REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Erazma Barčića 5

Poslovni broj: Us I-158/2025-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sucu Vedranu Juričiću, uz sudjelovanje zapisničarke Monike Puharić, u upravnom sporu tužitelja Rivijera turizam d.o.o., Opatija, Maršala Tita 113, OIB: 42776088364, kojeg kao opunomoćenik zastupa Frane-Matej Barišić, odvjetnik u Zagrebu, Radnička cesta 30, protiv tuženika Ministarstva financija, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Rijeka, Rijeka, Riva Boduli 9, OIB: 18683136487, zastupanog po službenim osobama LD i ZD, radi naknade za koncesiju, 27. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva financija, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Rijeka, KLASA: UP/I-471-01/24-07/43, URBROJ: 513-02-6002/7-24-36 od 31. prosinca 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog upravnog spora.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem tuženika tužitelju je utvrđena obveza plaćanja naknade s obilježjem naknade za koncesiju u ukupnom iznosu 256.260,23 € (glavnica + kamata) te obveza plaćanja imovinske koristi ostvarene nezakonitim obavljanjem djelatnosti u iznosu od 918.769,16 €.

2. Citirano prvostupanjsko rješenje temelji se na rezultatima poreznog nadzora, o čemu je sastavljen Zapisnik, KLASA: 471-01/24-07/43, URBROJ: 513-02-6002/7-24- 31 od 19. prosinca 2023. (dalje: Zapisnik), u kojem je utvrđeno da je tužitelj gospodarski koristio dobro bez sklopljenog ugovora o koncesiji i to: (1) u razdoblju od 1. siječnja – 22. listopada 2024. obavljanjem ugostiteljske djelatnost na pomorskom dobru u dijelu fiksnog objekta restorana "Vongola" površine 307,30 m[2] ; (2) u razdobljima od 18. lipnja – 30. rujna 2019., 3. srpnja – 22. rujna 2020., 24. lipnja – 3. listopada 2021., 10. lipnja – 2. listopada 2022., 8. lipnja – 8. listopada 2023. te 29. lipnja – 24. rujna 2024. obavljanjem ugostiteljske djelatnosti na pomorskom dobru u fiksnom objektu buffeta "Batana" površine 103,50 m[2] ; (3) u razdoblju od 30. travnja 2021. – 21. listopada 2024. pružanjem usluga korištenja sanitarnog čvora (WC-a) u fiksnom objektu površine 42,70 m[2] , smještenom bočno uz fiksni dio objekta "Vongola", putem prodaje žetona u ugostiteljskim objektima "Vongola" i "Batana".

3. Tužitelj osporava zakonitost tuženikova rješenja zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te povreda pravila postupka te tužbi te tužbi i tijekom spora (održano ročište) izlaže kako slijedi. U bitnom, smatra da su utvrđenja tuženika o korištenju pomorskog dobra bez pravne osnove u potpunosti netočna, budući da je ovlaštenik dozvola na pomorskom dobru i koncesijskih odobrenja izdanih od strane Grada Opatije za razdoblje od 2019. do 2024. godine. Pojašnjava da su sve lokacije navedene u pobijanom rješenju obuhvaćene Planom upravljanja pomorskim dobrom te da za njih posjeduje pravomoćna rješenja i uredno plaća naknade koje su u ukupnom iznosu od 109.200,00 EUR veće od uobičajenih koncesija.

Tužitelj posebno osporava način utvrđivanja površina koje tuženik u rješenju označava s „cca“, smatrajući takav pristup nedopustivim jer o točnoj kvadraturi ovisi visina utvrđene obveze. Navodi kako je stvarna površina spornih prostora (restoran, skladište i sanitarni čvor) značajno manja od procijenjenih 350 m2, što je potkrijepio i dostavljenom dokumentacijom.

