REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U

ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna

Fitzgeralda Kennedyja 11

Poslovni broj: P-727/2023-36

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Tini Šimović, u pravnoj stvari tužitelja VILA BILI TOURS d.o.o. OIB: 41397450595, [adresa], zastupanog po punomoćniku Marku Ljubičiću, odvjetniku iz OD Ljubičić & Vrdoljak d.o.o. u Splitu, protiv tuženika CHINA ROAD AND BRIDGE CORPORATION, Kina, Peking, Dongcheng, 1008 Andingmenwai Avenue 88/C, OIB: 65065663116 (CHINA ROAD AND BRIDGE CORPORATION GLAVNA PODRUŽNICA ZAGREB, Zagreb, Ulica Antuna Nemčića 7), zastupanog po punomoćniku Toni Knezović, odvjetniku iz OD Vuković & Lalić d.o.o. u Splitu, nakon provedene javne glavne rasprave, zaključene 18. veljače 2026., u prisutnosti zastupnika po zakonu tužitelja Ive Jerkovića i punomoćnika stranaka, 7. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I/ U cijelosti se odbija tužiteljev tužbeni zahtjev koji glasi:

„Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 20.000,00 eur, sa zateznim kamatama obračunatim počevši od 3. ožujka 2023. do 30. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 31. prosinca 2023. do isplate uvećanjem referentne stope za osam postotn ih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa Europske središnje banke koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.“

II/ Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 2.562,50 eur, sa zateznim kamatama obračunatim počevši od 7. travnja 2026. do isplate, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa Europske središnje banke koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

I/ Utvrđuje se da je povučena protutužba u ovoj pravnoj stvari.

II/ Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove uslijed povlačenja protutužbe u iznosu od 6.125,00 eur, sa zateznim kamatama obračunatim počevši od 7. travnja 2026. do isplate, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa Europske središnje banke koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1./ Tužitelj je 3. ožujka 2023. podnio tužbu protiv tuženika, ispravljenu na pripremnom ročištu 12. ožujka 2024. (pravilnim naznačavanjem naziva tuženika i određivanjem stope zatezne kamate), u kojoj navodi, u bitnome, da su stranke 3. prosinca 2018. zaključile Ugovor o najmu stambenog prostora u [adresa], na adresi [adresa], a koji da se prostor sastoji od 9 posebnih jedinica, ukupne površine 368 m2. Ugovor da je zaključen do 30. srpnja 2021., no da je za kraće vrijeme prešutno između stranaka produljen. Vezano uz isplatu najamnine da između stranaka nije bilo sporenja. Prilikom napuštanja prostora, tužitelj tvrdi da tuženik kao najmoprimac nije izvršio svoju obvezu, jer da prostor nije vratio tužitelju u stanju u kakvom ga je preuzeo. Naime, tvrdi da je tuženik nepravilnim, nesavjesnim i nesvrhovitim korištenjem prostora za vrijeme trajanja ugovora iznajmljeni prostor oštetio. Nadalje, tvrdi da je tužitelj, uz suglasnost tuženika, izvršio sanaciju nastalih oštećenja, a vrijednost uloženog rada, materijala i opreme za otklanjanje štete da iznosi najmanje 20.000,00 eur. Stoga od tuženika potražuje naknadu ovako nastale štete, sa zateznim kamatama od podnošenja tužbe.

2./ U odgovoru na tužbu tuženik je osporio osnovanost i visinu tužiteljevog zahtjeva. Tvrdi da tuženik nije prouzročio štetu u iznajmljenim stambenim jedinicama, a osobiti ne takvu koja bi prelazila trošenje nastalo redovitom upotrebom. Nadalje, ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije, jer da tužitelj nije vlasnik predmetne nekretnine. Tvrdi da su suvlasnici Ivo Jerković i JB, no da JB nije tužitelju dala suglasnost za zaključivanje predmetnog Ugovora o najmu i da se ova suvlasnica protivi naplati bilo kakve štete od tuženika koju tužitelj u ovom postupku potražuje. Nadalje, tuženik je tijekom postupka podnio i protutužbu kojom predlaže utvrditi da je predmetni Ugovor o najmu ništetan, jer da je zaključen bez suglasnosti jednog od suvlasnika nekretnine (JB), uz zahtjev tužitelju radi vraćanja primljenog po osnovi ništetnog ugovora, odnosno isplate iznosa koji je od tuženika primio po osnovi plaćanja najamnina temeljem ovog ugovora, u ukupnom iznosu od 129.157,87 eur, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama obračunatim počevši od 3. listopada 2023.

