Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split,Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Kž-202/2024-11
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Nevena Cambja, kao predsjednika vijeća, Marie Majić i Damira Romca, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Mihanović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog CŠ, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 3. u vezi sa stavkom 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21 dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima poslovnog broja K- 65/2022-28 od 14. svibnja 2024., u sjednici održanoj 31. ožujka 2026. u nazočnosti branitelj optuženika, Davora Ćavara, odvjetnika u Vukovaru,,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba optuženog CŠ kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Vinkovcima broja K-65/2022-28 od 14. svibnja 2024. optuženi CŠ proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv osobne slobode prijetnje iz članka 139. stavka 3. u vezi sa stavkom 2. KZ/11 te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci.
1.1. Na temelju članka 148. stavka 1. točke 6. Zakona o kaznenom postupku Zakona o kaznenom postupku (“Narodne novine” broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka USRH, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22- dalje: ZKP/08) oslobođen obveze naknade troškova kaznenog postupka.
2. Protiv navedene presude žalbu je podnio optuženi CŠ, po branitelju Davoru Ćavaru, odvjetniku u Vukovaru, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te povrede kaznenog zakona, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da ga se oslobodi optužbe, odnosno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje. Ujedno je u žalbi zatraženo da se o sjednici vijeća, na kojoj se bude odlučivalo o žalbi obavijesti branitelja optuženika.
3. Na žalbu optuženog CŠ podnesen je odgovor Općinskog državnog odvjetništva u Splitu s prijedlogom da se žalba odbije kao neosnovana.
4. Na temelju članka 474. stavka 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, koje ga je nakon razgledavanja vratilo ovom sudu na daljnje postupanje.
5. Na sjednicu vijeća pristupio je branitelj optuženika, Davor Ćavar, odvjetnik u Vukovaru, a nisu pristupili su uredno obaviješteni optuženi CŠ, ni Županijska državna odvjetnica u Splitu, kao ni itko od njezinih zamjenika pa je sjednica vijeća održana na temelju članka 475. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku (“Narodne novine” broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka USRH, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 35/24 , 72/25 i 13/16- dalje: ZKP/08-26).
5.1. Branitelj optuženika, Davor Ćavar, odvjetnik u Vukovaru, na sjednici je iznio najvažnije dijelove žalbe te je predložio da se prvostupanjska presuda ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odlučivanje ili da se preinači na način da se optuženika oslobodi optužbe.
6. Žalba optuženog CŠ nije osnovana.
7. Optuženik u žalbi samo paušalno navodi kako prvostupanjska presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, da ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, i da o odlučnim činjenicama postoji proturječnosti između onoga što se navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih iskaza i zapisnika. Na ovaj način optuženik pobija presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08-26.
7.1. Suprotno tim žalbenim navodima, prvostupanjski sud nije počinio istaknutu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka jer je izreka presude jasna i neproturječna, u skladu je sa svojim razlozima, sud je o svim odlučnim činjenicama dao jasne i neproturječne razloge te o odlučnim činjenicama ne postoji znatno proturječje o sadržaju tih isprava i iskaza danih u postupku i samih tih isprava i iskaza pa se presuda može ispitati.
8. Pobijajući pravilnost činjeničnog stanja utvrđenog po prvostupanjskom sudu optuženik u žalbi zapravo osporava pravilnost ocjene tog suda u odnosu na provedene dokaze. Sasvim neosnovano optuženik pobija pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja ističući kako nema dokaza o njegovoj krivnji te da se presuda temelji isključivo na iskazu žrtve IŠ, koji nije vjerodostojan. Prvostupanjski sud je savjesno i brižljivo ocijenio sve izvedene dokaze pojedinačno i u njihovoj međusobnoj vezi te pravilno utvrdio sve odlučne činjenice, ispravno zaključivši kako je optuženik postupio na način opisan u izreci pobijane presude. U odnosu na iskaz žrtve IŠ, koji je ključan dokaz u ovom postupku, ovaj sud prihvaća razloge prvostupanjskog suda zbog čega prihvaća iskaz navede žrtve prvostupanjskog suda, kao uvjerljive i logične.
