Republika Hrvatska

Upravni sud u Splitu

Split, Put Supavla 1

Poslovni broj: Us I-2446/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu Jakši Marušiću, u upravnom sporu tužitelja FB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Krešimir Zorić, odvjetnik u Zadru, protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, OIB: 18683136487, Zagreb, Koturaška 43, radi poreznog nadzora, 2. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-471- 02/25-01/103, ur.broj: 513-04-25-2 od 29. kolovoza 2025. i poreznog rješenja Porezne uprave, Područnog ureda Zadar, klasa: UP/I-471-02/24-01/61, ur.broj: 513-07-13-25-5 od 20. siječnja 2025.

II. Odbija se tužiteljev zahtjev za nadoknadu troškova ovog upravnog spora.

Obrazloženje

1. Drugostupanjskim rješenjem tuženika, klasa: UP/II-471-02/25-01/103, ur.broj: 513-04-25-2 od 29. kolovoza 2025. odbijena je tužiteljeva žalba izjavljena protiv poreznog rješenja Porezne uprave, Područnog ureda Zadar, klasa: UP/I-471-02/24-01/61, ur.broj: 513-07-13-25-5 od 20. siječnja 2025. Rješenjem prvostupanjskog poreznog tijela tužitelju je utvrđen, za razdoblje od 1. siječnja 2021. do 31. prosinca 2021., manje obračunati porez na dobit u svoti od 39.566,66 EUR i manje obračunati porez na dohodak od kapitala u svoti od 114.306,14 EUR te mu je naloženo plaćanje utvrđenih poreznih obveza uz pripadajuće zatezne kamate.

2. Pobijajući zakonitost drugostupanjskog i prvostupanjskog rješenja, tužitelj u tužbi navodi da rješenje ima nedostatke koje ga čini nezakonitim, obrazloženje je u potpunosti nedostatno i kontradiktorno, ne sadrži nikakve opravdane razloge zbog kojih bi izreka bila imalo shvatljiva, a k tome je pogrešno utvrđeno činjenično stanje te je pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Smatra da je porezno tijelo potpuno pogrešno utvrdilo činjenice na temelju kojih je zaključilo da se radi o prividnom pravnom poslu, odnosno skrivenoj isplati dobiti vlasniku obrta (izuzimanje za privatne potrebe), umjesto o isplatama pozajmica.

3. Naime, ribarski obrt [obrt] je aktivan ribarski obrt koji nije prestao s obavljanjem ribarske djelatnosti. Mjera I.10. je mjera potpora za trajno povlačenje ribarskog plovila iz gospodarskog ribolova na moru uništavanjem ili prenamjenom ribarskog plovila u druge djelatnosti izvan gospodarskog ribolova te ona ni na koji način ne uvjetuje opći prestanak obavljanja ribarske djelatnosti poslovnog subjekta, već se odnosi na prestanak obavljanja djelatnosti isključivo za plovilo koje se uništava. Porezni obveznik je za plovilo MB Denis, koje je uništeno rezanjem, primilo potpore, ali je s drugim plovilom nastavio obavljati ribarsku djelatnost te nije imao namjeru prestati obavljati ribarsku djelatnost. Isto tako, tužitelj, kao dužnik, dokazao je namjeru vraćanja pozajmica time što je u navedenom razdoblju zaista vraćao pozajmice ovisno o mogućnostima, a najviše tijekom nadzirane 2021. godine.

4. Nadalje, ako i ne postoji pisana potvrda usmeno sklopljenog ugovora, ugovor o zajmu sklopljen u usmenom obliku jednako je valjan te nepostojanje Ugovora o zajmu u pisanom obliku ne znači da pozajmica nema, kako to pogrešno zaključuje prvostupanjsko tijelo. Od salda potraživanja konta 11101 - Kratkoročni zajam Mate FB na 31. prosinca 2021. u iznosu od 1.200.786,42 HRK, na plaćanja računa za poslovnu karticu Visa u razdoblju od 2013. do 2017. godine odnosi se 986.128,29 HRK tog iznosa. Iako su troškovi po poslovnoj kartici najvećim dijelom nastali za potrebe broda u tijeku ribolova (potrošni materijal, hrana posade, materijal za održavanje, rezervni dijelovi), zbog ne postojanja R-1 računa za takve troškove, vlasnik obrta je u to vrijeme za iste odlučio da se evidentiraju na kratkoročnu pozajmicu na njegov teret, te se isto smatra usmenim sklapanjem ugovora o zajmu s primjerenim rokom povrata istih.

