražnom zatvoru.

5. Ispitivanjem prvostupanjske presude i postupka koji je prethodio nisu utvrđene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP), a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

6. Prvostupanjski sud je utvrdio, a i nesporno je među strankama:

- da je protiv TF vođen kazneni postupak kod Županijskog suda u Vukovaru zbog kaznenog dijela protiv života i tijela – pokušaj teškog ubojstva iz čl. 111. t. 1. u svezi čl. 34. Kaznenog zakona, u kojem postupku mu je određen istražni zatvor,

- da je TF u istražnom zatvoru proveo 98 dana,

- da je navedeni kazneni postupak trajao od 7. prosinca 2015. do 12. listopada 2022.,

- da je presudom Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj K-23/2020-31 od **.**.2021. TF oslobođen od optužbe da bi počinio kazneno djelo protiv života i tijela – pokušaj ubojstva iz čl. 110. svezi s čl. 34 KZ/11, koju presudu je Visoki kazneni sud Republike Hrvatske potvrdio presudom broj Kž-13/2022-7 od 12. listopada 2022.,

- da je pokojni TF prije pokretanja ovog postupka podnio zahtjev Ministarstvu pravosuđa i uprave Republike Hrvatske radi postizanja nagodbe o naknadi štete zbog neosnovanog lišenja slobode,

- da je tuženica u postupku mirnog rješenja spora priznala osnovanost zahtjeva te predložila isplatu iznosa od 3.641,68 EUR na ime pravične novčane naknade,

- da TF taj prijedlog nije prihvatio te je podnio predmetnu tužbu radi isplate ukupnog iznosa od 9.800,00 EUR,

- da je prvobitno označeni tužitelj TF umro tijekom ovog parničnog postupka, a njegovi nasljednici su supruga HF i sin ČF, koji ostvaruju pravo na naknadu štete uzrokovane neosnovanim lišenjem slobode TF u periodu od 7. prosinca 2015. do 14. ožujka 2016., odnosno u trajanju od 98 dana.

7. Prvostupanjski sud je pri ocjeni visine pravične novčane naknade uzeo u obzir trajanje pritvora, kao i činjenicu da je prednik tužitelja u vrijeme lišenja slobode imao 66 godina života, da je boravio u prostoriji sa još pet zatvorenika u lošim uvjetima. Prvostupanjski sud također je uzeo u obzir navode tužitelja o načinu postupanja policijskih službenika prema TF prilikom njegovog privođenja, pri čemu je imao u vidu da je pritužba prednika tužitelja na postupanje jednog policijskog službenika djelomično ocijenjena osnovanom. Uz navedeno, sud prvog stupnja cijenio je i tvrdnje tužitelja da je prilikom postupanja policije njihov prednik zadobio ozljedu zuba te da je nakon boravka u pritvoru trpio određene psihičke smetnje, a koje su se prema iskazu njegove supruge očitovale u promjenama raspoloženja, povučenosti i teškoćama u svakodnevnom funkcioniranju. Polazeći od navedenih okolnosti, prvostupanjski sud je zaključio da tužitelju pripada pravična novčana naknada u dosuđenom iznosu.

8. Prema odredbi čl. 480. st. 1. u svezi s čl. 573. alineja 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 126/19, 80/22, 36/24 - dalje: ZKP), pravo na naknadu štete pripada osobi koja je bila u pritvoru, a nije došlo do pokretanja kaznenog postupka, ili je postupak obustavljen pravomoćnim rješenjem, ili je pravomoćnom presudom oslobođena optužbe, ili je optužba odbijena. Sukladno čl. 478. st. 3. u vezi s čl. 573. alineja 3. ZKP, tužba za naknadu štete se podnosi protiv Republike Hrvatske.

9. Prema odredbi čl. 22. st. 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj: 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10, 5/14), čovjekova je sloboda i osobnost nepovrediva.

10. Sukladno čl. 19. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 - dalje: ZOO), svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom. Pod pravima osobnosti u smislu ZOO razumijevaju se prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i drugo.

11. Odredbom čl. 1100. st. 1. ZOO je propisano da će sud u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema.

12. U konkretnom slučaju među strankama nije sporno da je došlo do povrede prava osobnosti, tj. povrede prava na slobodu, čast i ugled, budući da je prednik tužitelja neosnovano lišen slobode u trajanju od 98 dana, a nije sporna ni odgovornost tuženice. Međutim, među strankama je sporna visina pravične novčane naknade koju tuženica treba isplatiti tužiteljima kao nasljednicima pokojnog TF.

13. Dakle, tuženica ne osporava pravnu osnovu tužbenog zahtjeva, ali smatra da je tužiteljima dosuđena pravična novčana naknada u previsokom iznosu, budući da nije adekvatno dokazano da je neosnovani boravak u istražnom zatvoru utjecao na psihičko stanje njihovog prednika, te da je u tolikoj mjeri bio narušen njegov ugled i čast da to opravdava dosuđenu naknadu u tako visokom iznosu.

14. Pravo na novčanu naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na slobodu, kao temeljnog ljudskog prava, osoba neosnovano lišena slobode ostvaruje samom činjenicom neosnovanog pritvaranja. Naime, sloboda predstavlja jedno od temeljnih ljudskih prava, zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske, te svako neosnovano ograničenje tog prava po svojoj naravi uzrokuje duševne boli i narušavanje osobnog dostojanstva, neovisno o postojanju drugih posljedica.

