REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI
STALNA SLUŽBA U IVANIĆ-GRADU
10310 Ivanić-Grad, Športska 2
Poslovni broj Povrv-246/2025-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić-Gradu po sucu toga suda Jasni Grgurić, u parničnom predmetu tužitelja Zavarovalnica Sava, zavarovalna družba d.d. Slovenija, Maribor, Cankarjeva ulica 3, Sava osiguranje d.d., Podružnica Hrvatska, R. Frangeša Mihanovića 9, Zagreb, OIB: 45237012600, zastupano po zakonskim zastupnicima i to: LI, OIB: [osobni identifikacijski broj] i PI, OIB: [osobni identifikacijski broj], a svi zastupani po pun. Dušanki Kuharić, odvj. iz Globočeca Ludbreškog, protiv tuženika MI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po pun. Hrvoju Mučnjaku, odvj. iz Ivanić-Grada, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 3. ožujka 2026. u prisustvu punomoćnika stranaka, objavljene 9. travnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužitelj Zavarovalnica Sava, zavarovalna družba d.d. Slovenija, Maribor, Cankarjeva ulica 3, Sava osiguranje d.d., Podružnica Hrvatska, R. Frangeša Mihanovića 9, Zagreb, OIB: 45237012600 s tužbenim zahtjevom, kao neosnovanim, a koji glasi:
"1. Održava se na snazi platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi Javne bilježnice Željkice Kirin iz Ivanić Grada, poslovni broj: Ovrv-1261/2022. od 17. siječnja 2023. u dijelu u kojem se nalaže ovršeniku MI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da ovrhovoditelju Zavarovalnica Sava, zavarovalna družba, d.d., Slovenija, Maribor, Eve Lovše 7, Sava osiguranje, d.d. - Podružnica Hrvatska, OIB: 45237012600, R. Frangeša Mihanovića 9, Zagreb, na temelju vjerodostojne isprave i to: izvadak iz poslovnih knjiga 470803071 namiri tražbinu u iznosu od 1.239,15 eura uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku od 24. kolovoza 2021. pa do 31. siječnja 2022. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena na račun ovrhovoditelja IBAN [broj bankovnog računa], model HR00, s pozivom na broj 10-1291-21, u roku od osam dana od dana dostave rješenja o ovrsi, zajedno s odmjerenim troškovima postupka u iznosu od 149,31 eura uvećanim za zakonske zatezne kamate koje teku od 17. siječnja 2023. pa do plaćanja po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena na račun IBAN [broj bankovnog računa], model HR00, s pozivom na broj 10 -2289-21, u roku od osam dana od dana dostave rješenja o ovrsi.
2. Održava se na snazi platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi Javne bilježnice Javnog bilježnika Nives Mirčetić, iz Velike Gorice, N. Šopa 41. od 24. travnja 2023. poslovni broj: UPP/OS-Ovrv-241/2023. od 24. travnja 2023. u dijelu u kojem se nalaže ovršeniku MI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da ovrhovoditelju Zavarovalnica Sava, zavarovalna družba, d.d., Slovenija, Maribor, Eve Lovše 7, Sava osiguranje, d.d. - Podružnica Hrvatska, OIB: 45237012600, R. Frangeša Mihanovića 9, Zagreb, na temelju vjerodostojne isprave i to: izvadak iz poslovnih knjiga 470803071 namiri tražbinu u iznosu od 1.194,51 eura, uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku:
-na iznos od 796,34 eura,
-na iznos od 398,17 eura,
pa do isplate po kamatnoj stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, na račun ovrhovoditelja IBAN [broj bankovnog računa], model HR00, s pozivom na broj 10-1291-21, u roku od osam dana od dana dostave rješenja o ovrsi, zajedno s odmjerenim troškovima postupka u iznosu od 211,56 eura, uvećanim za zakonske zatezne kamate koje teku od 24. travnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, na račun IBAN [broj bankovnog računa], model HR00, s pozivom na broj 10-1291-21, u roku od osam dana od dana dostave rješenja o ovrsi."
II. Odbija se tužitelj Zavarovalnica Sava, zavarovalna družba d.d. Slovenija, Maribor, Cankarjeva ulica 3, Sava osiguranje d.d., Podružnica Hrvatska, R. Frangeša Mihanovića 9, Zagreb, OIB: 45237012600 sa svojim zahtjevom za naknadu troškova ovog postupka u iznosu od 2.218,95 EUR; kao neosnovanim.
III.1. Nalaže se tužitelju Zavarovalnica Sava, zavarovalna družba d.d. Slovenija, Maribor, Cankarjeva ulica 3, Sava osiguranje d.d., Podružnica Hrvatska, R. Frangeša Mihanovića 9, Zagreb, OIB: 45237012600 platiti tuženiku MI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 2.625,50 EUR; u roku od 15 dana.
III.2. Odbija se tuženik MI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] s preostalim zatraženim troškom preko dosuđenog u iznosu od 937,50 EUR; kao neosnovanim.
