Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Međimurska 26D, Varaždin
Poslovni broj: Kž-169/2026-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sudaca Mirne Mavriček, predsjednice vijeća te Zdravka Pintarića i Vanje Petrović, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog FS, zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11, 144/12, 56/15 , 61/15, 101/17, 118/18, 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24. i 136/25., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenog FS protiv rješenja Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj: Kov-24/2026-6 od 27. ožujka 2026., na sjednici vijeća održanoj 7 travnja 2026.,
r i j e š i o j e
Žalba okrivljenog FS odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Koprivnici je na temelju čl. 127. st. 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24., 72/25. i 13/26., dalje: ZKP/08), protiv okrivljenog FS produljen istražni zatvor iz zakonske osnove iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08 i to nakon što je Općinsko državno odvjetništvo u Koprivnici podiglo optužnicu u kojoj se okrivljenik tereti za počinjenje kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. KZ/11.
2. Protiv tog rješenja žali se okrivljeni FS, po branitelju odvjetniku Krešimiru Slamiću, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se žalba prihvati, pobijano rješenje preinači na način da se istražni zatvor ukine odnosno zamijeni mjerama opreza, podredno da se pobijano rješenje ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. U smislu čl. 495. u svezi s čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je isti vraćen ovom drugostupanjskom sudu.
4. Žalba okrivljenika nije osnovana.
5. Okrivljenik pobija rješenje zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka ne naznačujući o kojoj bitnoj povredi iz čl. 468. ZKP/08 je riječ, ali iz sadržaja žalbe dalo bi se zaključiti da ukazuje na bitnu povredu iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, s tvrdnjom da sud u razlozima zbog čega oštećena nije odmah prijavila počinjenje kaznenog djela za koja se okrivljenik tereti navodi ono što nije navedeno u sadržaju iskaza oštećene.
6. Suprotno žalbenim navodima okrivljenika, sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu na koju se sadržajno upire žalbom, kao ni ostale povrede zakona na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 494. st. 4. ZKP/08. Naime, u točci 15. obrazloženja pobijanog rješenja sud prvog stupnja iznosi svoje mišljenje odnosno razloge zbog čega oštećena nije odmah prijavila okrivljenika za inkriminiranu prijetnju, kod čega ne tvrdi da je oštećena to navela kao razlog zbog čega okrivljenika nije odmah prijavila. Dakle, iznošenjem navedenih razloga sud prvog stupnja nije ostvario bitnu povredu iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 u vidu znatne proturječnosti između onoga što se navodi u razlozima rješenja o sadržaju iskaza oštećene i samog tog iskaza, a u svezi odlučnih činjenica.
7. Nije u pravu okrivljenik kada u okviru žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja pobija utvrđenje postojanja osnovane sumnje da je počinio kazneno djelo za koje se tereti, zatim utvrđenje da je kršio mjere opreza, kao i zaključak i ocjenu suda prvog stupnja o potrebi daljnje primjene mjere istražnog zatvora.
7.1. Naime, što se tiče osnovane sumnje da je okrivljenik počinio kazneno djelo, suprotno žalbenim navodima kojima se u biti osporava vjerodostojnost iskaza žrtve ZS, sud prvog stupnja pravilno je utvrdio i s valjanim razlozima obrazložio utvrđenje postojanja osnovane sumnje. Prije svega valja navesti da se prilikom utvrđenja postojanja osnovane sumnje ne ocjenjuje vjerodostojnost dokaza, već dostatnost dokaza za zaključak o postojanju potrebitog stupnja vjerojatnosti da je okrivljenik počinio kazneno djelo. Uzimajući u obzir obranu okrivljenika iz koje proizlazi da je inkriminirane zgode telefonski razgovarao sa žrtvom, da mu je u tom razgovoru žrtva rekla da namjerava zajedno s novorođenim djetetom doći živjeti u kuću koja se nalazi u mjestu [adresa], u [adresa], u kojoj su ranije zajedno živjeli, koja kuća je vlasništvo žrtve, s time da je i on rekao da želi živjeti u toj kući, jer nema gdje drugdje živjeti, s obzirom da kuća u kojoj sada živi nema osnovne uvjete za život, iskaz žrtve ZS u kojem je opisala taj telefonski razgovor i izgovorenu inkriminiranu prijetnju od strane okrivljenika ukazuje se dostatan za zaključak o postojanju osnovane sumnje da je okrivljenik na inkriminirani način ozbiljno prijetio žrtvi da ukoliko se vrati da će prvo ubiti nju, a onda i sebe. U prilog navedenog zaključka govori i sadržaj službene bilješke Policijske postaje Đurđevac od 27. veljače 2026., ispis poruka aplikacije Messenger, te ispis primljenih i odlaznih poziva mobitela žrtve u svezi inkriminiranog telefonskog razgovora. Činjenice da žrtva nije odmah podnijela kaznenu prijavu protiv okrivljenika (žrtva je u svom iskazu navela razloge zbog čega nije odmah podnijela kaznenu prijavu), te da je i prije inkriminiranog razgovora žrtva na jednom ročištu za produljenje mjera opreza navela da se namjerava vratiti u kuću u [adresa], što je čuo okrivljenik, ničim ne dovode u pitanje pravilnost utvrđenja postojanja osnovane sumnje. Naime, žrtva nije teretila okrivljenika da bi kršio mjere opreza prije inkriminiranog događaja, premda su mjere opreza koje su određene u drugom kaznenom predmetu bile na snazi od početka lipnja 2025. te u više navrata produljivane, s time da je žrtva kontaktirala sa okrivljenikom nakon rođenja zajedničkog djeteta do inkriminiranog događaja. Stoga ranije navedene činjenice ne govore u prilog tvrdnje okrivljenika o lažnom terećenju za prijetnju od strane oštećene. Zbog navedenih razloga nije u pravu okrivljenik kada osporava utvrđenje postojanja osnovane sumnje.
