REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU

ODJEL ZA MLADEŽ

Zagreb, Ilica - Selska, Ilica 207

Poslovni broj: Kzd-87/2023-31

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski kazneni sud u Zagrebu, po sucu za mladež Tei Majsan kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničara Marine Veg u kaznenom predmetu protiv optuženika HD zbog kaznenog djela iz članka 179.a Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19.,84/21., 114/22., 114/23.; dalje: Kazneni zakon) i tri kaznena djela iz članka 177. stavka 2. Kaznenog zakona u vezi članka 51. Kaznenog zakona povodom optužnice Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu od 2. prosinca 2022. broj KOz-DO- 283/2022, nakon nejavne rasprave održane 2. travnja 2026. u prisutnosti zamjenice Općinskog kaznenog državnog odvjetnika u Zagrebu Jasne Čizmek i optuženika, 7. travnja 2026. donio je, objavio i

presudio je

I optuženi HD, bez nadimka, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin ĐD i H rođene Đ, rođen **.**.1954. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, diplomirani inženjer prometa u mirovini, sa završenom prometnim fakultetom, sa mirovinom od oko 600 eura, živi u izvanbračnoj zajednici sa DD, otac troje punoljetne djece, neodlikovan, bez čina, vlasnik kuće na adresi [adresa], vlasnik osobnog vozila marke Citroen Xara godina proizvodnje 2005., protiv kojeg ne vodi se drugi kazneni postupak.

k r i v  j e

što je:

- početkom rujna 2022., kao djed djece ĐD, rođenog **.**.2014., ČD, rođenog **.**.2015. i LD, rođenog **.**.2017. te kao otac JD, u nakani da ustraši i omalovaži kćer JD te joj nanese fizičku i psihičku bol, protivno članku 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji te pristajući ugroziti psihofizički razvoj djece, na adresi stanovanja u [adresa], u dva navrata u prisutnosti unuka vrijeđao pogrdnim riječima i fizički napao kćer, pa je tako dana 4. rujna 2022. stao ispred kćeri JD, za vrijeme dok se sa djecom nalazila pored stepenica koje vode prema katu kuće, rukama ju čvrsto primio u predjelu nadlaktica te ju tresao, a potom nekoliko puta udario njezinim tijelom i glavom u rub zida, dignuo ruku kao da će ju udariti, a kad su djeca počela paničariti, odgurnuo ju na stepenice, uslijed čega je pala te joj rekao da ga se pazi, a dana 06. rujna 2022., ponovno u prisutnosti djece napao kćerku JD te ju vrijeđao riječima „da li se kurvala, kakva si ti to mama“ i slično te prvo stisnuo šake i gestikulirajući rukama da će ju udariti krenuo prema njoj, a potom ju, za vrijeme dok je sjedila na krevetu, rukama primio za gležnjeve, povukao prema naprijed, nagnuo se iznad nje te joj zadao veći broj udaraca otvorenim dlanom po glavi, a za koje vrijeme su djeca plakala, vrištala i govorila "deda nemoj nam tući mamu", te kojim sveukupnim ponašanjem je kod kćerke izazvao osjećaj uznemirenosti, straha i poniženja te ugrozio pravilan psihofizički razvoj svojih unuka ČD, ĐD i LD.

- dakle, teško kršio propise o zaštiti od nasilja u obitelji i time kod bliske osobe izazvao strah za njezinu sigurnost i doveo ju u ponižavajući položaj, a time nije počinjeno teže kazneno djelo te zlostavio djecu,

II - čime je optuženi HD počinio četiri kaznena djela protiv braka, obitelji i djece i to kazneno djelo nasilja u obitelji - opisano i kažnjivo po članku 179.a Kaznenog zakona te tri kaznena djela povrede djetetovih prava - opisana i kažnjiva po članku 177. stavku 2. Kaznenog zakona, sve u svezi s člankom 51. Kaznenog zakona.

