REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U OSIJEKU
Osijek, Vukovarska cesta 31
Poslovni broj: Us I-690/2025-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Jasenki Beker Rupčuć, po prijedlogu sudske savjetnice Tatjane Sekulić, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Huselić, u upravnom sporu tužitelja DB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnoga sektora za drugostupanjski upravni postupak, Frankopanska 1, Zagreb, OIB: 18683136487, radi poreza na promet nekretnina, 27. ožujka 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja radi poništavanja rješenja tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak KLASA: UP/II-410-20/24-01/104, URBROJ: 513-04- 25-4 od 23. svibnja 2025.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-410-20/24-01/104, URBROJ: 513-04-25-4 od 23. svibnja 2025. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv poreznog rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Osijek, Ispostave Osijek, KLASA: UP/I-410-20/2024-001/00121, URBROJ: 513-007- 14-01-2024-0003 od 1. veljače 2024. kojim je tužitelju , točki 1. izreke, utvrđena osnovica poreza na promet nekretnina u iznosu 104.607,86 eur. Točkom 2. izreke određeno je da se na osnovicu iz točke 1. izreke utvrđuje porez na promet nekretnina po stopi 3% u iznosu od 3.138,24 eur. U točki 3. izreke određeno je da je tužitelj dužan platiti utvrđeni iznos poreza u roku od 15 dana od dana dostave rješenja na navedeni broj računa. Na nepravodobno uplaćeni porez na promet nekretnina obračunavaju se i plaćaju zatezne kamate. Točkom 4. izreke određeno je da žalba ne odgađa izvršenje rješenja.
2. Tužitelj u tužbi navodi da je s MB bio u izvanbračnoj zajednici od travnja 2000. te da su ostvarivali zajedničke prihode iz kojih je predmetna nekretnina i stečena. Navodi da je iz Ugovora o razdiobi imovine stečene tijekom trajanja bračne zajednice – Bračni ugovor, koji ugovor je sklopljen između tužitelja i MB **.**.2023. i ovjeren kod javnog bilježnika Vjenceslava Arambašića u Osijeku, broj ovjere OU-294/2023, vidljivo da je riječ o diobi bračne stečevine, a ne stjecanju iste. S obzirom na navedeno, predlaže sudu usvojiti tužbeni zahtjev i poništiti osporavano rješenje tuženika.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako tužba nije osnovana iz razloga navedenih u obrazloženju pobijanoga rješenja. S obzirom na navedeno predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev.
4. Budući da je Sud činjenice ocijenio nespornima te je u konkretnom slučaju sporna primjena prava, a da tužitelj u tužbi i tuženik u odgovoru na tužbu nisu izričito zahtijevali održavanje rasprave, sud je primjenom odredbe članka 98. stavka 1. točke 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/2024., dalje: ZUS) riješio ovaj upravni spor bez rasprave.
5. Tijekom upravnog spora sud je izvršio uvid u predmetni spis, spis tuženika i isprave koje su priložene u taj spis te je na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
6. Člankom 4. Zakona o porezu na promet nekretnina („Narodne novine“, broj: 115/2016. i 106/2018., dalje: Zakon) propisano je da je predmet oporezivanja promet nekretnina. Prometom nekretnina, u smislu ovoga Zakona, smatra se svako stjecanje vlasništva nekretnine (u daljnjem tekstu: stjecanje nekretnine) u Republici Hrvatskoj (stavak 1.). Stjecanjem nekretnine, u smislu stavka 1. ovoga članka, smatra se kupoprodaja, zamjena, nasljeđivanje, darovanje, unošenje i izuzimanje nekretnina iz trgovačkog društva, stjecanje dosjelošću, stjecanje nekretnina u postupku likvidacije ili stečaja, stjecanje na temelju odluka suda ili drugog tijela te ostali načini stjecanja nekretnina od drugih osoba (stavak 2.).
7. U skladu s odredbom članka 9. stavka 1. Zakona o porezu na promet nekretnina osnovica poreza na promet nekretnina je tržišna vrijednost nekretnine u trenutku nastanka porezne obveze.
8. Prema odredbi članka 15. stavka 3. Zakona o porezu na promet nekretnina porez na promet nekretnina pri nasljeđivanju, darovanju i drugom stjecanju nekretnina bez naknade ne plaćaju bivši bračni drugovi kada uređuju svoje imovinske odnose.
9. Iz podataka spisa upravnog postupka proizlazi da je tužitelj s MB **.**.2023. sklopio Ugovor o razdiobi imovine stečene tijekom trajanja bračne zajednice – bračni ugovor (dalje: Ugovor). U članku 3. navedenog Ugovora stranke sporazumno utvrđuju da stečenu imovina tijekom trajanja njihove zajednice čini suvlasnički dio s neodređenim omjerom stana na trećem katu površine 26,52 m2, [adresa], sa suvlasničkim udjelom koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi kč. br. [katastarska čestica], a koji stan se nalazi na adresi D [adresa] ukupne površine 525 m2 od toga stambena zgrada u [adresa], 29 površine 525 m2 upisano na kč. br. [katastarska čestica] u zk. ul. br. [broj ZK uloška] za k. o. [katastarska općina]. Nekretnina „D“ koja se sastoji od stambenog prostora na I katu zgrade, a koja se sastoji od hodnika sa 7,10 m2, kupaonice sa 4,22 m2, kuhinje sa 6,44 m2, dnevne sobe i blagovaone sa 26,63 m2, spavaće sobe sa 14,84 m2, looggie sa 7,89 m2, ukupne površine od 67,12 m2. Pomoćni prostor koji se sastoji od prostorije u podrumu sa 3,20 m2, a sveukupno 70,32 m2, koji stan se nalazi u kuća i dvorište [adresa], ukupne površine 320 m2, upisano na kč. br. [katastarska čestica] u zk. ul. br. [broj ZK uloška] za k. o. [katastarska općina].
