REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-2763/2025-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A B E Z O D R Ž A VA A NJ A R A S P R A V E

Trgovački sud u Zagrebu po sucu toga suda mr. sc. Leonu Širić, na temelju pisanog prijedloga sudske savjetnice Matee Orešković, u pravnoj stvari tužitelja AUTO KANTOCI d.o.o., OIB: 61995520253, Zagreb, Samoborska cesta 118B, kojeg zastupa punomoćnik Aleksandar Aleksovski, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Juršetić & Aleksovski, Zagreb, Lovinčićeva 3, protiv tuženika EUROHERC OSIGURANJE d.d., OIB: 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, kojeg zastupa punomoćnik Ivica Ćosić, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Grgić & partneri, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, radi isplate, bez održavanja rasprave 7. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I./ Nalaže se tuženiku EUROHERC OSIGURANJE d.d., OIB: 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, isplatiti tužitelju AUTO KANTOCI d.o.o., OIB: 61995520253, Zagreb, Samoborska cesta 118B, iznos od 61,75 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 06. listopada 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječa jnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

II./ Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 125,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 7. travnja 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi tvrdi da je u prometnoj nezgodi koja se dogodila 03. listopada 2025. nastala šteta na vozilu VW CADDY MAXI LIFE 1.9 TDI, registarske oznake [registarska oznaka], broj šasije [broj šasije], koje je u vlasništvu oštećene HO. Navedeno vozilo oštećeno je u štetnom događaju koji je prouzrokovao vozač vozila osiguranog kod tuženika policom osiguranja od automobilske odgovornosti broj: 8111288968. Ističe da se oštećena tuženiku obratila odštetnim zahtjevom 06. listopada 2025., a na koji je tuženik odgovorio obrazloženom ponudom broj: 2505 1051 4965 od dana 05. studenog 2025. i to na način da je odštetni zahtjev ocijenio kao pravno osnovan, te na temelju istog oštećenoj isplatio nesporan iznos naknade štete u iznosu od 709,05 eura. Slijedom navedenog ističe da je predmet ovog postupka upravo novčani iznos koji prelazi ranije navedeni nesporan iznos do potpunog namirenja naknade štete. Oštećena je kao ustupitelj prenijela na tužitelja kao primatelja novčano potraživanje prema tuženiku kao dužniku koje je predmet ovog postupka, a kako to nedvojbeno proizlazi i iz Ugovora o ustupanju tražbine radi ispunjenja od 12. studenog 2025. Tuženik je obavješten zajedničkom notifikacijom tužitelja i oštećene od 12. studenog 2025. koja je istom dostavljena uz prigovor od dana 20. studenog 2025. na obrazloženu ponudu tuženika. Naime, tužitelj je oštećenoj pružio uslugu mehaničarskih i autolimarskih radova radi saniranja štete na vozilu, a koja je nastala kao posljedica predmetnog štetnog događaja. Za navedene usluge tužitelj je izdao račun broj 1608/01/02 oštećenoj u iznosu od 770,80 EUR. Slijedom navedenog, tuženik predniku tužitelja nije nadoknadio iznos cjelokupne štete, s obzirom na to da je za saniranje predmetne štete izdan račun u iznosu od 770,80 EUR, a tuženik je priznao i isplatio iznos štete od 709,05 EUR, dok razliku u iznosu od 61,75 EUR nije isplatio. Tužitelj, kao osoba na koju je predmetno potraživanje preneseno, isto potražuje u ovom postupku. Predmetno potraživanje utemeljeno je na čl. 1090. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22, 155/23, dalje u tekstu: ZOO), koji propisuje da će sud dosuditi naknadu štete u iznosu koji je potreban da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje, koja je u ovom slučaju evidentno iznos cjelokupnog računa za usluge koje su bile potrebne da se šteta sanira. Nakon štetnog događaja prednik tužitelja je svoje vozilo na popravak dao tužitelju čija je primarna djelatnost popravak vozila, a koje vozilo je tužitelj i popravio te za isto izdao račun u skladu sa svojim cjenikom. Prednik tužitelja imao je pravo slobodno odabrati gdje će popraviti vozilo te