Nadalje, tužitelj ukazuje na pogrešno utvrđenje granice pomorskog dobra, pojašnjavajući da linija pomorskog dobra prolazi samo manjim dijelom fiksnog objekta restorana „Vongola“, dok se kuhinja i šank nalaze na dijelu koji nije pomorsko dobro. Smatra kontradiktornim tvrdnje tuženika da 8 stolova i 40 stolica u spornom prostoru čine krucijalnu gospodarsku cjelinu bez koje bi rad na terasi bio nemoguć. Vezano uz utvrđenu imovinsku korist, tužitelj navodi da je procjena prihoda tuženika arbitrarna i neosnovana. Iznosi podatak da je za stolove u spornom prostoru (vode se pod brojevima 2 do 9) ostvaren ukupni promet od 498.182,84 EUR u razdoblju od 2019. do 2024. godine, što je višestruko manje od procjene tuženika. Osporava i uračunavanje sanitarnog čvora u gospodarsku cjelinu restorana, navodeći da isti služi javnoj svrsi (plaži i prolaznicima) te da restoran posjeduje vlastiti sanitarni čvor izvan obuhvata pomorskog dobra.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu, u bitnome, ustraje kod svih navoda iznijetih u obrazloženju osporenog rješenja.

Navodi da je inspekcijskim nadzorom i službenim radnjama utvrđeno da je tužitelj u razdoblju od 2019. do 2024. godine gospodarski koristio pomorsko dobro bez valjane pravne osnove. Ističe kako okolnost što je tužitelj ishodio dozvolu, odnosno prije koncesijska odobrenja, za korištenje terasa i iznajmljivanje opreme, nije od utjecaja na zakonitost pobijanog akta budući je provedenim nadzorom utvrđeno da je ugostiteljsku djelatnost obavljao i u fiksnim objektima (restoran „Vongola“, buffet „Batana“, sanitarni čvor) za što je, sukladno Zakonu o pomorskom dobru i morskim lukama (NN br. 158/03, 100/04, 141/06, 38/09, 123/11, 56/16, 98/19; dalje: ZPDML/03) i Zakonom o pomorskom dobru i morskim lukama (NN br. 83/23; dalje: ZPDML/23), bila potrebna koncesija, koju tužitelj nije ishodio. Nastavno na prethodno ističe da je Grad Opatija službenim očitovanjem potvrdio da izdane dozvole i prethodna koncesijska odobrenja ne obuhvaćaju navedene fiksne objekte, već isključivo pripadajuće terase.

Tuženik ističe da se, sukladno čl. 11. Općeg poreznog zakona (NN br. 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 42/20, 114/22; dalje: OPZ), porezne činjenice utvrđuju prema njihovoj gospodarskoj biti, što znači da je svaka korist ostvarena bez pravne osnove podložna oporezivanju i obračunu naknade sukladno Zakonu o koncesijama (NN br. 69/17, 107/20 ; dalje: ZK) te ZPDML-u/03 i ZPDML-u/23. Budući da tužitelj nije posjedovao dokumentaciju o točnim površinama, niti je osigurao vjerodostojne dokaze o prometu po stolovima u fiskalizacijskom sustavu, to je poreznu osnovicu i imovinsku korist valjalo utvrditi procjenom temeljem dostupne geodetske dokumentacije i financijskih podataka. Nastavno na prethodno prije svega napominje kako je izračun naknade s obilježjem naknade za koncesiju (i imovinske koristi) odnosi samo na gospodarske djelatnosti koje je obavlja u prethodno spomenutim fiksnim objektima, dok terase ispred ugostiteljskih objekata kao i prihod ostvaren od iznajmljivanja rekvizita za plažu, a što je obuhvaćeno rješenjima o davanju dozvola na pomorskom dobru i prethodno izdanim koncesijskim odobrenjima, nisu uključeni u izvršeni obračun. Ističe kako tužitelj nije posjedovao dokumentaciju iz koje bi bila razvidna površina fiksnih objekata slijedom čega su iste utvrđene uvidom u snimak stvarnog stanja Geodetskog zavoda Rijeka iz prosinca 2017., koncesijska odobrenja i rješenja o davanju dozvole te zapisnik o inspekcijskom nadzoru nadležnog Ministarstva mora prometa i infrastrukture, Lučke kapetanije Rijeka, od 21. listopada 2024. Tuženik navodi da i financijsko-knjigovodstveni podaci koje je tužitelj dostavio kako bi potkrijepio tvrdnju o ostvarenom promet po stolovima koji se nalaze u unutarnjem dijelu restorana „Vongola” za razdoblje od 1. siječnja 2019. do 22. listopada 2024. ne predstavljaju relevantan i vjerodostojan dokaz da je u spornom unutarnjem (fiksnom) dijelu restorana „Vongola" doista ostvaren navedeni promet u iznosu od 498.182,84 €. Potonje iz razloga što je izvršenim uvidom u izdane fiskalizirane račune za obavljanje ugostiteljske djelatnosti u istome poslovnom prostoru te provjerom u službenoj evidenciji Porezne uprave za fiskalizaciju (Informacijski sustav Porezne uprave - ISPU) za nadzirano razdoblje od nesporno utvrđeno da na istim računima, kao ni u fiskalizacijskom (informatičkom) sustavu, nigdje nije naznačen broj stola na kojem je izvršena ugostiteljska usluga, iz čega je razvidno da ti računi prilikom izdavanja nisu bili evidentirani po broju stola.