Obrazloženje
1.1. Tužitelj u tužbi, tj. prijedlogu za izdavanje platnog naloga navodi kako prvenstveno ističe prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalne službe u Ivanić Gradu te da je u ovoj pravnoj stvari mjesno nadležan Općinski građanski sud u Zagrebu, što proizlazi iz odredbe članka 52. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11.,25/13., 28/13., 89/14., 70/19., nastavno ZPP ). Isto tako navodi kako je u tužiteljevim Općim uvjetima za obvezno osiguranje vlasnika odnosno korisnika motornih vozila za odgovornosti za štete trećim osobama, u članku 17. točka 7. ugovorena mjesna nadležnost Općinskog građanskog suda u Zagrebu, a to je jasno naznačeno i u prijedlogu za ovrhu, te smatra kako je Javni bilježnik trebao sukladno ZPP-u i tužiteljevim Općim uvjetima za obvezno osiguranje vlasnika odnosno korisnika motornih vozila za odgovornosti za štete trećim osobama, spis ovoga predmeta dostaviti Općinskom građanskom sudu u Zagrebu. Nadalje navodi kako s obzirom na činjenicu kako je za ovdje tužitelja, koji ima sjedište u [adresa] , te koji je podmirio naknadu štete oštećenom, štetna posljedica nastupila upravo na području Općinskog građanskog suda u Zagrebu, te je i tužiteljevim tužiteljevim Općim uvjetima za obvezno osiguranje vlasnika odnosno korisnika motornih vozila za odgovornosti za štete trećim osobama ugovorena mjesna nadležnost suda u Zagrebu, tužitelj drži kako je upravo Općinski građanski sud u Zagrebu mjesno nadležan za postupanje u ovome parničnom predmetu. Tužitelj u prilog svojih navoda dostavlja i odgovarajuću sudsku praksu i to rješenje Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, poslovni broj Gž-642-2022. od 20. lipnja 2022., i rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Gr1 21-2018. od 23. listopada 2018. te je predložio da sud odluči o prigovoru tužitelja o mjesnoj nenadležnosti Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalne službe u Ivanić Gradu, te donese Rješenje kojim se oglašava mjesno nenadležnim, te dostavi spis ovoga predmeta u rad mjesno nadležnom Općinskom građanskom sudu u Zagrebu, a predlaže sudu donijeti odluku kojom se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javne bilježnice Željkice Kirin iz Ivanić-Grada broj Ovrv- 1261/2022. od 17. siječnja 2023 te platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javne bilježnice Nives Mirčetić iz Velike Gorice od 24. travnja 2023. broj Ovrv-241/2023. Pritom navodi kako smatra da je štetni događaj u uzročno -posljedičnoj vezi sa činjenicom da je vozač u trenutku prometne nesreće bio pod utjecajem alkohola, a da je teret dokaza o tome na tuženiku.
1.2. Nadalje, tužitelj se opreza radi očituje i na navode tuženika iz Prigovora protiv Rješenja o ovrsi Javnog bilježnika Željkice Kirin, poslovni broj: Ovrv-1261/2022. od 17. siječnja 2023. Tužitelj drži kako su navodi tuženika iz Prigovora protiv Rješenja o ovrsi Javnog bilježnika Željkice Kirin, poslovni broj: Ovrv-1261/2022. od 17. siječnja 2023. neosnovani u cijelosti. Navodi kako iz potvrde policije, konkretno Policijske uprave Zagrebačke, Policijske postaje Ivanić-Grad od 28. lipnja 2021. proizlazi kako se 01. lipnja 2021. dogodila prometna nesreća, koju je skrivio ovdje tuženik, koji je istu skrivio pod utjecajem alkohola, od 0,61 g/kg. U gore navedenoj prometnoj nesreći, oštećena je imovina ZI. Imovinska šteta se ogleda u vidu oštećenja na vozilu i oštećenju dječje auto sjedalice, stoga je ovdje tužitelj, platio naknadu štete ZI, za gore navedena oštećenja, u ukupnom iznosu od 9.336,36 kuna. Gore navedenu prometnu nesreću skrivio je ovdje tuženik, pri tome, teško prekršivši više odredbi Zakona o sigurnosti prometa na cestama ( Narodne novine broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22., nastavno ZOSPNC). Odredba članka 24. stavak 1. točka 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine broj: 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14., nastavno ZOOUP) propisuje da osigurana osoba gubi pravo iz osiguranja „ako je vozač upravljao vozilom pod utjecajem alkohola iznad ugovorene granice, droga te psihoaktivnih lijekova ili drugih psihoaktivnih tvari.“. S druge strane prema tužiteljevim Uvjetima za obvezno osiguranje vlasnika odnosno korisnika motornih vozila od odgovornosti za štetu trećim osobama, i to članku 3. istih, osiguranik gubi pravo iz osiguranja, ako je u vrijeme prometne nesreće, vozač osiguranog vozila, bio pod utjecajem alkohola i to više od 0.5 g/kg. Sukladno odredbi članka 24. stavak 4. ZOOUP-u ovdje tužitelj ima pravo potraživati od ovdje tuženika cjelokupno isplaćeni iznosa štete, kao i na kamatu i troškove. Stoga tužitelj smatra, temeljem svega navedenoga, kao i regresnog prava, potražuje utuženi iznos od tuženika, jer su navedenom isplatom, na tužitelja temeljem zakona prešla sva prava osiguranika prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu, sve to temeljem odredbe članka 963. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05., 41/08., 125/15., 29/18., 162/21., 114/2022., 156/22. nastavno ZOO ), koja propisuje da „Isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu.“. Zatezne kamate tužitelj potražuje temeljem odredbe članka 29. stavak 1. ZOO-a koja propisuje „ Dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate.“, i 1086. ZOO-a koja propisuje „Obveza naknade štete smatra se dospjelom od trenutka nastanka štete.“ Visina zatezne kamate zatražena je sukladno odredbi članka 29. stavak 2. ZOO -a koja propisuje „Stopa zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava određuje se, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena.“ za razdoblje do 31. prosinca 2022., a od 01. siječnja 2023. sukladno Zakonu o izmjenama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 114/22., nastavno Zakon o izmjenama Zakona o obveznim odnosima) po stopi u visini koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg
polugodišta za tri postotna poena. Tužitelj je utužene iznose platio oštećenim osobama u kunama, a ovaj tužbeni zahtjev u ovom parničnom postupku, koji je pokrenuo radi isplate protiv tuženika, postavlja u skladu sa Zakonom o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine broj: 57/22, 88/22), a s obzirom da je u Republici Hrvatskoj od 01. siječnja 2023. službena valuta euro. Kao fiksni tečaj konverzije tužitelj sukladno gore navedenom zakonu određuje tečaj od 7,53450 kuna za 1 euro, sve sukladno gore navedenome Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine broj: 57/22, 88/22). Nadalje, tužitelj uređuje tužbeni zahtjev i u dijelu zatezne kamate, sukladno odredbama Zakona o izmjenama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 114/22.).