na temelju računa koji mu je izdan potraživati isplatu naknade štete od osiguranja, ovdje tuženika. Pritom je tužitelj cijenu predmetnih popravaka obračunao prema svom valjanom cjeniku koji je određen sukladno pozitivnim propisima te je javno dostupan i objavljen na internetskim stranicama tužitelja te u poslovnim prostorima tužitelja, a popravak i izdavanje predmetnog računa je odrađeno sukladno pravilima struke. Nadalje navodi da je nejasno kako je tuženik odredio iznos štete koji je priznao kao nesporan, kada je istom bio dostavljen račun tužitelja iz kojeg je razvidan iznos štete. Stoga se poziva i na mišljenje Agencije za tržišno natjecanje od 20. veljače 2020. Slijedom svega navedenog, tužitelj zahtjeva plaćanje od tuženika iznosa od 61,75 EUR uz naknadu prouzročenih parničnih troškova.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu prvenstveno istaknuo prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja i neosnovanosti tužbenog zahtjeva. Navodi da do predmetnog ustupa potraživanja nije moglo doći iz razloga što je oštećena 06. studenog 2025. s tuženikom zaključila nagodbu o cjelokupnoj šteti na iznos od 709,05 EUR, koji je tuženik i isplatio, i to na način da se oštećena suglasila sa obrazloženom ponudom br.: 2505 1051 4965 od dana 05. studenog 2025., bez bilo kakvih primjedbi i s uputom da se ponuđeni iznos cjelokupne štete isplati izvođaču radova-tužitelju. Tuženik ističe kako se davanje suglasnosti na obrazloženu ponudu o iznosu cjelokupne štete, bez ikakve primjedbe i s uputom o plaćanju, smatra sporazumom o otpustu duga, pa je HO izvršila otpust duga tuženiku i stoga nema i ne može imati bilo kakvo daljnje potraživanje prema tuženika, pa stoga nije niti mogla ustupiti trećoj osobi, odnosno tužitelju, bilo kakvo potraživanje iz navedenog štetnog događaja, a posljedično tužitelju nije mogao steći aktivnu legitimaciju prema tuženiku za predmetno potraživanje. Nadalje navodi kako je tužbeni zahtjev neosnovan i iz razloga što je u ostvarenju svojeg prava oštećenik dužan razumnim postupanjem popraviti vozilo za iznos koji u najmanjoj mjeri tereti osobu koja je dužna naknaditi štetu, jer na taj način ispunjava svoju obvezu smanjenja štete koja proizlazi iz općih načela obveznog prava kao i odredbe čl. 1092. ZOO-a, te na taj način surađuje s tuženikom u ostvarenju svojeg prava potpune naknade (dužnost suradnje iz čl. 5. ZOO-a) i ne otežava izvršenje obveze tuženika (čl. 10. ZOO-a). Oštećena je bila obaviještena da su cijene sata rada autolimara i autolakirera kod tužitelja, tj. u radionici-servisu AUTO KANTOCI znatno veće od prosječnih tržišnih, bila je upozorena da je dužna smanjiti štetu, te je bila obaviještena o nizu servisa (čak 6) u kojima može izvršiti popravak vozila po znatno nižim cijenama od tužiteljevih, što je sve razvidno iz mail korespondencije. Poziva se na odredbu čl. 1092. ZOO-a i ukazuje da sama sloboda izbora vlasnika vozila-oštećene gdje će popraviti vozilo istoj nikako ne daje pravo da optereti osobu koja je dužna naknaditi štetu s većim novčanim iznosom popravka od onoga novčanog iznosa za koji je vozilo bilo moguće popraviti. Ističe kako je dužnost vlasnika vozila da obavi popravak za manji iznos otpada jedino u slučaju postojanja opravdanog razloga. Međutim, tužitelj u ovom postupku uopće ne tvrdi niti dokazuje postojanje takvih okolnosti. Navodi kako vlasnik vozila nema pravo na potraživanje u razlici cijene popravka, koja je posljedica njegovog nepoštivanja načela i obveza iz odredbe čl. 1092. ZOO-a te ranije navedenih općih načela obveznog odnosa, odnosno koja je posljedica neopravdanog izbora i odbijanja popravka vozila u preporučenim radionicama/servisima za manji iznos, to ustup takvog potraživanja prema tuženiku ne može imati bilo kakvih pravnih učinaka. Osporava navodni službeni cjenik radionice tužitelja jer je cjenik izdao sam sebi, pa prema tome isti nije i ne može biti relevantan kao mjerodavan dokaz o prosječnoj tržišnoj cijeni sata niti se može ispitati na koji način je ista određena. Slijedom iznesenog predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti uz naknadu troškova.