5. U sporu je održana rasprava te je strankama, u skladu s odredbom čl. 6. Zakona o upravnim sporovima (NN br. 36/24; dalje ZUS), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

6. U cilju ocjene zakonitosti osporavanog rješenja tuženika Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje tuženika te dokumentaciju koja se nalazi u spisu ovog upravnog spora.

7. Sud je odbio dokazne prijedloge tužitelja ocijenivši iste suvišnim za rješavanje ovoga spora kraj ostalih činjenica koje su u sporu utvrđene uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnoga postupka i ovoga upravnog spora.

8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Prema čl. 3. ZPDML-a/03 pomorsko dobro je opće dobro od interesa za Republiku Hrvatsku, ima njezinu osobitu zaštitu, a upotrebljava se ili koristi pod uvjetima i na način propisan tim Zakonom.

Identično je propisano i čl. 4. ZPDM-a/23.

10. Prema odredbi čl. 7. st. 1. ZPDML-a za posebnu uporabu ili gospodarsko korištenje pomorskog dobra može se u zakonom propisanom postupku fizičkim i pravnim osobama dati koncesija.

11. Odredbom čl. 16. ZPDML propisano je da je koncesija pravo kojim se dio pomorskog dobra djelomično ili potpuno isključuje iz opće upotrebe i daje na posebnu upotrebu ili gospodarsko korištenje pravnim osobama i fizičkim osobama registriranim za obavljanje obrta. Prava i obveze na temelju koncesije nastaju sklapanjem ugovora o koncesiji. Opseg i uvjeti posebne upotrebe ili gospodarskog korištenja, uređuju se odlukom i ugovorom o koncesiji, a u skladu s odredbama ovog Zakona i propisa donesenih na temelju ovog Zakona.

12. Odredbom čl. 25. ZPDML-a propisano je da na osnovi odluke o koncesiji davatelj koncesije i ovlaštenik sklapaju ugovor o koncesiji. Ugovorom o koncesiji u skladu s odlukom o koncesiji uređuje se bliža namjena za koju se daje koncesija, uvjeti koje u toku trajanja koncesije mora udovoljavati ovlaštenik koncesije, druga prava i obveze davatelja i ovlaštenika koncesije.

13. U skladu s čl. 28. st. 2. ZPDML-a, za koncesiju na pomorskom dobru plaća se godišnja naknada koja se određuje odlukom o koncesiji, a koja se naknada sastoji od stalnog i promjenjivog dijela.

14. Prema odredbi čl. 12. st. 1. ZPDML-a/23 nitko nema pravo bez pravne osnove propisane tim zakonom na gospodarsko korištenje pomorskog dobra (tč. 2.) i obavljanje djelatnosti na pomorskom dobru (tč. 3.).

15. Prema odredbama čl. 44., 48. i 49. st. 1. tč. 6. ZPDML-a/23 gospodarsko korištenje pomorskog dobra u vidu obavljanja ugostiteljske djelatnosti u ugostiteljskom objektu na pomorskom dobru može se obavljati samo na temelju koncesije.

16. Odredbom čl. 85. st. 1. ZK-a propisano je da inspekcijski nadzor obuhvaća, između ostalog, nadzor obavljanja djelatnosti, za koju je propisano da se obavlja na temelju koncesije, bez koncesije ili prekoračenjem opsega i sadržaja koncesije (tč. 3.).

