Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split

Poslovni broj: Gž -954/2025-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to Lucije Lasić, predsjednice vijeća, dr. sc. Ivana Tironija člana vijeća i suca izvjestitelja te mr. sc. Ivane Erceg Ćurić, članice vijeća u pravnoj stvari tužitelja AK, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Igoru Metelku, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženice DK, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Ivanu Kusaliću, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P- 2688/2024-49 od 14. veljače 2025., na sjednici vijeća održanoj 27. ožujka 2026.

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P- 2688/2024-49 od 14. veljače 2025., u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke, te se u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski je sud dana 14. veljače 2025. donio presudu kojom je u točki I. izreke naložio tuženici isplatiti tužitelju iznos od 25.150,93 eura sa zateznim kamatama koje na ovaj iznos teku od 3. ožujka 2010. do isplate. Također, prvostupanjski je sud u ovoj točki izreke odlučio o parničnom trošku na način da je naložio tuženici da s ovog osnova isplati tužitelju iznos od 4.326,23 eura sa zateznim kamatama koje na ovaj iznos teku od dana donošenja prvostupanjske presude tj. od 14. veljače 2015. do isplate. U točki II. izreke prvostupanjske presude djelomično je kao neosnovan odbijen tužbeni zahtjev za isplatom iznosa od 17.856,42 eura sa pripadajućim zateznim kamatama.

2. Protiv navedene presude, i to u dosuđujućem dijelu pod točkom I. izreke tuženica je podnijela žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22.,155/23. i 146/25., dalje ZPP). Tuženica predlaže da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu u pobijanom dosuđujućem dijelu na način da u ovom dijelu prihvaćeni tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan, odnosno podredno da je u tom dijelu ukine i u tom dijelu vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tužitelj nije podnio odgovor na žalbu.

4. Žalba tuženice je osnovana.

5. Predmet spora u ovoj žalbenoj fazi postupka jest zahtjev tužitelja da mu tuženica isplati iznos od 25.150,93 eura sa pripadajućim zateznim kamatama, a kao nagradu za pružene usluge pravnog zastupanja koje da je tužitelj kao nalogoprimac poduzeo za pravnog prednika tuženice (pok. oca tuženice, PK) kao nalogodavca, a koji mu iznos pravni prednik tuženice nije isplatio. Konkretno da je tužitelj za pravnog prednika tuženice, obavlja poslove zastupanje u parničnom i zemljišnoknjižnom postupku kao i u postupcima koje je pravnik prednik tuženice, sada pok. PK vodio, kako se to u prvostupanjskoj presudi navodi: „pred gradskim tijelima i postupku pred HZMO.“

6. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski je sud utvrdio kako je između pravnog prednika tuženice (PK umrlog **.**.2009.) kao nalogodavca i tužitelja (odvjetnika) kao nalogoprimca zaključen ugovor o nalogu koji je reguliran odredbama članaka od 763. do 784. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 155/23., dalje ZOO/05). Nadalje, prvostupanjski je sud zaključio kako prednik tuženice nije platio tužitelju za obavljene poslove pravnog zastupanja ukupan iznos od 25.150,93 eura, a za koji iznos nije nastupila zastara potraživanja. Naime prvostupanjski sud smatra kako u konkretnom slučaju zastara na potraživanja tužitelja prema pravnom predniku tuženice teče od završetka obavljenog posla zastupanja, a ne od svake poduzete radnje, koju je tužitelj kao odvjetnik poduzeo u ime i za račun pravnog prednika tuženice.

7.1. Tuženica u žalbi posebno ističe kako prvostupanjski sud pogrešno smatra da zastara potraživanja tužitelja prema tuženici teče od dana završetka poslova zastupanja pravnog prednika tuženice od strane njegovog punomoćnika – odvjetnika tj. tužitelja. U tom smislu tuženica se poziva i na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev – 2067/2016 u kojem da je izražen navedeni pravni stav. Tuženica stoga ističe kako bi sva potraživanja tužitelja s osnova pravnih radnji koje je poduzimao za pravnog prednika tuženice prije 3. ožujka 2025. bila u zastari.

7.2. Nadalje tuženica u žalbi, u kojoj se posebno osvrće na parnični postupak koji se vodio kod Općinskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem: P- 13974/01 i u kojem je tužitelj zastupao pravnog prednika tuženice, navodi kako je tužitelj u podnesku od 22. prosinca 2003. otkazao punomoć pravnom predniku tuženice. Upravo od ovog dana da je tužitelj mogao zahtijevati naplatu svih radnji koje je poduzeo u označenom parničnom postupku za pravnog prednika tuženice, sugerirajući kako se u svakom slučaju od ovog dana treba računati rok zastare za sporna potraživanja tužitelja, a o čemu da prvostupanjski sud nije vodio računa.