III Optuženom HD

za kazneno djelo iz članka 179.a KZ-a na štetu JD (sada DD) na temelju članka 179a KZ-a utvrđuje se kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca

za kazneno djelo iz članka 177. stavka 2. KZ-a počinjeno na štetu djeteta ČD na temelju članka 177. stavka 2. KZ-a utvrđuje se kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine

za kazneno djelo iz članka 177. stavka 2. KZ-a počinjeno na štetu djeteta ĐD na temelju članka 177. stavka 2. KZ-a utvrđuje se kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine

za kazneno djelo iz članka 177. stavka 2. KZ-a počinjeno na štetu djeteta LD na temelju članka 177. stavka 2. KZ-a utvrđuje se kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine

IV Na temelju članka 51. KZ-a optuženi HD

o s u đ u j e  se

NA JEDINSTVENU KAZNU ZATVORA

U TRAJANJU OD 1 (JEDNE) GODINE i 10 (DESET) MJESECI

V Na temelju članka 57. stavka 1., 2. i 6. KZ-a u vezi članka 64. KZ-a prema optuženom HD izriče se

DJELOMIČNA UVJETNA OSUDA SA ZAŠTITNIM NADZOROM

kojom se određuje da se neuvjetovani dio kazne zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci ima izvršiti, a uvjetovani dio kazne zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca neće izvršiti ako optuženi HD u vremenu provjeravanja od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo.

VI Na temelju članka 57. stavka 6. KZ-a i članka 58. stavka 5. KZ-a određuje se da sud može opozvati djelomičnu uvjetnu osudu sa zaštitnim nadzorom i odrediti izvršenje uvjetovanog dijela kazne zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca ako optuženik ustrajno izbjegava provođenje zaštitnog nadzora iz članka 64. KZ-a. Ako se utvrdi da optuženik je iz opravdanih razloga izbjegavao zaštitni nadzor, sud može osloboditi ga zaštitnog nadzora ili mu produljiti rok za izvršenje zaštitnog nadzora.

VII Na temelju članka 54. KZ-a određuje se da se optuženom HD u izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora i to u neuvjetovani dio od 8 (osam) mjeseci kazne zatvora uračunava vrijeme uhićenja i vrijeme koje je proveo u istražnom zatvoru provodi u istražnom zatvoru od 6. rujna 2022. do 3. listopada 2022.

VIII Nalaže se optuženiku HD naknaditi troškove ovog postupka na temelju članka 148. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj: 152/08., 76/09., 80/11., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20., 80/22., 36/24., 72/25., 13/26; dalje: ZKP) i to iz članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP-a na ime paušalne svote u iznosu od 300,00 eura te iz članka 145. stavka 2. točke 8. ZKP-a na ime nagrade i nužnih izdataka zastupanja oštećenika po punomoćniku u iznosu koji će sud naknadno odrediti posebnim rješenjem, u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

Obrazloženje

1.OPTUŽBA

1.1. Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu podnijelo je 2. prosinca 2022. Općinskom kaznenom sudu u Zagrebu uvodnu citiranu optužnicu protiv optuženika HD kojom mu je stavljeno na teret počinjenje kaznenih djela činjenično i pravno opisanih kao u izreci presude.

2. OČITOVANJE O OPTUŽBI

2.1. Optuženik se očitovao o optužbi da se ne smatra krivim.

3. PROVEDENI DOKAZI

3.1. Tijekom dokaznog postupka ispitan je optuženik. Na temelju članka 419. stavka 5. točke 1. ZKP-a pročitani su izvješće o utvrđenom stanju policijskih službenika II policijske postaje Zagreb uz službenu zabilješku o dojavi od 6. rujna 2022., medicinska dokumentacija kliničke bolnice "Sv. Duh" za JD od 6. i 7. rujna 2022.zapisnik o ispitivanju osumnjičenika HD sastavljen u PUZ-u, II policijskoj postaji 7. rujna 2022., sa snimkom ispitivanja, zapisnik o prvom ispitivanju okrivljenika HD, sastavljen u OKDO Zagreb 8. rujna 2022., sa snimkom ispitivanja, zapisnik o ispitivanju žrtve mlt. ĐD, sastavljen na županijskom sudu u Zagrebu 3. listopada 2022., poslovni broj: kir-d-112/22, sa snimkom ispitivanja, zapisnik o ispitivanju žrtve JD sastavljen na županijskom sudu u Zagrebu 3. listopada 2022., poslovni broj: kir-1491/22, sa snimkom ispitivanja. Ispitana je oštećenica te su pročitani i izvodi iz kaznene i prekršajne evidencije optuženika na temelju članka 419. stavka 5. točke 5. ZKP-a.