3./ Tužitelj je osporio osnovanost protutužbenog zahtjeva. Navodi da je tužitelj ovlašteni korisnik predmetne nekretnine, a na temelju ugovora o zakupu zaključenog 17. listopada 2023. sa suvlasnicima nekretnine (Ivom Jerkovićem i njegovim ocem ČB). Osporava tvrdnje da bi predmetni Ugovor o najmu bio ništetan te ukazuje da JB nije suvlasnica, jer da je, naknadno, povodom pravnih lijekova, brisan njezin upis kao suvlasnice predmetne nekretnine izvršen na temelju rješenja o nasljeđivanju iza ČB.

4./ U daljnjem tijeku postupka, tuženik je, po istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi po kojoj plaćanje potražuje protutužbom, istaknuo i prigovor radi prebijanja. Konačno, podneskom od 5. veljače 2026. tuženik je povukao protutužbu. S obzirom da je tužitelj na povlačenje protutužbe pristao, odlučeno je, uz primjenu odredbe čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25., dalje ZPP) , kao u izreci rješenja pod točkom I/.

5./ U postupku je izvršen je uvid i pročitane su sljedeće isprave: Ugovor o najmu stanova (list 4-7 spisa), fotografije (list 8-27 spisa), izvadak iz zemljišne knjige (list 47, 69-90 spisa), Ugovor o zakupu od 17. listopada 2023. (list 91-93 spisa). Saslušan je zastupnik po zakonu tužitelja Ivo Jerković (list 129-130 spisa). Na prijedlog tužitelja, priklopljen je spis Općinskog suda u Metkoviću, u postupku osiguranja dokaza, poslovni broj R1-23/2023. Tuženik je prigovorio pravilnosti nalaza i mišljenja vještaka danog u postupku osiguranja dokaza.

6./ Tuženikov prijedlog za saslušanje svjedoka LB, nije uzet u obzir jer je istaknut nakon zaključenja prethodnog postupka, a tuženik nije iznio razloge iz kojih bi proizlazilo da bez svoje krivnje ovaj dokaz nije mogao predložiti do zaključenja prethodnog postupka (razlog iz odredbe čl. 299. ZPP-a). Pri tome, tuženik je na pripremnom ročištu predložio radi saslušanja druga dva svoja zaposlenika kao svjedoka, a na okolnosti vezane uz stanje iznajmljenih nekretnina, pa i stoga ne proizlazi opravdanost kasnijeg dodatnog predlaganja trećeg zaposlenika, na is te okolnosti, jer je očito da je i ovaj dokazni prijedlog tuženik mogao i bio dužan iznijeti do zaključenja prethodnog postupka. Iako je tužitelj predložio saslušanje stranaka, za tuženika nije saslušana osoba ovlaštena u poslovanju podružnice zastupati inozemnog osnivača, jer je tuženik izjavio da ova osoba nema saznanja o odlučnim činjenicama.

7./ Temeljem tako provedenih dokaza, ocijenivši ih primjenom odredbe čl. 8. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da je tužiteljev tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan.

8./ Predmet spora je tužiteljev zahtjev radi naknade štete jer tužitelj tvrdi da je tuženik nepravilnim, nesavjesnim i nesvrhovitim korištenjem prostora za vrijeme trajanja ugovora iznajmljeni prostor oštetio, a tužitelj da je nastalu štetu otk lonio te od tuženika potražuje naknadu za uloženi rad, materijal i opremu radi otklanjanja štete u iznajmljenom prostoru, u iznosu od 20.000,00 eur. Nadalje, predmet spora je i tuženikova tražbina istaknuta radi prebijanja, jer tuženik tvrdi da je ugovor između stranaka sklopljen radi najma stambenog prostora ništetan, stoga što da je zaključen bez suglasnosti jednog od suvlasnika predmetne nekretnine pa prema tužitelju ističe prigovor radi prebijanja, u iznosu od 129.157,87 eur, a po osnovi povrata plaćenih najamnina na temelju ništetnog ugovora.

9./ Među strankama je sporna osnovanost i visina utuženog tužiteljevog potraživanja radi naknade štete, jer tuženik tvrdi da u iznajmljenom prostoru nije počinio štetu, a osobito ne takvu koja bi prelazila posljedice redovite upotrebe prostora. Osim toga, osporava visinu istaknutog zahtjeva radi naknade štete. Konačno, sporno je i da li je predmetni Ugovor između stranaka ništetan i da li je tužitelj, s obzirom da nije vlasnik nekretnine koja je bila predmetom iznajmljivanja, aktivno legitimiran tražiti naknadu štete. Konačno, sporna je i osnovanost i visina tuženikove tražbine istaknute radi prebijanja, jer tužitelj, s obzirom da osporava tvrdnju o ništetnosti, osporava vraćanje plaćenog na temelju ugovora.

