Poslovni broj: Pn-733/2021-41

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Boški Pavičić, po prijedlogu više sudske savjetnice Jelene Krčelić, u pravnoj stvari tužitelja NL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Boris Ivančić, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika SAVA OSIGURANJE d.d., R. Frangeša Mihanovića 9, Zagreb, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Vinko Agnić, odvjetnik u Zagrebu, radi naknade štete, nakon zaključene glavne i javne rasprave 18. veljače 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja, 7. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku SAVA OSIGURANJE d.d., R. Frangeša Mihanovića 9, Zagreb, OIB [osobni identifikacijski broj] da tužitelju NL, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], na ime materijalne štete, isplati iznos od 691,42 EUR, zajedno sa zateznim kamatama tekućim na navedeni iznos od dana 13.12.2019. pa do isplate po stopi koja se za razdoblje do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijen ila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Odbija se zahtjev tužitelja NL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] za isplatu materijalne štete u preostalom iznosu od 1.032,08 EUR zajedno sa zateznim kamatama tekućim na navedeni iznos od dana 13.12.2019. pa do isplate, kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku SAVA OSIGURANJE d.d., R. Frangeša Mihanovića 9, Zagreb, OIB [osobni identifikacijski broj] da tužitelju NL, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], na ime nematerijalne štete, isplati iznos od 3.634,16 EUR, zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 7. travnja 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja NL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] za isplatu nematerijalne štete u preostalom iznosu od 381,35 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate, kao neosnovan.

V. Odbija se zahtjev tužitelja NL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] za isplatu iznosa od 3.516,23 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na taj iznos, tekućim od 13.12.2019. pa do isplate, kao neosnovan.

VI. Nalaže se tuženiku SAVA OSIGURANJE d.d., R. Frangeša Mihanovića 9, Zagreb, OIB [osobni identifikacijski broj] da tužitelju NL, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], na ime nematerijalne štete, isplati iznos od 199,20 EUR, zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 7. travnja 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

VII. Nalaže se tuženiku SAVA OSIGURANJE d.d., R. Frangeša Mihanovića 9, Zagreb, OIB [osobni identifikacijski broj] da tužitelju NL, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.301,85 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 7. travnja 2026. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj NL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] (dalje: Tužitelj) je ovom sudu podnio tužbu radi naknade štete u kojoj u bitnom navodi da je dana 13.08.2019. u mjestu Korenica, općina Plitvička jezera, došlo do prometne nesreće, frontalnog sudara, naletom na tužiteljevo vozilo čiji je korisnik bio FL, a koje vozilo je bilo osigurano kod ERGO OSIGURANJE d.d., prednika tuženika. Navodi da se obratio tuženiku sa odštetnim zahtjevom za naknadu imovinske štete na vozilu nakon čega mu je tuženik isplatio nesporan iznos od 3.875,11 EUR, a kako je tužitelj trpio i štetu u vidu izgubljene zarade, tuženik mu je isplatio nesporan iznos i to za razdoblje od dana prijave štete (27.01.2020.) do datuma obračuna totalne štete (17.2.2020.) u iznosu od 465,46 EUR. Navodi da je zbog predmetne prometne nesreće hospitaliziran u Općoj bolnici u Gospiću, da je zbog neimovinske štete u vidu povrede prava osobnosti na duševno i tjelesno zdravlje tuženik obavijestio tužitelja da mu pripada iznos od 765,02 EUR. Predlaže da sud usvoji njegov tužbeni zahtjev i obveže tuženika na isplatu daljnjih novčanih iznosa s osnove materijalne štete na vozilu, izgubljene zarade te neimovinske štete, kao i da mu naloži da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka.