3. Sud prvenstveno utvrđuje da je u smislu članka 458. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) predmetni spor, spor male vrijednosti, a s obzirom na to da se tužbenim zahtjevom potražuje novčani iznos od 61,75 EUR.

4. Naime, člankom 502. stavkom 1. ZPP-a propisano je da u postupku pred trgovačkim sudovima sporovi male vrijednosti jesu sporovi u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanja u novcu koje ne prelazi svotu od 6.630,00 EUR. Pri tom sud napominje da se ne radi o sporu o nekretninama, sporu iz radnih odnosa koji je pokrenuo radnik protiv odluke o prestanku ugovora o radu ili sporu zbog smetanja posjeda (negativno određenje iz članka 459. ZPP-a).

5. Odredbom članka 461. a. stavak 3. ZPP-a propisano je postupak u sporovima male vrijednosti pisani postupak, a odredbom stavka 4. istoga članka propisano je da će sud u postupcima u sporovima male vrijednosti održati ročište ako to smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka ili ako barem jedna od stranaka podnese takav obrazloženi prijedlog.

6. Budući da se konkretnom predmetu radi o sporu male vrijednosti radi isplate iznosa od 61,75 EUR sud je proveo pisani postupak sukladno odredbama članka 461. a. ZPP-a, bez održavanja ročišta. Naime, kada se uzme u obzir da je u ovoj pravnoj stvari vrijednost predmeta spora 61,75 EUR, stajalište je ovog suda da bi svako daljnje vođenje ovog postupka izvođenjem dokaza bilo protivno načelu ekonomičnosti, dovelo bi do odugovlačenja postupka i prouzročilo bi dodatne troškove pa bi tako ti troškovi postupka bili daleko veći od same vrijednosti predmeta ovog spora. Sud je na temelju članka 10. ZPP-a dužan onemogućiti svaku zloporabu prava u postupku.

7. U postupku izvođenja dokaza sud je u skladu s odredbom članka 220. ZPP- a dokazivanjem po predloženim dokazima obuhvatio sve činjenice važne za donošenje odluke, pa je tako izveo dokaze uvidom u sljedeće isprave: preslika ugovora o ustupanju tražbine radi ispunjenja od 12. studenog 2025. (list 7-9 spisa), notifikacija o ustupu tražbine radi ispunjenja (list 10-11 spisa), prigovor od 20. studenog 2025. (list 12-13 spisa), (ložena ponuda tuženika od 05. studenog 2025. (list 14 i 95 spisa), kopija prometne dozvole (list 15-16 spisa), izvid štete br. 250510514965/1 od 06. listopada 2025.(list 17 spisa), račun br. 1608/01/02 od 04. studenog 2025. (list 18 -19 spisa), preslika radnog naloga od 29. listopada 2025. (list 20 spisa), cjenik tužitelja od 07. siječnja 2025. (list 21 spisa), mišljenje u svrhu promicanja znanja o tržišnom natjecanju-AZTN od 20. veljače 2020. (list 22-25 spisa), e-mail korespondencija (list 88-89, 96 spisa), računi drugih servisa (list 90-94 spisa). Sud je pročitao i sudsku praksu koju su stranke dostavile u spis.