4. ISKAZ OPTUŽENIKA

4.1 Optuženik je na raspravi ostao kod ranije iznijetih obrana u kojima je naveo u odnosu na 6. rujna 2022. da je kćer taj dan cijeli dan bila vani do 6 sati navečer, a kad ju je pitao gdje je bila, ista je odgovorila da šta ga briga i počela se predbacivati rukama i nogama te je dobio udarac na dva mjesta i nije mu preostalo drugo nego da je odbaci od sebe te ne zna što se u tom momentu dogodilo, pala je na krevet, moguće da na rub kreveta, odmah se digla i prijetila da će zvati policiju. Djeca su bila s n jom u sobi. Iskazao je da nije vrijeđao kćer, kao ni da 4. rujna 2022. nije bio nasilan prema njoj kada je s djecom htjela otići.

5. NESPORNE ČINJENICE

5.1. Nije sporno da je početkom rujna 2022. između optuženika i oštećenice došlo do verbalnog sukoba i fizičkog kontakta u prisutnosti maloljetne djece, kao niti da je oštećenica 6. rujna 2022. zadobila tjelesne ozljede.

6. SPORNE ČINJENICE

6.1. U ovom postupku je sporno na koji način su ozljede oštećenice nastale, odnosno je li optuženik prema oštećenici primijenio intenzivno fizičko nasilje kako mu se stavlja na teret ili je, kako sam tvrdi, došlo tek do naguravanja i slučajnog ozljeđivanja. Nadalje, sporno je postojanje namjere optuženika da svojim postupanjem nanese bol i ugrozi psihofizički razvoj djece.

7. SADRŽAJ PROTURJEČNIH DOKAZA O SPORNIM ČINJENICAMA

7.1. U pogledu odlučnih činjenica, sud je utvrdio da je obrana optuženika proturječna s drugim izvedenim dokazima, osobito u odnosu na način i intenzitet postupanja optuženika prema oštećenici u događajima od 4. rujna 2022. i 6. rujna 2022., uzrok i mehanizam nastanka njezinih ozljeda, kao i u pogledu postojanja namjere i utjecaja događaja na maloljetnu djecu.

7.2. Oštećenica ŠD u svom iskazu, kako onom danom u ranijoj fazi postupka, tako i na raspravi na kojoj je propisno upozorena, u bitnim dijelovima dosljedno navodi da ju je optuženik kritične zgode 6. rujna 2022. fizički napao na način da ju je više puta udarao rukama po glavi i tijelu, pri čemu opisuje da se radilo o većem broju udaraca, približno dvadesetak, da ju je vukao, tresao te se naginjao nad njom dok je bila na krevetu, nastavljajući s udaranjem. Nadalje navodi da je napad bio ničim izazvan, da je trajao određeno vrijeme te da su maloljetna djeca bila prisutna, pri čemu su plakala, vrištala i zazivala pomoć. U odnosu na događaj od 4. rujna 2022. opisuje da je između nje i optuženika došlo do sukoba tijekom kojeg ju je optuženik fizički napao kada se nalazila na stepenicama u prisutnosti djevce, primio ju je za ruke i tresao te ju nekoliko puta udario u rub zida po sredini kralježnice, a kojem događaju je također bilo prisutno troje djece. Oštećenica je također navela da se od tog događaja viđa s ocem jednom mjesečno, no da ga se još uvijek boji.

7.3. Suprotno tome, optuženik u svojoj obrani poriče da bi oštećenicu tukao, navodeći da je između njih došlo do verbalnog sukoba te eventualnog naguravanja, pri čemu tvrdi da ju je tek odgurnuo, a nastanak ozljeda dovodi u vezu s mogućim udarcem u namještaj, odnosno rub kreveta, negirajući da bi prema oštećenici primijenio fizičko nasilje intenziteta kako mu se stavlja na teret.