5. Tužitelj naglašava da je u žalbenom postupku dostavio pisanu potvrdu da je u tom razdoblju usmeno sklopio ugovor o pozajmicama za navedene iznose. Porezno tijelo u postupku nadzora ničim nije dokazalo da se izdaci nastali poslovnom karticom u razdoblju 2013. do 2017. godine u iznosu od 986.128,29 HRK mogu pripisati isključivo tužitelju u smislu da su to izdaci nastali za privatne potrebe vlasnika obrta da bi se na osnovu toga zaključilo izuzimanje u privatne svrhe. Preostali iznosi potraživanja za kratkoročne pozajmice od 214.658,13 HRK odnose se na pozajmice koje su realizirane putem žiro računa ili isplatom iz blagajne te porezni obveznik raspolaže ugovorima o pozajmicama, koje je dostavio u prilogu žalbe. Dodaje i da se za iznos potraživanja od 783.027,88 HRK može utvrditi zastara.

6. Tužitelj smatra da je porezno tijelo pogrešno zaključilo kako je potraživanje od poduzetnika od 808.772,79 HRK, koje je nastalo kao obračunska stavka zbog prezaduženosti obrta u trenutku sastavljanja početne bilance stanje prilikom prelaska oporezivanja porezom na dohodak na oporezivanje porezom na dobit, izuzimanje vlasnika obrta jer isti nije pribavio sredstva iz privatne imovine za namirenje potraživanja.

7. Osim toga, porezno tijelo je pogrešno zaključilo da se za neamortiziranu vrijednost uništene imovine poreznog obveznika u ukupnom iznosu 326.603,53 HRK, brod Denis s pripadajućom opremom, uvećava osnovica poreza na dobit za 2021. godinu, dok se sadržajno radi o ispravku računovodstvene pogreške iz prethodnog razdoblja zbog propusta otpisa neamortizirane vrijednosti imovine u trenutku uništenja, koju je porezni obveznih trebao knjižiti na teret kapitala umjesto na teret razdoblja, što bi u konačnici rezultiralo korekcijom porezne osnovice kroz PD prijavu, odnosno uvećanjem poreznog gubitka.

8. Tužitelj predlaže Sudu da poništi osporavana rješenja i obveže tuženika da mu nadoknadi troškove upravnog spora.

9. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da tužba nije osnovana zbog razloga navedenih u obrazloženju njegova rješenja te je predložio da Sud odbije tužbu kao neosnovanu.

10. Na temelju članka 6. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24. - dalje: ZUS), Sud je prije donošenja presude strankama u sporu dao mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

11. U sporu je održana rasprava 18. ožujka 2026. uz nazočnost opunomoćenika tužitelja i službene osobe tuženika MB.

12. Sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja za obavljanje financijskog vještačenja smatrajući kako je izvođenje tog dokaza nepotrebno jer je činjenično stanje dovoljno utvrđeno na temelju ostalih dokaza izvedenih tijekom upravnog postupka i ovog spora 13. Sud izveo dokaze uvidom u drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje, žalbu, u cjelokupni sadržaj dostavljenog spisa javnopravnog tijela i u sve isprave priložene spisu.

14. Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, sukladno članku 114. stavku 3. ZUS-a, Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

15. Člankom 65. Općeg poreznog zakona (Narodne novine, broj 115/16., 106/18., 121/19., 32/20., 42/20., 114/22., 152/24., 151/25.) propisano je da se knjigovodstvo mora voditi u skladu s propisima i na način da stručna treća osoba može u primjerenom roku steći pregled nad poslovanjem poduzetnika te nastankom, razvojem i okončanjem poslovnih događaja.

16. Sukladno članku 6. stavcima 1. i 2. Općeg poreznog zakona, knjiženja i druga evidentiranja treba obavljati potpuno, točno, pravodobno i uredno, primitke i izdatke blagajne (gotovinski promet) treba bilježiti slijedom njihova nastanka svakodnevno, pri čemu se bilježenje podataka u poslovne knjige mora temeljiti na urednim i vjerodostojnim knjigovodstvenim ispravama.

17. Člankom 66. Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine, broj 177/04., 90/05., 57/06., 80/10., 22/12., 146/08., 148/13., 143/14., 50/16., 115/16., 106/18., 121/19., 32/20., 138/20.) propisano je da se izuzimanjima imovine i korištenjem usluga iz članka 64. stavka 1. tog Zakona smatraju izuzimanja imovine i korištenje usluga od strane članova trgovačkih društava za njihove privatne potrebe (skrivene isplate dobiti) izvršeni tijekom poreznog razdoblja na teret dobiti tekućeg razdoblja te izuzimanja fizičkih osoba koje obavljaju samostalnu djelatnost iz članka 29. tog Zakona od koje se plaća porez na dobit.

18. Člankom 7. stavkom 1. točkom 12. Zakona o porezu na dobit (Narodne novine, broj 177/04., 90/05., 57/06., 80/10., 22/12., 146/08., 148/13., 143/14., 50/16., 115/16., 106/18., 121/19., 32/20., 138/20.) propisano je da se porezna osnovica iz članka 5. tog Zakona povećava za rashode utvrđene u postupku nadzora s pripadajućim porezom na dodanu vrijednost, porezom na dohodak, prirezom porezu na dohodak te obveznim doprinosima koji su nastali u svezi skrivenih isplata dobiti te izuzimanja dioničara, članova društva i fizičkih osoba koje obavljaju samostalnu djelatnost od koje se plaća porez na dobit te s njima povezanim osobama.