15. U ovom predmetu je pravilno utvrđeno da je pokojni prednik tužitelja proveo 98 dana u istražnom zatvoru, i to zbog optužbe da je počinio osobito teško kazneno djelo protiv života i tijela – pokušaj ubojstva. Već sama ta činjenica objektivno predstavlja iznimno težak zahvat u osobnu slobodu i društveni položaj osobe, te po svojoj naravi opravdava dosuđenje novčane satisfakcije, budući da boravak u istražnom zatvoru zbog takve optužbe nužno utječe na ugled i čast osobe u njezinoj životnoj sredini. Iako je prednik tužitelja kasnije pravomoćno oslobođen optužbe, okolnost da je bio lišen slobode i da je protiv njega vođen kazneni postupak zbog tako teškog kaznenog djela nedvojbeno je mogla ostaviti negativne posljedice na njegov osobni i društveni položaj.

16. Prvostupanjski sud je pravilno cijenio ne samo vrijeme trajanja neosnovanog lišenja slobode, već i činjenicu da je prednik tužitelja trpio duševne boli te da su mu povrijeđeni ugled i čast. Boravak u istražnom zatvoru kao nevine osobe, protiv koje se vodi postupak zbog osobito teškog kaznenog djela, po svojoj naravi predstavlja snažan zahvat u duševni integritet i društveni položaj osobe. Takva okolnost nužno utječe na percepciju osobe u njezinoj sredini, neovisno o kasnijem oslobađanju od optužbe.

17. U odnosu na žalbene navode tuženice kojima se osporava postojanje posljedica na psihičko stanje prednika tužitelja, valja istaknuti da je prvostupanjski sud pravilno cijenio iskaz njegove supruge kao osobe koja je s njim živjela u zajedničkom kućanstvu i koja je neposredno mogla uočiti promjene u njegovom ponašanju nakon izlaska iz istražnog zatvora. Naime, iz njezinog iskaza proizlazi da je prednik tužitelja nakon boravka u pritvoru bio povučeniji, zamišljen i da se njegovo ponašanje razlikovalo od onoga prije lišenja slobode.

18. Iako navedene okolnosti nisu potkrijepljene medicinskom dokumentacijom, to ne znači da ih sud ne može uzeti u obzir prilikom ocjene intenziteta duševnih boli, budući da se radi o činjenicama koje se u pravilu dokazuju upravo iskazima osoba iz neposredne životne sredine oštećenika. Promjene poput povučenosti, zamišljenosti i gubitka životnog elana predstavljaju životno uvjerljive i razumljive posljedice neosnovanog lišenja slobode, osobito u situaciji kada je osoba bila izložena kaznenom progonu zbog teškog kaznenog djela.

19. Stoga je prvostupanjski sud pravilno uzeo u obzir i navedene okolnosti prilikom određivanja visine pravične novčane naknade, pri čemu one predstavljaju dodatni element u procjeni intenziteta povrede prava osobnosti, ali ne mijenjaju temeljnu činjenicu da već samo neosnovano lišenje slobode u trajanju od 98 dana predstavlja ozbiljan zahvat u osobnu slobodu i dostojanstvo osobe.

20. Imajući u vidu sve utvrđene okolnosti konkretnog slučaja, osobito duljinu trajanja neosnovanog lišenja slobode od 98 dana, težinu kaznenog djela za koje je prednik tužitelja bio optužen, njegovu životnu dob, kao i posljedice koje su se očitovale u promjenama njegovog ponašanja nakon izlaska iz pritvora, ovaj sud ocjenjuje da dosuđena naknada predstavlja primjerenu i razmjernu novčanu satisfakciju za povredu prava osobnosti na slobodu, čast i ugled.

21. Pri tome valja imati u vidu da pravična novčana naknada za neimovinsku štetu mora biti određena u iznosu koji s jedne strane predstavlja stvarnu i učinkovitu satisfakciju za pretrpljenu povredu prava osobnosti, dok s druge strane ne smije biti takva da pogoduje ciljevima koji su protivni njezinoj svrsi. Stoga visina naknade mora biti određena tako da ne bude ni pretjerano visoka, ali ni simbolična, već mora biti razmjerna težini povrede i svim okolnostima konkretnog slučaja.

22. Slijedom svega navedenog, primjenom čl. 1100. ZOO, ovaj sud ocjenjuje da dosuđeni iznos predstavlja primjerenu i pravičnu novčanu satisfakciju za povredu prava osobnosti prednika tužitelja, zbog čega se žalbeni navodi tuženice ne mogu prihvatiti.

23. Žalbom se pobija i odluka o troškovima postupka bez iznošenja žalbenih razloga, već tuženica odluku o troškovima postupka osporava u vezi osporavanja odluke o glavnoj stvari. Kako prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP drugostupanjski sud u žalbenom postupku ne pazi na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, to se žalba tuženice ukazuje neosnovanom i u tom dijelu.

24. Slijedom svega navedenog, valjalo je žalbu tuženice odbiti kao neosnovanu i prvostupanjsku presudu potvrditi temeljem čl. 368. st. 1. ZPP.

25. Kako je žalba tuženice neosnovana, odbijen je zahtjev za naknadu troškova sastava žalbe (čl. 154. st. 1. ZPP), pa je stoga odlučeno kao u stavku II. izreke ove presude.

U Velikoj Gorici 7. travnja 2026.

Predsjednica vijeća

Ankica Jakovina