REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] C 5

Poslovni broj: Us I-2241/2025-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sucu Vedranu Juričiću, na prijedlog višeg sudskog savjetnika Ivana Lubine, uz sudjelovanje zapisničarke Monike Puharić, u upravnom sporu tužiteljice CH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Istarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju, Odsjeka za drugostupanjski upravni postupak, Pula, Riva 8, OIB: 90017522601, radi poreza na kuće za odmor, 7. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Istarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju, Odsjeka za drugostupanjski upravni postupak KLASA: UP/II-410-01/25-01/26, URBROJ: 2163-18/2-25-8 od 19. rujna 2025.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Općine Medulin, Upravnog odjela za proračun i financije, KLASA: UP/I 410-15/22-01/1553, URBROJ: 2163-27-03/8-23-4 od 19. srpnja 2023., izmijenjena je točka 1. poreznog rješenja tog tijela KLASA: UP/I 410-15/22- 01/1553, URBROJ: 2163-27-04-6-22-1, na način da se tužiteljici utvrđuje porez na kuću za odmor za 2022. za građevinu izgrađenu na k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], površine 54,60 m2 u iznosu od 108,70 eura, te je određeno da ostali dijelovi rješenja ostaju neizmijenjeni, uz popratna utvrđenja.

2. Protiv navedenog rješenja tužiteljica je izjavila žalbu, koja je rješenjem tuženika KLASA: UP/II-410-01/25-01/26, URBROJ: 2163-18/2-25-8 od 19. rujna 2025., odbijena kao neosnovana.

3. Tužiteljica je u cilju osporavanja zakonitosti navedenog rješenja tuženika pravodobno podnijela tužbu ovom Sudu, a u tužbi, podnesku od 16. veljače 2026. i na raspravi 31. ožujka 2026. navodi, u bitnom, da površina apartmana za koju joj je utvrđen porez za kuće za odmor za 2022., nije točno određena, iz razloga što je u nju uključen i dio koji se odnosi na lođu površine 7,35 m2, zbog čega smatra da apartman ima korisnu površinu od 47,25 m2, a ne 54,60 m2. Naime, smatra da lođa prema propisanom koeficijentu ulazi u ukupnu, ali ne i u korisnu površinu stana, koja čini osnovicu za obračun predmetne obveze. Dodatno obrazlaže da Zakon o lokalnim porezima ("Narodne novine", boj 115/16. i 101/17., dalje: ZLP) ne propisuje način na koji se izračunava korisna površina kuće za odmor, zbog čega se ona, a radi utvrđivanja predmetne obveze, izračunava na način propisan Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17. - službeni pročišćeni tekst, 152/14., 81/15. - službeni pročišćeni tekst, dalje: ZVDSP). U odnosu na predmetu lođu navodi da ona nije zatvoreni dio apartmana namijenjen za stanovanje, već da je to u naravi otvorena terasa apartmana preko koje vodi ulaz i izlaz iz apartmana te služi za smještaja bicikla, a da prema odredbama ZVDSP-a ne ulazi u korisnu površinu stana za potrebe oporezivanja. Nadalje, smatra da se tuženik u obrazloženju osporenog rješenja pozivao na odredbe zakona i pravilnika koji nisu mjerodavni za rješavanje ovdje spornog pitanja, kao i da je stav Ministarstva financija, Porezne uprave, da se korisna površina utvrđuje sukladno odredbama ZVDSP-a, zbog čega bi ona, u slučaju da se na taj način ne utvrdi korisna površina njezine nekretnine, bila dovedena u nepovoljniji položaj u odnosu na druge porezne obveznike koji podliježu istoj poreznoj obvezi.

4. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da iskazani pravni stav Porezne uprave na koji upire tužiteljica, ako i ima snagu obvezujućeg mišljenja Porezne uprave, pravno je obvezujući za njezine ustrojstvene jedinice, a nije obvezujući i za sudove i tuženika, niti da je nužno ispravan. Nadalje navodi da u cijelosti ostaje kod navoda u obrazloženju osporenog rješenja, slijedom čega predlaže da Sud odbije tuženi zahtjev kao neosnovan.

5. U tijeku spora održana je rasprava 31. ožujka 2026. kako bi se sukladno odredbi članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, dalje: ZUS) omogućilo strankama u sporu da usmeno obrazlože svoje navode iz tužbe i odgovora na tužbu.

6. Nesporno je da je tužiteljica vlasnica apartmana u Medulinu, za koji joj je predmetnim rješenjima razrezan porez na kuću za odmor za 2022.