7.3. Tuženica u žalbi navodi i to kako je prvostupanjski sud pogrešno izračunao visinu potraživanja koja tužitelj ima spram tuženice uzimajući u obzir i trošak poreza na dodanu vrijednost koji je tužitelj obračunao na trošak zastupanja pravnog prednika tuženice. Naime tuženica smatra kako tužitelj nije uopće bio obveznik PDV-a, na što da je tuženica ukazivala sudu još tijekom ovog postupka, a na koje navode da se prvostupanjski sud uopće nije očitovao.

8. Nakon razmatranja žalbe tuženice, prvostupanjske presude kao i dokazne građe koja se nalazi u spisu za reći je slijedeće.

9. Prije svega je za primijetiti kako prvostupanjski sud u pobijanoj presudi ne navodi kada je predmetni ugovor o nalogu između pravnog prednika tuženice kao nalogodavca i tužitelja kao nalogoprimca zaključen. Također prvostupanjski sud u obrazloženju presude ne navodi koje je to konkretne pravne radnje za pravnog prednika tuženice poduzeo tužitelj i koliko iznosi naknada za svaku od tih poduzetih radnji, koje je prvostupanjski sud dosudio tužitelju u ukupnom iznosu od 25.150,93 eura sa pripadajućim zateznim kamatama. Također, a s obzirom na žalbene navode tuženice, prvostupanjski sud nije obrazložio je li obrazloženi prigovor tuženice da tužitelj kao odvjetnik nije u sustavu PDV-a, osnovan ili nije i zašto. Ovi propusti prvostupanjskog suda već sami po sebi predstavljaju bitnu povredu odredbe parničnog postupka predviđenu člankom 354. stavkom 2. točkom 11. ZPP-a, jer presuda nema razloga o odlučnim činjenicama.

10. No pored toga za reći je i slijedeće. Između parničnih stranaka nije sporno kako je u određenim parničnim, zemljišno knjižnim i upravnim postupcima tužitelj, inače odvjetnik kao nalogoprimac zastupao pok. pravnog prednika tuženice. Tuženica je tijekom postupka istaknula prigovor zastare potraživanja tužitelja smatrajući da opći rok zastare od 5 godina, koji se primjenjuje u predmetnom slučaju teče od svake poduzete radnje koju je za pok. pravnog prednika tuženice poduzeo tužitelj, a ne od prestanka zastupanja prednika tuženice od strane tužitelja bilo zbog okončanja postupka ili otkaza odnosno opoziva punomoći. Prvostupanjski je sud u obrazloženju pobijane presude zauzeo shvaćanje kako u predmetnom slučaju rok zastare teče od dana kada je tužitelj prestao zastupati pravnog prednika tuženice.

11. Iz rezultata dokaznog postupka proizlazi, iako to prvostupanjski sud u pobijanoj presudi izričito ne utvrđuje kako je tužitelj zastupao pravnog prednika tuženice (a koje je zastupanje sada predmet razmatranja) tijekom razdoblja od najranije 2000. do najkasnije 2009. (pravni prednik tuženice PK umro je 21. listopada 2009.).

12. Za zastaru potraživanja tužitelja kao mjerodavne odredbe dolaze u obzir odredbe članka 749. 762., 361. stavak 1. i 371. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 53/91., 73/91., 113/93., 3/94., 7/96,, 91/96., 112/99. i 88/01.) odnosno odredbe članaka 763., 776., 215. stavak 1., i 225. ZOO/05), kao i odredba članka 18. stavak 1. Zakona o odvjetništvu („Narodne novine“ br. 9/94., kao i odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 69/93., 87/93., 16/94. i 11/96., dalje Tarifa/93) te odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 91/04., 37/05. i 59/07., dalje Tarifa/04). Za napomenuti je kako se u predmetnom slučaju ne primjenjuju Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 148/09., dalje Tarifa/09 ) koja je stupila na snagu dana 11. prosinca 2009., kao, jasno, ni kasnije Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika, jer su donesene nakon prestanka ugovornog odnosa između tužitelja i pravnog prednika tuženice (pravni prednik tuženice PK umro je 21. listopada 2009., dakle prije stupanja na snagu Tarife/09.)