8.1. Naime, žrtva je u svom iskazu danom u fazi istraživanja, a neposredno nakon događaja, jasno, određeno i bez dvojbe navela kako joj je optuženik uputio više prijetećih SMS-ova, pri čemu je opisala njihov sadržaj i okolnosti u kojima su upućene. Takav iskaz, dan u vremenskoj blizini događaja i opravdano je ocijenjen vjerodostojnijim jer je neposredan i neopterećen protekom vremena.
8.2. Suprotno tome, na glavnoj raspravi žrtva je samo djelomično izmijenila svoj iskaz navodeći da prijetnje nisu upućene putem SMS-om, već telefonskim putem. Međutim, ta razlika ne odnosi se na samu bit događaja, odnosno postojanja prijetnji, već na način njihove komunikacije, zbog čega ta okolnost ne dovodi u pitanje vjerodostojnost njezina ranijeg iskaza u pogledu postojanja prijetnji i načina na koji su joj upućene. Prvostupanjski sud je pravilno uzeo u obzir protek vremena, kao i druge moguće okolnosti koje utječu na izmjenu iskaza žrtve za što te je dao razložne navode zbog kojih prihvaća u većoj mjeri raniji iskaz žrtve.
8.3. Takav zaključak dodatno je potvrđen materijalnim dokazima, osobito analizom telefonskih kontakata između optuženika i žrtve, iz koje proizlazi intenzivna komunikacija u inkriminiranom razdoblju, što je u skladu s navodima žrtve FŠ o učestalom kontaktiranju i uznemiravanju od strane optuženika. Slijedom navedenog, žalbeni navodi kako nema materijalnih dokaza te da se presuda temelji isključivo na iskazu žrtve nisu osnovani.
9. Na pravilno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio kazneni zakon kada je optuženika proglasio krivim zbog počinjenja kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 3. u vezi stavka 2. KZ/11, kao ubrojivog počinitelja, koji je postupao s namjerom, svjestan protupravnosti svojeg postupanja i bez postojanja ijednog ispričavajućeg razloga pa ne stoji ni žalba optuženika zbog povrede kaznenog zakona.
10. Ispitujući odluku o kazni u smislu članka 478. ZKP/08-26, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio i na odgovarajući način vrednovao sve okolnosti koje su od utjecaja na izbor vrste i mjere kazne, na način kako je to propisano člankom 47. KZ/11. Pri tome treba imati u vidu kako se stupanj krivnje optuženika ogleda u njegovom svjesnom i voljnom postupanju usmjerenom na zastrašivanje žrtve, pri čemu iz utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da se ne radi o jednokratnom i impulzivnom ponašanju, već o kontinuiranom i ponavljanom postupanju kroz dulje vrijeme. Takva upornost u protupravnom postupanju upućuje na viši stupanj kriminalne volje optuženika. Stupanj ugroze kaznenim djelom zaštićenog dobra također je izražen, budući da prijetnje smrću i teškim nasiljem, osobito kada su usmjerene prema bliskoj osobi.
10.1. Kao olakotne okolnosti pravilno su utvrđene i cijenjene osobne i obiteljske prilike optuženika, osobito činjenica da je otac petero djece te njegovo imovno stanje, dok je kao otegotna okolnost pravilno vrednovana njegova ranija osuđivanost, koja ukazuje na sklonost protupravnom ponašanju i potrebu jačeg specijalno preventivnog djelovanja. Uzimajući u obzir sve navedene okolnosti, kao i svrhu kažnjavanja iz članka 41. KZ/11, ovaj sud nalazi da je izrečena kazna zatvora u trajanju od osam mjeseci primjerena i dostatna za ostvarenje svrhe kažnjavanja. Pri tome je za istaknuti kako je optuženik osuđivan, između ostalog, i zbog kaznenih djela s elementima nasilja i do sada izricane kazne nisu ostvarile svoju svrhu jer se optuženik ponovno javio kao počinitelj kaznenog djela,a osim toga osuđen je na kaznu zatvora koja je u donjem dijelu zakonom propisanog raspona, čime su već u dovoljnoj mjeri uvažene utvrđene olakotne okolnosti pa nema osnove za njezino daljnje ublažavanje.
11. Kako žalba optuženika nije osnovana niti su utvrđene povrede zakona na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju članka 476. stavka 1. ZKP/08-26, tako je valjalo istu odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu na temelju članka 482. ZKP/08-26.
Split, 31. ožujka 2026.
Predsjednik vijeća
Neven Cambi