19. Člankom 12. stavkom 9. Zakona o porezu na dobit propisano je da se trošak amortizacije za prodanu, darovanu, na drugi način otuđenu ili uništenu dugotrajnu imovinu priznaje u porezni rashod do kraja mjeseca u kojem je dugotrajna imovina bila u upotrebi. Stavkom 10. propisano je da se neamortizirani trošak nabave dugotrajne imovine priznaje u porezni rashod u poreznom razdoblju u kojemu je dugotrajna imovina prodana, darovana, na drugi način otuđena ili uništena. Stavkom 15. propisano je da se ne priznaju rashodi amortizacije za imovinu kojom se ne obavlja djelatnost.

20. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je kod tužitelja obavljen nadzor obračunavanja, evidentiranja i plaćanja poreza na dobit i poreza na dohodak od kapitala za razdoblje od 1. siječnja 2021. do 31. prosinca 2021., o čemu je sastavljen zapisnik, klasa: UP/I-471-02/24-01/61, ur.broj: 513-07-13-24-5 od 21. listopada 2024.

21. Prema podacima prikupljenima tijekom poreznog nadzora, ribarski obrt [obrt], vlasnika FB, ovdje tužitelja, je u okviru mjera I.10 Trajni prestanak ribolovnih aktivnosti ostvario potporu u iznosu od 2.736.543,04 HRK, koja mu je isplaćena tijekom travnja 2018. godine, za trajnu obustavu ribolovne aktivnosti, odnosno za trajno fizičko uništavanje ribarskog broda „Denis“ koji je pristupio rezanju i uništavanju u veljači 2018. godine, nakon čega je Lučka kapetanija Zadar izvršila brisanje broda. Nadalje, utvrđeno je kako je tužitelj kao početno stanje u bruto bilanci s danom 1. siječnja 2021. iskazao na kontu 11101 iznos od 1.416.786,42 HRK koji je knjižio kao pozajmice vlasniku obrta iz ranijih razdoblja od 2013. do 2021. godine te na kontu 1333 iznos od 808.772,79 HRK koji je iskazivan u bruto bilanci i poreznim evidencijama od 2015. godine, a predstavlja potraživanje od vlasnika obrta, koje nije podmireno. Kako se radi o početnom stanju za 2021. godinu, pravilno je tuženik ocijenio da se radi o potraživanjima za koje je porezno tijelo saznalo tijekom predmetnog poreznog nadzora te zbog toga nije nastupila zastara utvrđivanja poreza budući da sukladno članku 108. OPZ-a nije protekao šestogodišnji zastarni rok. Nadalje, s obzirom na to da tužitelj ne posjeduje vjerodostojnu dokumentaciju o danim pozajmicama niti je predočio dokaze da se radi o troškovima koji su bili u svrhu obavljanja djelatnosti, odnosno da su učinjeni za potrebe broda tijekom ribolovne aktivnosti, niti su poduzimane mjere osiguranja ili naplate potraživanja, pravilno je porezno tijelo utvrdilo da se radi o skrivenoj isplati dobiti, odnosno o izuzimanju imovine od strane vlasnika obrta. Što se tiče rashoda iskazanih u prijavi poreza na dobit za 2021. godinu u pogledu troškova amortizacije, pravilno su isti umanjeni pozivom na gore navedene odredbe Zakona o porezu na dobiti, budući da je obračun amortizacije uništene imovine, odnosno broda „Denis“, trebalo provesti u 2018. godini, kada je brod uništen, te se rashodi amortizacije ne mogu naknadno priznati za imovinu koja je već uništena i kojom se više ne obavlja djelatnost.

22. S obzirom na navedeno, Sud nalazi da osporavanim rješenjima u konkretnom slučaju nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, dok prigovori iznijeti u tužbi nisu osnovani te nisu od utjecaja na donošenje drukčije odluke u ovom upravnom sporu. Trebalo je stoga, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a, tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan, odnosno presuditi kao u I. točki izreke.

23. S obzirom na to da tuženik nije izgubio spor, odnosno tužitelj nije niti djelomično uspio u ovom sporu, nisu ispunjeni uvjeti u smislu odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a da se tuženika obveže na to da tužitelju nadoknadi troškove upravnog spora. Stoga je riješeno kao u II. točki izreke.

U Splitu 2. travnja 2026.

Sudac

Jakša Marušić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv presude u I. točki izreke i rješenja o troškovima upravnog spora u II. točki izreke dopuštena je žalba koja se podnosi ovom Sudu u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave presude, a po žalbi odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

DNA: - tužitelju, po opunomoćeniku

- tuženiku

- u spis.