8. Sud nije provodio druge dokaze, jer se provođenje drugih dokaza nije ukazalo svrsishodnim kao ni ekonomičnim za donošenje odluke budući da je činjenično stanje iz dokumentacije priložene u spisu predmeta u dovoljnoj mjeri utvrđeno. Tako sud nije izveo niti dokaz saslušanjem zastupnika po zakonu tužitelja, dokaz saslušanja oštećenika, budući da je ocijenio da bi se izvođenjem tih dokaza postupak samo dodatno odugovlačio i stvarali bi se nepotrebni troškovi, dok bi ishod spora bio jednak. Naime, kako se radi o sporu male vrijednosti koji je pisani postupak i to postupak koji se vodi pred trgovačkim sudom u kojem se odlučne činjenice utvrđuju na temelju isprava, te da su stranke na to bile upozorene, sud smatra kako su stranke mogle i trebale priložiti pisane iskaze predloženih svjedoka, ako su to smatrale važnim za utvrđivanje odlučnih činjenica. Nadalje, sud je odbio predloženi dokaz prometno tehničkog vještačenja jer bi trošak takvog vještačenja bio nerazmjeran vrijednosti predmeta.

9. Sukladno članku 8. ZPP-a, temeljem savjesne i brižljive ocijene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je utvrdio kako je tužbeni zahtjev osnovan.

10. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa 61,75 EUR sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, a koji se odnosi na iznos koji predstavlja razliku u cijeni rada za izvršene popravke na vozilu koji su posljedica prometne nezgode.

11. Među strankama nije sporno da se dogodila šteta na vozilu kao i da je tužitelj izvršio popravak vozila u vlasništvu osigurane HO. Nesporno je i da je tuženik prije podnošenja tužbe tužitelju podmirio ukupan iznos od 709,05 EUR po osnovi predmetne štete.

12. Među strankama je u konkretnom predmetu sporna osnovanost, odnosno visina tužbenog zahtjeva, pravo na ustup potraživanja obzirom na prigovor nagođene stvari, kao i aktivna legitimacija tužitelja.

13.1. U odnosu na istaknuti prigovor vezano uz ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja sud je izvršio uvid u Ugovor o ustupu tražbine radi ispunjenja koji prileži spisu (list 7-9 spisa) te je utvrdio kako su tužitelj i HO navedeni Ugovor sklopili 12. studenog 2025. i da je istim HO kao ustupitelj ustupila radi ispunjenja tužitelju svoje novčano potraživanje prema tuženiku u iznosu od 61,75 EUR, a prema računu popravka za štetu br. 1608/01/02 u ukupnom iznosu od 770,80 EUR i temeljem izvida štete dužnika broj: 250510514965/1 (oznaka štete dužnika, ovdje tuženika). Time je oštećena HO ustupila tužitelju svoju tražbinu prema tuženiku sukladno odredbi čl. 80. st. 1. ZOO-a. Prema odredbi članka 84. stavka 1. ZOO-a primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja. Iz spisu priloženih izvida štete tuženika razvidno je da se odnose upravo na predmetni štetni događaj (broj spisa odgovara oznaci štete navedeno j u Ugovoru o ustupu tražbine), a iz računa tužitelja br. 1608/01/02 od 04. studenog 2025. (list 18 spisa), proizlazi da se isti odnosi na popravak vozila upravo iz predmetnog štetnog događaja (račun sadrži podatak o marki i registarskoj oznaci vozila oštećenika). Iz navedenog je razvidno da je HO ustupila tužitelju tražbinu prema tuženiku po osnovi naknade štete koja je predmet ovog sudskog postupka. Tuženik je o ustupu tražbine obaviješten notifikacijom (list 10-11 spisa).

13.2. Na temelju odredbe članka 80. stavak 1. ZOO-a vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga. Sukladno odredbi članka 84. stavka 1. ZOO-a, primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja.

13.3. Iz prethodno citiranih zakonskih odredbi proizlazi da se identitet tražbine ne mijenja njezinim ustupanjem, kao i da sva prava koja je za naplatu predmetne tražbine imao ustupitelj ima i tužitelj kao primatelj tražbine. Dakle, promjena u osobi vjerovnika ne utječe na identitet tražbine. Pritom je potrebno uputiti da je tražbina iz članka 2.1. predmetnog ugovora o ustupu novčana tražbina po osnovi police automobilskog osiguranja, a novčane tražbine nisu strogo osobne naravi, niti se njihova narav protivi ustupu. Također, napominje se da je tražbina koja je predmet ustupa odrediva, kao i da predmetni ugovor o ustupu sadržava konkretne podatke o vjerovniku, dužniku, pravnom temelju i visini tražbine koja je predmet ustupa.

