Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Kž-86/2026-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, suca Davora Mitrovića, predsjednika vijeća, te sudaca Azre Salitrežić i Miroslava Rošca, članova vijeća, uz sudjelovanje Blaženke Livaja, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog VN, zbog kaznenih djela iz članka 230. stavak 1. u svezi članka 34. i članka 235. stavak 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21. – dalje: KZ/11) odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj K-120/2023-57 od 12. rujna 2025., na sjednici vijeća održanoj 26. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I/ Djelomično se prihvaća žalba optuženog VN, preinačuje se prvostupanjska presuda kojom je opt. VN proglašen krivim zbog kaznenog djela razbojništva u pokušaju iz članka 230. stavak 1. u svezi članka 34. KZ/11, opisano u točki 1. izreke pobijane presude te kaznenog djela oštećenja tuđe stvari iz članka 235. stavak 1. KZ/11 iz točke 2. izreke pobijane presude u odluci o kazni i izriče da se optuženom VN za kazneno djelo razbojništva u pokušaju na temelju članka 48. stavak 1. KZ/11 i članka 34. KZ/11 u vezi s članka 230. stavak 1. KZ/11 utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 9 (devet) mjeseci, za kazneno djelo oštećenja tuđe stvari iz članka 235. stavak 1. KZ/11 utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 4 (četiri) mjeseca te se optuženi VN na temelju članka 51. KZ/11 osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 11 (jedanaest) mjeseci i na temelju članka 56. stavak 1., 2. i 3. KZ/11 optuženom VN izriče se uvjetna osuda tako da se jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 11 (jedanaest) mjeseci neće izvršiti ako optuženi VN u vremenu provjeravanja od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo.

II/ U ostalom dijelu žalba optuženog VN odbija se kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Čakovcu okrivljeni VN proglašen je krivim zbog kaznenih djela protiv imovine, i to radnjama opisanim pod točkom 1) – razbojništvom u pokušaju – opisano i kažnjivo po članku 230. stavak 1. u svezi članka 34. KZ/11 a radnjama opisanim pod točkom 2) – oštećenjem tuđe stvari – opisano i kažnjivo po članku 235. stavak 1. KZ/11, sve kažnjivo primjenom članka 51. KZ/11.

1.1. Okrivljenom VN su za navedena kaznena djela utvrđene kazne i to, za kazneno djelo pod 1) na temelju članka 230. stavak 1. KZ/11 kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, za kazneno djelo pod 2) na temelju članka 235. stavak 1. KZ/11 kazna zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci.

1.2. Okrivljeni VN je uz primjenu članka 51. KZ/11, osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 1 (jedan) mjeseca.

1.3. Na temelju članka 158. stavka 1. i stavak 2. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 84/22., 36/24. i 72/25. dalje ZKP/08) oštećeni UN upućen je u parnicu s postavljenim imovinskopravnim zahtjevom.

1.4. Na temelju članka 148. stavak 1. ZKP/08 okrivljenik je dužan naknaditi troškove ovog kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08, u paušalnom iznosu od 300,00 (tristo) eura, u korist Državnog proračuna, u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe, kao i nagradu i nužne izdatke postavljenog branitelja o čemu se sud odlučiti posebnim rješenjem.

2. Protiv presude žalbu je podnio optuženi VN putem branitelja Bojana Bacingera, odvjetnika iz Čakovca, zbog povrede odredaba kaznenog zakona, bitne povrede odredaba kaznenog postupka (čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP-a), pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni. Predlaže da Županijski sud usvoji žalbu kao osnovanu i preinači presudu na način da se okrivljenika oslobodi od optužbe, podredno da ukine pobijanu presudu u cijelosti i predmet vrati na ponovno suđenje.

3. Općinsko državno odvjetništvo u Čakovcu u odgovoru na žalbu predlaže da drugostupanjski sud odbije žalbu kao neosnovanu.

4. Na temelju članka 474. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 84/22., 36/24., 72/25. i 13/26. dalje ZKP/08) spis je dostavljen na dužno razgledavanje Županijskom državnom odvjetništvu u Osijeku.

5. Žalba optuženog VN je djelomično osnovana.

