Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Međimurska 26 D
Poslovni broj Gž-403/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Dijane Hofer predsjednice vijeća, Lane Putrić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Tanje Novak- Premec članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice HDK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika SOLVERA, stambena štedionica d.d., Zagreb, Ulica Vjekoslava Heinzela 33A, OIB: 07942675532, radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, odlučujući o žalbi tužiteljice, izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj P-443/2025-3 od 8. siječnja 2026., na sjednici vijeća održanoj 27. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj P-443/2025-3 od 8. siječnja 2026. u cijelosti.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
„ I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:
1.“Pljenidba i prijenos ovrhovoditelja SOLVERA, stambena štedionica d.d., OIB: 07942675532, Heinzlova ulica 33a, Zagreb nad ovršenikom ČDK, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] proglašava se nedopuštenom.
2.Nalaže se tuženiku SOLVERA, stambena štedionica d.d., OIB: 07942675532, Heinzlova ulica 33a, Zagreb da tužitelju naknadi parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom po kamatnoj stopi sukladno odredbi čl. 29.st.2. ZOO za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 8 postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1.siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1.srpnja te godine, i to počev od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, sve u roku od 15 dana.„ II. Nalaže se tužiteljici ŽDK da tuženiku SOLVERA, stambena štedionica d.d. naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 224,04 eura, sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja presude, do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.“
2. Protiv prvostupanjske presude žalbu podnosi tužiteljica zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25., dalje: ZPP) predlažući da se pobijana presuda preinači na način da se prihvati tužbeni zahtjev tužiteljice ili da se presuda ukine i predmet vrati istom sudu na ponovno suđenje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Predmet tužbenog zahtjeva je nedopuštenost ovrhe pljenidbom i prijenosom zaplijenjenih novčanih sredstava sa računa tužiteljice na temelju Izjave o zapljeni na primanju broj Ov-4/06 od 2. siječnja 2006. i da se ovršni postupak obustavi iz razloga što je nastupila zastara.
6. Sud prvog stupnja je nakon provedenog dokaznog postupka utvrdio:
- da je tužiteljica sa prednikom tuženika 27. prosinca 2005. sklopila Ugovor o kreditu s rokom otplate od 21 godine i 5 mjeseci,
- da je 2. siječnja 2006. javni bilježnik Jasenka Crnčec pod brojem OV-3/06 potvrdio potpise tužiteljice sudužnika i solidarnih jamaca,
- da je iz potvrde poslodavca tužiteljice razvidno da će se od prvog slijedećeg obračuna plaće provoditi zapljena mjesečne rate kredita,
- da je 27. prosinca 2005. tužiteljica potpisala Izjavu o zapljeni na primanju što je potvrđeno od javnog bilježnika Jasenke Crnčec 2. siječnja 2006. pod brojem OV-4/06,
- da je nakon promjene poslodavca tuženik novom poslodavcu dostavio Izjavu o zapljeni na primanjima tužiteljice,
- da su poslodavci tužiteljice uredno postupali po dostavljenoj Izjavi o zapljeni na primanjima, počev od veljače 2006. izuzev kraćeg razdoblja kada tužiteljica nije bila zaposlena, pa sve do 8. mjeseca 2025., time da je posljednja dokumentacija u spis dostavljena na ročištu 4.rujna 2025.
7. Slijedom navedenih utvrđenja sud prvog stupnja utvrđuje da nije osnovan prigovor zastare na koji se poziva tužiteljica jer da je odredbom čl. 233. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., dalje: ZOO) propisano da sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog tijela javne vlasti, ili naplatom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom odnosno javnobilježničkim aktom zastarijevaju za 10 godina. Prvostupanjski sud zaključuje da u konkretnom slučaju Izjava o zapljeni primanja predstavlja javnobilježnički akt, te da se radi o desetogodišnjem roku zastare za tražbinu koja je utvrđena Izjavom. Također, obzirom da tužiteljica redovito plaća mjesečne rate kredita što je razvidno iz priložene dokumentacije smatra da nije došlo do zastare, obzirom da je odredbom čl. 240. st. 2. ZOO propisano da se dug može priznati ne samo Izjavom vjerovnika nego i na posredan način kao što su davanje otplate, plaćanje kamata, davanje osiguranja. S obzirom na navedeno prvostupanjski sud zaključuje da u konkretnom slučaju nije došlo do zastare na koju se poziva tužiteljica jer ista redovito mjesečno otplaćuje rate kredita, a slijedom čega je njen tužbeni zahtjev odbijen. Zaključno, prvostupanjski sud odluku o troškovima parničnog postupka temelji na odredbi čl. 154. st. 1. u vezi čl. 155. ZPP te obvezuje tužiteljicu da tuženiku nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 224,04 EUR, u roku od 15 dana.