2.1. U odgovoru na tužbe, odnosno prijedlozima za izdavanje platnog naloga i dostavljenim podnescima tuženik čini nespornim da je MI sudjelovao u predmetnoj prometnoj nezgodi od dana 01.06.2021., da je vozilo reg. oznaka [registarska oznaka] kojim je upravljao MI, bilo obvezno osigurano kod SAVA OSIGURANJE d.d., - Podružnica Hrvatska d.d., da Uvjeti za obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti (dalje: Uvjeti) predviđaju da ukoliko su osiguraniku koji upravlja vozilom utvrdi da mu udio alkohola u krvi iznosi 0,5 g/kg i više, gubi prava iz osiguranja. No međutim, tuženik osporava u cijelosti da je tuženik u trenutku prometne nesreće vozilo upravljao pod utjecajem alkohola od 0,61 g/kg apsolutnog alkohola u krvi, uzročnu vezu između prometne nezgode i eventualne alkoholiziranosti tuženika, uzročnu vezu između prometne nezgode i oštećenja dječje auto sjedalice, uzročnu vezu između prometne nezgode i oštećenja na vozilu opisana u izvidu štete broj AO - 1291/21 i AO-1291/21+1, te s time u vezi osnovu i visinu materijalne štete na vozilu reg. oznaka [registarska oznaka], da je tuženik platio novčani iznos koji potražuje od tuženika u ovom postupku. Navodi kako tužitelj zanemaruje vrlo bitnu odredbu Uvjeta, a to je da osiguranik ne gubi prava iz osiguranja ukoliko štetni događaj nije u uzročnoj vezi sa činjenicom da je vozač u trenutku prometne nezgode bio pod utjecajem alkohola . Za regresnu odgovornost vozača vozila prema osiguravajućem društvu potrebno je kumulativno ispunjenje sljedećih činjenica: da je vozač vozila krivac za izazivanje prometne nezgode, da je vozač vozila u vrijeme nezgode bio pod utjecajem alkohola, da je udio alkohola u krvi vozača iznosio 0,5 g/kg i više, da je štetni događaj u uzročnoj vezi sa činjenicom da je vozač vozila u trenutku prometne nezgode bio pod utjecajem alkohola. Nadalje navodi kako je tuženik MI nakon prometne nezgode navodno alkotestiran alkometrom marke Drager, te mu je u izdahu utvrđeno 0.61 g/kg alkohola, a isti nije vođen na liječnički pregled (vađenje krvi i uzimanje mokraće). Spisu ne prileži Zapisnik o alkotestiranju, dok se tuženik protivi njegovoj pribavi od PU Zagrebačke, PP Ivanić-Grad putem suda obzirom da tužitelj nije dokazao da isti nije mogao pribaviti sam. Prvenstveno smatra kako alkometar ne predstavlja kvantitativnu metodu utvrđenja stvarne koncentracije apsolutnog alkohola u krvi, već predstavlja samo orijentacijsku metodu testiranja je li vozač pod utjecajem alkohola ili ne. Svakog na alkometru pozitivnog vozača, a u svrhu retrogradnog toksikološkog vještačenja najmanje moguće koncentracije apsolutnog alkohola u krvi u vrijeme prometne nesreće, potrebno je voditi na liječnički pregled, vađenje krvi i uzimanje mokraće. Samo analiza utvrđene koncentracije apsolutnog alkohola u krvi i mokraći omogućuje da se sa sigurnošću utvrdi najmanja moguća koncentracija apsolutnog alkohola u krvi u vrijeme prometne nesreće. Slijedom navedenog u konkretnom slučaju tuženik smatra kako ne postoji osnova za regresnu odgovornost budući da nije moguće utvrditi: najmanju moguću koncentraciju apsolutnog alkohola u krvi u vrijeme nastanka predmetne prometne nezgode, odnosno je li je udio alkohola u krvi vozača iznosio 0,5 g/kg i više, te je li, u kojoj mjeri i kako to utjecalo na njegove vozačke sposobnosti, je li štetni događaj u uzročnoj vezi sa činjenicom da je tuženiku alkometrom marke Drager u izdahu je utvrđeno 0.61 g/kg alkohola. Smatra kako se Alkometrom marke Drager može utvrditi koncentracija alkohola u izdahnutom zraku, no ne i udio alkohola u krvi vozača, a u Općim uvjeti osiguranja navedeno je da je potrebno utvrditi udio alkohola u krvi što L nije moguće utvrditi. Također poriče da bi kritične zgode došlo do nematerijalne štete kod vozača i mlt. putnice u drugom vozilu.
2.2. Županijski sud u Velikoj Gorici je rješenjem broj Gž-1204/2024-2 od 12. studenoga 2025. ukinuo je prvostupanjsku presudu i postupak vratio na ponovno suđenje iz razloga što pobijana prvostupanjska presuda ima nedostatke radi kojih se ne može ispitati jer ne sadrži jasne i potpune razloge o svim okolnostima vezanim za pravi lnost i zakonitost pobijane prvostupanjske presude. Naime, iako je tužitelj osporavao mjesnu nadležnost prvostupanjskog suda i iz razloga da su stranke na valjan način prorogirale mjesnu nadležnost prvostupanjskog suda tako da su odredile mjesnu nadležnost prema sjedištu tužitelja (čl. 70. ZPP), prvostupanjski sud je o prigovoru mjesne nenadležnosti odlučivao isključivo imajući u vidu okolnosti vezane za primjenu čl. 46. st. 1. i čl. 52. ZPP. Dakle, prvostupanjski sud propustio je mjesnu nadležnosti ispitati i u okviru okolnosti iz čl. 70. ZPP (postojanju sporazuma o mjesnoj nadležnosti).