10./ Na temelju Ugovora od 3. prosinca 2018. (list 4-7 spisa), utvrđeno je da je zaključen između tužitelja kao najmodavca i tuženika kao najmoprimca , radi najma stambenog prostora za tuženikove radnike na izgradnji mosta kopno – Pelješac. Predmetni je Ugovorom tužitelj u najam dao tuženiku nekretninu na adresi [adresa], površine 368 m2, koja se sastoji od 9 soba. Ugovor je zaključen do 30. srpnja 2021. Predmetni je Ugovorom predviđena i, između ostalih, obveza tuženika napustiti iznajmljeni stambeni prostor u stanju u kavom ga je zatekao (čl. 1. i Ugovora). Nadalje, predviđeno je da će tužitelj pružiti popis predmeta za svaku sobu prije predaje (čl. 1. j Ugovora), da će tužitelj za svaki krevet osigurati posteljinu koja neće biti na popisu predmeta i koju nije potrebno vratiti po isteku Ugovora (čl. 1. k Ugovora). Nakon što stranke potvrde i popišu popis predmeta, tužitelj da će biti odgovoran za ugovaranje usluga popravaka uređaja i kućanskih aparata, a troškove da će strane snosit ovisno o uzroku oštećenja (čl. 1. l Ugovora). Tuženik je odgovoran za odražavanje prostorija čišćenjem i mijenjanjem posteljine (čl. 1. m Ugovora) te je odgovoran za troškove popravka štete koju je prouzročio, a tužitelj da će kontaktirati uslugu servisa kao podrška u popravku nanijete štete (čl. 1. n Ugovora). Konačno, tužitelj ima pravo pregledati stan jednom mjesečno kako bi se uvjerio da se prostor koristi na razuman način (čl. 1. p Ugovora).

11./ Dakle, predmetnim je Ugovorom tužitelj kao najmodavac tuženiku kao najmoprimcu dao na uporabu stan koji se sastoji od 9 soba, za potrebe smještaja njegovih radnika pa je između stranaka zaključen ugovor o najmu u smislu odredbe čl. 550. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., dalje ZOO).

12./ Neosnovano tvrdi tuženik da bi predmetni Ugovor bio ništetan, sve i da su osnovane njegove tvrdnje da jedan od suvlasnika predmetne nekretnine nije tužitelju dao suglasnost za korištenje predmetne nekretnine, odnosno zaključivanje predmetnog Ugovora. Naime, u skladu s odredbom čl. 560. st. 2. ZOO-a, u slučaju da treći polaže neko pravo na iznajmljenoj stvari koje isključuje pravo najmoprimca na uporabu, a kako tuženik tvrdi da bi pravo polagala suvlasnica predmetne nekretnine, navedena okolnost nema za posljedicu ništetnost ugovora o najmu, već je tada najmodavac dužan najmoprimcu naknaditi štetu, a ugovor o na jmu se raskida po samom zakonu. Stoga, sve i da su osnovane tvrdnje tuženika da bi izostala suglasnost suvlasnice predmetne nekretnine za davanje ove nekretnine na korištenje ili upotrebu, navedeno ne bi za posljedicu imalo ništetnost predmetnog Ugovora između stranaka.

13./ Osim toga, tužitelj tvrdi da je na korištenje nekretnine koja je predmetom Ugovora između stranaka ovlašten na temelju Ugovora o zakupu od 17. listopada 2023. (list 91-93 spisa), jer da su u vrijeme zaključivanja ovog Ugovora o zakupu suvlasnici predmetne nekretnine bili Ivo i ČB, koji da su, na neodređeno vrijeme, tužitelju predmetnu nekretninu dali na korištenje. Dakle, da je imao ovlaštenje vlasnika koristiti nekretninu i dati je u najam na temelju Ugovora koji je predmet spora. Paušalno tuženik upire da se predmetni Ugovor o zakupu ne bi odnosi na nekretninu koja je predmetom Ugovora o najmu između stranaka, jer je očito, iz priloženih zemljišno-knjižnih izvadaka, de se oznake zemljišno-knjižnih čestica i zemljišno- knjižnih uložaka navedene u predmetnom Ugovoru o zakupu i priloženim izvadcima ne podudaraju, stoga što je glede predmetnih nekretnina u međuvremenu otvoren postupak obnove zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] (razvidno iz izvatka iz zemljišne knjige na list 69 spisa).