8. Nisu osnovani žalbeni navodi tužiteljice koji sadržajno upućuju da bi sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, jer presuda suda prvog stupnja sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu proturječni sadržaju isprava niti je izreka presude proturječna obrazloženju presude.
9. Isto tako ispitujući po službenoj dužnosti da li je sud prvog stupnja počinio neku od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2 toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP utvrđeno je da nije počinjena niti jedna bitna povreda koja bi utjecala na zakonitost donesene odluke.
10. Treba reći da ovjerena Izjava o zapljeni po pristanku dužnika ima značaj pravomoćnog rješenja o ovrsi, te da je u vrijeme potpisivanja te isprave odnosno ovjere izričito bilo propisano da je moguće davanje takve suglasnosti na temelju čl. 178. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 57/96., 29/99., 42/00., 173/03., 194/03., 151/04., 88/05., 121/05.) dok je naknadnim Izmjenama Ovršnog zakona iz 2008. odredba čl. 178. OZ izmijenjena u smislu da se suglasnost može dati, osim u dijelu u kojem je primanje izuzeto od ovrhe (čl. 16. Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona – „Narodne novine“ br. 67/08.), ali i da je izričito propisano da se ta odredba ne primjenjuje na isprave o suglasnosti o zapljeni plaće ovjerene prije stupanja na snagu tog Zakona (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske Rev 289/2021-2 od 6. prosinca 2022.).
11. Dapače, navedena Izjava jest ovršna javnobilježnička isprava budući je člankom 54. stavak 1. Zakona o javnom bilježništvu („Narodne novine“ broj: 78/93, 29/94, 162/98, - dalje u tekstu: ZJ), koji je bio na snazi u trenutku sastavljanja i ovjere isprave, propisano da je javnobilježnički akt izvršna isprava ako je u njemu utvrđena određena obveza na činidbu o kojoj se stranke mogu nagoditi i ako sadrži izjavu obveznika o tome da se na temelju tog akta može radi ostvarenje dužne činidbe, nakon dospjelosti obveze, neposredno provesti prisilno izvršenje, a prema stavku 6. istog članka, isti učinak kao i isprava iz stavka 1. tog članka ima i privatna isprava takvog sadržaja na koju je javni bilježnik ovjerio potpis dužnika, a da predmetna Izjava - suglasnost sadrži sve naprijed propisano, pa tako i klauzulu exeqeuendi te je potpis dužnika (tužitelj ice) ovjeren po javnom bilježniku (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev- 971/2023-3 od 3. rujna 2024.).
12. Slijedom navedenog, sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo u okviru odredbe čl. 233. ZOO jer se na Izjavu o zapljeni primanja broj Ov-4/06 od 2. siječnja 2006. primjenjuje desetogodišnji zastarni rok koji u skladu sa čl. 215. st. 1. ZOO počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje tražbine.
13. Predmetna Izjava o zapljeni primanja broj Ov-4/06 od 2. siječnja 2006. aktivirana je u veljači 2006. u svrhu naplate tražbine iz Ugovora o kreditu koji je tužiteljica sklopila sa prednikom tuženika 27. prosinca 2005. te su poslodavci tužiteljice uredno postupali po dostavljenoj Izjavi o zapljeni na primanjima, počev od veljače 2006. izuzev kraćeg razdoblja kada tužiteljica nije bila zaposlena, pa sve do 8. mjeseca 2025. Na žalbene navode da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da tužiteljica redovno plaća mjesečne rate kredita, čime sadržajno ukazuje da se ne može primijeniti odredba čl. 240. st. 2. ZOO, već da se tužiteljici iz njene plaće redovito plijeni iznos za plaćanje rate kredita, treba reći da je čl. 241. ZOO propisano da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.