7.4. Medicinska dokumentacija Kliničke bolnice „Sv. Duh“ za oštećenicu potvrđuje postojanje više ozljeda, i to kontuzije glave te kontuzije nadlaktice, uz navođenje da je ozljeda nastala uslijed većeg broja udaraca šakama u području glave i vrata, pri čemu je ozljeda kvalificirana kao laka tjelesna ozljeda. Takav nalaz i opis mehanizma nastanka ozljeda u suprotnosti je s obranom optuženika koji nastanak ozljeda objašnjava slučajnim kontaktom ili padom, a medicinska dokumentacija se odnosi na događaj od 6. rujna 2022.

7.5. Iz navedenog proizlazi da su iskaz oštećenice i medicinska dokumentacija međusobno suglasni u pogledu načina nastanka ozljeda i intenziteta primijenjene sile, dok su u bitnoj suprotnosti s obranom optuženika.

7.6. Nadalje, oštećenica opisuje događaj kao kontinuirani fizički napad koji je trajao određeno vrijeme, dok optuženik tvrdi da je riječ o izoliranom fizičkom kontaktu u okviru verbalnog sukoba, čime su njihovi iskazi proturječni u pogledu samog tijeka i trajanja događaja.

7.7. Proturječja postoje i u pogledu utjecaja događaja na maloljetnu djecu, budući da oštećenica navodi da su djeca bila vidno uznemirena, uplašena, da su plakala, vrištala i tražila pomoć, dok okrivljenik takve posljedice ne priznaje niti ih smatra relevantnima.

7.8. Slijedom svega navedenog, sud utvrđuje da između iskaza oštećenice i obrane optuženika postoje bitna i odlučna proturječja u odnosu na način i intenzitet primjene sile, uzrok nastanka ozljeda, tijek događaja te posljedice istog na maloljetnu djecu, pri čemu medicinska dokumentacija u bitnim dijelovima potvrđuje navode oštećenice, a ne obranu optuženika.

8. RAŠČLAMBA I OCJENA VJERODOSTOJNOSTI PROTURJEČNIH DOKAZA O SPORNOM

8.1. Sud je svaki izvedeni dokaz ocijenio pojedinačno i u međusobnoj povezanosti, pri čemu je osobitu pažnju posvetio proturječjima između iskaza oštećenice i obrane okrivljenika.

8.2. Sud ocjenjuje iskaz oštećenice vjerodostojnim. Naime, oštećenica je tijekom postupka, kako u ranijoj fazi tako i na raspravi, u bitnim dijelovima iskazivala dosljedno i bez odstupanja, pri čemu je na raspravi izričito navela da ostaje kod ranijeg iskaza danog neposredno nakon događaja, ističući da je isti bio vremenski bliži samom događaju. Njezin iskaz je detaljan i životan, s opisom tijeka događaja, načina udaranja i reakcije djece, logičan, bez nelogičnosti i kontradikcija, stabilan, bez bitnih izmjena. Dodatno, njezin iskaz je u odlučnim dijelovima potvrđen materijalnim dokazom, odnosno medicinskom dokumentacijom kao i sa izvješćem policije. U odnosu na događaj od 4. rujna 2022. sud prihvaća njezin iskaz kao vjerodostojan iako isti nije potkrepljen medicinskom dokumentacijom, budući da sam po sebi predstavlja cjelovit i uvjerljiv opis događaja, bez nelogičnosti i kontradikcija. Iz njezina iskaza proizlazi i da se optuženika i nadalje boji.

8.3 Medicinska dokumentacija Kliničke bolnice „Sv. Duh“ predstavlja objektivan i neutralan dokaz koji ne ovisi o volji stranaka. Iz iste proizlazi postojanje više ozljeda (kontuzije glave i nadlaktice), opis mehanizma nastanka ozljeda kao posljedice višestrukih udaraca šakama u području glave i vrata. Sud nalazi da takav nalaz podupire iskaz oštećenice i nije u suglasju s obranom optuženika. Broj i raspored ozljeda upućuju na ponavljanu primjenu sile, a ne na jednokratni slučajni kontakt.