8. Što se tiče iteracijske opasnosti tj. istražno-zatvorske osnove iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08 zbog koje je istražni zatvor produljen, u žalbi se ne osporava navedeno utvrđenje, već se samo osporava utvrđenje o kršenju mjera opreza, te potreba daljnje primjene mjere istražnog zatvora. Stoga u pogledu utvrđenja postojanja iteracijske opasnosti valja navesti da je sud prvog stupnja s valjanim razlozima obrazložio navedeno utvrđenje, koje razloge u cijelosti prihvaća, te se okrivljenik radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja upućuje na razloge iznijete u pobijanom rješenju (točka 18.).
9. Nadalje, što se tiče potrebe za daljnjom primjenom mjere istražnog zatvora radi preveniranja iteracijske opasnosti, prije svega valja navesti da je sud prvog stupnja pravilno utvrdio da je okrivljenik prekršio mjere opreza koje su određene i produljivane rješenjima Općinskog državnog odvjetništva u Koprivnici, te rješenjem Općinskog suda u Koprivnici broj Kov-129/2025 od 22. siječnja 2026., a ukinute ovosudnim rješenjem broj Kž-108/2026-8 od 19. ožujka 2026. i to počinjenjem predmetnog kaznenog djela prijetnje za koje je osnovano sumnjiv, a ne kontaktima žrtve i okrivljenika prije inkriminiranog događaja, kako se to pogrešno tvrdi u žalbi. Kršenje mjera opreza počinjenjem kaznenog djela prijetnje za koje se okrivljenik tereti u ovom kaznenom postupku i za što je osnovano sumnjiv već je pravomoćno utvrđeno rješenjem suca istrage Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Kir-220/2026 od 2. ožujka 2026., koje rješenje je potvrđeno rješenjem izvanraspravnog vijeća Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Kv II- 103/2026-3 od 17. ožujka 2026., a kojim rješenjem je protiv okrivljenika određen istražni zatvor iz istražno zatvorske osnove iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08, s obzirom da je okrivljenik počinjenjem predmetnog kaznenog djela za koje je osnovano sumnjiv u ovom postupku prekršio mjere opreza koje su mu bile izrečene u drugom kazneno postupku. S obzirom da se dakle protiv okrivljenika vodi drugi kazneni postupak, na temelju potvrđene optužnice u kojem se tereti za počinjenje kaznenih djela prijetnje, nasilja u obitelji, tjelesne ozljede, počinjenih na štetu iste žrtve, dakle ZS, da su u tom postupku okrivljeniku bile određene mjere opreza koje je okrivljenik prekršio počinjenjem predmetnog kaznenog djela prijetnje za koje je osnovano sumnjiv, suprotno žalbenim navodima, pravilan je zaključak suda prvog stupnja o potrebi daljnje primjene mjere istražnog zatvora radi preveniranja iteracijske opasnosti, s obzirom da zbog navedenih okolnosti nije realno za očekivati da bi se ista svrha mogla postići mjerama opreza koje su okrivljeniku već bile određene i koje je okrivljenik kršio.
10. Zbog navedenih razloga žalba okrivljenika nije osnovana, zbog čega je valjalo na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08 odlučiti kao u izreci ove odluke.
U Varaždinu 7. travnja 2026.
Predsjednica vijeća
Mirna Mavriček