17. Odredbom čl. 89. st. 1. ZK-a propisano je da ako se u postupku nadzora utvrdi da koncesionar obavlja djelatnost koncesije izvan opsega koji je određen ugovorom o koncesiji, odnosno da druga osoba djelatnost za koju je propisano da se obavlja na temelju koncesije, obavlja bez koncesije ili prekoračenjem opsega i sadržaja koncesije, da će inspektor donijeti rješenje kojim utvrđuje obvezu i nalaže uplatu iznosa posebne naknade za nezakonito obavljanje djelatnosti bez koncesije (naknadu s obilježjem naknade za koncesiju). St. 2. propisano je da obveza plaćanja naknade s obilježjem naknade za koncesiju nastaje obavljanjem djelatnosti u okolnostima iz st. 1. toga članka, dok je st. 7. propisano da će se, ako posebnim propisom nije drukčije propisano, imovinska korist ostvarena nezakonitim obavljanjem djelatnosti oduzet rješenjem iz st. 1. toga članka kojim se utvrđuje obveza i nalaže uplata iznosa naknade s obilježjem naknade za koncesiju. Na uvjete i način oduzimanja imovinske koristi primjenjuju se odredbe posebnih zakona i propisa donesenih na temelju posebnih zakona. U svakom slučaju, oduzeta imovinska korist neće se umanjiti za iznos sredstava na bilo koji način uloženih u nezakonito obavljanje djelatnosti. Imovinska korist koja se ne može ili ne može pouzdano utvrditi na temelju poslovnih knjiga ili evidencija mora se procijeniti, odgovarajućom primjenom odredbi o procjeni porezne osnovice sukladno propisu kojim se uređuje porezni postupak. Ako ovim Zakonom, posebnim zakonima i propisima donesenim na temelju posebnih zakona nisu uređeni ili nisu u cijelosti uređeni uvjeti i način oduzimanja imovinske koristi, na odgovarajući način se primjenjuju propisi kaznenog prava kojima se uređuje oduzimanje imovinske koristi.

18. Prema odredbi čl. 91. ZK-a iznos naknade s obilježjima naknade za koncesiju iz čl. 89. st. 1. ZK, s pripadajućim zateznim kamatama, te iznos oduzete imovinske koristi ostvarene nezakonitim obavljanjem djelatnosti iz čl. 89. st. 7. ZK-a prihod su državnog proračuna Republike Hrvatske.

19. Primjenom ranije citiranih zakonskih propisa na ukupnost činjenica koje proizlaze iz sadržaja dokumentacije koje prileži spisu upravnog postupka te imajući pritom u vidu pritom u vidu načelo gospodarskog pristupa (čl. 11. OPZ-a) prema kojem se porezno relevantne činjenice sagledavaju prema njihovoj ukupnosti i prosuđuju prema njihovoj gospodarskoj biti, Sud utvrđuje da se pobijano rješenje tuženika temelji na pravilno utvrđenom činjeničnom stanju i pravilnoj primjeni materijalnog prava.

20. Rezultat poreznog nadzora koji je nad tužiteljem proveden, na razini koja isključuje svaku razumnu sumnju, upućuje na osnovanost zaključka carinskog tijela da je tužitelj u promatranom razdoblju gospodarski iskorištavao pomorsko dobro obavljanjem ugostiteljske djelatnosti u dijelu fiksnog objekta restorana "Vongola" i fiksnom objektu buffeta "Batana" te pružanja usluga korištenja sanitarnog čvora u fiksnom objektu (prodajom žetona u ranije spomenutim ugostiteljskim objektima) bez koncesije iako je riječ o djelatnosti koja se može obavljati sama na temelju koncesije i u skladu s ugovorom o koncesiji.

Posljedično tome, Sud zaključuje da Sud da je tuženik pravilno u svojoj odluci tužitelja obvezao na plaćanje naknade s obilježjem naknade za koncesiju te na plaćanje imovinske koristi ostvarene nezakonitim obavljanjem djelatnosti.