14./ Konačno, pogrešno tuženik smatra da tužitelj, samo stoga što nije vlasnik nekretnine koja je bila predmetom Ugovora između stranaka, ne bi bio aktivno legitimiran na traženje naknade štete koja je predmet spora. Naime, tužitelj je kao najmodavac tuženiku dao stambeni prostor na upotrebu pa je stoga, na temelju tako zaključenog ugovora, a neovisno o vlasništvu stambenog prostora, ovlašten od tuženika potraživati naknadu štete za koju tvrdi da je nastala kao posljedica povrede Ugovorom o najmu između stranaka preuzetih obveza od strane tuženika. Tužitelj naime zahtjev ne temelji na činjenicama vezanim uz vlasništvo predmetne nekretnine, već njezino korištenje odnosno upotrebu na temelju ugovora.

15./ No, po ocjeni ovog suda, osnovano prigovara tuženik osnovanosti istaknutog odštetnog zahtejva, jer tužitelj nije dokazao da bi tuženik u iznajmljenom prostoru počinio štetu, odnosno nije dokazao da bi radi otklanjanja od strane tuženika prouzročene štete imao izdatke naknadu kojih potražuje.

16./ Prije svega, iskazujući u ovoj parnici, tužiteljev zastupnik po zakonu Ivo Jerković naveo je da je s tuženikom imao zaključena dva ugovora o najmu. Naime, ovi ugovori da su se odnosili na dvojni objekt u [adresa]. Jedan, koji je predmet spora u ovoj parnici, da se odnosio na dio predmetnog dvojnog objekta u [adresa], na broju 97/1, koji da se sastoji od 9 soba, a drugi, na drugi na drugi dio predmetnog dvojnog objekta u [adresa], na broju 97/2, koji da se sastoji od 13 apartmana. S obzirom da je isti iskazao da su tuženikovi radnici iz objekta na broju 97/1 (koji je predmet spora) izašli u lipnju 2021. očito su neosnovani navodi tužitelja u tužbi da je Ugovor na koji se tužitelj u tužbi poziva (za objekt u [adresa]) između stranaka bio za kraće vrijeme prešutno produljen, jer je ovaj Ugovor zaključen do 30. srpnja 2021. pa nije logično da bi bio prešutno produljen ako je tuženik prostor napustio ranije, u lipnju 2021., kako iskazuje Ivo Jerković.

17./ Nadalje, Ivo Jerković je iskazao da je tuženik drugi dio iznajmljenog mu dvojnog objekta (na broju 97/2 a koji se sastoji od 13 apartmana) napustio u prosincu 2021.

18./ Po ocjeni ovog suda, nelogični su i životno neuvjerljivi navodi Ive Jerkovića da je, kada su najmoprimci napustili kuću s 9 soba, svih 9 soba bilo uništeno i oštećeno. Ovo stoga što da su korištene na način da su se radnici koji su u njima boravili tuširali u kupaonicama na sifonu, a što da je dovelo do velike pojave vlage i da prostorije uopće nisu održavali. Naime, po ocjeni ovog suda, s obzirom da je tužitelj stambene jedinice predao na korištenje u prosincu 2018. i da su od strane tuženikovih radnika korištene gotovo do isteka ugovorenog roka, odnosno do lipnja 2021. (dakle dvije i pol godine) nelogično je da tužitelj, koji je imao po Ugovoru između stranaka pravo jednom mjesečno kontrolirati da li se stan koristi na pravilan način, korištenju kakvo opisuje ne bi i pisano prigovorio i tražio od tuženika da s takvim korištenjem prestane, nego da bi čekao da ugovorni odnos istekne i da tuženik uklonio nastala oštećenje dovođenjem prostora u stanje u kakvom ga je preuzeo. Također su nelogični navodi Ive Jerkovića da je prilikom izlaska tuženikovih radnika iz predmetnog prostora (koji se sastoji od 9 soba), izvršen zajednički popis oštećenja koja je potrebno otkloniti i dovesti prostor u prvobitno stanje, a da on sam takav popis, sve i da ga predstavnik tuženika nije potpisao, nema. Nelogični su naime i životno neuvjerljivi navodi istog da je postupao s povjerenjem jer da su mu predstavnici tuženika obećavali da će izvršiti cjelokupnu sanaciju kada napuste i drugi dio prostora (koji se sastoji od 13 apartmana). Također, na neuvjerljivost navoda istog upućuje i njegova tvrdnja da je prilikom preuzimanja prostora sastavljen popis predmeta za svaku sobu (u smislu odredbe čl. 1. j Ugovora), no takvim popisom na tužitelj ne raspolaže.