14. Iz zakonske odredbe čl. 178. st. 2. OZ proizlazi da Izjava o zapljeni po pristanku dužnika ima učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi kojom se zapljenjuje plaća i prenosi na ovrhovoditelja radi naplate te stoga po stavu ovog drugostupanjskog suda podnošenjem poslodavcu Izjave o zapljeni po pristanku dužnika i pljenidbom dijela plaće sve do ispunjenja tražbine dolazi do prekida zastare u smislu odredbe čl. 241. ZOO, jer se radi o jednoj od vjerovnikovih radnji koja je poduzeta protiv dužnika radi ostvarenja potraživanja (u tom smislu i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev - 946/08-2 od 27. listopada 2010.).
15. Stranke tijekom postupka a posebno tužiteljica ne tvrdi da takav način ostvarenja tražbine nije uspio pa je stoga pravilno primjenom navedenih odredbi ZOO trebalo odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice da se proglasi nedopuštenom pljenidba i prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava sa računa tužiteljice na temelju navedene Izjave o zapljeni primanja broj Ov-4/06 od 2. siječnja 2006. zbog zastare.
16.Stoga navedeni žalbeni navodi tužiteljice ne utječu na pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja od strane suda prvog stupnja, a posebno ne na činjenicu da u konkretnom slučaju nije nastupila zastara.
17. Što se tiče pritužbe koja se odnosi na navodnu povredu prava na slobodu mišljenja/izražavanja zajamčenog čl. 38. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 56/90., 135/97., 8/98. - službeni pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. - službeni pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. - službeni pročišćeni tekst, 76/10., 55/01. - službeni pročišćeni tekst, 5/14., 85/10. - službeni pročišćeni tekst, dalje: Ustav RH) te prava na slobodu savjesti i vjeroispovijesti zajamčenog čl. 40 Ustava RH, ovaj sud smatra da pobijana presuda ne predstavlja zadiranje/miješanje u navedena prava tužiteljice niti je tužiteljica učinila vjerojatnim da joj je u postupku pred prvostupanjskim sudom bila povrijeđena navedena prava.
18. Nadalje, tužiteljica je navela da joj je povrijeđeno temeljno pravo zajamčeno Ustavom, i to pravo na pravično suđenje (čl. 29. Ustava RH). Međutim, što se tiče primjene materijalnog prava treba reći da prema ustaljenoj praksi Europskog suda za ljudska prava razlike u sudskoj praksi između domaćih sudova ili unutar istog suda ne mogu se same po sebi, smatrati suprotnima Konvenciji. Štoviše, zahtjev pravne sigurnosti i zaštite legitimnih očekivanja ne uključuje pravo na utvrđenu/stečenu sudsku praksu jer razvoj sudske prakse nije sam po sebi u suprotnosti s pravilnim djelovanjem pravosudnog sustava, budući da bi nepostojanje dinamičnog i razvojnog pristupa spriječilo reforme ili poboljšanje. Nadalje, u odnosu na primjenu postupovnih pravila ovaj sud ocjenjuje da je u postupku pred prvostupanjskim sudom tužiteljici bilo omogućeno da iznese svoje tvrdnje kao i odlučne činjenice, predloži dokaze te se izjasni o navodima suprotne stranke i na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojoj presudi prvostupanjski sud je odgovorio na sve odlučne navode tužiteljice, a presuda prvostupanjskog suda je dostatno obrazložena te su izneseni relevantni i uvjerljivi razlozi za ocjenu o neosnovanosti tužbenog zahtjeva. Stoga se donesena presuda ne može smatrati arbitrarnom ili očito nerazumnom. Dakle, tužiteljica nije učinila vjerojatnim da bi joj pogrešnom primjenom materijalnog prava ili osobito teškom povredom odredaba parničnog postupka bilo povrijeđeno gore navedeno temeljno Ustavom zajamčeno pravo.
19. Odluka o troškovima parnično postupka donesena je primjenom odredbe čl. 154. st. 1. u vezi čl. 155 ZPP, a tužiteljica je pobija očito samo u slučaju drugačijeg uspjeha u sporu, a ne osporava niti kriterij dosuđenja, način obračuna niti visinu pojedinih troškova, a imajući pri tom u vidu da u skladu s odredbom čl. 365. st. 2. ZPP drugostupanjski sud na pravilnost primijenjenog materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, ne pazi po službenoj dužnosti, valjalo je potvrditi i odluku o troškovima postupka.
20. Slijedom obrazloženog žalbu tužiteljice kao neosnovanu je trebalo odbiti i presudu suda prvog stupnja u cijelosti potvrditi, pa je stoga primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odlučeno kao u izreci ove presude.
U Varaždinu 27. ožujka 2026.
Predsjednica vijeća
Dijana Hofer