8. 4. Sud obranu optuženika ne prihvaća kao vjerodostojnu. Naime, optuženik negira fizičko nasilje, tvrdi da je došlo tek do naguravanja i eventualnog odgurivanja, nastanak ozljeda objašnjava slučajnim kontaktom oštećenice sa krevetom u odnosu na događaj od 6. rujna 2022.. Međutim, takva obrana nije u suglasju s medicinskom dokumentacijom, nije u suglasju s iskazom oštećenice, nije uvjerljiva s obzirom na broj i prirodu ozljeda. Nadalje, sud nalazi da obrana okrivljenika nije uvjerljiva ni u odnosu na događaj od 4. rujna 2022. budući da ne pruža razumno objašnjenje zašto bi oštećenica neosnovano teretila optuženika za fizičko nasilje. Sud ocjenjuje da je obrana okrivljenika usmjerena na izbjegavanje kaznene odgovornosti, nelogična u odnosu na utvrđene činjenice te da ne pruža razumno i uvjerljivo objašnjenje nastanka ozljeda oštećenice.

8.5. U pogledu utjecaja događaja na maloljetnu djecu, sud prihvaća iskaz oštećenice. Naime, oštećenica uvjerljivo opisuje da su djeca bila prisutna tijekom napada što optuženik niti ne spori, dok oštećenica navodi da su djeca plakala, vrištala i tražila pomoć, dok su pri događaju od 4. rujna 2022. prvo počela paničariti, a zatim su stajali ukipljeno i nisu znali što bi, dok su kasnije pitali što se događaja te iskazali da se boje optuženika i ne žele ostati s njim. Takvi navodi su životni i logični s obzirom na opisanu situaciju. Suprotno tome, okrivljenik takve posljedice ne priznaje, no sud takve navode ne prihvaća jer su u suprotnosti s ostalim dokazima.

8.6. Slijedom svega navedenog, sud zaključuje da su iskaz oštećenice i medicinska dokumentacija međusobno suglasni, logični i uvjerljivi dok je obrana okrivljenika neuvjerljiva, nelogična i u suprotnosti s ostalim dokazima . Stoga sud prihvaća iskaz oštećenice kao vjerodostojan, a obranu okrivljenika odbacuje kao neosnovanu.

9. ZAKLJUČAK O ČINJENIČNIM UTVRĐENIJIMA

9.1. Na temelju svih izvedenih dokaza, sud nalazi utvrđenim sljedeće činjenično stanje:

9.2. U odnosu na događaj od 4. rujna 2022., sud utvrđuje da je između optuženika i oštećenice ŠD došlo do sukoba tijekom kojeg je okrivljenik prema oštećenici primijenio fizičku silu. Navedeno sud utvrđuje na temelju vjerodostojnog i dosljednog iskaza oštećenice, koji u tom dijelu prihvaća kao uvjerljiv i logičan, iako isti nije potkrijepljen medicinskom dokumentacijom. Sud utvrđuje da su tom prilikom bila prisutna i maloljetna djeca, pri čemu iz iskaza oštećenice proizlazi da su se djeca uplašila, bila uznemirena, pitala što se događa te iskazala da se boje optuženika i ne žele ostati s njim.

9.3. U odnosu na događaj od 6. rujna 2022., sud utvrđuje da je optuženik tijekom sukoba s oštećenicom prema istoj primijenio fizičku silu na način da ju je više puta udario rukama po glavi i tijelu, uslijed čega je oštećenica zadobila više ozljeda u području glave i nadlaktice. Navedeno sud utvrđuje na temelju vjerodostojnog iskaza oštećenice, koji je u odlučnim dijelovima potvrđen medicinskom dokumentacijom. Sud nadalje utvrđuje da su i tom prilikom maloljetna djeca bila prisutna, pri čemu iz iskaza oštećenice proizlazi da su djeca plakala, vrištala, govorila „deda nemoj nam tući mamu“ te istrčala iz kuće vičući „Upomoć“, odnosno tražeći pomoć, što upućuje na njihovu izraženu uznemirenost i strah.

10. PRAVNA UTVRĐENJA

10.1. Na temelju utvrđenog činjeničnog stanja sud je ispitao postojanje bitnih obilježja kaznenih djela koja se optuženiku stavljaju na teret te nalazi da su u njegovom postupanju ostvarena sva obilježja kaznenog djela iz članka 179.a Kaznenog zakona te tri kaznena djela iz članka 177. stavka 2. Kaznenog zakona.