7. Sporno je među strankama ovog spora, jesu li zakonito javnopravna tijela tužiteljici razrezala porez na kuću za odmor za 2022. za predmetnu nekretninu, konkretno jesu li pravilno pri utvrđenju visine tog poreza u obzir uzeli i površinu pripadajuće lođe, kao korisnu površinu tog apartmana.

8. Sud je izveo dokaz uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu upravnog spora i u spisu upravnog postupka koji je ovom sporu prethodio. Druge dokaze Sud nije izveo iz razloga što su se odlučne činjenice za odluku u ovom sporu mogle utvrditi uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu upravnog spora i upravnog postupka.

9. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

10. Odredbom članka 13. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o lokalnim porezima ("Narodne novine", broj 152/24.) propisano je da će se postupci utvrđivanja i naplate lokalnih poreza započeti po Zakonu o lokalnim porezima ("Narodne novine", broj 115/16., 101/17., 114/22. i 114/23.) završiti po odredbama toga Zakona.

11. Odredbom članka 26. stavkom 1. ZLP-a, važećim u vrijeme donošenja prve odluke o predmetnoj obvezi, propisano je da se porez na kuće za odmor plaća od 5 do 15 kuna/m2 korisne površine kuće za odmor. Stavkom 2. istog članka propisano je da visinu poreza na kuće za odmor propisuje svojom odlukom predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave.

12. Odredbom članka 74. stavka 2. alinejom 2. i 3. ZVDSP-a propisano je da korisne vrijednosti utvrđuje sud svojom odlukom donesenom u izvanparničnom postupku, po pravilima da je korisna površina ukupna podna površina stana ili druge samostalne prostorije, umanjena za širinu zidova koji je prekidaju, te da se prigodom izračunavanja korisne površine neće uzeti u obzir podrumske i tavanske prostorije koje po svojoj opremi nisu prikladne za stambene ili poslovne svrhe, kao ni stubišta, otvoreni balkoni i terase; isto vrijedi i za druge dijelove nekretnine koji su pripadak nekog stana ili druge samostalne prostorije u skladu s odredbama članka 67. stavka 3. do 5. tog Zakona.

13. Odredbom članka 73. stavkom 1. ZVDSP-a propisano je da se vlasništvo posebnog dijela nekretnine uspostavlja na temelju pisane suglasnosti svih suvlasnika te nekretnine. Stavkom 3. istog članka propisano je da se vlasništvo posebnog dijela ne može uspostaviti dok nadležno tijelo ne potvrdi da je određeni stan ili druga prostorija u određenoj zgradi i na određenoj zemljišnoj čestici samostalna uporabna cjelina. Potvrda mora sadržavati popis i opis posebnih dijelova nekretnine i da su izgrađeni u skladu s dozvolom nadležnog tijela. Stavkom 5. istog članka propisano je da se vlasništvo posebnog dijela ne može uspostaviti dok ne postane pravomoćnom odluka suda o utvrđivanju korisnih vrijednosti toga stana, odnosno druge prostorije te korisnih vrijednosti svih stanova i ostalih prostorija cijele nekretnine, osim kad ovaj Zakon određuje da pravomoćnu odluku suda o utvrđivanju korisnih vrijednosti zamjenjuje isprava suvlasnika.

14. Odredbom članka 74. stavkom 3. ZVDSP-a propisano je da iznimno, od odredbe stavka 2. ovoga članka, ako su suvlasnici nekretnine suglasno odlučili da će svoja suvlasnička prava ograničiti tako što će s određenim suvlasničkim dijelom povezati vlasništvo određenoga posebnoga dijela nekretnine, uzima se da je taj suvlasnički dio odgovarajući dio, pa tada pravomoćnu odluku suda o utvrđivanju korisnih vrijednosti zamjenjuje isprava svih suvlasnika o toj njihovoj odluci.

15. Odredbom članka 5. Odluke o lokalnim porezima Općine Medulin ("Službene novine Općine Medulin", broj 10/20., dalje: Odluka) propisano je da se porez na kuće za odmor plaća 15,00 kuna po jednom četvornom metru korisne površine kuće za odmor godišnje.

16. Sagledavajući ukupnost činjenica utvrđenih u provedenom upravnom postupku, kao i onih razvidnih iz isprava priležećih spisu ovog spora, te cijeneći navode tužiteljice iznesene tijekom ovog spora i prethodno provedenog upravnog postupka, Sud nalazi da je primjenom citiranih odredbi zakona i Odluke u odnosu na predmetnu nekretninu tužiteljici pravilno utvrđena obveza plaćanja poreza na kuću za odmor za 2022.

