Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Kž-49/2026-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Azre Salitrežić predsjednika vijeća, te sudaca Davora Mitrovića i Miroslava Rošca članova vijeća, uz sudjelovanje Sanje Krčmarek, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. ČB zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24), povodom žalbe Općinskog državnog odvjetništva u Dubrovniku i žalbe optuženika podnesene putem branitelja Vedrana Gjenera, odvj. iz Dubrovnika protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj K-272/2025 od 3. studenog 2025., na javnoj sjednici održanoj 26. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe Općinskog državnog odvjetništva i opt. ČB kao neosnovane, te se u osuđujućem dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda, dok u ostalom nepobijanom dijelu prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj K-272/2025 od 3. studenog 2025. opt. ČB proglašen je krivim zbog pod točkom I.1. kaznenog djela protiv života i tijela – teškom tjelesnom ozljedom u pokušaju; djelo označeno i kažnjivo po čl. 118. st. 1. u svezi čl. 34. st. 1. KZ/11, a pod točkom I.2. kaznenog djela protiv osobne slobode – nametljivim ponašanjem, djelo označeno i kažnjivo po čl. 140. st. 1. KZ/11, a sve u svezi čl. 51.KZ/11 te je na temelju čl. 118. st. 1. KZ/11 u svezi čl. 34. KZ/11 i u svezi čl. 51. KZ/11 opt. ČB za kazneno djelo iz čl. 118. st. 1. KZ/11 u svezi čl. 34. KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci te je na temelju čl. 140. st. 1. KZ/11 i u svezi čl. 51. KZ/11 opt. ČB za kazneno djelo iz čl. 140. st. 1. KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci pa je na temelju čl. 51. KZ/11 opt. ČB osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine.

1.1. Na temelju čl. 54. KZ/11 opt. ČB je u izrečenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine uračunato vrijeme lišenja slobode te provedeno u istražnom zatvoru od 14. svibnja 2025. u 00:05 sati, pa nadalje.

1.2. Na temelju čl. 79. KZ/11 od opt. ČB se trajno oduzima jedan križasti odvijač s drškom crne boje, a koji predmet je do sada od optuženog ČB bio privremeno oduzet uz izdavanje potvrde o privremenom oduzimanju predmeta PU Dubrovačko-neretvanske Policijske postaje Dubrovnik, serijski broj [serijski broj] od 14. svibnja 2025., a koji predmet će se uništiti po pravomoćnosti presude.

1.3. Na temelju čl. 158. st. 2. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25

– dalje u tekstu: ZKP/08) oštećeni OB se sa imovinsko pravnim zahtjevom upućuje u parnicu.

1.4. Na temelju čl 148. st. 1. ZKP/08, troškovi ovog kaznenog postupka iz čl. 145. st. 1. t. 1. do 8. ZKP/08, od kojih paušalna svota iz čl. 145. st. 2. t. 6. ZKP/08 iznosi 200,00 eura, trošak sudsko medicinskog vještačenja po stalnom sudskom vještaku dr. Igoru Boriću u ukupnom iznosu od eura 379,52 eura, trošak vještačenja po Klinici ta psihijatriju Vrapče, Zavodu za forenzičnu psihijatriju u ukupnom iznosu od 941,85 eura padaju na teret opt. ČB koji je te troškove dužan podmiriti u roku od 15 dana, od pravomoćnosti ove presude a pod prijetnjom ovrhe uplatom na račun Državnog proračuna Republike Hrvatske IBAN [broj bankovnog računa], poziv na broj primatelja 6084-3847-27225 (opis plaćanja: troškovi u predmetu K-272/2025), dokaz o uplati dostaviti Sudu. O visini nagrade i nužnih izdataka branitelja po službenoj dužnosti bit će odlučeno naknadno posebnim rješenjem nakon što budu pribavljeni podaci o visini tih troškova.

1.5. Opt. ČB oslobođen je optužbe da bi počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom; djelo označeno i kažnjivo po čl. 139. st. 2. Kaznenog zakona ((Narodne novine 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24 - dalje u tekstu: KZ/11).

2. Protiv te presude žali se Općinsko državno odvjetništvo u Dubrovniku zbog odluke o kazni temeljem čl. 471. st. 1. ZKP/08 te predlaže da vijeće uvaži ovu žalbu i preinači prvostupanjsku presudu na način da opt. ČB za navedena kaznena djela izrekne kaznu zatvora u duljem trajanju.

2.1. Protiv te presude žali se i opt. ČB putem branitelja Vedrana Gjenera, odvj. iz Dubrovnika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava, i odluke o kazni te predlaže da vijeće ukine pobijanu presudu i predmet vrati na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu optuženog podnijelo je Općinsko državno odvjetništvo u Dubrovniku uz prijedlog da vijeće odbije žalbu opt. ČB.