2. U odgovoru na tužbu, tuženik SAVA OSIGURANJE d.d., R. Frangeša Mihanovića 9, Zagreb, OIB: [osobni identifikacijski broj] (dalje: tuženik) ne spori nastanak štetnog događaja, ne spori odgovornost osiguranika za prometnu nezgodu, ali osporava visinu tužbenog zahtjeva. U cijelosti osporava materijalnu štetu na vozilu na način kako ju tužitelj potražuje u tužbi, navodi da je tužitelju na ime naknade imovinske štete na vozilu tuženik isplatio ukupan iznos od 4.907,19 EUR. Ne spori da je tužitelju isplatio novčane iznose s osnove troška najma zamjenskog vozila u iznosu od 465,46 EUR te s osnove neimovinske štete iznos od 765,02 EUR. Predlaže da sud stoga odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti kao neosnovan i obveže ga da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

2.1. Tuženik je, nakon podnošenja tužbe, tužitelju isplatio daljnji nesporni iznos s osnove naknade neimovinske štete te tuđe pomoći i njege u ukupnom iznosu od 1.234,32 EUR (list 41 spisa).

2.2. Podneskom od 12.05.2023. tužitelj je smanjio dio svog tužbenog zahtjeva na način da točkom I. tužbenog zahtjeva potražuje iznos od 1.723,50 EUR s osnove materijalne štete na vozilu, a točkom III. tužbenog zahtjeva potražuje iznos od 1.327,23 EUR s osnove nematerijalne štete (list 94 spisa).

2.3. Podneskom od 04.03.2025. tužitelj je preinačio svoj tužbeni zahtjev na način da je preinačio točku III. tužbenog zahtjeva te je isti povećao pa tkao umjesto iznosa od 1.327,23 EUR s osnove neimovinske štete potražuje iznos od 4.015,51 EUR (list 123-124 spisa), dok su točke I. i II. tužbenog zahtjeva ostale identične kako su postavljene podneskom od 12.05.2023., a koji podnesak je uredno dostavljen tuženiku koji se na isti nije očitovao već se upustio u raspravljanje o glavnoj stvari po tako preinačenom tužbenom zahtjevu.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je proveo sve po strankama predložene dokaze. Pročitana je preslika odštetnog zahtjeva (list 6 spisa), medicinska dokumentacija (list 7-13 spisa), preslika Ugovora o djelu (list 16-19 spisa), preslika iskaznice OPG-a (list 20 spisa), preslika Rješenja Ministarstva poljoprivrede (list 21- 22 spisa), preslika potvrde Službe za gospodarstvo (list 23-24 spisa), potvrda izvršenog naloga za plaćanje (list 25 spisa), preslika odštetnog zahtjeva (list 26 -27 spisa), Potvrda MUP-a (list 28-29 spisa), preslike oglasa za vozilo (list 30-34 spisa). Proveden je dokaz saslušanjem svjedoka LL (list 58 spisa), te je saslušan tužitelj (list 64-66 spisa). Pročitan je dopis Porezne uprave (list 78-79 spisa). Provedeno je prometno vještačenje (list 82-90 spisa) te je saslušan stalni sudski vještak prometne struke (list 101-102 spisa). Provedeno je medicinsko vještačenje (list 114-117 spisa).

4. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti, sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZPP), ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

5. Među parničnim strankama nije sporna odgovornost za nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija i nije sporan nastanak štetnog događaja.

5.1. Među parničnim strankama je sporna visina imovinske, neimovinske štete te osnov i visina izgubljene zarade tužitelja.

6. Radi utvrđivanja visine tužbenog zahtjeva imovinske štete nastale na vozilu tužitelja, proveden je dokaz prometnim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dipl.ing. Nevenu Erešu. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je zbog prometne nezgode na predmetnom vozilu tužitelja nastupila potpuna ili totalna šteta, koja prema mišljenju vještaka iznosi 5.598,61 EUR. Na ročištu za glavnu raspravu održanom 8. svibnja 2024., sud je saslušao stalnog sudskog vještaka koji je u bitnome iskazao da je svoj pisani nalaz i mišljenje izradio na temelju stanja spisa pri čemu je detaljno objasnio način izračuna visine štete na predmetnom vozilu tužitelja. Vještak je tako iskazao da što se tiče same amortizacije predmetnog vozila ista je odabrana i procjena na temelju starosti i prosječnog stanja predmetnog vozila uzimajući u obzir njegovu potražnju na tržištu rabljenih vozila kao i broj prijeđenih kilometara točno; u konkretnom slučaju radi se o vozilu marke Mercedes koja su poznata kao najdugovječnija i najpouzdanija vozila kod ove vrste pa je shodno tome i njihova amortizacija manja nego kod takvih sličnih vozila drugog proizvođača. Slijedom navedenog ne postoje neke opće prihvaćene tablice amortizacije pa se s toga procjena radi na temelju nekih prosječnih tablica amortizacije uzimajući u obzir iskustvo vještaka te ponudu takvih vrsta vozila koja je dostupna na internetu. Što se tiče vrijednosti ostataka vozila ista je procijenjena uzimajući u obzir rasta oštećenja, starost vozila i činjenicu da se vozilo već duže vremena ne proizvodi. U konačnici visina štete je razlika između tržne vrijednosti vozila i ostatka vozila.

Sud smatra da je stalni sudski vještak na ročištu otklonio sve prigovore tuženika te je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka jer je isti stručno obrazložen tako da sud nema nikakvih dvojbi oko konačne visine materijalne štete na vozilu tužitelja.

6.1. Slijedom navedenog, kako je tuženik u mirnom postupku tužitelju isplatio nesporni dio materijalne štete za štetu na vozilu u iznosu od 4.907,19 EUR, a vještak je utvrdio da je totalna šteta nastala na vozilu 5.598,61 EUR, to sud smatra da je taj dio tužbenog zahtjeva djelomično osnovan te je stoga tužitelju dosudio preostali iznos od 691,42 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana nastanka štete pa do isplate, sukladno odredbi članka 1085. stavka 3. ZOO -a u svezi s člankom 1086. ZOO-a. Slijedom navedenog, sud je odlučio kao u točki I. i

II. izreke.

7. Radi utvrđivanja visine tužbenog zahtjeva neimovinske i imovinske štete tužitelja, proveden je dokaz medicinskim vještačenjem po vještacima Meliti Uremović, spec. fizijatru i Gordanu Makariću, spec. psihijatrije.

8. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je Tužitelj NL stradao u štetnom događaju 13. prosinca 2019. kao vozač kombi vozila .U nezgodi je zadobio trzajnu ozljedu vratne kralježnice i natučenje oba koljena. Ozljede su utvrđene odmah po štetnom događaju u OB u Gospiću klinički, a RTG-om vratne kralježnice isključene su svježe koštane traumatske promjene. Provedeno je liječenje po kirurgu i fizijatru, mirovanjem nošenjem Schantzovog ovratnika uzimanja analgetika per os i lokano i provođenjem fizikalne terapije. Po završenom liječenju kod tužitelja je zaostala ograničena i bolna pokretljivost vratne kralježnice uz napetost PCM i oba m. trapeziusa što sveukupno rezultira trajnim smanjenjem životnih aktivnosti u iznosu od 5 (pet) %. Tužitelj je na psihičkom planu prvotno razvio simptomatiku Akutne stresne reakcije (F43.0), te nastavno reaktivnog anksioznog poremećaja (F41.3). Navedeno proizlazi iz priložene medicinske dokumentacije. Naime, tužitelj je u okolnostima predmetnog štetnog događaja bio izložen situaciji stresogenog potencijala u vidu realne opasnosti po tjelesni integritet, što je i dovelo do razvoja psihičkog poremećaja. Aktualnim psihijatrijskim ispitivanjem bilježe se opisane sekvele. Između štetnog događaja i ozljeda, kao i razvoja psihičkih poremećaja, postoji izravna uzročno-posljedična veza. Slijedom navedenog, u tužitelja je došlo do povrede tjelesnog i duševnog zdravlja: Tužitelj je zbog zadobivenih ozljeda i tijekom liječenja trpio fizičke bolove jakog intenziteta 3 dana, sredn jeg intenziteta 10 dana, manjeg intenziteta mjeseca kumulativno 60 dana. Kod promjene vremena i pojačanih napora trajno. Tužitelj je pri štetnom događaju trpio kratkotrajni primarni strah jakog intenziteta. Do smirivanja akutnih simptoma trauma i prilagodbe na novonastalo stanje trpio je sekundarni strah umjerenog do jakog oscilirajućeg intenziteta sveukupno do 3 dana, te potom umjereni oscilirajući strah sveukupno do 2 tjedna. Po navedenom trpio je slabiji oscilirajući strah sveukupno do 6 tjedana. Zaostao je kasni, povremeni oscilirajući strah slabijeg intenziteta, u situacijama koje ga podsjećaju na štetni događaj. Tuđa pomoć bila mu je potrebna tijekom 30 dana po 2 sata dnevno. Tuđa pomoć mu je bila potrebna druge osobe bila mu je potrebna 15 dana po 2 sata dnevno. U tom periodu pomoć druge osobe mu je bila potrebna prilikom obavljanja težih poslova u kući, odlaska na kontrolne preglede, nabavci veće količine živežnih namirnica i sl. Liječenje tužitelja s fizijatrijskog stajališta završeno je s pregledom fizijatra 26.05.2020., a status psihičkih funkcija je stabiliziran je 21.2.2020. godine. Duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti objedinjeno i realno cijenimo 7% (s fizijatrijskog stajališta 5%, s psihijatrijskog stajališta 3%), te će tužitelj u tom omjeru morati ulagati pojačane napore u svom životu.

9. Tužitelj nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka, dok se tuženik na isti nije očitovao, slijedom čega se ima smatrati da također nema primjedbi na isti.

10. Ovaj sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje liječnika vještaka Melite Uremović, spec. fizijatru i Gordana Makarića, spec. psihijatrije jer smatra da su isti dani stručno i obrazloženo odnosno da zajednički nalaz i mišljenje vještaka ne sadrži nikakve dvojbe u pogledu zadatka koji je bio zadan vještacima.

11. Na ročištu za glavnu raspravu održanom 07.06.2022., sud je proveo dokaz saslušanjem svjedoka LL, sina tužitelja koji je u bitnome naveo da njegov otac, ovdje tužitelj zbog predmetne prometne nezgode nije mogao obavljati dužnosti koje je imao u OPG-u u svezi prijevoza pa je zamolio njega da mu pomogne za 663 EUR mjesečno (tada 5.000,00 kn). Navodi da je imao sklopljen ugovor o djelu s ocem, ovdje tužiteljem, na 5-6 mjeseci, a prijevoz se odnosi na otprilike jednom tjedno u Zagreb i unutar županije te u Split na tržnicu. Radi se o dostavi povrća. Navodi da je tužitelj napustio svoj OPG i prepustio ga bratu nakon što je svjedok izvršio ugovorene usluge. Do 2017. da je i on bio član tužiteljevog OPG -a, a nakon toga je otvorio svoj. Nakon nezgode tužitelja on je vršio utovar, istovar i prijevoz, odnosno fizički rad. Do nesreće je sve to radio tužitelj, a pomagao mu je brat. Nakon prometne nesreće, tužiteljev OPG nije imao drugi kamion na raspolaganju, a kamion kojim je pružao ocu usluge bio je u njegovom vlasništvu.

12. Sud je iskaz svjedoka ocijenio istinitim i kao takvog ga prihvatio u cijelosti, osim u dijelu u kojem je svjedok iskazivao o trajanju i ispunjenju ugovora o djelu jer o otkazu istog ne postoji pisani trag, a sam svjedok navodi da ga je tužitelj zamolio za pomoć, što je logično jer se radi o obiteljskom odnosu oca i sina, kao i da je prijevoz vršen jednom tjedno, pa sud u tom dijelu iskaz ocjenjuje pristranim tužitelju. Također, iz potvrde Porezne uprave (list 79 spisa) proizlazi da predmetni ugovor o djelu nikada nije prijavljen nadležnim institucijama odnosno da na taj ugovor o djelu nije plaćen porez niti doprinosi, slijedom čega sud ne vjeruje dijelu iskaza svjedoka da se ugovor o djelu doista faktički izvršavao već smatra da je svjedok jednostavno pomagao ocu jer je svoju robu iz svog OPG-a ionako već vozio na tržnicu radi prodaje.

13. Na ročištu održanom pred Općinskim sudom u Splitu, stalna služba u Trogiru, sud je zamolbenim putem saslušao tužitelja koji je u bitnome naveo da se bavi poljoprivredom, da ima svoj OPG, uzgaja salatu, rajčice, paprike, krastavce, sve u velikim količinama zbog čega je proizvode plasirao u Zagrebu i zbog toga je dva puta tjedno putovao u Zagreb, štetni događaj se dogodio 13.12.2019. kad je putovao na području Korenice, kada se vraćao s jednog od tih putovanja iz Zagreba. Nakon štetnog događaja navodi da zbog oštećenja vratne kralježnice više nije bio u mogućnosti putovati u Zagreb pa je morao angažirati svog sina LL koji također ima OPG da preveze robu do Zagreba, osim transporta vršio je utovar i istovar robe, a za te usluge mu je plaćao 5.000,00 kn mjesečno, tako su funkcionirali 6 mjeseci, pa mu je nastao trošak u iznosu od 30.000,00 kn (3.981,68 EUR). Navodi da i danas osjeća bolove zbog vratne kralježnice, nije u mogućnosti obavljati fizičke poslove koje je prije mogao raditi sam, ne može zbog bolova dizati ništa iznad glave jer mu se odmah javi vrtoglavica. Zbog toga je prestao s poslovima u poljoprivredi i posao je prepustio svom mlađem sinu N. Automobil sada vozi na kraćim relacijama, na dužim relacijama mu se javljaju trnci u rukama i nogama, počne gubiti kontrolu nad upravljačem. Strh mu se javlja tijekom dana iznenada, bez nekog pravila i bez obzira što radi. Nakon štetnog događaja njegovo vozilo nije bilo u voznom stanju jer je na istom nastala totalna šteta, a na svom OPG-u nije imao registrirano drugo vozilo. Navodi da bi od 15. svibnja 2020. prevozio salatu, a nakon 15. svibnja rajčice i krastavce.

13. Sud je iskaz tužitelja ocijenio istinit u dijelu u kojem tužitelj opisuje nastanak štetnog događaja, tegobe koje trpi danas i opisuje koju bi kulturu prodavao u svibnju sljedeće godine. Sud je onaj dio iskaza tužitelja u kojem navodi da bi za usluge transporta robe plaćao svom sinu LL iznos od 663,61 EUR (tada 5.000,00 kn) kao neistinit jer sam tužitelj u svom iskazu navodi da je zamolio sina LL da mu pripomogne jer mu je on i prije prometne nesreće privremeno pomagao u radu, ali pritom ne navodi, niti to proizlazi iz materijalne dokumentacije, da bi za takvo isto ranije pomaganje tužitelj i njego sin LL sklopili ikakav Ugovor o djelu, odnosno prije prometne nesreće. Također, tužitelj navodi da je Ugovor o djelu sklopljen nakon prometne nesreće, ali opet u iskazu iskazuje da do mjeseca svibnja 2020. nema što prevoziti, to jest tek bi tada prevozio salatu, stoga je ovom sudu nejasno i nelogično, ali i neživotno da bi tužitelj u zimskim mjesecima kad nema poljoprivrednih kultura koje se mogu prodavati na tržnicama (što je sam potvrdio u iskazu) plaćao svog sina koji mu je i ranije besplatno pomagao s radom u OPG-u jer se u tom razdoblju nije imalo što prevoziti. Niti je pak, tužitelj dokazao da je imao ikakvu kulturu koju je prevozio i zaradu koju je ostvario u zimskim mjesecima 2020-te godine. Što se tiče opisa uzgoja u OPG-u, sud ističe da je iskaz tužitelja u kojem navodi da se bavi poljoprivredom i da danas također uzgaja određene poljoprivredne kulture kontradiktoran iskazu svjedoka LL koji je naveo da se njegov otac, ovdje tužitelj, povukao iz svog OPG-a nakon što je svjedok LL izvršio usluge prijevoza prema ugovoru o djelu i da je tužitelj svoj OPG prepustio bratu svjedoka, mlađem sinu tužitelja.

14. Na temelju provedenog medicinskog vještačenja sud je utvrdio je kako je tužitelju nastankom predmetnog štetnog događaja povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, čime mu je nastala neimovinska šteta u smislu čl. 19. st. 2. u vezi s čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZOO), a utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu, a temeljem čl. 1100. st. 1. ZOO - a.

15. Odredom članak 19. ZOO-a propisano je da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom. Stavkom 2. navedene odredbe propisano je da se pod pravima osobnosti podrazumijevaju prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr. Odredbom članka 1046. ZOO-a propisano je da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta). Nadalje, sukladno odredbi članka 1110. stavku 1. ZOO -a, sud će, u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

16. U slučaju kumulacije više povreda prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, kao što je i u ovom predmetu slučaj, za tako međusobno povezane (isprepletene) oblike tih povreda opravdano je dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve oblike neimovinske štete. Sud je pri tome raspravljao i utvrđivao činjenice koje je tužitelj naveo u tužbi: fizičke bolove, strah i duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti. One su u smislu čl. 1100. st. 2. ZOO -a kriteriji (mjerila) odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu. Nadalje, svaki od elemenata o kojima ovisi visina pravične novčane naknade mogu sami za sebe biti dovoljan razlog koj i opravdava dosuditi tužiteljici pravičnu novčanu naknadu.

17. S obzirom na sve ranije navedeno, prema ocjeni ovog suda, težina povrede i okolnosti predmetnog slučaja opravdavaju dosuditi tužitelju pravičnu novčanu naknadu temeljem članka 1100. stavka 1. ZOO-a. Na temelju utvrđenog činjeničnog stanja, sud smatra da da tužitelju temeljem članka 1100. stavka 2. ZOO-a pripada ukupan iznos s osnove imovinske i neimovinske štete od 5.633,50 EUR i to iznos od 1.500,00 EUR za pretrpljeni strah, iznos od 1.993,50 EUR za pretrpljenu bol, iznos od 1.600,00 EUR za smanjenje životne aktivnosti od 7% te iznos od 540,00 EUR s osnove tuđe pomoći i njege za koju su oba vještaka utvrdila da su tužitelju bila potrebna u trajanju od ukupno 90 sati (90h x 6,00 EUR/h = 540,00 EUR). U pogledu jačine i trajanja bolova i straha, sud je prilikom određivanja koristio nalazom i mišljenjem oba vještaka pa je na temelju slobodne ocjene utvrdio navedeni iznos, a sukladno Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz 2002., uvećano za 50%. Pritom se mora uzeti u obzir da je tuženik dobrovoljno isplatio tužitelju s osnove neimovinske štete iznos od 765,02 EUR, a nakon podnošenja tužbe, tužitelju je isplatio daljnji nesporni iznos s osnove naknade neimovinske štete te tuđe pomoći i njege u ukupnom iznosu od 1.234,32 EUR, to jest, tuženik je tužitelju isplatio nesporan iznos od ukupno 1.999,34 EUR. Slijedom navedenog, sud je tužitelju s osnove neimovinske štete radi povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje dosudio iznos od 3.634,16 EUR, a s osnove tuđe pomoći i njege mu je dosudio iznos od 199,20 EUR s obzirom da je tužitelj tako zatražio u tužbi, a dosuđivanje višeg iznosa predstavljalo bi prekoračenje tužbenog zahtjeva. Slijedom navedenog, sud je odlučio kao u točki III., IV. i VI. Izreke.

17. Tužitelju je, dakle, sveukupno na ime neimovinske i imovinske štete dosuđen iznos od 3.364,16 EUR. Tužitelj ima pravo na zatezne kamate sukladno članku 29. stavku 1. ZOO-a, a kako je zatražio zatezne kamate tekuće od dana presuđenja pa do isplate, to mu je sud tako i dosudio jer bi svaka drugačija odluka predstavljala prekoračenje tužbenog zahtjeva.

18. U pogledu dijela tužbenog zahtjeva koji se odnosi na potraživanje tužitelja s osnove naknade imovinske štete u vidu izgubljene zarade (izmakle koristi), ovaj sud smatra da taj dio tužbenog zahtjeva nije osnovan u cijelosti iz razloga kako slijedi. U tijeku postupka je radi utvrđivanja visine izgubljene zarade tužiteljice proveden dokaz čitanjem Ugovora o djelu, Potvrde porezne uprave, potvrde o uplati te saslušanjem svjedoka LL i tužitelja. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze u cjelini, ovaj sud je stava da tužitelj u tijeku postupka nije uspio dokazati da je imao izmaklu korist u smislu odredbe članka 1089. ZOO-a. To jest, tužitelj nije uspio dokazati izmaklu korist kao eventualnu razliku između predviđenog dohotka i ostvarenih primitaka prije prometne nesreće. Kao što je ranije navedeno, sud je na temelju iskaza svjedoka LL zaključio da su svjedok i tužitelj sklopili fiktivni ugovor o djelu, odnosno da je svjedok, sin tužitelja, tužitelju i ranije pomagao u OPG-u prilikom utovara, istovara i prijevoza robe, što je potvrdio sam tužitelj u svom iskazu, a da ranije, to jest prije prometne nesreće nisu sklapali ugovor o djelu za istu vrstu pomoći jer se radilo o obiteljskom odnosu oca i sina koji su si međusobno pomagali te nije životno i logično da bi sin naplaćivao ocu toliki iznos za prijevoz robe jednom tjedno. Nadalje, iako svjedok i tužitelj iskazuju da je ugovor o djelu trajao 5-6 mjeseci, ističe se da niti jedna strana nije poštivala odredbu članka 2. tog Ugovora koja propisuje da se otkaz ugovora o djelu mora uručiti drugoj strani u pisanom obliku, bez obveze navođenja razloga za otkaz. Nadalje, da se ne radi o izmakloj koristi, ukazuje i činjenica da iz potvrde porezne uprave proizlazi da tužitelj ugovor o djelu nikada nije prijavio poreznoj upravi, odnosno nije za eventualno izvršene usluge prijevoza platio poreze niti doprinose, odnosno nije postupio sukladno zakonu, zbog čega sud dodatno zaključuje da su stranke fiktivno sklopile ugovor o djelu bez stvarne namjere da se takav ugovor i izvrši. Sud, zaključno smatra da je u konkretnom slučaju svjedok LL jednostavno pomagao ocu jer je svoju robu iz svog OPG- a ionako već vozio na tržnicu radi prodaje, što je životno i logično.

19. U odgovoru na tužbu, tuženik je osporio i osnov i visinu potraživanja s osnove izgubljene zarade.

20. Sukladno odredbi članka 1089. ZOO-a, oštećenik ima pravo kako na naknadu obične štete, tako i na naknadu izmakle koristi. Pri ocjeni visine izmakle koristi uzima se u obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovitom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem. Tužitelj nije dokazao da zbog ozljeda zadobivenih u prometnoj nezgodi nije mogao ostvariti dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovitom tijeku stvari, koji je to dobitak po redovnom tijeku stvari, a niti da je to ostvarenje tog dobitka eventualno spriječeno štetnikovom radnjom. Drugim riječima, tužitelj nije uspio dokazati (bilo materijalnom dokumentacijom, bilo iskazima svjedoka) da bi uslijed zadobivene ozljede bio eventualno primoran odustati od nekog već dogovorenog posla, to jest da je prije nastanka štetnog događaja imao ponude (narudžbe) za koje bi se tek tada moglo utvrditi da jer riječ o dobiti koju je mogao osnovano očekivati. Tužitelj nije dostavio dokumentaciju iz koje bi bilo moguće utvrditi koliki je prihod i rashod tužitelj ostvario prije prometne nezgode te koliko su ti prihodi i rashodi iznosili eventualno nakon prometne nezgode. Sukladno odredbi članka 221.a ZPP-a, ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja. Na tužitelju je, prema stavu ovog suda, bio teret da dokaže da zbog predmetnog štetnog događaja nije ostvario dobitak koji je mogao osnovano očekivati prema redovitom tijeku stvari, odnosno, da je imao barem jednak broj narudžbi za isporuku svojih usluga kao i 2018-te godine (godinu prije nastanka štetnog događaja), a što tužitelj nije učinio. Tužitelj, nadalje, nije niti dokazao koju je to novčanu korist trebao ostvariti po redovitom tijeku stvari. S obzirom da tužitelj nije uspio dokazati da mu pripada pravo na naknadu izmakle koristi, to jest nije dokazao ni osnov ni visinu tog dijela tužbenog zahtjeva, to sud smatra da taj zahtjev nije osnovan u cijelosti te je slijedom svega navedenog, odlučeno kao u točki V. izreke.

21. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavka 2. i članka 155. ZPP-a. Odredbom članka 154. stavka 2. ZPP-a propisano je ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva. Odredbom članka 155. ZPP-a propisano je da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti, osobito vodeći računa o pravilima ovoga Zakona koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište te jedno ročište za glavnu raspravu. Ako je propisana tarifa za nagrade odvjetnika ili za druge troškove, odmjerit će se takvi troškovi prema toj tarifi. Tužitelj je u ovom sporu uspio samo sa zahtjevom koji se odnosi na naknadu neimovinske štete, dok je u pogledu imovinske štete s osnove izmakle koristi tužitelj odbijen u cijelosti, zbog čega je stav ovog suda da je tužitelj u pogledu osnove tužbenog zahtjeva uspio u polovici, odnosno 50%, dok je u pogledu visine tužbenog zahtjeva uspio u 21,07%, s obzirom da mu je od ukupno zatraženih 13.933,76 EUR dosuđeno 2.927,09 EUR. Drugim riječima, tuženik je uspio u sporu u pogledu osporavanja osnove tužbenog zahtjeva 50%, a u pogledu visine 78,93%. Kad se postotak tuženika koji je uspio s većim postotkom u sporu, oduzme od postotka tužitelja (78,93% - 21,07%) proizlazi da je tuženik uspio u sporu u pogledu visine s postotkom od 57,86%.

22. Prilikom utvrđivanja iznosa pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici (tuženik sa 57,86%), a koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka, sud je tuženiku priznao trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku u skladu s dostavljenim troškovnikom te prema vrijednosti predmeta spora, a prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/2023, 107/2025, u daljnjem tekstu: OT), i to temeljem Tbr. 52/3 OT koja propisuje da kada sud odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Prije svega valja reći da je vrijednost predmeta spora 13.272,15 EUR (vrijednost glavnice). Tuženiku je priznat trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 EUR za koji je OT propisana nagrada u visini od 100 bodova (100 bodova x 2,00 EUR) (tbr. 7.1.), zatim trošak sastava obrazloženih podneska od 4.10.2023., 2.1.2024., 31.3.2025., 4.4.2025., svaki u iznosu od 200,00 EUR, za koje je OT propisana nagrada u visini od 100 bodova (tbr. 8.1.), te trošak pristupa na ročišta 3.3.2022., 26.5.2022., 13.6.2024., 16.10.2025., svaki u iznosu od 200,00 EUR za koji trošak je propisana nagrada u visini od 100 bodova (tbr. 9.1.) odnosno iznos od 1.800,00 EUR uvećan za PDV25%, što ukupno iznosi 2.250,00 EUR. S obzirom da je tuženik uspio u ovom sporu u omjeru od 57,86%, tuženiku pripada trošak postupka u iznosu od 1.301,85 EUR (1.301,85 EUR je 57,86% od 2.250,00 EUR). Sud je tuženiku odmjerio naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki VII. izreke.

23. Slijedom svega iznesenog, sud je odlučio kao u izreci.

U Zagrebu, 7. travnja 2026.

Sudac

Boška Pavičić

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu pismeno u četiri (4) istovjetna primjerka u roku od petnaest (15) dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

Tužitelju, po pun., uz rješenje o pristojbi na presudu

Tuženiku, po pun.