17. Naime, tuženik je pravilno utvrdio da je na nekretnini u kojoj se nalazi apartman tužiteljice, uspostavljeno pravo vlasništva na posebnim dijelovima te nekretnine, uz istovremeni upis posebnih dijelova nedjeljivo povezanih sa suvlasničkim dijelovima cijele nekretnine u poduloške. Navedeno je učinjeno na temelju Izjave od 3. prosinca 2012. dane od strane ranijeg vlasnika radi provedbe plana posebnih dijelova građevine u svrhu etažne diobe stambene građevine oznake k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], Potvrde Istarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju, Odsjeka za prostorno uređenje i gradnju Pula KLASA: 361-01/12-02/62, URBROJ: 2163/1-18- 06/1-12-2 od 12. studenog 2012., kojom je potvrđeno da posebni dijelovi navedene građevine, prikazani u planu posebnih dijelova zgrade, jesu samostalne uporabne cjeline, a u odnosu na posebni dio koji je predmet ove upravne stvari i u vlasništvu je tužiteljice, navodi se njegova neto površina od 59,18 m2, kojeg čine prostorije: hodnik, spavaća soba, lođa, kuhinja, dnevni boravak, kupaonica te pripatci parkirno mjesto i dvorište, te Plana posebnih dijelova navedene građevine iz listopada 2012. Navedene isprave provedene su u zemljišnoj knjizi te su uspostavljeni posebni dijelovi navedene građevine, a što je razvidno iz povijesnog izvatka za tu građevinu. Osim toga, njima su utvrđene i korisne vrijednosti svih stanova-posebnih dijelova te ostalih dijelova građevine. Nadalje, sukladno Pravilniku o metodama procjene vrijednosti nekretnina ("Narodne novine", broj 105/15.) primijenjeni su koeficijenti za obračun neto korisne površine tužiteljičina stana, a prema kojemu lođa ulazi u izračun korisne vrijednosti stambenog prostora s propisanim koeficijentom od 0,75.

18. S obzirom na navedeno, ocjena je Suda da je činjenično stanje u ovoj pravnoj stvari pravilno i potpuno utvrđeno, odnosno da su javnopravna tijela pravilno utvrdila korisnu površinu tužiteljičina stana te u odnosu na nju razrezala predmetnu poreznu obvezu. Naime, nisu osnovani tužbeni navodi da je korisnu površinu trebalo utvrditi sukladno odredbama ZVDSP-a, konkretno da je od utvrđene korisne površine trebalo oduzeti površinu lođe. To stoga što je citiranom odredbom članka 74. stavka 3. ZVDSP-a propisano da odluku suda o utvrđivanju korisnih vrijednosti zamjenjuje odluka suvlasnika kojom ograničavaju svoja suvlasnička prava time što s određenim suvlasničkim dijelom povezuju vlasništvo određenog posebnog dijela nekretnine, a koja odluka nesporno postoji u odnosu na predmetnu građevinu u kojoj se nalazi stan tužiteljice. Osim toga, nije osnovano niti pozivanje tužiteljice na odredbu članka 74. stavak 2. alineja 3. ZVDSP-a, u dijelu u kojem je propisano da se u izračun korisne površine neće uzeti, između ostalog i, otvoreni balkoni i terase. Naime, osim što su korisne površine utvrđene prethodno navedenom odlukom, dodatno se ističe da je iz dostavljene fotografije lođe razvidno da se radi o natkrivenom i uvučenom vanjskom prostoru unutar gabarita zgrade, koji je otvoren (koliko je vidljivo) s jedne strane, stoga navedeni prostor čini lođu, a ne otvorenu terasu kako to neosnovano navodi tužiteljica i za koju ZVDSP propisuje da ne ulazi u korisnu površinu stana. Stoga su i s te strane neosnovanima ocijenjeni navodi tužiteljice koji se odnose na utvrđenu korisnu površinu njezina stana.

19. S obzirom na utvrđeno, nije od utjecaja na odluku u ovoj stvari priloženo Mišljenje Ministarstva financija, Porezne uprave, budući da tužiteljica nema otvorenu terasu, već lođu, a što je predmet razrade navedenog Mišljenja. Osim toga, pravilno je tuženik naveo u odgovoru na tužbu da to Mišljenje nije obvezujuće za to javnopravno tijelo te sudove, već isključivo za ustrojstvene jedinice tog tijela.

20. Slijedom svega navedenog, osporeno rješenje tuženika ocijenjeno je zakonitim pa je stoga na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan.

U Rijeci 7. travnja 2026.

Sudac

Vedran Juričić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 126. st. 6. ZUS-a).

DNA:

- tužiteljici CH, [adresa]

- tuženiku Istarskoj županiji, Upravnom odjelu za prostorno uređenje i gradnju, Odsjeku za drugostupanjski upravni postupak, Pula, Riva 8