10. Nadalje, u članku 4. navedenog Ugovora stranke su se sporazumjele da će predmetne nekretnine podijeliti na način da tužitelj zadrži u samovlasništvu i posjedu stan na trećem katu koji je u naravi garsonijera, ukupne površine 26,52 m2, [adresa], sa suvlasničkim udjelom koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi kč. br. [katastarska čestica], a koji stan se nalazi na adresi [adresa], od toga stambena zgrada, [adresa], 29 površine 525 m2 upisano na kč. br. [katastarska čestica] u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te da MB prenosi u samovlasništvo tužitelju suvlasnički dio 968/10000, etažno vlasništvo (E-/), nekretnina „D“, s koja se sastoji od stambenog prostora na I katu zgrade, a koja se sastoji od hodnika sa 7,10 m2, kupaonice sa 4,22 m2, kuhinje sa 6,44 m2, dnevne sobe i blagovaone sa 26,63 m2, spavaće sobe sa 14,84 m2, looggie sa 7,89 m2, ukupne površine od 67,12 m2. Pomoćni prostor koji se sastoji od prostorije u podrumu sa 3,20 m2, a sveukupno 70,32 m2, koji stan se nalazi u kuća i dvorište [adresa], ukupne površine 320 m2, upisano na kč. br. [katastarska čestica] u zk. ul. br. [broj ZK uloška] za k. o. [katastarska općina]. Istim člankom Ugovora stranke su ugovorile da će tužitelj isplatiti MB u novcu, a vezano za prijenos prava vlasništva na nekretnini u vlasništvu MB iz članka 3. ovoga Ugovora, u ukupnom iznosu od 120.000,00 eur i to iznos od 90.000,00 eur odmah po potpisivanju ovog ugovora, a ostatak od 30.000,00 eur će isplatiti nakon realizacije kredita, u roku od šezdeset dana od sklapanja i potpisivanja ovog ugovora i to na ime isplate njezinog vlasništva nekretnine, pokretnina i svih ostalih ulaganja i svih drugih potraživanja po bilo kojem osnovu prema tužitelju.
11. Uzimajući u obzir sve prethodno navedeno, sud smatra kako su osporavano rješenje tuženika od 23. svibnja 2025. kao i prvostupanjsko rješenje od 1. veljače 2024. na zakonu osnovani.
12. Naime, tužitelj u tužbi tvrdi kako je u konkretnom slučaju trebao biti oslobođen plaćanja poreza na promet nekretnina sukladno odredbi članka 15. stavka 3. Zakona o porezu na promet nekretnina.
13. Međutim, navedena odredba članka 15. stavka 3. Zakona o porezu na promet nekretnina nedvojbeno propisuje da porez na promet nekretnina pri nasljeđivanju, darovanju i drugom stjecanju nekretnina bez naknade ne plaćaju bivši bračni drugovi kada uređuju svoje imovinske odnose. Međutim, prema shvaćanju ovoga suda, tužitelj je predmetnu nekretninu stekao naplatnim pravnim poslom jer iz Ugovora proizlazi da je na ime isplate njezinog vlasništva nekretnine, bivšoj supruzi MB, platio iznos od 120.000,00 eur.
14. Nije sporno da se u ovom predmetu radi o diobi bračne stečevine, ali predmetni pravni posao na temelju koga je tužitelj stekao vlasništvo na predmetnoj nekretnine od bivše supruge ima sva bitna obilježja kupoprodaje, pa to u svakom slučaju predstavlja zapreku za korištenje porezne olakšice propisane odredbom čanka 15. stavka 3. Zakona o porezu na promet nekretnina, jer se porezno oslobođenje može ostvariti samo u slučaju da se radi o besplatnom pravnom poslu. Osim toga, u konkretnom slučaju, a kako je to ranije rečeno, nedvojbeno je utvrđeno da je tužitelj predmetnu nekretninu stekao naplatnim pravnim poslom, odnosno isplatom MB iznosa od 120.000,00 eur. Sud stoga smatra kako je porezno tijelo valjano tužitelju utvrdilo predmetnu poreznu obvezu sukladno članku 6. Zakona o porezu na promet nekretnina.
15. Slijedom navedenog, prema shvaćanju ovoga Suda, pravilno su porezna tijela utvrdila da je tužitelj predmetne nekretnine stekao kupoprodajom, dakle, naplatnim pravnim poslom te stoga nema osnove za primjenu članka 15. stavka 3. Zakona o porezu na promet nekretnina.
16. Zbog naprijed iznesenog, a na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a, Sud je odlučio kao u izreci presude.
U Osijeku 27. ožujka 2026.
Sutkinja
Jasenka Beker Rupčić
Uputa o pravnom lijeku: protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).
DNA:
1. Tužitelju
2. Tuženiku