19./ Opisano postupanje tužitelja je nelogično i životno neuvjerljivo ako se ima u vidu pravo tužitelja kao najmodavca da u slučaju upotrebe stvari protivno ugovoru ili njezinoj namjeni, zanemarivanju održavanja stvari ili oštećivanju stvari, ugovor otkaže i bez pridržavanja otkaznog roka (čl. 562. ZOO-a)

20./ Tužitelj je na okolnost stanja predmetnih stambenih prostora u vrijeme predaje tuženiku i nakon tuženikovog izlaska priložio fotografije, no po ocjeni ovog suda, imajući u vidu ostale okolnosti konkretnog slučaja, ove isprave ne potvrđuju istinitost navoda tužitelja o nepravilnom korištenju prostora od strane tuženika i takvim načinom upotrebe prouzročenoj šteti. Naime, ove se fotografije uopće ne mogu dovesti u vezu s prostorom koji je bio predmet Ugovora, niti je iz njih razvidno na koju se od 9 iznajmljenih soba odnose, odnosno kada su fotografije nastale.

21./ Odlučne činjenice vezane uz stanje prostora koji je predmet odštetnog zahtjeva u ovoj parnici nije moguće utvrditi niti na temelju nalaza i mišljenje vještaka sačinjenog u postupku osiguranja dokaza provedenom u postupku kod Općinskog suda u Metkoviću, poslovni broj R1-23/2023. Prije svega, a kako proizlazi iz priloženog nalaza i mišljenja vještaka, a osim toga i iz navoda Ive Jerkovića, vještak nije pregledao zgradu u kojoj se nalazi 9 soba, radi oštećenja kojih je tužitelj podnio predmetnu tužbu, već zgradu u kojoj se nalazi 13 apartmana, a glede kojih je zaključen ugovor između stranaka koji nije predmet ove parnice. Osim toga, i glede zgrade koja se sastoji od 13 apartmana, Ivo Jerković iskazao je da je tuženik zgradu napustio u prosincu 2021. S obzirom da je očevid u postupku osiguranja dokaza proveden znatno kasnije, 3. travnja 2023., to također nije, na temelju činjenica utvrđenih očevidom u postupku osiguranja dokaza i tamo danim nalazom i mišljenjem vještaka nedvojbeno da se radi o stanju u kavom je tuženik ostavio iznajmljene apartmane prouzročivši u njima oštećenja koja je vještak utvrdio.

22./ S obzirom da je tuženik kao najmoprimac dužan vratiti iznajmljenu stvar nakon prestanka ugovora o najmu, no ne odgovara za istrošenost stvari nastalu njezinom redovitom upotrebom niti za oštećenja kao posljedicu dotrajalosti (čl. 566. st. 1. ZOO-a) to je upravo na tužitelju dužnost dokazati u kakvom je stanju iznajmljena stvar vraćena. Tužitelj, iako je na raspolaganju imao različite načine kojima je stanje iznajmljenih 9 soba mogao, za potrebe dokazivanja odštetnog zahtjeva, utvrditi u trenutku kada ih je tuženik napustio (u lipnju 2021.), priložio je tek fotografije koje je sam izradio iz kojih ček nije niti razvidno kada su učinjene. Čak niti popis nastalih oštećenja koji tvrdi da je s tuženikom sastavio, nije priložio. Takovo je postupanje tužitelja nelogično, osobito ako se imaju u vidu navodi tužitelja da je svih 9 soba bilo uništeno i oštećeno. Takovo je postupanje tužitelja osobito nelogično, ako se nadalje imaju u vidu navodi iz iskaza Ive Jerkovića da je oštećenja u svih 9 soba sanirao, dakle štetu koju tvrdi da je tuženik prouzročio otklonio, već u srpnju, odnosno rujnu iste godine (2021.), a kako bi nekretninu doveo u funkciju daljnjeg iznajmljivanja. Naime, bilo bi očekivano i logično.

23./ Stoga, po ocjeni ovog suda, tužitelj nije dokazao da bi tuženik iznajmljenih 9 soba u lipnju 2021. napustio ostavivši ove sobe uništene i oštećene kako tužitelj tvrdi.