3.1. U toku ponovljenog dokaznog postupka sud je izvršio uvid i pročitao je račun od 30.10.2022. i 25.1.2023. (list 17-18), potvrda PP Ivanić-Grad od 28.6.2021. (list 39-40), fotokopija osobnih iskaznica i prometne dozvole (list 41-42), zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola kod ZI (list 43), prijava i zahtjev za naknadu štete Sava osiguranju i Grawe osiguranju ZI, ZI i MI s prilozima (list 45-57), Opće uvjete Sava osiguranja (list 58-61), fotografije vozila (list 62-80), izvadak iz sudskog registra za tužitelja s prijevodom (list 5-12), izvod iz poslovnih knjiga Sava osiguranja (list 13-14), računi javnog bilježnika i tužitelja (list 22- 24), specifikacija osnova za plaćanje tuženika u Ovrv postupku (list 35), odštetni zahtjev mlt. AI (list 57-58), potvrda PP Ivanić-Grad od 28.6.2021., medicinska dokumentacija za mlt. BI (list 62-64), odštetni zahtjev ZI (list 65-66), potvrda PP Ivanić-Grad (list 68-69), medicinska dokumentacija za ZI (list 70-83), odštetni zahtjev ZI s obrazloženom ponudom Sava osiguranja i Izjavom o namirenju te medicinskom dokumentacijom, kao i obrazloženom ponudom u odnosu na mlt. BI (list 89-116), Izjave o namirenju zaključene između Sava osiguranja i ŠI te ŠI kao zz mlt. AI, kao i ispis transakcije u odnosu na isplatu iznosa namirenja (list 117-124), nalaz i mišljenje vještaka toksikologa dr. Marine Nestić zaprimljen 15. svibnja 2024. (list 291-293) te je saslušan tuženik, a toksikolog Marina Nestić je dala na raspravi dopunski nalaz i mišljenje.
3.2. Iz iskaza tuženika MI proizlazi kako je u lipnju 2021. godine odradio svoje radno vrijeme, a radi kao vozač kamiona do 17 sati. Kada je završio u 17,00 sati gazda mu je rekao da mu je kćer diplomirala te ga je ponudio s pivom i on je popio dvije Ožujsko od 0,5l, a u svakoj je ostavio oko 0,5dcl jer je trebao ići po ženu u Kloštar koja dolazi autobusom, a žive u [adresa]. Uputio se kući svojim vozilom Passat B5 i kada je došao pred rampu, rampa je bila zatvorena jer je vlak upravo prolazio, a ispred njega su bila 3 vozila koja su stajala. Kad se rampa digla polako su počeli kretati te je vozilo ispred njega iznenada zakočilo baš kod pješačkog prijelaza, ali on nije vidio pješaka. Nije stigao stati te je udario prednjim dijelom svojeg vozila u zadnji dio njegovog vozila, a radilo se o Seat Leonu, možda 2010. godina. Izašao je van i vidio da je s njegovog vozila samo otpala prednja tablica, a taj čovjek je rekao da na njegovom vozilu nema štete osim što su ostali otisci od njegovog vozila kako se je prislonio, vidio je u vozilu dijete i pitao kako je curica, stara možda 5 godina te je pitala tatu zašto su stali. Ubrzo su došli djelatnici policije i hitne te je taj vozač najprije rekao da djetetu i njemu nije ništa, odnosno ovi iz hitne su rekli da curici nije ništa, a onda je on rekao da mu se vrti te su mu rekli da pričeka kraj očevida. Na pitanje suda kojom brzinom se je mogao kretati odgovara da se moglo raditi o 20 km/h. Nadalje odgovara da se je u koloni kretao nakon otvaranja rampe iza tog vozila do iza pruge, dok je on iza pruge zakočio od oko 20-ak metara. Na daljnje pitanje suda odgovara da je u vrijeme prometne nesreće imao 38 godina, visok 1,63cm i imao je oko 105kg. Prometna nesreća je bila u lipn ju 2021. i imao je na sebi kombinezon. Taj dan je bio kao i svaki drugi dan na gablecu oko 9,30 - 10,00 sati, a obično jede pljeskavicu s kruhom i pire krumpirom, salatom. Popije uvijek čašu vode, ima položenu C kategoriju i ne pije alkohol. Odgovaram da tog dana nije ništa popio dok nije završio smjenu u 17 sati i oprao kamion do oko 17,10 sati te je ove dvije pive popio kroz 10- 15 min iza 17,10 sati te je nakon toga krenuo svojim vozilom prema kući, a u međuvremenu je došlo do ove prometne nesreće. Na daljnje pitanje suda odgovara da je od trenutka kad je popio pivu do prometne nesreće prošlo vrijeme od 5min jer je udaljenost firme do pruge možda od 500m do 1000m. Nadalje odgovara da su ga policajci alkotestirali i nisu tražili da ide vaditi krv u Dom zdravlja. Policajcima je rekao da je popio ove dvije pive. Na pitanje suda odgovara da je njemu tužitelj dostavio uplatnicu i broj na koji treba platiti nekakvu štetu pa ih je nazvao i rekao da radi čega bi on to trebao platiti. Onda su mu poslali za drugu štetu i govorili još nešto za sjedalicu da je zdrobljena, da je taj vozač bio godinu dana na bolovanju i sl. i onda on to nije platio te su došle ove ovrhe. Na pitanje pun. tužitelja odgovara kako je vidio čovjeka koji je izašao iz pekare, ali nije krenuo na pješački prijelaz i otišao na drugu stranu te ne zna što je mislio vozač ispred njega. Na pitanje pun. tuženika da li je osporavao rezultate alkotesta odgovara da nije, tj. oni su njega pitali da li hoće puhati, a on je rekao da hoće. Nije osobno tražio da mu vade krv i urin.