13.4. Slijedom navedenog, protivno navodima tuženika, ocjena je ovog suda kako predmetni ugovor o ustupu tražbine ispunjava sve pretpostavke i uvjete propisane zakonom te da nema negativnih pretpostavki vezanih za prirodu prenesene tražbine, kao i da identitet ustupljene tražbine nije promijenjen, slijedom čega je sud prigovor nedostatka aktivne legitimacije ocijenio neosnovanim.

14. Iz izvida štete tuženika (list 17 spisa) sud je utvrdio da se izvid odnosi na vozilo marke VW CADDY MAXI LIFE 1.9 TDI, registarskih oznaka [registarska oznaka], broj šasije [broj šasije]. U izvidu štete su specificirani dijelovi za zamjenu i radno vrijeme popravka (limar – 0,60 sati, lakirer – 2,00 sata). Tužitelj je za obavljanje poslova popravka izdao račun broj: 1608/01/02 (list 18 spisa) 04. studenog 2024. u iznosu od 770,80 EUR a isti se, među ostalim, odnosi na autolimarske i autolakirerske radove. Nadalje, u navedenom računu je navedeno da je utrošena količina sati 0,60 za autolimarske, a 2,00 sata za autolakirerske radove koja količina radnih sati odgovara i onoj iz izvida štete od 06. listopada 2025. Računom tužitelja obračunata je cijena radnog sata od 43,00 EUR (plus PDV) za autolimarske te 43,00 EUR (plus PDV) za autolakirerske radove.

15. Iz preslike cjenika usluge rada tužitelja od 07. siječnja 2025. (list 21 spisa), proizlazi da cijena koju naplaćuje tužitelj za pružanje autolimarskih i autolakirerskih radova iznosi 43,00 EUR (plus PDV).

16. Iz tako izvedenih dokaza sud je utvrdio da je tužitelj izdao HO račun broj: 1608/01/02 (list 18 spisa) od 04. studenog 2025. u iznosu od 770,80 EUR pozivajući se na izvid štete tuženika oznake: 250510514965/1, a u vezi štete na vozilu marke, VW CADDY, registracija: [registarska oznaka]. U odnosu na dostavljeni račun tuženik je tužitelju isplatio iznos od 709,05 EUR, dok mu nije priznao iznos od 61,75 EUR koji se odnosi na iznos cijene sata autolimarskih i autolakirerskih radova tužitelja.

17. Iz obrazložene ponude tuženika (list 14 spisa) proizlazi da se ponuda odnosi na predmetnu prometnu nezgodu te da je tuženik priznao odgovornost za naknadu štete i procijenio cjelokupnu naknadu štete u iznosu od 709,05 EUR, odnosno da tuženik nije priznao oštećeniku naknaditi štetu u iznosu od 61,75 EUR s napomenom "veća cijena rada". Sud je utvrdio da je oštećena HO odgovorila e-mailom: „Suglasna sam da se šteta na vozilu plati izvođaču radova Auto Kantoci“ , nastavno na mail tuženika kojim joj dostavlja obrazloženu ponudu i zahtjeva od nje povratnu informaciju, a u kojem navodi: "Štetu ćemo platiti izvođaču radova uz pismeno očitovanje vlasnika vozila slanjem suglasnosti na ovaj mail.". Sud je ocijenio da iz navedenog ne proizlazi da je oštećena HO time sklopila izvansudsku nagodbu kojom otpušta utuženi iznos tuženiku, nego da je time pristala na isplatu nespornog iznosa štete i uputila tuženika da isti plati izravno tužitelju. Dakle, istaknuti prigovor nagođene stvari tuženika je neosnovan.

17. Prema ocjeni ovog suda oštećenik nije dužan popraviti vozilo u onom servisu koji mu preporuči osiguravajuće društvo, čak niti u ovlaštenom servisu, a niti u najjeftinijem servisu ili servisu koji naplaćuje prosječnu cijenu, već je ovlašten popraviti vozilo u mjestu svog boravišta u bilo kojem servisu koji se bavi popravkom određene vrste vozila, po cijeni koju taj servis redovito naplaćuje u skladu sa svojim cjenikom na tržištu. Oštećenik može slobodno izabrati radionicu u kojoj će popraviti vozilo te okolnost što postoje i druge radionice u kojima bi cijena radnog sata bila jeftinija ne predstavlja doprinos oštećenika šteti u smislu odredbe čl. 1092. ZOO -a. Poduzetnici, pa i oni koji se bave popravcima vozila, slobodno djeluju na tržištu te ne postoje opravdani razlozi zbog kojih bi oštećenici smjeli popravljati vozilo isključivo prema najpovoljnijim ili prosječnim cijenama na tržištu. Iz tužiteljevog cjenika proizlazi da je tužitelj naplatio HO cijenu radnog sata koju naplaćuje na tržištu svim klijentima jer je u njegovom cjeniku od 07. siječnja 2025. navedeno da cijena radnog sata autolimara - autolakirera iznosi 43,00 EUR po satu (plus PDV). Dakle, tužitelj je oštećenoj naplatio onu cijenu koju redovito naplaćuje na tržištu u skladu sa svojim cjenikom koji se jednako primjenjuje na sve njegove klijente te je oštećena ovlaštena popraviti vozilo u bilo kojem servisu koji sudjeluje na tržištu.

18. Imajući u vidu da je cijena sata rada u računu tužitelja broj 1608/01/02 od 04. studenog 2025. (list 18 spisa) ispostavljena u skladu s tužiteljevom cijenom radnog sata i to u obujmu radnih sati koje je i sam tuženik utvrdio u svom izvidu štete (list 17 spisa), tužitelju je u odnosu na neplaćenu razliku cijene sata u smislu odredbe čl. 1046. ZOO-a nastala šteta koja se odnosi na razliku iznosa cijene sata rada koju tužitelj naplaćuje i cijene sata rada koju tuženik priznaje, pa mu je tuženik kao osiguratelj osobe odgovorne za štetu, s obzirom na valjani ugovor o ustupu tražbine, dužan nadoknaditi utuženi iznos temeljem odredbe čl. 1085. st. 1. i 4. i čl. 84. st. 1. ZOO-a .

19. Prema odredbi čl. 81. st. 1. ZOO-a s tražbinom prelaze na primatelja sporedna prava, kao što su pravo prvenstvene naplate, hipoteka, založno pravo, prava iz ugovora s jamcem, prava na kamate, ugovornu kaznu i sl.

20. Sukladno navedenoj odredbi, na tužitelja je prešlo i pravo oštećenika na zatezne kamate. Prema odredbi čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14,155/23) oštećenik osoba ima pravo na zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Iz tuženikovog zapisnika o izvidu štete na vozilu proizlazi da je dan pregleda vozila bio 06. listopada 2025. (list 17 spisa) te da je u tom zapisniku naveo kako je datum prometne nezgode 03. listopada 2025. Iz toga proizlazi da je odštetni zahtjev tuženiku podnesen 06. listopada 2025. pa bi tužitelju pripadale zatezne kamate od 06. listopada 2025.

21. Odluku o visini stope zatezne kamate sud je donio u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a propisanu za ostale odnose s obzirom na to da se ne radi o potraživanju iz trgovačkog ugovora.

22.1. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP-a, dok je visina troškova za odmjerena na temelju Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/2023, dalje: Tarifa).

22.2. Tužitelju je priznat zahtjev za jednokratnu nagradu za cijeli prvostupanjski postupak u visini od 100 EUR (Tbr. 7.9. Tarife). Tužitelju je priznat i trošak PDV-a (25%) prema Tbr. 46. Tarife u iznosu od 25,00 EUR, pa ukupni priznati troškovi iznose 125,00 EUR.

23. Odluka o zakonskim zateznim kamatama na dosuđeni iznos parničnog troška temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a, dok je visina stope zakonske zatezne kamate određena u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a.

24. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 7. travnja 2026.

Sudac

Mr. sc. Leon Širić

Prijedlog odluke izradila:

Matea Orešković, sudska savjetnica

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku 15 (petnaest) dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena, odnosno od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku osam dana od dana dostave presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje). Žalba se podnosi putem ovog suda.

Presuda kojom se završava postupak u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2 toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP te zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. ZPP).