6. Optuženi VN žali se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08 jer smatra da pobijana presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, a razlozi koji su u njoj navedeni su nejasni i međusobno proturječni zbog čega se pobijana presuda ne može ispitati. Navedeno obrazlaže time što smatra da se pobijana presuda u isključivoj mjeri temelji na iskazu oštećenika u odnosu na kazneno djelo po točkom 1. izreke presude a da pri tome prvostupanjski sud u potpunosti zanemaruje obranu optuženog VN. Obrazlažući navedenu žalbenu osnovu u suštini prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja. U odnosu na kazneno djelo navedenu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka obrazlaže time što upire u činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda zbog čega smatra da pobijana presuda nema jasnih i valjanih razloga o odlučnim činjenicama zbog čega je obrazloženje pobijane presude nejasno, proturječno i logički nepovezano.

6.1. Suprotno žalbenim navodima optuženog VN pobijana presuda sadržava valjane razloge o odlučnim činjenicama, nema nejasnoća ni proturječnosti. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti shodno članku 476. stavak 1. ZKP/08 ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio neku od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na koju pazi po službenoj dužnosti niti da bi na štetu optuženog bio povrijeđen kazneni zakon.

7. Optuženi VN žali se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Navedenu žalbenu osnovu obrazlaže time što smatra da je prvostupanjski sud u odnosu na kazneno djelo pod točkom 1. razbojništva u pokušaju na štetu oštećenog ŽN pobijanu presudu temelji isključivo na temelju iskaza oštećenog a da pri tome u cijelosti obranu optuženog VN ne prihvaća kao vjerodostojnu, da se radi o klasičnom slučaju riječ protiv riječi pri čemu prvostupanjski sud jednostrano prihvaća iskaz oštećenog vjerodostojnim, daje svoje viđenje inkriminiranog događaja a koje ne potkrjepljuje vještačenjem. U odnosu na kazneno djelo oštećenja tuđe stvari navedenu žalbenu osnovu obrazlaže time što smatra da nije sa izvjesnošću i izvan svake sumnje utvrđeno da je optuženi VN oštetio tuđu stvar s obzirom da postoje dvije oprečne verzije inkriminiranog događaja s time da prvostupanjski sud prihvaća kao vjerodostojnu onu verziju (prvu) koja je na štetu optuženog VN. Žalbom upire da prvostupanjski sud u potpunosti ignorira suglasne iskaze svjedoka MN i PN koji su iskazali da je kazneno djelo počinio njihov drugi sin CN, brat optuženika.

7.1. Optuženi VN navedenom žalbenom osnovom pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u suštini predlaže drukčiju ocjenu izvedenih dokaza. Međutim prvostupanjski sud je pozorno cijenio sve izvedene dokaze pojedinačno i dovodeći ih u međusobnu vezu. Pozornom ocjenom obrane optuženog VN koji poriče počinjenje kaznenih djela za koja je proglašen krivim pravilno je prvostupanjski sud na temelju iskaza oštećenog ŽN koji podupire zapisnik o očevidu i pronađenih tragova u osobnom automobilu oštećenog te medicinske dokumentacije na ime oštećenog ŽN iz koje proizlazi da je imenovani zadobio višestruke tjelesne ozljede u vrijeme inkriminacije zaključio da su se radnjama optuženog VN stekla objektivna i subjektivna obilježja kaznenog djela razbojništva u pokušaju iz članka 230. stavak 1. u vezi sa člankom 34. KZ/11. za koje je proglašen krivim. Pravilno je prvostupanjski sud obranu optuženog VN ocijenio nevjerodostojnom, usmjerenom izbjegavanju krivnje i kaznenopravne odgovornosti u kojoj navodi da je oštećenik tjelesne ozljede zadobio inkriminirane prilike zbog toga što je postupao u nužnoj obrani jer ga je oštećeni tijekom vožnje pipao za nogu te tražio od njega da se "seksaju". Iskaz oštećenog podupire iskaz svjedoka ĐN koji je iskazao da je oštećeni osoba koja voli pomagati drugima, pomogao je financijski njemu te nikada nije imao nikakva loša iskustva sa oštećenim. U odnosu na kazneno djelo pod točkom 2. prvostupanjski sud pozorno je cijenio obranu optuženog VN koji poriče učin naprijed navedenog kaznenog djela te pravilno iskaze svjedoka očevidaca inkriminiranog događaja ČN, SN i FN ocijenio vjerodostojnim, međusobno suglasnim na temelju kojih je utvrdio i zaključio da je optuženi VN u vrijeme i mjesto inkriminacije i način kako je opisano u činjeničnom opisu izreke prvostupanjske presude oštetio tuđu stvar i da su se u radnjama optuženog VN stekli objektivni i subjektivni elementi bića kaznenog djela oštećenja tuđe stvari iz članka 235. stavak 1. KZ/11 za koje je proglašen krivim.