10.2. U odnosu na kazneno djelo iz članka 179.a Kaznenog zakona, sud utvrđuje da je optuženik prema bliskoj osobi – oštećenici svojoj kćeri, u dva navrata, i to dana 4. rujna i 6. rujna, poduzimao radnje nasilja koje su po svojoj prirodi i intenzitetu bile podobne izazvati osjećaj straha, uznemirenosti i poniženja, a što je kod oštećenice u konkretnom slučaju i nastupilo, čime su ostvarena sva objektivna obilježja navedenog kaznenog djela.

10.3. Sud nalazi da je optuženik u odnosu na navedeno kazneno djelo postupao s izravnom namjerom, budući da je bio svjestan svojih radnji i htio njihovo počinjenje, što proizlazi iz načina njegova postupanja i ponavljanja nasilnog ponašanja u dva vremenski odvojena događaja.

10.4. U odnosu na kaznena djela iz članka 177. stavka 2. Kaznenog zakona sud nalazi da je optuženik opisanim ponašanjem, koje se odvijalo u prisutnosti troje maloljetne djece, povrijedio prava svakog od njih pojedinačno, izlažući ih nasilnom ponašanju koje je kod njih izazvalo strah, uznemirenost i potrebu za traženjem pomoći, čime je ugrozio njihov pravilan psihofizički razvoj. Izlaganje djeteta nasilju predstavlja oblik psihičkog zlostavljanja, slijedom čega sud utvrđuje da su radnjama optuženika ostvarena tri odvojena kaznena djela iz članka 177. stavka 2. Kaznena djela, budući da svako dijete predstavlja zaseban nositelj zaštićenog pravnog dobra.

10.5. Sud utvrđuje da je okrivljenik i u odnosu na ova kaznena djela postupao s izravnom namjerom, budući da je bio svjestan da se njegovo nasilno ponašanje odvija u prisutnosti maloljetne djece te da takvo ponašanje na njih djeluje zastrašujuće i uznemirujuće, a unatoč tome je takvo ponašanje poduzimao, prihvaćajući i htijući njegove posljedice.

10.6. U pogledu pravne kvalifikacije, sud nalazi da se radi o kaznenim djelima počinjenima u stjecaju, pri čemu kazneno djelo iz članka 179.a Kaznenog zakona štiti tjelesni i psihički integritet bliske osobe, dok kaznena djela iz članka 177. stavka 2. Kaznenog zakona štite prava i pravilan razvoj svakog pojedinog djeteta, slijedom čega ista predstavljaju samostalna kaznena djela.

10.7. Sud nije našao postojanje okolnosti koje bi isključivale protupravnost ili krivnju.

10.8. Slijedom svega navedenog, sud nalazi dokazanim da je optuženik počinio kaznena djela koja su mu stavljena na teret.

11. RAZLOZI O KRIVNJI

11.1. Sud je utvrdio da je optuženik u vrijeme počinjenja kaznenih djela bio ubrojiv, budući da tijekom postupka nije utvrđeno postojanje duševne bolesti, privremene duševne poremećenosti, zaostalosti u duševnom razvoju ili druge okolnosti koja bi utjecala na njegovu sposobnost shvaćanja značenja vlastitog postupanja ili vladanja svojom voljom.

11.2. U odnosu na kazneno djelo iz članka 179.a Kaznenog zakona, sud nalazi da je optuženik postupao s izravnom namjerom, budući da je bio svjestan svojih radnji i njihovih posljedica te je htio njihovo počinjenje, što proizlazi iz načina njegova postupanja i ponavljanja nasilnog ponašanja u dva vremenski odvojena događaja.

11.3. U odnosu na kaznena djela iz članka 177. stavka 2. Kaznenog zakona, sud utvrđuje da je optuženik postupao s izravnom namjerom, budući da je bio svjestan da se njegovo nasilno ponašanje odvija u prisutnosti troje maloljetne djece te da takvo ponašanje na njih djeluje uznemirujuće i zastrašujuće, a unatoč tome je takvo ponašanje poduzimao, prihvaćajući i htijući njegove posljedice.

11.4. Sud nadalje utvrđuje da je okrivljenik bio svjestan protupravnosti svog postupanja, jer se radi o ponašanju koje je općeprihvaćeno nedopušteno i protivno osnovnim društvenim pravilima, a nisu utvrđene okolnosti koje bi upućivale na postojanje zablude o protupravnosti.