3.3. Iz izvoda iz poslovnih knjiga Sava osiguranja d.d. proizlazi da isti terete tuženika za iznos od 9.561,36 kn; bez naznake razloga.
3.4. Iz Potvrde PP Ivanić-Grad od 28. lipnja 2021. proizlazi da su u prometnoj nesreći sudjelovali MI i ZI te putnik mlt. BI, da su dijete i ZI pregledani po liječniku SHP, a da je protiv MI podnesena prekršajna prijava. Navozilu vlasništvo ZI bio je oštećen zadnji branik, a na vozilu MI prednji branik i nosač registarskih pločica. Mjesto je fotografirano te su sudionici alkotestirani L, ZI je imao 0,00, a MI 0,61 g/kg alkohola.
3.5. Iz prijave i zahtjeva za naknadu štete ZI utvrđuje se da je isti navedenu podnio Sava osiguranju d.d. za štetu na vozilu reg. oznake [registarska oznaka], a u opisu prometne nezgode je napisao da je, ''vidjevši da se na pješačkom prijelazu nalazi pješak koji ima namjeru prijeći cestu, zaustavio je vozilo te ga propustio, u tom trenu na njega nalijeće straga VW Passat ZG7329HD, u trenutku nesreće s njim je u vozilu bila njegova kći''. Nadalje navodi da je oštećen stražnji dio vozila te autosjedalica.
3.6. Iz prijave i zahtjeva za naknadu štete MI osiguravatelju Sava osiguranju d.d. od 10.6.2021. utvrđuje se upisanim vlastoručno: '' Kretao sam se iz Ivanić-Grad prema Kloštru, vozilo ispred mene je naglo zakočilo na pješačkom prijelazu te sam svojim dijelom vozila udario drugo vozilo ispred sebe.'' Upisao je da je na njegovom vozilu pala tablica, a na drugom vozilu je oštećenje na braniku.
3.7. Iz police osiguranja od automobilske odgovornosti utvrđuje se da je vozilo vlasništvo MI u vrijeme prometne nesreće bilo osigurano kod Sava osiguranja d.d.
3.8. Iz izvida štete Sava osiguranja d.d. proizlazi da je nastalo oštećenje na vozilu ZG9277HE kojim je upravljao ZI u ukupnom iznosu od 6.751,14 kn, a naknadnom internom kalkulacijom je utvrđen iznos od 7.831,63 kn.
Nadalje se utvrđuje da je prednik tužitelja isplatio ŠI **.**.2021. iznos od 4.000,00 kn, a 23.8.2021. primatelju Porsche Inter Auto d.o.o. za ŠI iznos od 5.336,36 kn.
3.9. Nadalje se utvrđuje da spisu prileže fotografije dječje autosjedalice na kojima se ne vidi običnim okom oštećenje te fotografija vozila na kojem je vidljivo oštećenje na zadnjem dijelu.
3.10. Iz izvoda iz poslovnih knjiga tužitelja od 3.3.2023. utvrđuje se da isti potražuju od tuženika ukupno iznos od 1.194,51 EUR (796,34 EUR + 398,17 EUR).
3.11. Iz medicinske dokumentacije KBC Zagreb Rebro utvrđuje se da je mlt. BI sudjelovala kao putnik u prometnoj nesreći u sjedalici na stražnjem sjedalu te da nije gubila svijest i nije bilo vidljivih znakova traume.
3.12. Nadalje iz medicinske dokumentacije iz KBC Zagreb za ŠI proizlazi da kod istog nije utvrđena koštana trauma te da je cervikalna muskulatura stabilna i bolna.
3.13. Uvidom u priloženu tužbu utvrđuje se da je ista podnesena kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu protiv ovdje tuženika.
3.14. Iz dostavljenog računa proizlazi da II potražuje te je zatražio od Sava osiguranja isplatu štete za dječju autosjedalicu u iznosu od 935,00 kn te se iz podneska osiguravatelja utvrđuje da će se navedeni iznos isplatiti oštećeniku.
3.15. Iz preslike spisa i originala spisa PP Ivanić-Grad sačinjenog odmah nakon prometne nesreće izvršen je uvid u fotografski elaborat, crvene bolničke prijave, izvješće o poduzetim radnjama, zapisnik o očevidu, zapisnici o ispitivanju prisutnosti alkohola te situacijski plan, tj. skica mjesta događaja. Iz skice mjesta događaja koja se nalazi u spisu PP Ivanić-Grad broj 511-19-43/06-P-59/21 utvrđuje se da su se oba vozača, tj. ZI i MI kretali u pravcu sjevera, evidentirani su tragovi kočenja vozila kojim je upravljao MI te nisu evidentirani tragovi kočenja vozila kojim je upravljao ZI.