8. Optuženi VN žali se zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Navedenu žalbenu osnovu obrazlaže time što smatra da je prvostupanjski sud trebao provesti sudsko medicinsko vještačenje radi analize tjelesnih ozljeda oštećenika i mehanizma njihovog nastanka, vještačenje krvnih tragova radi utvrđivanja položaja i smjera kretanja, te potom uz pomoć vještaka provesti rekonstrukciju događaja u odnosu na kazneno djelo pod točkom 1. Smatra da je navedeno bilo nužno provesti kako bi se sa sigurnošću moglo utvrditi vjerodostojnost iskaza oštećenog te pravilno ocijeniti obrana optuženog VN.

8.1. Neosnovano u žalbi upire optuženi VN da je prvostupanjski sud nepotpuno utvrdio činjenično stanje. Naime, iz zapisnika o raspravi od 9. rujna 2025. (list 260) spisa razvidno je da optuženi VN i branitelj optuženog nisu imali dokaznih prijedloga bili su suglasni sa dokaznim prijedlozima zastupnika optužbe. Naime, člankom 466. stavak 4. ZKP/08 u žalbi se ne mogu iznositi novi dokazi osim ako je žalitelj za njih saznao nakon zaključenja rasprave što nije slučaj u konkretnom kaznenom predmetu.

9. Optuženi VN žali se zbog povrede kaznenog zakona. Obrazlažući navedenu žalbenu osnovu optuženi VN prigovara pravilnosti i potpunosti utvrđenog činjeničnog stanja ponavljajući obranu kojom osporava učin kaznenih djela za koje je prvostupanjskom presudom proglašen krivim te ukazuje na tzv. posrednu povredu kaznenog zakona. Za naglasiti je da se kazneni zakon primjenjuje na ono činjenično stanje koje utvrdi prvostupanjski sud, a ne na ono za koje optuženi smatra da je trebalo biti utvrđeno.

10. Optuženi VN žali se zbog odluke o kazni. Navedenu žalbenu osnovu obrazlaže time što smatra da prvostupanjski sud nije dostatno vrednovao olakotne okolnosti na strani optuženog s obzirom da nije utvrdio postojanje otegotnih okolnosti na strani optuženog koji je mlada osoba, do sada neosuđivana.

10.1. Osnovano u žalbi upire optuženi VN da je prvostupanjski sud podcijenio značaj olakotnih okolnosti na strani optuženog VN: otac maloljetnog djeteta, neosuđivan, osobne i imovinske prilike optuženog VN te činjenicu da je kazneno djelo razbojništva iz članka 230. stavak 1. KZ/11 ostalo u pokušaju kada Kazneni zakon u članku 34. stavak 2. propisuje da se počinitelj može blaže kazniti, te odsutnost otegotnih okolnosti. Stoga je ovaj drugostupanjski sud na temelju članka 48. stavak 1. u vezi sa člankom 34. KZ/11 za kazneno djelo razbojništva u pokušaju primjenom zakonskog ublažavanja optuženom VN ublažio kaznu zatvora ispod zakonom propisanog minimuma te utvrdio kaznu zatvora u trajanju od devet mjeseci, za kazneno djelo oštećenja tuđe stvari iz članka 235. stavak 1. KZ/11 utvrdio kaznu zatvora u trajanju od četiri mjeseca i uz primjenu odredbi za odmjeravanje kazne kod stjecaja kaznenih djela iz članka 51. KZ/11 optuženog VN osudio na jedinstvenu kaznu zatvora od jedanaest mjeseci i na temelju članka 56. KZ/11 izrekao uvjetnu osuda tako da se navedena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od jedanaest mjeseci neće izvršiti ako optuženi VN u vrijeme provjeravanja od tri godine ne počini novo kazneno djelo. Prema nalaženju ovog drugostupanjskog suda izrečenom uvjetnom osudom u odnosu na konkretnog optuženika ostvarit će se svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11.

11. Slijedom navedenog, žalba optuženika je djelomično osnovana, a ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio neku od povreda iz članka 476. stavka 1. ZKP/08 na koje pazi po službenoj dužnosti, stoga je žalbu optuženog VN valjalo djelomično prihvatiti kao osnovanu i na temelju članka 486.stavak 1. ZKP/08 odlučiti kao u izreci presude.

Osijek, 26. ožujka 2026.

Predsjednik vijeća

Davor Mitrović