24./ Konačno, nelogični su navodi tužitelja da je po izlasku tuženika iz predmetnog prostora izvršio sanaciju nastalih oštećenja, a vrijednost uloženog rada, materijala i opreme za otklanjanje štete da iznosi najmanje 20.000,00 eur. Naime, tužitelj u tužbi nije pobliže naveo kojim je radnjama i na koji način uklonio nastalu štetu u iznajmljenom prostoru (naveo je tak da je izvršio sanaciju oštećenja prostorija), već je na ove okolnosti predložio saslušanje stranaka i očevid. Iskazujući Ivo Jerković je naveo da je sanacija izvršena na način da je izvršeno čišćenje i bojanje prostora , namještaj koji da je bio oštećen od vlage da je prefarban, da je izvršena zamjena kauča i madraca na krevetima te drvenarije u kupaonicama, jer da je drvenarija bila oštećena od vlage, konačno da su zamijenjene tuš kabine i zahodske školjke. Opisane popravke Ivo Jerković je iskazao da je izvršio uz pomoć obitelji i prijatelja, a plaćanja da je dogovorio u skladu s mogućnostima, no da ih još nije izvršio. Iz ovih navoda prije svega ne proizlazi da bi tužitelju, kao pravnoj osobi, različitoj od vlasnika nekretnine, koja je tuženiku prostor dala u najam, nastali izdaci radi otklanjanja štete koju je tuženik u iznajmljenom prostoru prouzročio. Osim toga, ovi su navodi Ive Jerkovića, po ocjeni ovog suda također i životno neuvjerljivi jer nije logično da tužitelj ne bi, ako je otklanjanje štete izvršio kako tvrdi u srpnju odnosno rujnu 2021., barem u odnosu na zamijenjene stvari, kauče, madrace, tuš kabine i školjke u 9 soba, raspolagao pisanim dokazima o kupnji ovih stvari, a kojim bi potkrijepio tvrdnje o izdacima koje je s tim u vezi imao.

25./ Slijedom navedenog, na opisani način iznijetim činjenicama i predloženim dokazima, tužitelj nije dokazao koji bi mu troškovi opravdano bili potrebni radi otklanjanja štete koju bi tuženikovi radnici prouzročili jer stambene prostorije nisu redovito čistili, odnosno jer su načinom korištenja (tuširanjem na sifonu izvan kada) prouzročili pojavu vlage. Dakle, po ocjeni ovog suda, tužitelj nije dokazao da bi tuženik iznajmljeni stambeni prostora, površine od 368 m2, a koji se sastoji od 9 soba, u lipnju 2021. vratio tužitelju uništen i oštećen. Nadalje, s obzirom da tužitelj nije dokazao u kavom mu je stanju iznajmljeni prostor vraćen, odnosno da bi uopće i kakvu štetu tuženik u prostoru prouzročio, to nadalje nije dokazao niti koji bi izdaci bili potrebni radi otklanjanja štete koju je tuženik prouzročio. Slijedom navedenog, utvrđen je neosnovan tužiteljev zahtjev radi naknade štete po osnovi uloženog rada, materijala i opreme, koje tvrdi da je uložio radi otklanjanja štete koju mu je u iznajmljenom prostoru tuženik prouzročio (čl. 219. st.1. ZPP-a). S obzirom da je tužiteljev zahtjev odbijen kao neosnovan, to nema mjesta odlučivanju o tuženikovoj tražbini istaknutoj prigovorom radi prebijanja.

26./ Sud je kao nepotrebne za utvrđenje odlučnih činjenica odbio preostale dokazne prijedloge stranaka. Saslušanje zastupnika po zakonu tuženika nije provedeno, jer je tuženik naveo da ova osoba, kao niti osoba ovlaštena zastupati inozemnog osnivača u djelovanju podružnice, nemaju saznanja o odlučnim činjenicama. S obzirom da da tužitelj tvrdi da je oštećenja u iznajmljenom prostoru sam uklonio, u lipnju odnosno rujnu 2021., jer da je predmetnu nekretninu koristio u turističkoj sezoni počevši od 2021. radi daljnjeg iznajmljivanja, očevid predložen u ovoj parnici nije prikladan za utvrđenje odlučnih činjenica. Ovo stoga što je oštećenja radi kojih potražuje naknadu štete tužitelj svakako uklonio znatno prije no što je ovu parnicu pokrenuo, a osim toga, prostor je nakon izvršene sanacije nastavio koristiti u svrhu turističkog iznajmljivanja pa neposredno utvrđenje stanja predmetnog prostora u vrijeme očevida nije od utjecaja na utvrđenje odlučnih činjenica u ovoj pravnoj stvari. S obzirom da, po ocjeni ovog suda, tužitelj nije dokazao da bi tuženik iznajmljeni stambeni prostor u lipnju 2021. vratio tužitelju uništen i oštećen, dakle nije dokazao osnovanost osnove istaknutog tužbenog zahtjeva, to provođenje vještačenja, po vještaku građevinske i financijske struke, radi utvrđenja visine troškova koje je tužitelj imao radi otklanjanja štete u iznajmljenom prostoru nije bilo potrebno. S obzirom da navodi tuženika vezani uz izostanak suglasnosti jedne od suvlasnika za raspolaganje nekretninom nisu od utjecaja na donošenje odluke, kao nepotreban je odbijen tuženikov dokazni prijedlog radi saslušanja svjedokinje JBM na okolnost vlasničkih odnosa i zaključivanja Ugovora o zakupu na koji se tužitelj poziva. Ocjenjujući da su odlučne činjenice u dovoljnoj mjeri raspravljene i da tužitelj, na kojem je dužnost dokazivanja odlučnih činjenica, odlučne činjenice na kojima tužbeni zahtjev osniva nije dokazao, kao nepotreban je odbijen dokazni prijedlog tuženika, radi saslušanja svjedoka ĐB i IB, na okolnost stanja u kojem je iznajmljeni prostor vraćen tužitelju, odnosno radi utvrđenja istinitosti tuženikovih navoda kojima osporava tužiteljeve tvrdnje i tvrdi da tuženik prostor nije oštetio niti uništio, izvan posljedica redovite upotrebe stambenog prostora.