13. Odredbom članka 18. stavak 1. Zakon o odvjetništvu („Narodne novine“ br. 9/94., 117/08., 50/09. i 75/09., dalje ZOOD) koji je u predmetnom razdoblju bio na snazi propisano je da odvjetnici imaju pravo na nagradu za svoj rad te na naknadu troškova u svezi s obavljanim radom sukladno Tarifi koju utvrđuje i donosi Komora. Odredbom članka 18. stavak 3. Zakona o odvjetništvu („Narodne novine“ br. 9/94., 117/08., 50/09. i 75/09.) određeno je kako je odvjetnik dužan stranci izdati račun nakon izvršene usluge. U slučaju otkaza ili opoziva punomoći odvjetnik je dužan izdati račun u roku od 30 dana od dana otkaza ili opoziva punomoći.

14. Za napomenuti je kako je odredbom članka 48. stavak 1. Tarife/93 propisano kako odvjetnik primjenjuje Tarifu koja je na snazi u trenutku naplate odvjetničke nagrade. Vrijednost boda se obračunava prema vrijednosti boda u trenutku naplate odvjetničke nagrade. Odredbom članka 39. Tarife/04 propisani su određeni slučajevi u kojima odvjetnik i stranka mogu ugovoriti visinu naknade za odvjetnički rad, a koji je ugovor valjan samo ako je zaključen u pismenoj formi.

15. Slijedom navedenog u ovom obrazloženju, posebno označenih propisa koji se primjenjuju u predmetnom slučaju, a ovo s obzirom na vrijeme poduzimanja predmetnih radnji od strane tužitelja kao i vrijeme postojanja ugovora o nalogu zaključenog između tužitelja i pravnog prednika tuženice PK proizlazi kako tužitelj (odvjetnik) ima pravo zahtijevati nagradu za svaku obavljenu radnju od kada je ta radnja obavljena. Stoga bi i zastara potraživanja odvjetnika (tužitelja) za obavljene radnje zastupanja počela teći od kada su te radnje obavljene, odnosno odvjetnik ima pravo od tada zahtijevati plaćanje naknade jer zakonom nije za potraživanje odvjetnika za obavljene odvjetničke usluge nešto drugo propisano. Dakle, u bitnome, a pod pretpostavkom da tužitelj i pok. prednik tuženice nisu imali poseban sporazum o načinu plaćanja odvjetničkih usluga, zastara bi počela teći od poduzete svake radnje zastupanja. U tom smislu izjasnio se i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi poslovni broj: Rev 202/2018 od 7. prosinca 2021.

16. Stoga prvostupanjski sud griješi kada smatra da zastara spornog potraživanja tužitelja teče od završetka njegovog zastupanja pravnog prednika tuženice te se u tom smislu poziva na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: U-III- 1932/2020 od 24. ožujka 2021. Međutim za primijetiti je kako se u navedenoj odluci Ustavnog suda, pored ostalog, razmatrala zastara potraživanja tužitelja (punomoćnika stranke – odvjetnika) s obzirom na učinjene odvjetničke usluge od 2011. pa dalje, u kojem su razdoblju bili na snazi drugi propisi koji drugačije reguliraju pravnu problematiku od onih propisa koje treba primijeniti u ovom predmetnom parničnom postupku.

17. Prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude navodi kako prihvaća tvrdnju tužitelja da je postojao dogovor (između tužitelja i pravnog prednika tuženice, PK) da će se usluga tužitelju platiti nakon obavljenog posla. Međutim pri tome sud ne daje nikakvo konkretno obrazloženje iz kojih je razloga prihvatio ovu tvrdnju tužitelja kao vjerodostojnu tim više što parnična stranka, s obzirom na svoju zainteresiranost da uspije u sudskom postupku i nije najpouzdaniji izvor saznanja o odlučnim činjenicama. Ovo dakako ne znači da i stranka ne može govoriti istinu. Osim toga prvostupanjski sud ne navodi kada bi taj dogovor između tužitelja i pravnog prednika tuženice bio postignut odnosno od kada bi se primjenjivao.

18. U svakom slučaju, kako se pravilnost i zakonitost prvostupanjske presuda u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke ne može ispitati iz navedenih razloga u ovom obrazloženju, te kako je na taj način počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, to je pobijanu presudu trebalo ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a ovo u suglasju sa odredbom članka 369. stavak 1. ZPP-a.

19. U ponovljenom će postupku prvostupanjski sud prije svega otkloniti uočenu bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, te će iskoristiti svoja procesna ovlaštenja kako bi se relevantno činjenično stanje, na koje ukazuje ovaj drugostupanjski sud, točno i potpuno utvrdilo. Prvostupanjski će sud potom, nakon cjelovito provedenog dokaznog postupka, vodeći računa i o odredbama članaka 7., 8. i 221 a ZPP-a, te uz pravilnu primjenu materijalnog prava, ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu i parničnom trošku.

U Splitu 27. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća:

Lucija Lasić