REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-1127/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Maja Bilandžić, u pravnoj stvari tužitelja Druga fundacija SPV d.o.o., OIB 25132169807, Zagreb, Lonjička ulica 2A, kojeg zastupa punomoćnik Ivan Župan, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Župan, Babić & Antunović d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika ZAGREBAČKA BANKA d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB 92963223473, kojeg zastupa punomoćnik Kruno Knežević, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & partneri d.o.o. iz Zagreba, Lopašićeva 6, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv odluke o troškovima postupka sadržane u točki V. izreke presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1293/2025 od 16. siječnja 2026., 26. ožujka 2026.
r i j e š i o j e
I. Djelomično se odbija kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje odluka o troškovima postupka sadržana u točki V. izreke presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1293/2025 od 16. siječnja 2026. kojom je odbijen tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 698,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom.
II. Preinačuje se odluka o troškovima postupka sadržana u točki V. izreke presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1293/2025 od 16. siječnja 2026. kojom je odbijen tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 62,50 EUR sa zakonskom zateznom kamatom i rješava:
Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 62,50 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 26. ožujka 2026. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
III. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1293/2025 od 16. siječnja 2026. utvrđena je ništetnom odredba čl. 2. Ugovora o namjenskom kreditu, broj ugovora: 3208321829 od dana 29. siječnja 2007. godine, sklopljenog između tuženika ZAGREBAČKA BANKA d.d. sa sjedištem u Zagrebu, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, kao kreditora i UE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita, koja nosi naziv „KAMATE I NAKNADE”, u dijelu koji glasi: „Korisnik kredita obvezuje se platiti sve naknade i troškove sukladno Odluci o Tarifi naknada za usluge Kreditora.” (točka I. izreke), naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju na ime plaćene naknade za obradu zahtjeva i odobravanje kredita iznos od 422,78 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (točka II. izreke), odbijen je djelomično kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu stope zatezne kamate preko dosuđene stope na dosuđeni iznos u točki II. izreke (točka III. izreke), naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju prouzročeni trošak parničnog postupka u iznosu od 559,72 EUR sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (točka IV. izreke) te je odbijen djelomično kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu trošak u iznosu od 760,50 EUR sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate i odbijen je kao neosnovan zahtjev tužitelja u dijelu stope zatezne kamate preko dosuđene stope na dosuđeni trošak postupka u točki IV. izreke (točka V. izreke).
2. Tužitelj je protiv odluke o troškovima postupka sadržane u točki V. izreke navedene presude podnio žalbu u kojoj navodi da je tužitelj naznačio vrijednost predmeta u iznosu od 1.750,01 EUR i to u odnosu na nenovčani dio tužbenog zahtjeva kojim se traži utvrđenje ništetnosti čl. 3. Ugovora o kreditu, [broj kredita] od 29. ožujka 2005. u iznosu od 1.327,23 EUR, sukladno odredbi članka 19. Zakona o sudskim pristojbama, a u odnosu na točku II. tužbenog zahtjeva iznos od 422,78 EUR te da je sud bio dužan dosuditi tužitelju trošak postupka prema naznačenoj vrijednosti predmeta spora te da je sud propustio priznati tužitelju zatraženi trošak za pristup ročištu za objavu i uručenje presude 16. siječnja 2026. na koje ročište je zamjenik punomoćnik tužitelja pristupio i na naknadu kojeg troška tužitelj ima pravo sukladno odredbi Tbr. 9.3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Predlaže preinačiti odluku o troškovima postupka te traži naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 365,58 EUR.
3. Tuženik nije podnio odgovor na žalbu.
4. Tužiteljeva žalba je djelomično osnovana.
5. Pobijano rješenje ispitano je na temelju odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku u vezi s čl. 381. Zakona o parničnom postupku u granicama žalbenih razloga, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Prema ocjeni ovog suda prvostupanjski sud je djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo.
6. U postupanju prvostupanjskog suda nisu uočene bitne povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a žalitelj ne navodi koje bi to konkretno bitne povrede postupka sud počinio.
7. Sukladno odredbi čl. 129. st. 5. Zakona o parničnom postupku odluka o troškovima postupka u presudi smatra se rješenjem. U konkretnom slučaju sud je donio odluku kojom je u točki IV. izreke presude naložio tuženiku naknaditi tužitelju prouzročeni trošak parničnog postupka u iznosu od 559,72 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, a u točki V. izreke odbio je kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova postupka u iznosu od 760,50 EUR sa zateznom kamatom. Protiv odbijajuće odluke o zahtjevu za naknadu troškova postupka iz točke V. izreke presude, žalbu je podnio tužitelj.
8. Neosnovano tužitelj u žalbi osporava utvrđenu vrijednost predmeta spora jer je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da vrijednost predmeta spora treba odrediti prema iznosu plaćene naknade, budući da je predmet ovoga spora utvrđenje ništetnosti i isplata. U svemu ostalom prvostupanjski sud je postupio na način propisan čl. 40. st. 3. Zakona o parničnom postupku, pa je i utvrđena vrijednost predmeta spora pravilna i zakonita.
9. Međutim, pogrešna je odluka prvostupanjskog suda da tužitelj nema pravo na naknadu troškova zastupanja na ročištu za objavu presude. Naime, sukladno odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku te Tbr. 9. t. 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23) trošak zastupanja na ročištu za objavu presude je parnični trošak čiju naknadu može osnovano zahtijevati stranka koja je uspjela u parnici jer se radi o troškovima učinjenim u povodu postupka. U ovom slučaju to je tužitelj pa isti ima pravo na naknadu u iznosu od 50,00 EUR (25 b.) kao i na trošak poreza (iznos od 12,60 EUR) ili ukupno iznos od 62,50 EUR.
10. Stoga je valjalo djelomično potvrditi odluku o troškovima postupka sadržanu u točki V. izreke prvostupanjske odluke za iznos od 698,00 EUR (čl. 380. t. 2. Zakona o parničnom postupku), a djelomično preinačiti za iznos od 62,50 EUR i naložiti tuženiku plaćanje daljnjeg iznosa na ime troškova parničnog postupka (čl. 380. t. 3. Zakona o parničnom postupku).
11. Kako je tužitelj uspio sa žalbom u neznatnom dijelu, nema pravo na naknadu troškova žalbenog postupka pa je stoga odlučeno kao u točki III. izreke.
12. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske odluke.
Zagreb, 26. ožujka 2026.
Sudac
Maja Bilandžić