21. Navodima iznijetim u tužbi tužitelj nije doveo u sumnju zakonitost pobijanih poreznih akata, pri čemu valja istaknuti da se radi o istim prigovorima koje su isticani i tijekom upravnog postupka i na koje se tuženik opširno očitovao u obrazloženju pobijane odluke te, dodatno, u odgovoru na tužbu, iznoseći pritom razloge zbog kojih se isti ne prihvaćaju, a koje razloge ovaj Sud u cijelosti prihvaća budući da tako izloženu argumentaciju nalazi činjenično i pravno utemeljenom.

22. Neosnovano tužitelj tvrdi da je gospodarsku djelatnost obavljano na temelju koncesijskih odobrenja i dozvola izdanih od strane Grada Opatija budući da navedenim aktima nisu obuhvaćeni fiksni objekti – restoran "Vongola", buffet "Batana" i sanitarni čvor.

23. Iz Zapisnika i obrazloženja pobijanog rješenja razvidno je da su površine objekata koji su korišteni za obavljanje djelatnosti utvrđene konkretnom (egzaktnom) brojkom, ne aproksimativno kako to neosnovano navodi tužitelj. Izraz "cca" glede korištene (zauzete) površine pomorskog dobra spominje se samo u dijelu u kojem se citiraju navodi iz Zapisnika, KLASA: UP/I-342-24/24-03/1131, URBROJ: 530-04-5-1- 24-1 od 21. listopada 2024. koji je po obavljenom inspekcijskom nadzoru pomorskog dobra od strane djelatnika Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, Uprave sigurnosti plovidbe, Lučke kapetanije Rijeka.

24. Zaključno, neosnovano tužitelj prigovara visini utvrđenog prihoda ostvarenog obavljanjem ugostiteljske djelatnosti na pomorskom dobru bez koncesije te posljedično tome i iznosima utvrđene naknade s obilježjem naknade za koncesije i ostvarene imovinske koristi.

Naime, budući da je tužitelj u svojim poslovnim knjigama nije iskazivao prihode ostvarene u fiksnim objektnima odvojeno od onih ostvarenim na pripadajućim terasama (za koje su izdana koncesijska odobrenja i dozvole) to je carinsko tijelo pravilno postupilo kada je visinu osnovice utvrdilo procjenom, sukladno ovlastima iz čl. 92. u vezi čl. 5. OPZ-a te čl. 89. st. 7. ZK-a. Način i metoda procjene objašnjeni su i tablično prikazani u Zapisniku i obrazloženju pobijanog akta, a iz istog (objašnjenja) slijedi da prihod ostvaren na pomorskom dobru bez koncesije procijenjen sukladno omjeru kvadrature površine pomorskog dobra korištenog bez koncesije u odnosu na sveukupno kvadraturu površina čitavih gospodarskih cjelina (fiksni objekti + terase). Valja napomenuti i to da je pri izračunu ostvarene imovinske koristi carinsko tijelo išlo u korist tužitelja, iako za to nije imalo uporište u odredbama mjerodavnog propisa, budući da je ostvarene prihode umanjilo za rashode koji su u tom razdoblju nastali.

Naime, sukladno čl. 89. st. 7. ZK-a, oduzeta imovinska korist ne umanjuje za iznos sredstava uloženih u nezakonito obavljanje djelatnosti. To iz razloga što su svi prihodi koji su ostvareni nezakonitim obavljanjem djelatnosti ujedno i sami nezakoniti, neovisno o tome je li za njihovo ostvarenje bilo potrebno snositi određene troškove ili nije, te stoga što su i sami takvi troškovi nezakoniti budući da se njima realizira postupanje protivno propisima.

25. Slijedom ovako izloženog stanja stvari Sud utvrđuje da pobijanim rješenjem tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužitelje te je stoga, temeljem odredbe čl. 116. st. 1. ZUS-a, odlučeno kao u tč. I. izreke.

26. Odluka o troškovima spora u tč. II. izreke temelji se na odredbi čl. 147. st. 1. ZUS-a.

U Rijeci 27. ožujka 2026.

Sudac

Vedran Juričić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

DNA:

- opunomoćeniku tužitelja Frani-Mateju Barišiću, odvjetniku u Zagrebu, Radnička cesta 30

- tuženiku Ministarstvu financija, Carinskoj upravi, Područnom carinskom uredu Rijeka,

Rijeka, Riva Boduli 9