27./ S obzirom da su tužba i protutužba u procesnom smislu odvojeni zahtjevi, sud je o naknadi parničnih troškova prouzrokovanih raspravljanjem o ovim zahtjevima odlučio odvojeno.

28./ Tuženik je povukao protutužbu pa je, jer se ne radi o iznimci iz odredbe čl. 158. st. 2. ZPP-a, dužan tužitelju naknaditi parnične troškove koje mu je podnošenjem protutužbe prouzročio.

29./ S obzirom da je tuženik u protutužbi istaknuo zahtjev za utvrđenjem ništetnosti predmetnog Ugovora o najmu (točka I/ petita protutužbe) i zahtjev za isplatu (točka II/ petita protutužbe), a propustio je naznačiti vrijednost predmetna spora u odnosu na nenovčani zahtjev radi utvrđenja ništetnosti, primjenom odredbe čl. 40. st. 4. ZPP-a, vrijednost predmeta spora u odnosu na zahtjev za utvrđenje ništetnosti istaknut u protutužbi utvrđena je u iznosu od 1.500,00 eur, a kako se izjasnio tuženik, ocjenjujući da je ovaj iznos vrijednosti predmeta spora u konkretnom slučaju primjeren. Po ocjeni ovog suda, nije primjeren iznos vrijednosti predmeta spora koji je za ovaj dio protutužbenog zahtjeva predložio odrediti tužitelj, odnosno iznos koji se kao, posljedica ništetnosti, predlaže naložiti platiti, od 129.157,87 eur, jer bio ovako određena vrijednost predmeta spora bila, po ocjeni ovog suda, suviše visoko određena i ne bi, glede troškova postupka, odgovarala značaju predmeta spora.

30./ Odluka o tužiteljevom zahtjevu za naknadu parničnih troškova uslijed povlačenja protutužbe, prema mjerodavnoj vrijednosti predmeta spora 130.657,87 eur (jer je 1.500,00 eur + 129.157,87 eur = 130.657,87 eur), osniva se na odredbi čl. 155. st. 1. ZPP-a i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023, dalje Tarifa), a u granicama istaknutog zahtjeva (razlog iz odredbe čl. 2. st. 1. ZPP-a). Tužitelju je, po osnovi odvjetničkog zastupanja priznat trošak za:

- sastav odgovora na protutužbu od 10. studenog 2023. (T.br. 8/1 Tarife) , u zatraženom iznosu od 1.960,00 eur,

- zastupanja na ročištu 12. ožujka 2024. (T.br. 9/1 Tarife), u zatraženom iznosu od 1.960,00 eur,

- zastupanja na ročištu 18. veljače 2026. (T.br. 9/2 Tarife jer je na ovom ročištu, prije raspravljanja o glavnoj stvari glede istaknutog protutužbenog zahtjeva, tužitelj izjavio da pristaje na povlačenje protutužbe ), u iznosu od 980,00 eur,

dakle ukupno 4.900,00 eur, koji iznos valja uvećati za pripadajući porez na dodanu vrijednost u visini od 25% (T.br. 46 Tarife), što ukupno iznosi 6.125,00 eur. Odluka o zateznim kamatama na dosuđene troškove postupka tužitelju osniva se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a te se kamate obračunavaju počevši od donošenje ove odluke do isplate, po stopi utvrđenoj na temelju odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a za ostale odnose. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom II/ izreke rješenja.