3.16. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za toksikologiju dr. Marine Nestić proizlazi kako je Alkotest je orijentacijska metoda kojom se provjerava je li neka osoba pod utjecajem alkohola. U konkretnom slučaju, koncentracija od 0,71 g/kg apsolutnog alkohola očitana alkometrom marke Dräger 6820 ukazuje da je tuženik u vrijeme alkotestiranja 01.06.2021. god. u 17,43 sati, 13 minuta nakon prometne nezgode, bio pod utjecajem alkohola. Rezultat alkotesta je neprecizan i nepouzdan. Na osnovi rezultata alkotesta nije moguće utvrditi da li se alkohol nalazi u fazi apsorpcije u organizam ili u fazi eliminacije iz organizma te stoga nije pogodan za retrogradno izračunavanje koncentracije apsolutnog alkohola u krvi u vrijeme događaja. Budući da nisu uzeti uzorci krvi i mokraće za analizu alkohola, ne može se odrediti točna koncentracija apsolutnog alkohola u krvi tuženika u vrijeme štetnog događaja. Prema izjavi tuženika danoj u Zapisnik od 27. veljače 2024. god. na dan događaja nije konzumirao alkohol tijekom dana. Popio je dvije Ožujske pive od 0,5 L, a u svakoj je ostavio oko 0,5 dcl. S konzumacijom je počeo oko 17,10 sati i popio navedeno piće kroz 10 – 15 minuta. Maksimalna teoretska koncentracija alkohola u krvi osobe tjelesne težine 105 kg koja je isp ila 0,9 L pive jakosti 5 vol% iznosi 0,55 g/kg. Maksimalna koncentracija alkohola u krvi postigla bi se 50-ak minuta nakon početka konzumacije. Od početka konzumacije pive (17,10 sati) do prometne nesreće (17,30 sati) proteklo je 20 minuta. Ako je tužitelj konzumirao alkoholno piće kako navodi, koncentracija alkohola u njegovoj krvi u vrijeme prometne nesreće mogla je iznositi oko 0,19 g/kg. Iz svega navedenog proizlazi da se na osnovi alkotestiranja provedenog 13 minuta nakon štetnog događaja i pritom utvrđene koncentracije od 0,71 g/kg aps.alk. ne može pouzdano utvrditi je li koncentracija alkohola u krvi tuženika u vrijeme štetnog događaja bila viša ili niža od 0,50 g/kg. Na dodatno postavljena pitanja u podnesku tuženika od 11.04.2024.: je li udio alkohola u krvi tuženika u trenutku štetnog događaja (prometne nesreće) iznosio 0,5 g/kg i više, te s time u vezi može li se u konkretnom slučaju alkometrom marke Dräger utvrditi udio alkohola u krvi tuženika u gramima po kilogramu mase tijela tuženika, ili samo udio alkohola u mililitrima u litri izdahnutog zraka; odgovara da se ne može pouzdano utvrditi da je tuženik u trenutku prometne nesreće imao 0,5 ili više od 0,5 g/kg apsolutnog alkohola u krvi. Da bi se to utvrdilo, treba uzeti uzorke krvi i mokraće. Također navodi da se alkometrom utvrđuje koncentracija alkohola u trenutku alkotestiranja, a uvidom u spis PP Ivanić-Grad utvrđuje se kako je u Izvješću upisano da se je prometna nesreća dogodila u 17,30 sati a da je tuženik alkotestiran u 17,43 sati.
3.17. Iz spisu priložene tužbe Općinskom građanskom sudu u Zagrebu (bez broja zaprimanja), proizlazi da se podneseni prijedlog za ovrhu drugi temeljem vjerodostojne isprave odnosi na nematerijalnu štetu tj. povredu prava osobnosti vozača drugog vozila, kao i mlt. putnice, a bez utvrđivanja da li je navedeni postupak uopće pokrenut kod OG suda u Zagrebu.
4. Odlučujući prije svega o prigovoru tužitelja mjesne nenadležnosti napominje se samo da je ovaj sud opće mjesno nadležan temeljem čl. 46. st. 1. ZPP, kao i da je nadležan u smislu čl. 52. ZPP pa je stoga prigovor mjesne nenadležnosti u cijelosti neosnovan jer je do prometne nesreće došlo na području ovog suda, a gdje tuženik ujedno ima i prebivalište pa je stoga prigovor tuženika koji se odnosi na mjesnu nenadležnost ovog suda u cijelosti neosnovan. Obrazlažući spomenuto, u skladu s ukidnom odlukom II. Stupanjskog suda u smislu čl. 70. ZPP-a ovaj sud je utvrdio kako se stranke mogu sporazumjeti o nadležnosti suda koji nije mjesno nadležan. U konkretnom slučaju, utvrđeno je da, prije svega, tužitelj nije postupio u smislu odredbe iz čl. 70. st. 5. ZPP-a iz razloga što je propisano da tužitelj mora priložiti ispravu o sporazumu o mjesnoj nadležnosti uz tužbu, tj. u ovom slučaju uz prijedlog za izdavanje platnog naloga odnosno, prijedloga za ovrhu, a tužitelj spomenuto nije učinio te je uz prijedlog dostavio samo račun, tj. vjerodostojnu ispravu i Statut tužitelja, odnosno Izvod iz poslovnog registra te čak nije dostavio niti policu osiguranja koju su zaključili tužitelj i tuženik, dakle, tužitelj nije ispunio uvjete predviđene u čl. 70. st. 5. ZPP-a pa se stoga ne može tumačiti da ovaj sporazum o isključivoj mjesnoj nadležnosti stvarno nadležnog suda u Zagrebu opstoji. Pritom se osobito naglašava okolnost da u Ugovoru koji su stranke zaključile, a koja se zove Polica osiguranja od automobilske odgovornosti broj 470803071 od 4.3.2021. uopće nije decidirano ugovorena nadležnost suda u Zagrebu, već je samo u fusnoti upisano da potpisom potvrđuje da je primio prije zaključenja Ugovora Uvjete obveznog osiguranja te ostale informacije, a uvidom u spomenutu policu utvrđuje se da ju MI nije niti potpisao (list 49). Stoga nema dokaza da su tuženiku uopće predani Uvjeti za obvezno osiguranje vlasnika odnosno korisnika motornih vozila od odgovornosti za štete trećim osobama Sava osiguranja d.d. od 2. studenog 2016. godine, a u kojima je u završnim odredbama u čl. 17. upisano da stranke u slučaju spora ugovaraju nadležnost suda u Zagrebu. Pritom se još ističe kako se u konkretnom slučaju radi o tzv. tipskim ugovorima o osiguranju koje je ispisao i ponudio na potpis tuženiku tužitelj, bez mogućnosti pregovaranja o pojedinim odredbama pa tako i mjesnoj nadležnosti te se ponovno ističe, obzirom da nema dokaza da su tuženiku predani uz policu uopće Uvjeti za obvezno osiguranje jer tuženik policu nije potpisao, iako ju je uplatio. Stoga sud utvrđuje da u konkretnom slučaju nema sporazuma o mjesnoj nadležnosti u smislu čl. 70., tj. da ga stranke nisu niti ugovorile, a osim toga tužitelj se na spomenuto ne može pozivati jer uz prijedlog za ovrhu odnosno prijedlog za izdavanje platnog naloga nije priložio ispravu o sporazumu o mjesnoj nadležnosti. Stoga je utvrđeno da je ovaj sud nadležan prema općim pravilima o određivanju mjesne nadležnosti, a kao što je naprijed navedeno.
5. Temeljem provedenog dokaznog postupka, brižljivom i savjesnom ocjenom svakog dokaza zasebno iz svih dokaza zajedno, u smislu čl. 8. Zakona o parničnom postupku (N/N 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 96/08 57/11, 148/ 11, 25/13 i 2 108/13, 70/19, 80/22; u daljnjem tekstu ZPP) kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je uz primjenu pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221. a ZPP, odlučio da su tužbeni zahtjevi tužitelja u cijelosti neosnovani.
6. Ocjenjujući provedene dokaze sud je dokaznu snagu istih, cijenio dovodeći ih u međusobnu vezu te uz odlučne činjenice koji je tužitelj, s obzirom na osnovu tužbe, bilo dužan dokazati jer o njima ovisi odluka o osnovanosti tužbenog zahtjeva. U skladu sa sudskom praksom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2206/1994-2 od 10. travnja 1996. i odlukom broj Rev 1118/2015-2 od 11. lipnja 2019. uzeo je u obzir činjenicu da je tuženik bio dužan dokazati činjenicu da li je u trenutku prometne nesreće imao 0,5 g/kg ili više apsolutnog alkohola u krvi.
7. Pri donošenju odluke sud je u cijelosti poklonio vjeru svim izvedenim dokazima.
8. Nesporno je da je MI sudjelovao u predmetnoj prometnoj nezgodi od dana 01.06.2021., da je vozilo reg. oznaka [registarska oznaka] kojim je upravljao MI, bilo obvezno osigurano kod SAVA OSIGURANJE d.d., - Podružnica Hrvatska d.d., tj. pravnog prednika ovdje tužitelja, da Uvjeti za obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti (dalje: Uvjeti) predviđaju da ukoliko su osiguraniku koji upravlja vozilom utvrdi da mu udio alkohola u krvi u 1 litri izdahnutog zraka 0,5 g/kg i više, gubi prava iz osiguranja.
9.1. Sporno je da li je tuženik u trenutku prometne nesreće vozilom upravljao pod utjecajem alkohola od 0,61 g/kg apsolutnog alkohola u krvi, sporna je uzročna veza između razloga za prometnu nezgodu i eventualne alkoholiziranosti tuženika, kao i uzročna veza između prometne nezgode i oštećenja dječje auto sjedalice, dakle uzročna veza između prometne nezgode i oštećenja na vozilu opisana u izvidu štete broj AO-1291/21 i AO-1291/21+1 tj. slijedom navedenoga; osnova i visina materijalne štete na vozilu reg. oznaka [registarska oznaka] kojim je upravljao ZI, kao i osnova i visina nematerijalne štete u smislu povrede prava osobnosti ZI i mlt. BI; Dakle, sporno je da li ovdje tuženik kao osiguranik gubi prava iz osiguranja; ukoliko je ili nije štetni događaj u uzročnoj vezi sa činjenicom alkoholiziranosti vozača, tj. tuženika u trenutku prometne nesreće.
9.2. Za regresnu odgovornost vozača vozila prema osiguravajućem društvu potrebno je kumulativno ispunjenje sljedećih činjenica; da je vozač vozila krivac za izazivanje prometne nezgode, da je vozač vozila u vrijeme nezgode bio pod utjecajem alkohola, da je udio alkohola u krvi vozača iznosio 0,5 g/kg i više, da je štetni događaj u uzročnoj vezi sa činjenicom da je vozač vozila u trenutku prometne nezgode bio pod utjecajem alkohola.
10.1. Temeljem provedenog dokaznog postupka sud nije našao dokazanim da je tužba i tužbeni zahtjev osnovan.
10.2. Prije svega se ističe da nije ispunjen jedan od kumulativno pretpostavljenih preduvjeta propisanih u čl. 3.1.a Uvjeta za obvezno osiguranje vlasnika, odnosno korisnika motornih vozila od odgovornosti za štete trećim osobama Sava osiguranja, tj. nije dokazana okolnost da bi tuženik MI u ovoj prometnoj nesreći sudjelovao pod utjecajem alkohola. Naime, u dokaznom postupku nedvojbeno je utvrđeno da je tuženik MI alkotestiran uređajem marke Drager na dan događaja te da je utvrđena koncentracija u izdahu od 0,61 g/kg. Nadalje, provedenim toksikološkim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku sud je utvrdio da MI u trenutku prometne nesreće koja je bila 1. lipnja 2021. u 17,30 sati nije imao koncentraciju alkohola u krvi od 0,5 g/kg. Vještak zaključuje da je koncentracija u njegovoj krvi u vrijeme prometne nesreće mogla iznositi oko 0,19 g/kg; a da je svakako bila niža od 0,50 g/kg. Također je sud nedvojbeno utvrdio , uvidom u policijske zapisnike, da je tuženik alkotestiran uređajem marke Drager te nema niti jedne okolnosti koja bi upućivala na to da bi tuženik odbio vađenje krvi i urina.
10.3. Slijedom izloženog, utvrđeno je kako tužitelj nije dokazao postojanje pravne osnove da bi tuženik, kao njegov osiguranik izgubio prava iz čl. 24.st.1.toč.3 Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, 155/23 – u daljnjem tekstu ZOOP) iz razloga jer nije dokazano da bi u vrijeme prometne nesreće upravljao osobnim vozilom pod utjecajem alkohola od 0,5 g/kg. ili više. To iz razloga što je ovaj sud, kod ocjene da tužitelj u postupku nije dokazao da je tuženik s trenutkom nezgode upravljao vozilom pod utjecajem alkohola, cijenio i okolnosti koje se odnose na ovlasti i obvezu provođenja ispitivanja prisustva alkohola u organizmu te činjenicu da Uvjetima za osiguranje nije propisano da će se smatrati kako je vozač pod utjecajem alkohola već u okolnostima ako odbije ili izbjegava alkotestiranje pomoću odgovarajućih sredstava i aparata, već se u navedenim okolnostima primjenjuju odredbe ZSPC-a koje se odnose na ovlasti odvođenja navedenih osoba na vađenje krvi i uzimanje urina ili na liječnički pregled. Nedvojbeno je dokazano da tuženiku nije od strane policije nuđena mogućnost vađenja krvi i urina te da tuženika navedeno nije odbio.
10.4. Osim svega naprijed navedenog, samo sa napominje da je suspektno koja osoba je skrivila ovu prometnu nesreću, tj. da li je do prometne nesreće došlo iz razloga što MI nije držao dovoljni razmak među vozilima pa je uslijed toga naletio na zadnji dio vozila kojim je upravljao ZI koji je naglo zakočio ili je prometnu nesreću prouzročio vozač ZI koji je navodno vidio pješaka, a kojega tuženik nije vidio da bi prelazio ili pokušao prijeći pješački prijelaz; odnosno radi čega je naglo zakočio, ukoliko nije bilo za to opravdanog razloga, tj. da li je do nesreće došlo zbog povrede propisa iz čl. 109.st.1. ili čl. 51.st.1. ili čl. 52. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine br. 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015, 108/2017, 70/2019, 42/2020, 85/2022, 114/2022, 133/2023).
10.5. Nadalje, vezano uz visinu oštećenja, kao i naknadu nematerijalne štete; sud nije izvodio dokaze, no međutim, uvidom u potvrdu PP Ivanić-Grad s mjesta prometne nesreće utvrđuje se kako nije evidentirana šteta na dječjoj autosjedalici. Napominje se samo da sud nije proveo dokaze na okolnost utvrđivanja visine štete na vozilu i autosjedalici, nije provodio prometno-tehničko vještačenje na okolnost nastanka štetnog događaja, kao ni rekonstrukcije, niti medicinsko vještačenje na okolnost povrede prava osobnosti vozača drugog vozila i mlt. putnice, a sve navedeno iz razloga što je nedvojbeno utvrdio da tuženik nije upravljao svojim vozilom pod utjecajem apsolutnog alkohola u krvi od 0,5 g/kg i više te je utvrđeno da on kao osiguranik tužitelja nije izgubio svoja prava iz ugovornog odnosa. Okolnost da li je tužitelj isplatio trećoj osobi štetu i u kojem iznosu te da li je spomenuto osnovano, isključivo je u domeni i nadležnosti osiguravatelja, dok je u ovom postupku nedvojbeno utvrđeno da osiguravatelj nema pravo na regres za isplaćenu štetu od tuženika kao osiguranika temeljem čl. 24. ZOOP.
11.1. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP te Tarifom o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika (NN 138/2023).
11.2. Utvrđuje se da je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu pa je stoga u cijelosti odbijen sa zahtjevom za plaćanjem svojih troškova parničnog postupka.
11.3. Nasuprot tome utvrđeno je da je tuženik u cijelosti uspio u parnici. Uvidom u troškovnik utvrđeno je da je opravdano zatražio trošak koji se odnosi na odgovor na regresni zahtjev u izvansudskom postupku, trošak sastava dva prigovora protiv rješenja o ovrsi, trošak sastava prijedloga za ukidanje potvrde pravomoćnosti i ovršnosti, trošak sastava 4 podneska, pristup na dvije rasprave, kao i ročištu za objavu i uručenje presude te nakon ukida još jedan pristup na glavnu raspravu kao i na ročište za objavu presude; sve temeljem Tbr.7.1., Tbr.8.1., Tbr.8.2., Tbr.9.1., Tbr.9.2., Tbr.13.; sve uvećano za PDV. Stoga je odlučeno da je tužitelj dužan tuženiku platiti opravdano zatraženi trošak u iznosu od 2.625,50 EUR.
11.4. Tuženik je odbijen s preostalim zatraženim iznosom troška preko dosuđenog od 937,50 EUR, a koji se odnosi na sastav još 4 podneska uvećano za PDV, a temeljem Tbr.8.1. Tarife.
12. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.
U Ivanić-Gradu 9. travnja 2026.
Sudac:
Jasna Grgurić
Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano u tri primjerka, u roku 15 dana od dana objave presude, odnosno od dana dostave prijepisa ove presude u slučaju neuredne obavijesti o ročištu na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. ZPP).
1. Presuda nepravomoćna
2. Vidi upisnik Pn
3. DNA:
- Tužitelju po pun. Dušanki Kuharić, odvj. iz Globočeca Ludbreškog
- Tuženiku po pun. Hrvoju Mučnjaku, odvj. iz Ivanić-Grada
4. Sredi spis
5. Kal. 15 dana