3.1. Odgovor na žalbu Općinskog državnog odvjetništva u Dubrovniku podnio je opt. ČB putem branitelja Vedrana Gjenera, odvj. iz Dubrovnika, uz prijedlog da vijeće uslijed odluke kojom se prihvaća žalba optuženika te ukida pobijana presuda i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, utvrdi da je žalba Općinskog državnog odvjetništva u Dubrovniku bespredmetna.

4. Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen na dužno razgledanje Županijskom državnom odvjetništvu u Osijeku.

5. Žalba Općinskog državnog odvjetništva u Dubrovniku i žalba opt. ČB nisu osnovane.

6. Opt. ČB u svojoj žalbi navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba Zakona o kaznenom postupku jer pobijana presuda nema razloge o tome da je optuženik imao namjeru počiniti kaznena djela.

7. Suprotno ovakvim žalbenim navodima prvostupanjski sud u pobijanoj presudi dao je dostatne i valjane razloge o subjektivnom odnosu optuženika prema kaznenim djelima odnosno da je kaznena djela počinio s izravnom namjerom kako je to i opisano u točkama 21., 26. i 27. pobijane presude, a koje obrazloženje prihvaća i ovo vijeće. Osim toga, ovaj drugostupanjski sud ispitujući pobijanu presudu shodno članku 476. st. 1. ZKP/08 nije utvrdio neku od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti.

8. Osim toga, nisu točni navodi optuženog da oštećena u navedenom kaznenom predmetu nije stavila prijedlog za kazneni progon u odnosu na kazneno djelo iz čl. 140. jer je ista sama podnijela kaznenu prijavu, ali i decidirano prilikom ispitivanja 3. srpnja 2025. dala decidirani odgovor da ustraje u kaznenom progonu protiv optuženika za navedeno kazneno djelo (list 184 spisa).

9. U svojoj žalbi optuženi najviše ukazuje da je prvostupanjski sud ponajprije pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje što obrazlaže činjenicama da je sudski vještak nedvojbeno utvrdio da su nastale ozljede kod oštećenog OB lake tjelesne ozljede, slabog intenziteta te da takvom silom nije bilo moguće prouzročiti tešku tjelesnu ozljedu.

10. Međutim, suprotno ovakvim navodima žalitelja prvostupanjski sud je u svom zaključku u odnosu na kazneno djelo tešku tjelesnu ozljedu u pokušaju na štetu OB cijenio ne samo utvrđene ozljede na strani oštećenika i provedeno medicinsko vještačenje, već i samu kronologiju događaja gdje optuženi napada oštećenika bez ikakvih razloga dok ovaj drži malodobno dijete za ruku da nakon toga optuženi iz džepa hlača uzima odvijač te kreće prema oštećenom i zamahuje odvijačem prema oštećenom uslijed čega oštećeni pored ostalih ozljeda zadobiva dulju ogrebotinu s desne strane vrata i sa zadnje strane vrata dužine dvadesetak centimetara. Nadalje, ispravno prvostupanjski sud u pobijanoj presudi zaključuje da je odvijač podobno sredstvo za nanošenje teških tjelesnih ozljeda, da do teške tjelesne ozljede nije došlo između ostalog zbog toga što se oštećenik branio izmicanjem i dizanjem ruku i tako umanjio intenzitet zadanih udaraca, a koje sve činjenice u svom zbiru zaključuju da je optuženi kritične zgode postupao u namjeri da nanese tešku tjelesnu ozljedu odnosno da je bio svjestan da udarcima odvijačem u predjelu glave i vrata, dakle najvitalnijim dijelovima tijela, može nanijeti tešku tjelesnu ozljedu, a da je postupao upravo u takvom cilju govori činjenica da je prema oštećeniku zamahivao više puta, a sama posljedica je izostala spletom okolnosti i činjenicom da se oštećenik branio, a ne da je ista rezultat volje optuženika jer su sredstvo kojim je zadao tjelesne ozljede (odvijač) i mjesto gdje su ozljede nastale (u predjelu glave i vrata) apsolutno podobne da se oštećenom nanesu teške tjelesne ozljede.

11. U odnosu na kazneno djelo nametljivog ponašanja ispravno optuženi navodi da nametljivo ponašanje nije jednokratni kontakt, već kontinuirano uznemiravanje. Međutim, suprotno takvim žalbenim navodima iz iskaza oštećene ZB proizlazi da je optuženik mimo njene volje i unatoč njenom protivljenju dolazio na njeno mjesto rada u trgovinu Konzum te joj govorio da je voli, da dobro izgleda, da mu se sviđa, da će ju odvesti gdje on živi te ju je pratio do posla govoreći da će je čekati kad završi s poslom, a opisano ponašanje je nastavio iako mu je navedena oštećenica govorila da ne želi imati nikakav kontakt s njim.

12. Prema tome, ispravno zaključuje prvostupanjski sud da je optuženi u svojim radnjama ostvario sva bitna obilježja bića kaznenog djela nametljivog ponašanja, a što proizlazi iz iskaza ošt. ZB odnosno gdje je utvrđeno da je optuženi svojim ustrajnim ponašanjem kroz dulje vrijeme uporno nastojao uspostaviti kontakt s oštećenom koja isti nije željela, a samo postupanje optuženika bilo je usmjereno na ostvarivanje vlastitih želja i zadovoljstava gdje se optuženi nije brinuo o osjećajima oštećene i postupao na način da je znao da joj takvim ponašanjem nanosi štetu jer takvim ponašanjem je nastavio unatoč jasnom protivljenju oštećene, a koje ponašanje je kod oštećene proizvelo neugodu i strah.

13. Osim toga, nije u pravu žalitelj kada u žalbi navodi da je prvostupanjski sud nepravilno utvrdio psihičko stanje optuženika jer je ignorirao ključne činjenice i to bitno smanjenu ubrojivost, niže intelektualne sposobnosti i emocionalnu destabilizaciju jer je upravo suprotno ovakvim žalbenim navodima prvostupanjski sud cijenio sve navedene okolnosti koje su utvrđene provedenim psihijatrijskim vještačenjem o čemu je dao i dostatno obrazloženje.

14. U odnosu na žalbu optuženika te državnog odvjetništva zbog odluke o kaznenoj sankciji gdje optuženi u žalbenim navodima navodi da je prvostupanjski sud imao zakonske osnove za izricanje uvjetne kazne jer je optuženi neosuđivan, bio je smanjeno ubrojiv te je izrazio kajanje te se ispričao oštećenicima, a i posljedica djela je minimalna dok državni odvjetnik navodi da prvostupanjski sud prilikom odluke o kazni nije u dovoljnoj mjeri vodio računa o načinu i počinjenju kaznenih djela, odnosno da je optuženi iskazao izrazitu upornost i visok stupanj kriminalne volje te da je izrečena kaznena sankcija preblaga i ne daje nikakvo jamstvo da optuženi ubuduće neće počiniti isto kazneno djelo, treba reći da je prvostupanjski sud u pobijanoj presudi prilikom izbora vrste i mjere kaznene sankcije utvrdio sve bitne činjenice te o tome dao valjano i dostatno obrazloženje koje prihvaća i ovo vijeće.

15. Naime, prvostupanjski sud u pobijanoj presudi cijenio je sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja pa je tako cijenio kao olakotne okolnosti njegovu raniju neosuđivanost kao i to da je za vrijeme događaja bio smanjeno ubrojiv dok posebno otegotnih okolnosti na strani optuženika nije pronašao. Ispravno je prvostupanjski sud utvrdio kako pojedinačne kazne za svako kazneno djelo te je ispravno optuženika osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine smatrajući da je ovakva kaznena sankcija primjerena kako vrsti tako i težini počinjenih kaznenih djela te da će istodobno ovako izrečena kaznena sankcija u dovoljnoj mjeri djelovati na optuženika da više ne čini ista ili slična kaznena djela, a koji zaključak prvostupanjskog suda nije doveden u pitanje žalbenim navodima optuženika i državnog odvjetnika.

16. Upravo ovako izrečenom kaznenom sankcijom u potpunosti će se ostvariti svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11 odnosno u dovoljnoj mjeri će se izraziti društvena osuda zbog počinjenih kaznenih djela te će se jačati povjerenje građana u pravni poredak te istodobno utjecati na počinitelja, ali i sve druge da ne čine kaznena djela.

17. Slijedom navedenog, žalbe državnog odvjetništva i optuženog nisu osnovane, a ovaj drugostupanjski sud ispitujući pobijanu presudu shodno čl. 476. st. 1. ZKP/08, nije utvrdio neku od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, niti da bi na štetu optuženika bio povrijeđen Kazneni zakon, na koje pazi po službenoj dužnosti, tako da je žalbe valjalo odbiti i na temelju čl. 482. ZKP/08 potvrditi prvostupanjsku presudu u osuđujućem dijelu.

Osijek, 26. ožujka 2026.

Predsjednik vijeća

Azra Salitrežić