31./ Tužitelju, uslijed povlačenja protutužbe nije priznat trošak zastupanja na ročištu 4. listopada 2023. jer se na ovom ročištu, obzirom je protutužba podneskom podnesena neposredno prije i nije još bila dostavljena tužitelju, o protutužbi nije raspravljalo. Nadalje, nije priznat trošak zastupanja na ročištu 3. listopada 2025. jer je ovo ročište odgođeno zbog nedolaska tužiteljevog zastupnika po zakonu radi saslušanja, a isti nije pravovremeno ispričao nedolazak, već je tek na ročištu punomoćnik naveo da je spriječen poslovnim obvezama. Stoga, s obzirom da je ročište odgođeno krivnjom tužitelja, to isti nema pravo na naknadu troška za ovu procesnu radnju (razlog iz odredbe čl. 156. st. 1. ZPP-a). Konačno, nije priznat trošak za sastav podneska od 18. veljače 2026., u kojem je tužitelj popisao troškove naknadu kojih uslijed povlačenja protutužbe potražuje. Ovo stoga što je istog dana održano ročište, za pristup na koje je naknada tužiteljevom punomoćniku priznata, pa predmetni podnesak nije bio radnja potrebna za vođenje postupka (razlog iz odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a). S obzirom da trošak sudske pristojbe za odgovor na (protu)tužbu stranke podmiruju po pravomoćnom okončanju postupka razmjerno ostvarenom uspjehu (čl.

4. st. 2. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18. i 51/223.)) to se, s obzirom na povlačenje protutužbe (dakle uspjeh tužitelja) ne radi o izdatku koji će za tužitelja nastati pa je stoga zahtjev za naknadu troška po ovoj osnovi neosnovan.

32./ Tužitelju, jer je u cijelosti izgubio parnicu u odnosu na zahtjev iz tužbe, ne pripada pravo na naknadu troškova postupka prouzročenih raspravljanjem o tužbi, a tuženiku je dužan naknaditi troškove koje mu je ovime izazvao (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

33./ O tuženikovom zahtjevu za naknadu troškova postupka po osnovi zastupanja po punomoćniku odvjetniku, prema vrijednosti predmeta spora iz tužbe (20.000,00 eur) i odredbe Tarife odlučeno je primjenom odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a te je tuženiku priznat trošak za:

- sastav odgovora na tužbu (T.br. 8/1 Tarife) u iznosu od 500,00 eur (pri tome, nije priznat dodatni trošak za sastav podneska od 12. srpnja 2023.; naime, omaškom je sud propustio, uz poziv tuženiku na davanje odgovora na tužbu, tuženiku dostaviti i tužbu; no, unatoč navedenom nije opravdan tuženikov zahtjev za sastav dva obrazložena podneska (od 8. svibnja 2023. i 12. srpnja 2023.), a kojima se očitovao na navode iz tužbe, najprije, prije no što je sadržaj tužbe utvrdio, a potom i nakon što je utvrdio sadržaj tužbe, sijedom čega je tužitelju priznat trošak samo jednog obrazloženog podneska kojim se očitovao na navode iz tužbe),

- sastav podneska od 17. prosinca 2024. (T.br. 8/4 Tarife, jer se prema sadržaju ovog podnesaka, kojim se tuženik očituje na poziv suda o potrebi saslušanja njegovog zastupnika po zakonu i ističe daljnje dokazne prijedloge radi saslušanja svjedoka, radi o jednom od ostalih podnesaka) u iznosu od 50,00 eur,

- zastupanja na ročištu 3. listopada 2025. (T.br. 9/1 Tarife) u iznosu od 500,00 eur (neosnovano tuženik za zastupanje na ovom ročištu potražuje i naknadu po osnovi raspravljanja o protutužbi, jer, s obzirom da je protutužbu povukao, nema pravo na naknadu troškova prouzročenih raspravljanjem o protutužbi (razlog iz odredbe čl. 158. st. 1. ZPP-a),

- zastupanja na ročištu 12. ožujka 2024. i 18. veljače 2026. (T.br. 9/1 Tarife), u iznosu od po 500,00 eur,

dakle ukupno 2.050,00 eur, koji iznos valja uvećati za pripadajući porez na dodanu vrijednost u visini od 25% (T.br. 46 Tarife), što ukupno iznosi 2.562,50 eur. Odluka o zateznim kamatama na dosuđene troškove postupka tuženiku osniva se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a te se kamate obračunavaju počevši od donošenje ove presude do isplate, po stopi utvrđenoj na temelju odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a za ostale odnose. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao pod točkom II/ izreke presude.

U Zagrebu 7. travnja 2026.

Sutkinja:

Tina Šimović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda.