Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: R1-79/2026-8

R E P U B L I K A  H R V AT S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Sisku, po sucu pojedincu Martini Budinski Modronja, u izvanparničnom predmetu produženja prisilnog smještaja neubrojive osobe u psihijatrijskoj ustanovi, TC, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Sonja Marković, odvjetnica u Sisku, nakon provedenog postupka i rasprave održane i zaključene u NEUROPSIHIJATRIJSKOJ BOLNICI DR. IVAN BARBOT POPOVAČA 7. travnja 2026., u prisutnosti prisilno smještene osobe, njegove punomoćnice te voditeljice odjela T, dr. med., spec. psih., temeljem članka 40. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama ("Narodne novine" broj 76/14 - dalje u tekstu: ZZODS), istog dana,

r i j e š i o  j e

Produžuje se prisilni smještaj TC u NEUROPSIHIJATRIJSKOJ BOLNICI DR. IVAN BARBOT POPOVAČA u trajanju do 6 (šest) mjeseci, počev od 12. travnja 2026.

Obrazloženje

1. Rješenjem Županijskog suda u Bjelovaru, poslovni broj: R1-5/2021-5 od **.**.2021., TC je upućen na prisilni smještaj u NEUROPSIHIJATRIJSKU BOLNICU DR. IVAN BARBOT POPOVAČA (dalje: NPB Popovača) na prisilni smještaj u trajanju do šest mjeseci, jer je pravomoćnom i izvršnom presudom Općinskog suda u Virovitici poslovni broj: K-59/2020-10 od 12. ožujka 2021., utvrđeno da je TC u neubrojivom stanju počinio protupravno djelo zakonskih obilježja kaznenog djela protiv imovine - teškom krađom opisno u članku 229. stavak 1. točka 1. u vez i članka 228. stavak 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15., 6/15., 101/17., 118/18. i 126/19. – u daljnjem tekstu: KZ/11) u svezi članka 24. stavak 2. KZ/11.

1.1. Rješenjima Županijskog suda u Sisku TC je višekratno produžavan prisilni smještaj u NPB Popovača u trajanju do godinu dana, a posljednjim rješenjem poslovni broj R1-294/2025-7 od 30. rujna 2025. prisilni smještaj mu je produžen u trajanju od 6 (šest) mjeseci, počevši od 12. listopada 2025., zaključno do 12. travnja 2026.

2. NPB Popovača 25. ožujka 2026. podnijela je prijedlog kojim predlaže produljenje prisilnog smještaja u psihijatrijskoj ustanovi po članku 58. ZZODS.

3. U pisanom prijedlogu navodi se da je pacijent do sada višekratno psihijatrijski liječen zbog simptomatologije iz kruga kronificiranog PTSP-a (sudionik Domovinskog rata, kao branitelj je bio raspoređen na Vukovarsko ratište, po padu grada zarobljen te je proveo 6 mjeseci po raznim logorima) i problema sa ovisnošću o alkoholu te posljedične epilepsije, a na liječenja najčešće je zapriman nakon incidentnih događaja (heteroagresivnog ili autoagresivnog ponašanja), nakon otpusta ne bi mogao duže vrijeme održavati apstinenciju. Navodi se da je prije smještaja u Dom Borova bio na izdržavanju zatvorske kazne zbog homicida partnerice. Nadalje se navodi da pacijent na prijem dolazi sanitetom iz Doma Borova zbog pogoršanja psihičkog stanja koje se u kliničkoj slici prezentiralo verbalnom agresijom prema zaposlenicima Doma i nepredvidivih reakcija, po dolasku na forenzično liječenje, uz psihofarmakološku terapiju, uključen u radnookupacioni i socioterapijski tretman gdje participira uglavnom pasivno, u okviru svojih mogućnosti zbog psihoorganske izmijenjenosti i kognitivnog propadanja, kao i da će pacijentu nakon kompletiranja prisilnog smještaja biti potrebno naći smještaj u za njega adekvatnoj ustanovi. Navodi se da ga povremeno posjećuju stric i teta, ali ga ne mogu prihvatiti na privremene izlaze. Sada je miran, pasivan, uglavnom nezainteresiran za većinu odjelnih aktivnosti, nekritičan prema svom stanju, potrebi apstinencije od alkohola i potrebi redovnog liječenja, nema uvida u svoju bolest. Od proteklog izvješća sudu nema značajnijih promjena, a pacijentu se traži smještaj u Domu za odrasle osobe. Stoga i nadalje smatraju da su ispunjeni uvjeti za produženje prisilnog smještaja.

4.Tijekom postupka, a radi utvrđenja odlučnih činjenica o osnovanosti prijedloga za produljenje prisilnog smještaja prisilno smještene osobe proveden je dokaz saslušanjem prisilno smještene osobe, prisutne voditeljice odjela, izvršen je uvid u spis i medicinsku dokumentaciju, a provedeno je i psihijatrijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku psihijatru prim. mr. sc. dr. Elvira Koić, specijalist-psihijatar, te je pročitan nalaz i mišljenje sudskog vještaka.

5. Voditeljica odjela na ročištu održanom 7. travnja 2026. je iskazala da ostaje kod pisanog prijedloga, a ukoliko se prisilni smještaj ne može produljiti po članku 58. ZZODS predlaže da se prisilni smještaj produlji po članku 27. ZZODS.

6. Stalni sudski vještak psihijatar prim. mr. sc. dr. Elvira Koić u nalazu i mišljenju navodi da je iz medicinske dokumentacije vidljivo da je TC u NPB Popovača došao 12.4.2021., rješenjem ŽS u Bjelovaru, po presudi i rješenju Općinskog suda u Virovitici, za prisilni smještaj i liječenje zbog počinjenja kaznenog djela iz čl. 229 KZ. U vrijeme počinjenja krađe, bio je korisnik Doma za starije osobe Borova Suhopolje. U tom okruženju je bio verbalno i fizički agresivan prema korisnicima i zaposlenicima, nepredvidivih reakcija. Bio je oženjen pa razveden, iz kojeg braka ima troje odrasle djece. Potom je živio sa izvanbračnom partnericom, do počinjenja ubojstva u pijanom stanju, 2004.godine. Tada je osuđen na zatvorsku kaznu od 14 g. i 10 mjeseci, koju je odslužio. U Domovinskom ratu je sudjelovao kao hrvatski branitelj u [adresa], a nakon pada grada proveo je oko šest mjeseci po raznim logorima, gdje je teško fizički i psihički zlostavljan. Nakon toga je ostao u Hrvatskoj profesionalno j vojsci devet godina. Nije ostvarivao niti potraživao nikakva prava, ni status HRVI. Višekratno je liječen psihijatrijski još od 1994., radi tegoba iz kruga PTSP, sekundarnog etilizma, promjena ličnosti, alkoholne epilepsije, razvijenog dijabetesa melitusa, astme tj. KOPB, u stanju nakon operacije hidrokele lijevog testisa, upadljivih promjena na kognitivnom planu u okviru kroničnih psihoorganskih. Procjena ukazuje na bazičnu lakšu mentalnu retardaciju. Zapriman na liječenja nakon incidentnih događanja, heteroagresivnog ili autoagresivnog ponašanja, bez mogućnosti održavanja apstinencije. Prijetio i socijalnim radnicama. Liječi se pod dijagnozama: F70 insufficientio mentalis, F62.0 Trajne promjene ličnosti nakon katastrofičnih događanja, F07.9 organske promjene ličnosti. Procjena je da je kognitivno reduciran, nepredvidivog ponašanja, povremeno hostilan, mada se u posljednje vrijeme ne bilježe agresivni ispadi. Nije kritičan i ne posjeduje uvid u svoje stanje, potrebu liječenja i mogućnosti funkcioniranja na slobodi, zbog čega se traži adekvatni trajni smještaj. Uključen je u psihofarmakološku, radno okupacionu i socioterapijsku terapiju tj. tretman, u čemu pasivno participira, u okviru svojih mogućnosti zbog kognitivnog deficita, nezainteresiran, no i dalje nekritičan, kako prema svom statusu, psihofizičkom stanju i potrebi od održavanja trajne apstinencije.

6.1. U nalazu se navodi da je kod osobnog pregleda vještak razgovarala s pacijentom u ambulanti III.A odjela gdje je smješten, da je pacijent došao na razgovor bez otpora, mada malo mrzovoljan jer sam ga prekinula u odmoru, bio je pristojan je u komunikaciji, dao je primjerene odgovore na osnovna pitanja. Sada je u dobi od 54 godine. Osrednje je osteomuskularne građe, visok oko 168 cm, adipozan, oko 80 kg tjelesne težine. Psihomotorno je usporen i usporeno se kreće. Upadljivo blijedo -sivog kolorita kože i blijedih vidljivih sluznica, blijedo sivoplavih očiju. Prisutna i androgena ćelavost. Otežano i usporeno izgovara riječi. Otežano diše na usta. Zauzima neobičan položaj na stolcu, glave i tijela u dorzifleksiji jer tako lakše diše. Prije izgovora neke rečenice udahne. Koristi i pomoćnu muskulaturu. Odmah mi kaže “imam astmu i šećer, operirao sam bruh lijevo u preponi”. Navodi da dobro spava, da je dobrog apetita, tek da ima malo problema sa regulacijom probave. Tijekom razgovora orijentiran u svim smjerovima. Ne navodi sumanutosti, ne opisuje doživljavanje perceptivnih obmana. Nije agresivan niti javlja suicidalne nagone ili misli. Aktualno kaže kako se osjeća dobro, da ne bi naudio ni sebi ni drugima i da više ne misli piti “i da mi plate ne bih pio”... Ranije je naime “pio puno alkohola i bojao se da bi počeo ponovno”, ali se više ne boji. Pušač je usprkos astmi i teškoćama disanja. Smatra da je funkcionalan u svakodnevici, sam se kupa, oblači, ali da ipak treba pomoć, posebno oko terapije i ne protivi se organiziranju prikladnog smještaja. Kaže da je zadovoljan boravkom u bolnici, osobljem, uvjetima i “ekipom”, pri čemu misli na druge bolesnike. Upoznat je da će se ponovno provoditi sudska procjena kako bi mogao ostati u bolnici, jer mu se traži prikladan smještaj pa zapravo nema kamo. Ima ideju u budućnosti obnavljati neku obiteljsku kuću u [adresa], a do tada pristaje na prijedloge o organiziranom smještaju. Završio je srednju školu za zidara, bio je poljoprivrednik i navodno stekao oko 17 godina radnog staža u poduzeću “Spačva” u [adresa]. Bio je društven, igrao nogomet, imao puno prijatelja, dobro se slagao sa susjedima. Posjedovao je vozačku dozvolu za vožnju traktora. Automobil nije vozio. Imao je brata koji je poginuo u [adresa] kao i otac i stariji sin. Majka je živjela u stanu u [adresa], a ima i sestru s kojom nije u kontaktu. Posjećuju ga ponekad teta i stric, osobe višoj životnoj dobi.

6.2. Zaključno vještak navodi da iz svega navedenog, smatra kako je TC je u dobi od 54 godine, na produljenom je liječenju u NPB u Popovači, zbog psihičke dekompenzacije, koja klinički odgovara kroničnom psihoorganskom sindromu bliskom demenciji, uz kognitivne promjene na razini lakše mentalne retardacije, te epilepsiju koje su posljedica dugogodišnje alkoholne bolesti ovisnosti, a narušenog je i tjelesnog statusa razvijenom kroničnom opstruktivnom plućnom bolesti i šećernom bolesti, te polineuropatijom. Hrvatski je branitelj iz Domovinskog rata, preživio torturu boravkom u logorima nakon pada [adresa]. Prema Međunarodnoj klasifikaciji bolesti -MKB-10, vodeće šifre su F07 – kronični psihoorganski sindrom, F10.3 bolest ovisnosti o alkoholu, sada u apstinenciji, G40 epilepsija, E11 diabetes mellitus, J44 KOPB. On nije kritičan i nema uvid u odnosu na svoje psihičko stanje i okolnosti. Sada psihomotorno smiren, jer redovito prima medikamente, antipsihotike i anksiolitike, antiepileptik, antidijabetike i ostale u adekvatnoj dozi. S obzirom na intenzitet i kroničnost poremećaja, još uvijek postoji realna opasnost od štetnih ponašanja i posljedica toga ponašanja u budućnosti. Ta će se opasnost ublažiti adekvatnim liječenjem i daljnjim praćenjem, tuđom njegom i pomoći i stalnim nadzorom koji će se osigurati adekvatnim smještajem. U ovom trenutku predlažem određivanje prisilnog liječenja tj. smještaja u psihijatrijskoj ustanovi propisan sukladno Zakonu o zaštiti osoba s duševnim smetnjama, u NPB „Dr. Ivan Barbot“ u Popovači i to na vrijeme od šest mjeseci, uvažavajući procjenu terapijskog tima o odluci o otpustu, kada se za to steknu uvjeti. Ispitanik ne posjeduje intelektualni kapacitet, kojim bi mogao shvatiti svrhu ni prirodu ovog sudskog procesa, niti adekvatno odgovarati na pitanja Suda, stoga procjenjuje kako nije raspravno sposoban.

7. TC na ročištu 7. travnja 2026. iskazao je da je prijedlog u redu, da se s prijedlogom slaže. Doktorica i referentica su mu rekle da se za njega traži smještaj. U bolnici on nema problema, medicinsko osoblje je u redu i s drugim pacijentima se slaže dobro. Od obitelji ima tetku, čuje se s njom i dolazi mu u posjetu. Ide na grupnu terapiju, radnu terapiju i tako provodi vrijeme.

7.1. Sudac je pacijenta upoznao s nalazom i mišljenjem vještaka, a pacijent je na pitanje da li razumije što je mišljenje vještaka potvrdno odgovorio.

8. Na temelju provedenih dokaza sud je utvrdio da se radi o osobi koja se liječi zbog psihičke dekompenzacije koja klinički odgovara psihoorganskom sindromu bliskom demenciji uz kognitivne promjene na razini lake mentalne retardacije, te epilepsiju koje su posljedica dugogodišnje alkoholne bolesti ovisnosti, kao i s trajnim promjenama ličnosti kao posljedice katastrofalnog događaja (kronični oblik posttraumatskog stresnog poremećaja). Utvrđeno je da je zbog navedene simptomatologije pacijent višekratno psihijatrijski liječen, ali nakon otpusta ne bi mogao održati apstinenciju. Nadalje utvrđeno je da je u dosadašnjem tijeku liječenja došlo do smirivanja psihičkog stanja jer u kontroliranim bolničkim uvjetima redovito prima medikamente, antipsihotike i anksiolitike, antiepileptik, antidiabetik i ostalo u adekvatnoj dozi. Međutim, utvrđeno je i da zbog svog psihičkog stanja i kognitivn ih promjena pacijent i dalje nema uvida u svoju bolest, nekritičan je prema svom stanju i okolnostima, kao i potrebi liječenja. Utvrđeno je da obzirom na intenzitet i kroničnost poremećaja još uvijek postoji realna opasnost od štetnih ponašanja i posljedica toga ponašanja u budućnosti, koja opasnost se može ublažiti adekvatnim liječenjem i daljnjim praćenjem, tuđom njegom i pomoći i stalnim nadzorom koji će se osigurati adekvatnim smještajem. Dakle, iz provedenih dokaza proizlazi da zbog kognitivnog propadanja i psihoorganske izmijenjenosti, intelektualnih teškoća i kronificiranog PTSP-a, pacijent ne može samostalno funkcionirati izvan institucionalnih uvjeta, a utvrđeno je da nema odgovarajuću socijalnu podršku, jer nema primarne obitelji . Rodbina koja ga posjećuje (teta i stric) su osobe starije životne dobi i ne mogu preuzeti skrb o pacijentu.

8.1. Nadalje je utvrđeno da je pacijent u NPB Popovača na prisilnom smještaju radi psihijatrijskog liječenja određenog ranije navedenom presudom donesenom u kaznenom postupku od 12. travnja 2021.

9. Slijedom navedenog, a utvrđenog tijekom postupka, prihvaćajući nalaz i mišljenje vještaka, sud je zaključio da kod TC i dalje postoje razlozi za produljenje prisilnog smještaja međutim ono se ne može odrediti temeljem članka 58. ZZODS. To stoga što je TC počinio protupravno djelo zakonskih obilježja kaznenog djela protiv imovine - teškom krađom opisno u članku 229. stavak 1. točka 1. u vezi članka 228. stavak 1. KZ/11 za koje je predviđena kazna zatvora u trajanju do pet godina, a sukladno članku 56. stavak 1. ZZODS prisilni smještaj neubrojive osobe u psihijatrijskoj ustanovi može trajati najdulje do isteka najviše propisane kazne za protupravno djelo koje je neubrojiva osoba počinila, računajući od početka psihijatrijskog liječenja, a nakon isteka toga roka, ako i dalje postoje razlozi iz članka 27. ZZODS, prisilni smještaj će se provesti prema odredbama glave VI. ZZODS. U konkretnom slučaju, obzirom je prisilni smještaj i liječenje započelo 12. travnja 2021., rok od pet godina ističe 12. travnja 2026.

10. U povezanosti s navedenim, obzirom je utvrđeno da još uvijek postoji realna opasnost od štetnih ponašanja i posljedica toga ponašanja koja opasnost će se ublažiti samo adekvatnim liječenjem i stalnim nadzorom, prisilni smještaj je valjalo produljiti u trajanju do šest mjeseci, temeljem članka 27. ZZODS, te je temeljem odredbi članka 39. i 41. ZZODS odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

U Sisku 7. travnja 2026.

Sutkinja

Martina Budinski Modronja

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba Županijskom sudu u Sisku, u roku od tri dana od dana dostave rješenja. Žalbu mogu podnijeti neubrojiva osoba, zakonski zastupnik i odvjetnik. Žalba ne zadržava izvršenje rješenja.

Dostavna naredba:

1. TC, Neuropsihijatrijska bolnica Popovača, III A odjel

2. Punomoćnik Sonja Marković, odvjetnica u Sisku

3. Neuropsihijatrijska bolnica dr. Ivan Barbot Popovača, III A odjel

4. Hrvatski zavod za socijalni rad

5. Općinski sud u Virovitici na broj K-59/2020

6. U spis