11.5. Sud nije utvrdio postojanje okolnosti koje bi isključivale krivnju okrivljenika.

11.6. Slijedom svega navedenog, sud nalazi da je okrivljenik kriv za počinjenje kaznenih djela koja su mu stavljena na teret.

12. ZAKLJUČAK O POSTOJANJU KAZNENOG DJELA

12.1. Slijedom svega navedenog, sud nalazi dokazanim da je optuženik u dva navrata, 4. rujna i 6. rujna, prema bliskoj osobi – oštećenici svojoj kćeri, poduzimao radnje nasilja kojima je ostvario sva obilježja kaznenog djela iz članka 179.a Kaznenog zakona, dok je istodobno, postupajući u prisutnosti troje maloljetne djece, povrijedio prava svakog od njih pojedinačno, čime je ostvario tri kaznena djela iz članka 177. stavka 2. Kaznenog zakona.

12.2. Sud stoga nalazi da je optuženik počinio kaznena djela kako je to činjenično i pravno opisano u izreci presude.

13. OBRAZLOŽENJE KAZNENIH SANKCIJA

13.1. Pri odlučivanju o vrsti i visini kaznene sankcije sud je cijenio sve okolnosti koje utječu da kazna bude lakša ili teža.

13.2.Kao otegotne okolnosti sud je uzeo u obzir da je optuženik kaznena djela počinio u dva vremenski odvojena događaja, čime je iskazao upornost u protupravnom postupanju.

13.3. Pri ocjeni težine počinjenih djela sud je imao na umu da su radnje nasilja poduzimane u prisutnosti troje maloljetne djece, koja su bila izravno izložena nasilju te su reagirala strahom i traženjem pomoći, čime je njihovo psihofizičko stanje bilo ozbiljno ugroženo. Navedenu okolnost sud nije vrednovao kao otegotnu, već ju je uzeo u obzir isključivo u okviru ocjene težine i posljedica počinjenih djela.

13. 4. Sud je kao olakotno ocijenio prijašnju neosuđivanost optuženika za kaznena djela.

13.5. Polazeći od tako utvrđenih okolnosti, sud je za kazneno djelo iz članka 179.a Kaznenog zakona utvrdio kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i dva mjeseca, dok je za svako od tri kaznena djela iz članka 177. stavka 2. Kaznenog zakona utvrdio kazne zatvora u trajanju od jedne godine.

13.6. Primjenom odredbi o stjecaju iz članka 51. Kaznenog zakona optuženik je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i deset mjeseci, pri čemu je sud vodio računa o ukupnosti i međusobnoj povezanosti počinjenih djela.

13.7. Prilikom odlučivanja o načinu izvršenja kazne sud je uzeo u obzir i ponašanje okrivljenika nakon počinjenja predmetnih djela, pri čemu proizlazi da je isti naknadno pravomoćno kažnjen zbog prekršaja s obilježjima nasilja u obitelji, što ukazuje na nepovoljnu prognozu njegova budućeg ponašanja i povećani rizik od ponavljanja nasilnih radnji. Isto je utvrđeno iz izvoda iz prekršajne evidencije za optuženika.

13.8. Sud je dodatno imao na umu da oštećenica i nadalje iskazuje strah od optuženika, što potvrđuje trajnost i ozbiljnost posljedica njegovog postupanja te da postoji realna opasnost od ponavljanja nasilja, zbog čega je nužno osigurati i njezinu trajnu zaštitu kroz adekvatnu kaznenopravnu reakciju.

13.9. Slijedom navedenog, sud smatra da se svrha kažnjavanja ne može postići isključivo uvjetovanjem cjelokupne kazne, već je nužno da se dio kazne zatvora i stvarno izvrši, kako bi se na optuženika djelovalo odvraćajuće i jasno ukazalo na neprihvatljivost njegovog ponašanja.

13.10. Stoga je sud ocijenio da je upravo neuvjetovani dio kazne u trajanju od osam mjeseci nužan i razmjeran težini počinjenih djela, stupnju upornosti optuženika i izraženoj opasnosti od ponavljanja kaznenih djela na strani optuženika pri čemu je sud vodio računa i o potrebi neposrednog odvraćajućeg djelovanja okrivljenika kod stvarno izvršenje dijela kazne zatvora, dok se preostali dio kazne može uvjetovati uz primjenu zaštitnog nadzora kao dodatnog mehanizma kontrole i usmjeravanja njegova budućeg ponašanja.

13.11. Slijedom toga, optuženiku je izrečena djelomična uvjetna osuda sa zaštitnim nadzorom, tako da se neuvjetovani dio kazne zatvora u trajanju od osam mjeseci ima izvršiti, dok se uvjetovani dio kazne zatvora u trajanju od jedne godine i dva mjeseca neće izvršiti ako okrivljenik u roku provjeravanja od tri godine ne počini novo kazneno djelo.

13.12. Izricanje zaštitnog nadzora sud nalazi nužnim upravo radi potrebe utjecaja na buduće ponašanje optuženika i sprječavanja ponavljanja kaznenih djela, imajući na umu utvrđenu nepovoljnu prognozu njegova ponašanja.

13.13. Ovakva kaznena sankcija, po ocjeni suda, primjerena je težini počinjenih djela i stupnju krivnje optuženika te je podobna za ostvarenje svrhe kažnjavanja te nije ni prestroga ni preblaga, kako u smislu specijalne, tako i generalne prevencije.

14. ODLUKA O URAČUNAVANJU VREMENA ODUZIMANJA SLOBODE

14.1. Prema odredbi članka 54. Kaznenog zakona vrijeme provedeno u pritvoru, istražnom zatvoru i svako oduzimanje slobode u vezi s kaznenim djelom, uračunava se u izrečenu kaznu zatvora.

14.2. Kako je optuženik u ovom kaznenom postupku prema izvješću o uhićenju i dovođenju uhićen 6. rujna 2022. te prema rješenju suca istrage Županijskog suda u Zagrebu broj D1463/2022 od 8. rujna 2022. povodom predmetnog kaznenog djela nalazio se u istražnom zatvoru od 6. rujna 2022. pa do 3. listopada 2022. kada mu je rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Kir-1688/20222 ukinut istražni zatvor, na temelju članka 54. Kaznenog zakona određeno je da se optuženiku u izrečenu kaznu zatvora uračunava navedeno vrijeme oduzimanja slobode od 6. rujna 2022. do 3. listopada 2022.

15. ODLUKA O TROŠKOVIMA KAZNENOG POSTUPKA

15.1. Odluka o troškovima kaznenog postupka temelji se na odredbi članka 148. stavka 1. ZKP-a, prema kojoj je okrivljenik koji je proglašen krivim dužan podmiriti troškove kaznenog postupka.

15.2. Sud nije našao postojanje okolnosti iz članka 148. stavka 6. ZKP -a koje bi opravdavale potpuno ili djelomično oslobođenje okrivljenika od obveze naknade troškova postupka, imajući na umu dostupne podatke o njegovim imovinskim prilikama, kao i činjenicu da je postupak vođen zbog njegovog protupravnog ponašanja. Stoga je je okrivljeniku naloženo podmiriti paušalnu svotu koja je određena u iznosu od 300,00 eur, pri čemu je sud vodio računa o trajanju i složenosti postupka te o dostupnim imovinskim prilikama optuženika.

15.3. Nadalje, s obzirom da je optuženik dužan naknaditi troškove postupka neovisno o svojim prilikama vezano za zastupanje oštećenika sud je odredio da je dužan naknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 8. ZKP-a na ime nagrade i nužnih izdataka zastupanja oštećenika po punomoćniku u iznosu koji će sud naknadno odrediti posebnim rješenjem.

U Zagrebu 7. travnja 2026.

Sudac za mladež

Tea Majsan

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe, u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka. Žalba se podnosi ovom sudu pisano u 4 (četiri) istovjetna primjerka, a o njoj odlučuje nadležni Županijski sud.

DNA:

1. Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu na broj KOz-DO-283/2022

2. Optuženik HD

4. oštećenica ŠD

5. Punomoćnik oštećenika odvjetnik Nenad Sarta

5. sudac izvršenja Županijskog suda u Zagrebu– po pravomoćnosti

6. Probacijski ured Zagreb I – po pravomoćnosti